JEDNA

vila_raviojla:
Pa izmakni se, sestro!
Ne treba mu keva nego zena. Razmisli sama , pa zasto bi se uopste trudio da nesto uradi sam kad ima tebe za sve? Lakse konju bez samara, znas kako se kaze.
Jednostavno prestani sa svim tim aktivnostima i povuci se.
U principu ovo je vrlo kompleksna tema ali ovo je najkrace moguce na prvu sto moze da se kaze.

Pozdrav. :wink:
Zaista, zapitaj se da i ti nisi doprinela takvom stanju.
 
Nisam verzirana za temu, ali ne mogu a da se ne slozim sa konstatacijom da deci razvod bez izuzetka tesko pada.I meni to cesto deluje kao izgovor.
Ja sam, recimo otkad znam za sebe zarko zelela da se moji roditelji razvedu, mislim da bi i njima a i meni samoj da se to desilo zivot bio u velikoj meri olaksan...navijala sam za to...bilo je tu prica xy puta oko razvoda, ima ih i dalje...nikad se nije desio i verovatno se nece ni desiti...a ja to gledam sa strane i pitam se gde tim ljudima prodje zivot.
Moj savet je da volis sebe i budes borac a ne da se "miris sa sudbinom".
 
Često ja preispitujem sebe, kakva sam ja u našoj vezi, koliko se dajem, koliko sam zahtevna. Dajem se 100% ili bar sam se davala, malo sam se povukla kad je počeo da me ignoriše, osećala sam se ponižavajuće.
Na drugoj strani, pa pokušavam da se prisetim, ali mi trenutno ništa ne pada na pamet. Naravno da i on čovek ima svoje kvalitete, pa ne bih se ni udala za njega da nije tako. Ume ponekad da bude prijatan, mada vrlo retko. Ne znam, nisam možda svesna svojih mana, mada mi on kaže da kod mene ništa ne bi menjao, ali da sam mnogo ozbiljna, čak preozbiljna za njegov pojam.
A ja sam u stvari večito u nekom grču jer sam svesna da za sve moram sama da se pobrinem, a tako mi fali njegova zaštita, da malo neo brine o svemu a ja da budem ušuškana.
 
sara93:
Često ja preispitujem sebe, kakva sam ja u našoj vezi, koliko se dajem, koliko sam zahtevna. Dajem se 100% ili bar sam se davala, malo sam se povukla kad je počeo da me ignoriše, osećala sam se ponižavajuće.
Na drugoj strani, pa pokušavam da se prisetim, ali mi trenutno ništa ne pada na pamet. Naravno da i on čovek ima svoje kvalitete, pa ne bih se ni udala za njega da nije tako. Ume ponekad da bude prijatan, mada vrlo retko. Ne znam, nisam možda svesna svojih mana, mada mi on kaže da kod mene ništa ne bi menjao, ali da sam mnogo ozbiljna, čak preozbiljna za njegov pojam.
A ja sam u stvari večito u nekom grču jer sam svesna da za sve moram sama da se pobrinem, a tako mi fali njegova zaštita, da malo neo brine o svemu a ja da budem ušuškana.

Znas to je samo neko tvoje predubedjenje da moras sama da se pobrines za sve. Nisam najpametnija na svetu i svoje probleme resavam kako znam i umem ali sam davnih dana povukla crtu i preko nje ne prelazim ali opet sa druge strane muskarci su ti bre mnogo osetljive cvecke pa moras malo da im prepustis po nesto cisto da bi se osecali da vrede.
Pazi ovo je banalan primer iz mog skorijeg zivota: registracija kola ( mojih) i ja cisto da ne gubim vreme sjurim se pravo s posla da to zavrsim.Moj dragi me zove i sav zabrinut jao pa kako ces ti to sama pa nemoj da te zezaju i tako redom pa moraces da cekas red u supu pa bla bla. Na stranu sto sam to radila i pre njega jedno deset godina .I sta sad? Da mu skresem u brk da mi on apsolutno ne treba za tu prostu radnju? Zna on koga je ozenio i da bas ne mogu da me preveslaju tek tako u bilo kakvoj situaciji , ali eto da ga ne bih sasekla i pokopala samo sam rekla pa eto dragi snacicu se nemoj da brines i bas si super sto mislis na mene dal sam gladna umorna dal cu sve moci i tako redom.
Poenta, ja sam ta koja donosi vecinu odluka u nasoj kuci ali daleko od toga da on to nije u stanju( samo ih malo ubrzam)a i dogovor cuda cini. A znas kakav dogovor? ja smislim pa onda iznesem na kucni savet predlog uz sve ono za i protiv, i onda se mi kao lepo dogovorimo a onda mi samo preostaje da podelim radne zadatke. U prevodu, muskarac je mozda glava kuce ali je zena vrat.

Probaj, mozda vredi.
Pozdrav.I opusti se , ma sutra je novi dan. :wink:
 
sara93:
Jedna žena. Jedan život. Jedna ljubav?
Znamo se preko 11 godina. Ljubav na prvi pogled. 9 godina braka. 2 sina. Ljubavi nema. Kako dalje?
Situacija deluje dosta bezizlazno. Od kad nam se rodilo prvo dete, počeo je da se udaljava od mene.Čak do te mere da je počeo da me psihički maltretira, ponižava, potcenjuje. Od mene se u životu očekuje sve, a od njega ništa. Ja organizujem, ja dočekujem, ja ispraćam, ja tražim stan, ja se pakujem, selim, raspakujem, (u 8. mesecu trudnoće). On ne može, ima čovek preča posla. Ja popravljam stvari po kući, bušim rupe, zavrćem šrafove, podmazujem šarke...Hoću bre malo da budem žena! Mažena, pažena, negovana! Neću više da idem

SADA JE DUSO MOJA KASNO ZA SVE.POSLE TOLIKO GODINA PROVEDENIH SA NJIM.a OSIM TOGA POMALO SI I SAMA KRIVA.PREUZELA SI TOLIKE OBAVEZE NA SEBE A NISI E\JEDNOSTAVNO MOARALA,NEKA SE SPAKUJE SAM,NEKA MU OTPADNU VRATA OD ORMANA,PA AKO MU NESMETA NE BI TREBALO NI TEBI.....A ZENA JE UVEK ZENA.ZATO SPREMI SE,NABACI KRPICE I SMINKU,DECU ZA RUKU I U SETNJU.....2 DANA BEZ RUCKA SU IDEALNI...DA SE BAR MALO PROMENI,AKO JE MUSKARAC I PO MALO OSECAJAN.A S OBZIROM DA NIJE NE ZNAM,OVO SU SAMO NASI SAVETI,A TI DAJES PRESUDNU REC.ZATO SRECNO!!!
+




sama u nabavku, na rođendane, slave, svadbe, neću sama da dočekujem goste za dečje rodjendane,sama da idem na roditeljske sastanke, dečje treninge.
On je svo to vreme tu negde, ali nikad na pravom mestu.
A nema ga već godinama ni u postelji, čovek ne želi da vodi ljubav sa svojom ženom.
Recite vi meni, molim vas, kako vama sve ovo izgleda, jer meni se čini da je nemoguće tako živeti još narednih X godina.
Hvala unapred!
 

Back
Top