Jedinom pravom...

VOLIM TE


Volim te

takođe znači:

Dođi,

spavaj sa mnom.

To takođe može značiti:

Imajmo decu.

Volim te.

Drago mi je

kada sam kod tebe.

Budimo zajedno

do groba.



Volim te

takođe znači:

Budi dobra prema meni,

učini mi život lakim,

tako da ne pokleknem.

Kada bih bio sam

ne bih imao hrabrosti.

Volim te,

potrudi se da uspem.



Volim te

takođe znači:

ponosan sam

da me želiš

više nego druge.

I da ti meni, samo meni

i nikome više,

u svemu, što jesi,

potpuno pripadaš.



Volim te

takođe može značiti:

Budi upravo takva,

kao što ja druge,

koje tražim, vidim.

Ispuni mi snove,

učini me radosnim,

tako da učvršćen

idem kroz svoj život.
 
Negde duboko u nama uvek postoji ljubav za koju niko ne zna, koju krijemo kao kap rose na dlanu, za koju molimo...tragovima cijim hodamo ne nalazeci pute, no gledajuci oci...potajno...i brojeci minute...do konacnog susreta...
 
Pesma Zeni-Jovan Ducic
Ti si moj trenutak, i moj sjaj i sjajna
Moja rec u sumi, moj korak i bludnja
Samo si lepota koliko si tajna
I samo istina koliko si zudnja.

Ostaj nedostizna, nema i daleka
jer je san o sreci vise nego sreca.
Budi bespovratna kao mladost, neka
Tvoja sen i eho bude sve sto seca.

... ....

Istina je samo sto dusa prosneva
Poljubac je susret najveci na svetu.

... ...

A ti ne postojis nit si postojala
Rodjena u mojoj tisini i cami
Na suncu mog srca, ti si samo sjala
Jer sve sto ljubimo stvorili smo sami.
 
Nedovrshena, u redu Bezimenih:

Kuda bez tebe veceras da krenem?
U cijoj sobi da nocas bdim ja?
Sa cijeg prozora da gledam
onu nasu zvezdu
koja nocima skriva svoj sjaj?
Kome toplu rec da kazem?
Koga ocima da gutam?
Kome osmeh svoj da slazem?
K'o beskucnik lutam
po bespucima
sto prostiru se pred nogama mojim.
Iz daleka cujem ime,
to ime sto pratice me
do zivota;
I zalud pisem stihove i rime,
ispisujem bele liste.
Sve to nece spasiti me
od sebe same,
od moje duse,
zaspale pod
teskim okriljem tame.
Odlazim u nepoznate svetove,
smrzavam se...
Svojim rukama
berem tudje cvetove.
Gledam kako
me peku ta stabla, ruke mi crvene...
Padaju,
al vetar jedan uzdize ih
i baca
negde daleko
u vihor zivota,
gde moja noga
krocila nije.
Iz oka jednog
suza se prolije,
padne na srce bedno
sto nikad stvarno
volelo nije.
Veujte mi-
ne igram na kvarno!
Ne zelim sazaljenje!
Jer nije ljubav
drhtaj od ociju nekih,
nije ljubav stisak ruke vreli.
Staze su ljubavi puti daleki,
kojima mi ici nismo hteli.
Ljubav je kad nekog cekas,
kad osets
drhtaj srca svog,
kad ne mirise njegova kosa
i ne sja ti pogled njegov,
al' kad zaboli
kad osetish
da te dragi ne voli.
I oprostis
za sva vremena,
sacuvas ga u srcu
k'o slatka uspomena.
Ikad posle mnogo godina
osmeh na licu ti zablista
kad ga sretnes...
Znaces da ga volis zaista.
Jer neke stvari nikad
ne izblede,
i ti cesto,
i posle mnogih vremena,
pitas "kud se dede?
Sta li radi?
Da li pamti ono leto,
kad smo bili tako mladi?"
Ostace u srcu ona sena
sto ne da da zaboravis,
da ostavish.
To je ljubav:
bolna, ali prava.
Samo ne daj
da te baci u
tamne dubine,
da ne osetis taj tren
s jutrom sunce kad sine.
Digni glavu gore i gledaj dalje!
I videces-
vec neko drugi
divne poglede ti shalje!
 
