Je li Poncije Pilat, nakon što je osudio Isusa na smrt, doživio obraćenje?

puno se različitih varijanti o pilatu prepričavalo u toku nastajanja hrišćanstva. Ispočetka je on kao i rimljani, rimski car... bili takoreći svetci, koji su učinili sve što su mogli da bi spasili pokojnog Isusa. Razlog tome je bila želja da se hrišćanstvo približi što više vlastima i da se što više udalji od judaizma i jevreja. Čak su govorili da je lično car rimski poslao 2 legije rimske vojske da spasu isusa, ali iako su trčali celu noć, stigli su prekasno :( pa zatim kako je rimski senat osudio pilata na smrt jer je dozvolio da se pogubi sin božji... Kad se već hrišćanstvo učvrstilo na vlasti, prestale su takve priče i pilat je zauzeo mesto grešnika i loše osobe
 
Pontije Pilat (latinski: Pontius Pilatus) je od 26. do 36. godine bio rimski namesnik cara Tiberija u provinciji Judeji. Poznat je prie svega po tome jer je prema Novom zavetu osudio Isusa Hrista na smrt .
Pontije Pilat poznat je prije svega po tome jer je prema çetiri Evanđelja Novoga zaveta osudio Isusa Hrista na smrt razapinjanjem na križu. Evanđelje po Luki (Luka, 13,1-2) također navodi da je Pilat naredio da se ubiju hodočasnici iz Galileje.
Piscima hršćanskih evanđelja je veoma stalo da umanje rimske sumnje time što će pokazati da Isusovi sledbenici, kao i sam Isus ne predstavljaju opasnost po rimski poredak. Marko tvrdi da Isusovi sledbenici nemaju ništa protiv Rimljana nego su kivni na jevrejske vođe (savet staraca, Sanhedrin), kao i na jerusalimske (pisara i sveštenika), koji su odbacili božjeg Mesiju. Marko zauzima pomirljiv stav prema Rimljanima, mada je bilo poznato da je rimski guverner Pontije Pilat osudio Isusa na smrt. Marko u stvari izmišlja novog Pilata - dobronamernog slabića kome je stalo do pravde, ali koji je, kako ga Marko opisuje, do te mere uplašen od glavnih sveštenika u sopstvenom savetu i od bučne gomile napolju da naređuje pogubljenje čoveka za koga misli da je možda nevin. Međutim, Marko jasno optužuje jevrejske vođe za Isusovu smrt.Tokom narednih decenija, što je gorčina između jevrejske većine Isusovih sledbenika bivala veća, evanđelja predstavljaju Pilata u sve povoljnijem svetlu. Kao što Pol Vinter primećuje:
Međutim, Pilat opisan u evanđeljima ima malo zajedničkog sa istorijskim Pilatom - to jest, s čovekom koga znamo, iz drugih istorijskih i političkih izvora iz prvog veka, jevrejskih kao i rimskih, kao okrutnog guvernera. Čak i Josif Flavije, uprkos svojim simpatijama prema Rimu, kaže da je guverner prezirao jevrejske podanike, ilegalno prisvajao fondove iz blagajne Hrama i surovo suzbijao nerede. U svom delu, Filon Aleksandrijski, pominjući situaciju jevrejske zajednice u Judeji, opisuje guvernera Pilata kao čoveka „krutog, tvrdoglavog i survog," i nabraja kao tipične za njegovu upravu „pohlepu, nasilje, krađu, napade, maltretiranje, česta pogubljenja bez suda i beskrajni divljački bes".
 
Не знам како има мало заједничког кад се и у Св. Писму наводи Пилатова окрутност:
"У то, пак, вријеме дођоше неки и казаше му за Галилејце чију крв Пилат помијеша са жртвама њиховим." (Лука 13:1).
 
„Šta je istina?“


Pilat je došao na loš glas zbog istrage koju je vodio kada su jevrejski sveštenički glavari i starešine optužili Isusa da je za sebe rekao da je kralj. Kada je čuo da je Isusov glavni zadatak bio da svedoči za istinu, Pilat je shvatio da taj čovek ne predstavlja pretnju za Rim. „Šta je istina?“, pitao je, očigledno misleći da je ona i suviše neuhvatljiva da bi joj se poklonila tako velika pažnja. Do kog je zaključka došao? „Ne nalazim nikakav zločin na ovom čoveku“ (Jovan 18:37, 38; Luka 23:4).


