Jedna žena. Jedan život. Jedna ljubav?
Znamo se preko 11 godina. Ljubav na prvi pogled. 9 godina braka. 2 sina. Ljubavi nema. Kako dalje?
Situacija deluje dosta bezizlazno. Od kad nam se rodilo prvo dete, počeo je da se udaljava od mene.Čak do te mere da je počeo da me psihički maltretira, ponižava, potcenjuje. Od mene se u životu očekuje sve, a od njega ništa. Ja organizujem, ja dočekujem, ja ispraćam, ja tražim stan, ja se pakujem, selim, raspakujem, (u 8. mesecu trudnoće). On ne može, ima čovek preča posla. Ja popravljam stvari po kući, bušim rupe, zavrćem šrafove, podmazujem šarke...Hoću bre malo da budem žena! Mažena, pažena, negovana! Neću više da idem
SADA JE DUSO MOJA KASNO ZA SVE.POSLE TOLIKO GODINA PROVEDENIH SA NJIM.a OSIM TOGA POMALO SI I SAMA KRIVA.PREUZELA SI TOLIKE OBAVEZE NA SEBE A NISI E\JEDNOSTAVNO MOARALA,NEKA SE SPAKUJE SAM,NEKA MU OTPADNU VRATA OD ORMANA,PA AKO MU NESMETA NE BI TREBALO NI TEBI.....A ZENA JE UVEK ZENA.ZATO SPREMI SE,NABACI KRPICE I SMINKU,DECU ZA RUKU I U SETNJU.....2 DANA BEZ RUCKA SU IDEALNI...DA SE BAR MALO PROMENI,AKO JE MUSKARAC I PO MALO OSECAJAN.A S OBZIROM DA NIJE NE ZNAM,OVO SU SAMO NASI SAVETI,A TI DAJES PRESUDNU REC.ZATO SRECNO!!!
+
sama u nabavku, na rođendane, slave, svadbe, neću sama da dočekujem goste za dečje rodjendane,sama da idem na roditeljske sastanke, dečje treninge.
On je svo to vreme tu negde, ali nikad na pravom mestu.
A nema ga već godinama ni u postelji, čovek ne želi da vodi ljubav sa svojom ženom.
Recite vi meni, molim vas, kako vama sve ovo izgleda, jer meni se čini da je nemoguće tako živeti još narednih X godina.
Hvala unapred!