Tu stadoh...
Kuda ici dalje
ja ne znadoh;
I gledah sunce,
oblake i stene
umivene kapima
jesenje kishe...
i shvatih
da vratiti se necu
nikada vishe.
Samoj sebi palim svecu
za pokoj dushe
sto bolno uzdise.
Al' mrtva nisam,ja samo odlazim
u svoj svet
i trazim te,
nocima te zovem,
al josh drugoj
mirise taj cvet
sto imenom se tvojim zove.
Jos nije dosao
taj tren...
Stajao si tu,
na korak od mene,
a poznala te nisam.
Za ruku drzao si nju
i ne opazih tvoje oci snene.
 
Vratih se kuci (ipak),
al tamo niko me
ne chekashe plachuci.
Jer ja nikud nisam ishla,
a nisam ni snila!
U tami svojoj
danima ja sam bila.
Al' jednog trena
iz te tame...
ne, ja pobegoh od sebe same!
I opet se setih imena tog...
Ruke mi umorne
uzeshe cetku i boje
i poceh da slikam
portret lica tvog;
Verovah:
prepoznace se u njemu neko,
zeljno gledah
na papiru naslikano
lice tvoje
nezno, meko;
I ta slika vetru,
kishi prkoseshe...
S njom u ruci
trazila sam princa svog...
 
Mnogi su kraj mene prosli,
nisu me ni pogledali,
niti sliku moju...
Koga trazim nisu znali...
Produzili putem svojim;
Poceli su snegovi,
al' jos na ulici
stajah ja.
Iza oblaka
pojavi se zvezda moja
shto stidljivo sjati sta.
Mrak lagano
pade na oci moje:
sakri mi lice tvoje...
Chuh samo
laganih koraka bat.
Ponoc je,
opomenu me sat...
 
Meseche, gde si?
Obasjaj mi pute!
Sijaj mi mesto svece
kojom palim
stranice spomenara zute!
Na sve strane pepeo...
Jedan covek
nocas iz njega je oziveo.Videh mu senku...
U srcu osetih strelu
kao neku zelju daleku.
I taj bodez
beshe tako blag
jer znam,
ta senka
beshe neko mi drag;
Al' odmache vec
i ni traga od tebe ne videh ja.
I opet moja zvezda
prestade da sja...
 
Ovo shto sledi i nije bash u vezi sa temom, ali 'ajde, da ne otvaram novu...
Neko moje razmishljanje o nekim stvarima...

"Smrt"

Dolazi,
dolazi tiho,
kao andjeo iz daljine.
Laze me mirisom svojim,
opija...
Gleda kako cheznem,
i cuti...
Cheka trenutak,
i gleda...
Pogled taj prodorni
nikad nece
da se preda.
Na prozoru cvece
ceka
vode, kap rose, kishu.
U dvoru machka
tiho prikrada se
malom nemocnom mishu.
Zivot prolazi.
Ulichni psi tuzno skiche,
zavijaju,
mesec bledi
osmehom svojim
pokrice ih na kraju.
Dolazi,
ledena...
Nemocna sam,
slepa za pred njom i nema...