Trebalo je da to bude kraj Isusovog suđenja, ali Jevreji su uporno tvrdili da on potkopava njihovu naciju. Pilat je znao da su sveštenički glavari iz zavisti predali Isusa rimskim vlastima. Takođe je znao da bi njegovo oslobađanje izazvalo nemire, nešto što je želeo da izbegne. Već je imao dovoljno problema, budući da su Varava i još neki bili uhapšeni zbog pobune i ubistva (Marko 15:7, 10; Luka 23:2). Pored toga, raniji sukobi s Jevrejima već su narušili Pilatovu reputaciju kod Tiberija, koji je bio poznat po tome da je oštro postupao s lošim namesnicima. S druge strane, ako bi popustio Jevrejima, to bi bio znak slabosti. Tako se Pilat našao u dilemi.


Kada je saznao odakle je Isus, Pilat je pokušao da slučaj prosledi Irodu Antipi, vladaru Galilejske oblasti. Kada to nije uspelo, Pilat je nameravao da od mnoštva koje se okupilo ispred njegove palate izmoli Isusovo oslobađanje, u skladu sa običajem da se na Pashu oslobodi jedan zarobljenik. Ali, rulja je zahtevala Varavu (Luka 23:5-19).


Možda je Pilat želeo da učini ono što je ispravno, ali je isto tako želeo da sačuva svoj položaj i da ugodi narodu. Na kraju, zaključio je da je njegov položaj važniji od njegove savesti i pravde. Zatražio je da mu donesu vode, oprao je ruke i sprao krivicu za smrt koju će odobriti.a Iako je verovao da je Isus nedužan, dao je da ga izbičuju i dozvolio je da ga vojnici ismevaju, udaraju i pljuju (Matej 27:24-31).


Pilat je još jednom pokušao da oslobodi Isusa, ali narod je uzvikivao da nije prijatelj cezaru ako to uradi (Jovan 19:12). Tada se Pilat predao. O Pilatovoj odluci, jedan izučavalac kaže: „Rešenje je bilo jednostavno — pogubiti čoveka. Sve što bi se time izgubilo bio je život jednog naizgled nevažnog Jevrejina. Bilo bi suludo dozvoliti da se situacija još više iskomplikuje zbog njega.“


Šta se desilo s Pilatom?


Poslednji zabeležen događaj u vezi s Pilatovim položajem bio je još jedan konflikt. Josif kaže da se mnoštvo naoružanih Samarićana okupilo na gori Garizim u nadi da će pronaći bogatstvo koje je navodno Mojsije tamo zakopao. Pilat je intervenisao, i njegova vojska je pobila mnoge od njih. Samarićani su se žalili namesniku Sirije, Luciju Viteliju, koji je bio na višem položaju. Da li je Vitelije mislio da je Pilat otišao predaleko, ne zna se. U svakom slučaju, poslao je Pilata u Rim da pred imperatorom odgovara za svoje postupke. Međutim, Tiberije je umro pre nego što je Pilat stigao u Rim.


„Od tog trenutka“, prema jednom izveštaju, „Pilat je iz istorije prešao u legendu.“ Mnogi su pokušali da dopune detalje koji su nedostajali. Postojale su glasine da je Pilat postao hrišćanin. Etiopski „hrišćani“ su ga proglasili „svecem“. Eusebije, pisac koji je živeo krajem trećeg i početkom četvrtog veka, bio je jedan od mnogih koji su rekli da je Pilat, kao i Juda Iskariotski, izvršio samoubistvo. Međutim, niko zapravo ne zna šta se tačno desilo s Pilatom.


Pilat je znao da bude nepopustljiv, drzak i nasilan. Ipak, on je ostao na tom položaju deset godina, dok je većina namesnika Judeje mnogo kraće vladala. Stoga je po merilima tadašnjeg Rima Pilat bio podoban za taj položaj. Jedni su ga nazvali kukavicom koja zaslužuje osudu zbog toga što je, da bi zaštitio sebe, predao Isusa da bude mučen i ubijen. Drugi su pak smatrali da njegova prvenstvena dužnost nije bila da podržava pravdu, već da unapređuje mir i interese Rima.


Vreme u kom je Pilat živeo potpuno je drugačije od današnjeg. Pa ipak, nijedan sudija ne može s pravom osuditi čoveka kog smatra nedužnim. Da se nije susreo sa Isusom, Pontije Pilat bi verovatno bio samo još jedno ime u istorijskim zapisima.
 
„Šta je istina?“


Pilat je došao na loš glas zbog istrage koju je vodio kada su jevrejski sveštenički glavari i starešine optužili Isusa da je za sebe rekao da je kralj. Kada je čuo da je Isusov glavni zadatak bio da svedoči za istinu, Pilat je shvatio da taj čovek ne predstavlja pretnju za Rim. „Šta je istina?“, pitao je, očigledno misleći da je ona i suviše neuhvatljiva da bi joj se poklonila tako velika pažnja. Do kog je zaključka došao? „Ne nalazim nikakav zločin na ovom čoveku“ (Jovan 18:37, 38; Luka 23:4).


