Jesen

Treperi list pjesmom sevdaha
pred očima nebo se rumeni
lagani zvižduk blagog vjetra
zaljulja krošnje jeseni u meni.

Šutke plače sunce dok tone
blijeda k'o čežnja pada noć
u ušima joj suze k'o biseri zvone
valja na počinak još jedan poć'.

Mjesečev odsjaj baulja u mraku
sapliće noge zvjezdani sjaj
otužan uzdah vjetra u zraku
žagorom ptica najavljuje kraj.

Raspuklo nebo jeca i cvili
iz svoje utrobe sipa moć
kapi kiše k'o nestašna djeca
gle, našim sokakom sad će proć'.

Muljavom vodom prkosi rijeka
sad njome plove tragovi granja,
vale već prolama oštra jeka
u gustišu brijega jesen sanja.