(nastavice se)
 
Shta si bio ti?
Kap rose,
mrvica vazduha,
tren,
senka obichna...
Zashto josh za tobom zalim?
Rekla sam ti "zbogom"
i nestao si
al' sa tobom ode i deo mene,
odoshe silne uspomene...
A ti si bio samo trachak svetlosti
koja sama se gasi
i nedostaje
kada treba da me spasi,
da mi kaze neshto,
makar i da slaze veshto.
Lagao jesi, al'smeshno,
kao dete kad rukom pokriva lice i kaze
"nisam tu".
Trzim pogled tvoj
u svakom snu,
iako znam da nisi vishe moj,
iako sam rekla:
"Necu da se vratim".
Zahto,
kazi mi zashto
josh za tobom
patim?
Kazi zashto,
kad rechi tvoje nikada nisu doshle u pravo vreme.
Chekao si da uvenem...
Da trazim...
Da molim...
Al' prositi ja ne volim!
Bolece me, znam,
to shto sam rekla,
k'o kamen tuci ce me,
godinama mozda,
al' cutacu
i nadacu se
da cu jednoga dana
ugledati jedno bolje sunce,
osetiti vrelinu
koja ozivece
moje tuzno srce.
I volecu tada...
isto kao sada,
ali s nadom,
surovom, ali beskrajnom...
 
LJUBAV JE SALICA PILECE JUHE (1.)



Da pobliže objasnim ljubav
Počinjem s Ja
I s pitanjem zašto?

Ljubav ne može nikada biti ponovo ista
Postoji ljubav prije i ljubav poslije
Ljubav je Anno Domini broj jedan

Ljubav je stablo što se grana u meni
Granice preko kojih i onkraj kojih dopirem
Ljubav to je neprestano iznova rađati se

Ljubav je Chagallova plava boja
Godunov i Guérnica
Neizgovorena riječ
Nada poslije smrti
Proljeće ujesen
Sretna tuga puna pupoljaka cvjetnih

Naći utočište u svagdanjern trenutku i čekati

Istraga pomoću otisaka prsta
Tragovi uspomena zajedno proživljenih
Ljubav je drhtanje vjetra u časovima svježine
Kada su sjećanja stvarnost i se takvim čine

Ljubav je zelenkastoplavi mozak u Izniku
Tepih iz Gordesa pohaban i crven

Osvrt na prošlo vrijeme bliskosti
Ljubav ispunjava očaj živom lavom

Ljubav je šalica pileće juhe

Ljubav je portret plavuše
Nebeski plave oči
Ona osjećajna i sramežljiva

Ljubav je jutarnji osmijeh

Bjelina drevnog mramora koji oblikujem nježno
S bjelokosnom kožom šapata
Zajedničke uspomene
Sjedinjene velikim slovima toplim i muževnim

Ljubav je čekanje onda kad ona neće doći

Telefonsiki poziv svake noći u ponoć
Nazvati te u ponoć nakratko
Onda kad svaki trenutak postaje ponoć

Ljubav je onda kada se nema vremena
Njen izgled izgubljen u svakoj ženi
Udarac srca u mnoštvu
Sresti je za vrijeme prve pauze
Razodijevanje srca
Uključena električna struja
Zaboravljena žestina skrivena pod kožom

Ljubav je drugo popodnevno brijanje
Kada se moja koža budi samo za tebe
Dostižući te u žudnim snovima

Ljubav je pojava istog lica u svakom trenutku
Osjećaj vremena u kojem nismo živjeli
Potraga za divljinom minulih vremena

Ljubav je dugo čekanje vječnosti

Ljubav to je žena u samo jednom dodiru

Voljeti ne samo dva oka nego čitavu ženu
Ljubav to je biti potpun u jedinstvenoj množini

Ljubav to znači živjeti tebe
Osjećati se dijelom tvoje kože
Svakog te dana gubiti
I ponovo te nalaziti

Voditi ljubav s tijelom duše
Ljubav to je voljeti iznutra prema van

To su valovi plime koji brišu tvoju prošlost
Želje nezadovoljene strasti neispunjene

Ljubav to su daljine koje se rastaju
Da bi se srele u svakom dahu u svakom
treptaju srca

Ljubav to je napisati istu pjesmu s više ljubavi

Razbiti samotnu školjku
Uzvišeno putovanje
Zajedničko jednozvučje

Zaklon pod kvadratnim korijenom radosti

Zamisao u plodnom tlu uma
Ljubav je imati zamisao u snu
Stvarna više nego istinita

