Znalo mi se dogoditi, ali najdalje do susjedne ulice u kvartu, kada bi se okupili u društvu pa bi se doma vraćao namazan i nadimljen.
Napominjem da pri tom podvigu gotovo nikada nisam prekoračio brzinu od 35 - 40, a oči maksimalno izbuljene.
U to doba noći djece ne bi ni bilo po cesti, eventualno sam mogao udariti mačku, a i to malo vjerojatno zbog "brzine" kojom bi pri tome vozio.
Ne ponosim se tim stvarima koje sam radio, iako vrlo rijetko, ali se ne ponosim.
Žao mi je zbog toga i u ovim godinama to nikada ne bi napravio.
Ako je imalo olakotna okolnost, a to je da u životu pijan ili nadroksan nisam izašao na glavnu cestu ili po kvartu u takvom stanju vozio brže od 40 (prije bi bilo 30, ali OK).