Trebalo je da to bude kraj Isusovog suđenja, ali Jevreji su uporno tvrdili da on potkopava njihovu naciju. Pilat je znao da su sveštenički glavari iz zavisti predali Isusa rimskim vlastima. Takođe je znao da bi njegovo oslobađanje izazvalo nemire, nešto što je želeo da izbegne. Već je imao dovoljno problema, budući da su Varava i još neki bili uhapšeni zbog pobune i ubistva (Marko 15:7, 10; Luka 23:2). Pored toga, raniji sukobi s Jevrejima već su narušili Pilatovu reputaciju kod Tiberija, koji je bio poznat po tome da je oštro postupao s lošim namesnicima. S druge strane, ako bi popustio Jevrejima, to bi bio znak slabosti. Tako se Pilat našao u dilemi.


Kada je saznao odakle je Isus, Pilat je pokušao da slučaj prosledi Irodu Antipi, vladaru Galilejske oblasti. Kada to nije uspelo, Pilat je nameravao da od mnoštva koje se okupilo ispred njegove palate izmoli Isusovo oslobađanje, u skladu sa običajem da se na Pashu oslobodi jedan zarobljenik. Ali, rulja je zahtevala Varavu (Luka 23:5-19).


Možda je Pilat želeo da učini ono što je ispravno, ali je isto tako želeo da sačuva svoj položaj i da ugodi narodu. Na kraju, zaključio je da je njegov položaj važniji od njegove savesti i pravde. Zatražio je da mu donesu vode, oprao je ruke i sprao krivicu za smrt koju će odobriti.a Iako je verovao da je Isus nedužan, dao je da ga izbičuju i dozvolio je da ga vojnici ismevaju, udaraju i pljuju (Matej 27:24-31).


Pilat je još jednom pokušao da oslobodi Isusa, ali narod je uzvikivao da nije prijatelj cezaru ako to uradi (Jovan 19:12). Tada se Pilat predao. O Pilatovoj odluci, jedan izučavalac kaže: „Rešenje je bilo jednostavno — pogubiti čoveka. Sve što bi se time izgubilo bio je život jednog naizgled nevažnog Jevrejina. Bilo bi suludo dozvoliti da se situacija još više iskomplikuje zbog njega.“


Šta se desilo s Pilatom?


Poslednji zabeležen događaj u vezi s Pilatovim položajem bio je još jedan konflikt. Josif kaže da se mnoštvo naoružanih Samarićana okupilo na gori Garizim u nadi da će pronaći bogatstvo koje je navodno Mojsije tamo zakopao. Pilat je intervenisao, i njegova vojska je pobila mnoge od njih. Samarićani su se žalili namesniku Sirije, Luciju Viteliju, koji je bio na višem položaju. Da li je Vitelije mislio da je Pilat otišao predaleko, ne zna se. U svakom slučaju, poslao je Pilata u Rim da pred imperatorom odgovara za svoje postupke. Međutim, Tiberije je umro pre nego što je Pilat stigao u Rim.


„Od tog trenutka“, prema jednom izveštaju, „Pilat je iz istorije prešao u legendu.“ Mnogi su pokušali da dopune detalje koji su nedostajali. Postojale su glasine da je Pilat postao hrišćanin. Etiopski „hrišćani“ su ga proglasili „svecem“. Eusebije, pisac koji je živeo krajem trećeg i početkom četvrtog veka, bio je jedan od mnogih koji su rekli da je Pilat, kao i Juda Iskariotski, izvršio samoubistvo. Međutim, niko zapravo ne zna šta se tačno desilo s Pilatom.


Pilat je znao da bude nepopustljiv, drzak i nasilan. Ipak, on je ostao na tom položaju deset godina, dok je većina namesnika Judeje mnogo kraće vladala. Stoga je po merilima tadašnjeg Rima Pilat bio podoban za taj položaj. Jedni su ga nazvali kukavicom koja zaslužuje osudu zbog toga što je, da bi zaštitio sebe, predao Isusa da bude mučen i ubijen. Drugi su pak smatrali da njegova prvenstvena dužnost nije bila da podržava pravdu, već da unapređuje mir i interese Rima.


Vreme u kom je Pilat živeo potpuno je drugačije od današnjeg. Pa ipak, nijedan sudija ne može s pravom osuditi čoveka kog smatra nedužnim. Da se nije susreo sa Isusom, Pontije Pilat bi verovatno bio samo još jedno ime u istorijskim zapisima.
pilat jeste oslobodio Isusa. Ako je tačno ono što je zapisano u jevanđelima, pilat je kao sudija rekao da on ne nalazi nikakve krivice kod Isusa. Isus je bio oslobođen i mogao je komotno da išeta iz palate Pilata i ode kući kod majke i oca. Po zakinu on je bio oslobođen od strane rimljana.
 

Back
Top