Ljubav je u pravu kad je sve drugo u zabludi

Povećani spas u očima vremena

Ljubav je težnja za vječnošću

Nikada više ne biti nevoljen
Nikada se ne vratiti u bilo koju prošlost
Kada je vrhunska, ljubav je kompas
tvoga života

U željeznoj hladnoći neljubavi
Kada ljubav zadugo iščezne iz polumrtvih srca
Kada je svatko zatvoren u svoju dušu
Zatvoren u svoju ćeliju
Zatvoren u svoju nesputanost
Us red mnoštva u gradovima
U potrazi za nečim
Kada se može naći još mnogo ljubavi
Neistrošena rabljena nova
Ljubav krvari ljubav

Kada gledam u tvoje guste trepavice

Ljubav ne postoji ako ne postoji za tebe i za mene
Ljubav ne postoji ako je ne otkriješ

Čekanje u praznoj sobi
Zvonjenje telefona, kucanje na vratima

Ljubav je zov milljun godina stare zvijezde
Božanski delirij na žrtveniku
Kada dva srca zatrpa lavina ljubavi

Ljubav je uskrsnuće
Sudbina ponovo napisana i proživljena

Ljubav je Deux ex machina
Dosegnuti i biti blizu

Izokrenuti vrijeme
Revolucija buntovnog srca
Pobuna ugnjetenih srca
Dok bubnjevi glasno tuku u daljini

Doći na isto sudbinsko mjesto
Prerano i prekasno
Ljubav ipak nikad ne stiže na vrijeme

Ljubav je kada više nema nikakvih alternativa
Ljubav je kada samo jedna dolazi u obzir
Ljubav je kada vrijeme stane

Ljubav je potres srca
Iznenadni monsun
Groin na rubu živčanog sloma

Najdublja razina duha
Nadiranje bujica
Elvira Madigan u jednom švedskom filmu
Mozartov koncert za klavir broj
dvadeset i jedan

Vodopad radosti na ulaznim vratima
Ljubav može čekati zatvorena
Daleke planete koje promatramo
Dvoje djece koja se igraju šesnaestogodišnjaka

Jutro je sličilo na tebe budnu i svježu
Zaljubljenu u glazbu čulnu i plemenitu
Plivala si kroz moje oči u praskozorje dana
Telefoni zvone bez odgovora kad je ljubav gola

Dvoje djece što sjede na stepeništu
Razbijajući zidove vremena
Dodirujući ljubav
Otkrivajuci po prvi put
Svu ljubav koju su drugi ljubavnici izgubili

Čarobni dodir u noćima tisuću i jednoj
Molitveni teplh iz Buhare na kojem ležimo

Kupka je zaljubljen čovjek
Prva postaja ispred prve slike
Fuga u dvije boje
Ja živim ovdje
Crno bijelo i crvenkasto
Ljubav će te čekati u plavetnilu i zelenilu
Ljubav je rođendanski dar
Ljubav je proljeće
Priđi mi u bijelom prostoru
Sakrit ću se u ljubav
Dvije se leće stapaju u jednu
U jednu Chagallovu plavu
Krugovi prekriženi plavim i crnim

Kretanje izvan vremena u oblinama
jednog tijela
Jednadžba plavih boja je ljubav

Nađi me u dubinama bjeline
Esej u crnom
 
LJUBAV JE SALICA PILECE JUHE (2.)

Ljubav je uspravno buktanje vatre


Kad ugine mrav
Vrijedi koliko i jedna suza
Osjećam se kao mrtvi mrav

Prošle nedjelje epitaf je glasio ovako
Ljubavi sjećaj me se
Sastani se sa mnom ujednoj ljubavnoj pjesmi
Riječi izrezbarene u mesu
Ja sam izgubljeni stih

Ljubav je vrijeme bez naslova

Ljubav je povratak pobjeglih jednoroga

Ljubav će te naći u crno-bijelim snovima
Ljubav će doći ako je čekaš
Na uglu svoga srca

Ljubav je istinska bajka
Postoji dok u nju vjeruješ
Ljubav to je naručiti dva džina i tonik
I zaboraviti ih popiti
Ljubav to je zaboraviti imena i brojke
Adrese naređenja ljude mjesta

U nestvarnom neistinitom nejednakom
Ljubav se vrti oko nas
Nježno nas zatvara u svilenu čahuru

Ljubav je erekcija svijesti
Potpuni orgazam srca
Čulna glad u zubima tvog jezika
Kad erotsku pjesmu treba napisati u mraku
Kad ti nedostaje samojedan dodir

Ljubav je kada zriju breskve

Ljubav je vrh Fujiyame
Održava vatre parfema u jastucima

Raspakirao sam svoju ljubav i svoj kovčeg
Hotelske sobe u nepoznatim gradovima
Male ruke i sitna stopala
Ne zaboravi ih na plaži

Mi smo slike
Nismo stvarni
Iz nekog drugog vremena
Iz neke druge ljubavi
Samo nas ljubav čini stvarnim
Ljubav vjeruje u nas

Vidim tvoj trag
Kada se pogledam

Razgovaram sa zrcalima onda kada
su zrcala ti
Kada se grle dva gola odraza

Kada odrazi ponosno prkose vremenu
Kada se zrcala zaljube da i ostala na životu
Sjećanje ce izblijedjeti i iščeznuti
Ali zrcala ce se sjećati nježno i s ljubavlju

Zadržat ću osmijeh tvojih usana
Posljednji snimak prije nego što zatvorim kapke na prozorima

Danas je četvrtak
Promijenio sam tulipanima vodu i nalio suze
Ljubav je ono što posuđujemo od vječnosti

Uzeti prvi taksi i odjuriti na broj šesnaest i sedamnaest
Još možeš biti ja
Još mogu biti ti
Ti si moje ime
Ti si moja zemlja

Natrag u vrijeme premještena stoljeća
Meki jastuci od satena sjećaju se
Ljubavi koju smo vodili u staroj turskoj kući
Sakrila si moje ruke u sultanovu svilu svog tijela

Bio bih došao
Iz nekog drugog stoljeća
S neke druge planete
Došao zbog odjeka ljubavi
Samo za tren bio bih došao

Ljubav to znači ne vjerovati u vrijeme i daljine koje spajaju

Prevalio sam šest tisuća milja
Uđi ljubavi
Šest tisuća stihova da bi se ostvarila pjesma
Uđi ljubavi
Šest tisuća suznih milja
Uđi ljubavi
Devetnaest otkucaja srca u sekundi
Uđi ljubavi
Kad si propustio čas

Ljubav je trajna čežnja
Kad ti je četrdeset i četiri ili približno toliko

Vjenčavam te ovim rimskim prstenom starim dvije tisuće godina

Ljubav je let iz krute sadašnjosti
Bijeg od prošlosti
San jači nego stvarnost
Duga igra skrivača u duši

Oči su dom ljubavi
Ljubav je doživotni zatočenik
U dvorcu sagrađenom od suza
Jedno na drugom
Ljubav i ekstaza

Dekodirao sam ljubav

Ljubav to je znati
Bez kako i zašto

Ljubav je odlazak k tebi
Kada svi putovi ne vode nigdje nego k tebi

Telefonske linije u transu
Ljubav je bila u žicama
Ljubav na aerodromima i u pauzama
Što suze izmjenjuje s Mozartom

Ljubav nepismena
Zna čitati tvoje srce
Pisati pisma nikamo
Kad je to nikamo ti

Zaljubio sam se u ljubav
Pjesmu koja je bila ti
Tvoja ljubav je moja najbolja pjesma

Voli me ljubavi
Ljubavi nikni u mojim očima

Ljubav je novo biće koje se ponovo rađa
Ljubav nas stvara i razara

Isprazni svu ljubav iz svojih žila
Poput elegije samoći
Ljubav je osamljenost koja je otputovala
Ljubav je onda kad mora biti

Oči koje se susreću na trajnoj zvijezdi
Šest milijuna godina udaljene a ipak zajedno
Ljubav je angažirana

Budem li morao otići bez pozdrava
Znat ćeš gdje ćeš me naći
Na prvoj krivini tvog srca

Ljubav je kad sunce nije dovoljno veliko
Da zagrije tvoje srce
Ljubav to je bojati se ljubavi
Srušiti jedno po jedno da se dosegne dvoje

Nikakav kompromis uma i srca
Ljubav ne poznaje disciplinu
Ljubav je red srca
Nered uma
Voli biti slaba i poražena

Možeš priuštiti ljubav
Ljubav nije luksuz
Možeš priuštiti ljubav ako možeš priuštiti čežnju

Bio sam utarak iz bajke
Fotografija trenutka
Razvijena u lećama ljubavi
Utorci umiru u očima
Čekanje to je kalendar ljubomoran na vrijeme

Bez subota i nedjelja
Odbrojavanje od vječnosti
Naći jednu ženu od milijunâ pa na niže

Strasti se miješaju i oblikuju ruke, noge, usne
Depiliranje brade
Trljanje srca iznutra

Ljubav to je predati se
Zajedničkoj prošlosti zajedničkom snu

Nesavršeni trenuci
Kada kišom isprani fascikli prolete
Silazak na dno uspomena na strah rastanka
U hladnoći utoraka

Zajednička samoća na plaži
Dva oblutka pristigla iz daleka

Ljubav je ono što ljubav jest
Kratki trenutak vječnosti
Nada pri svakom pomaku kazaljki
Nikada ne biti
Čitavi svesci propusta

Kad Ljubav dođe
Ljubav je Bog
Kojemu se pokoravamo i molimo


YÜKSEL SÖYLEMEZ (1931)
Turkey
 
Kome sad da kazem "Ne"?
Kome da se ljutim?
U srcu svome
istinu bolnu cutim.
Vichem na sebe,
na sunce,
na zvezde ledene.
Al' nemam tebe
kraj sebe.
Tebi ja bih da se svadjam,
tebe u dushu da pogadjam.
Al' svako cvece
jednom prestane da cveta,
k'o shto svako
jednom ode
iz mog sveta.
Uzalud ti pishem ode,
hvalospeve.
Vratiti se necesh,
istinu bolnu prezivecesh
(to shto sam slagala
da te ne volim vishe).
Produzicesh dalje.
Sreco, ne okreci se za mnom!
A ja cu,
dok hladne budu lile kishe
gledati ka nebu tamnom
i moliti se Bogu slavnom
da mi te ne vrati
nikada, nikada vishe...
Nisam te zasluzila...
 
ancika:
Daj i ti neshto svoje, znam da znash...
Kliknite za proširenje...

UJUTRO CU SE PROBUDITI



Ujutro cu se probuditi
I necu se sjecati

Nicega

Stari poznati osjecaj

Beskrajne

Tame

Iskre u dubini ociju
Duboke raskidane

Rane



Zasto ljudi zaboravljaju
Povrijedene

Duse

Cini se da je cijeli svijet

Na trenutak
Zasutio

A bol crna, gusta

I dalje bez prestanka

Tece


(D. & H.)

(Evo nesto u "koprodukciji"....)
 
A ja cu,
dok hladne budu lile kishe
gledati ka nebu tamnom
i moliti se Bogu slavnom
da mi te ne vrati
nikada, nikada vishe...
Nisam te zasluzila...[/QUOTE]

sestrice shto se kaze " JUST BELIEVE IN YOUR SELF " . ;)

inace moram priznati da su ti pesmice strava. nesto tako lepo nisam odavno cuo ,sto me samo jaca u uverenju da si ti jedna nezna i krhka sanjalica :) samo napred
 
...forse fa male eppure mi va
di stare collegato
di vivere di un fiato
di stendermi sopra al burrone
di guardare giu'
la vertigine non e'
paura di cadere
ma voglia di volare...

(Jovanotti)


(...Možda nije dobro ali mi se da
biti spojen
živjeti u jednom dahu
pružiti se nad provalijom
gledati dolje
vrtoglavica nije
strah od pada
nego želja za letom...)

:-)
 
Otishla sam tamo negde,
gde nikog nema.
Tama je oko mene
kishu svoju crnu lila.
A ja sam trazila
korake jedne.
On trchao je preda mnom,
bezao mi iz trena u tren
Jer suncem beshe moj pogled
zaslepljen...
To sunce, ta nada
u noci
josh zivi u meni sada...
da on bez mene
u zivot nece poci...
Stici cu ga ja...
 
Secaj me se kada zora bela
Sunce u svoj dvor zacaran vodi;
secaj me se dokle ispod vela
srebrnoga noc snivajuci hodi;
uzdrhtis li kad te zadovoljstvo zove
ili senka mami u vecernje snove,
cuj iz tamnog granja
glas kako odzvanja;
Secaj me se.

Secaj me se kad volja sudbine
zauvek rastavi te od mene,
kao od tuge, godina, daljine
ovo srce ocajnicko vene.
Za moju se tuznu ljubav ti pomoli.
Sta su prostor ili vreme kad se voli!
Dok je srca moga,
vecno ce da grca:
Secaj me se.

Secaj me se kada slomljenoga
srca budem u san vecan pao;
secaj me se kad vrh groba moga
cvet usamljen bude nezno cvao.
 
Bilo je to nekada davno...
Beshe odavno proshlo
nashe vreme slavno,
vreme kraljeva, careva...
Sreo je tada nju,
devojku divnu tu.

Ona ga srete ochima svojim,
srce joj zaigra
kao chigra
kraj izvora tog.
Znade josh tada ona
da je nashla
choveka zivota svog.

No odzvanjahu crkvena zvona
u dushi,
secahu je na strashni bol.
Predoseti tada
da ce svet njen da se srushi
uskoro...

Jer jadi su ljubavni stali
srca njina da zovu
velikom izazovu.

Svake noci pred njim rasplitashe
kose svoje duge,
ni marila nije za to
shto on je vere bio druge.
On chalmu skidashe pred njom...

I goreshe dushe
da zajedno kroz zivota prodju
srecu, haos i lom...
More ljubavi nacheto beshe
i ne sanjahu
da ce jedno drugom
reci "zbogom"...

Al' senka mraka
nad njima nadvi se,
bat koraka strashni
te noci zachu se.
Gorom turci prolazahu,
njojzi dushu uzimahu...

I videshe njega vrazje ochi,
od jeda im srce hoce
zlo da iskochi!!!

Djavo pishe sudbu zlu-
mesto njega, uzeli su nju.
Pushka puche, dusha pade
i vechnome snu se dade.
Njemu osta turska kletva
da boluje i da plache
dok ga svetom noge vode,
da ne vidi nikad vishe
sunce ljubavne slobode.

Za ljubavlju prvom
vechno da uzdishe,
svakog dana licem
da hladne mu liju kishe...

Al' ne slusha kletve on,
ne pati se, ne nariche,
vec ustade
i dohvati stari noz,
baci dushu
shto Bog mu je jednom dade.

Jer to srce kleto
da gleda ne mogade
dragu svoju lika bledog
na krilu mu tu gde lezi...

Obecao beshe
sebi jednom
da ce vechno da je prati
ma gde bila!
Ma shta snila
s njom ce isto sniti,
deo vechnosti njene
zauvek on ce biti!

I eto, dodje vreme
da ispuni zavet svoj!
Pade sa grudiju teshko breme
i pohrli on
u vechni zagrljaj njoj!!!
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top