Pošto vidim da je još "živa" diskusija o ustavnoj reformi, a potenciraju je najviše simpatizeri LDP i LDSV, pri čemu se očekuje bojkot referenduma kome bi se priključile i nacionalne manjine (posebno se apostrofira mađarska nacionalna manjina) mislim da bi bilo interesantno pročitati sledeći članak iz današnjih "Večernjih novosti"
http://www.novosti.co.yu/code/navigate.php?Id=11&status=jedna&vest=94482&datum=2006-09-29
Naglašavam "interesantno" upravo zbog činjenice da baš ove partije koje su u naslovu teme, stalno pune glavu o ulasku u EU, o napretku koji nas tamo očekuje i pri tome često potenciraju slučaj Poljske, Mađarske, a u zadnje vreme Bugarske i Rumunije i naglašavaju kako su eto i te zemlje odmakle daleko ispred nas...
Dakle, šta o svemu tome kažu Evropljani:
Zid u glavi
Željko VUKOVIĆ, 28. septembar 2006
U zemljama zapadne Evrope ne gledaju ni malo vedro na zbivanja u
Mađarskoj. Ali, ne samo zato što smatraju da građanima jedne članice EU ne priliči da na ulicama pokušavaju smeniti demokratski izabranu vlast.
Glavni razlog zabrinutog pogleda "stare Evrope" prema Budimpešti je mnogo krupniji. Naime, slučaj Mađarske je samo poslednji u nizu primera koji idu u prilog
sve glasnijim ocenama i tvrdnjama da je kalemljenje država nekadašnjeg "sovjetskog bloka" u institucije poput EU i NATO, obavljeno toliko brzo da ni elite ni obični ljudi u tim zemljama nisu u stanju da se valjano i istinski "prime"!
Otprilike: Berlinski zid je pre 17 godina srušen u trenu, ali očito treba mnogo vremena da bi se srušio zid u glavama "novih" Evropljana.
U "staroj Evropi" su, naravno, znali da zidanje demokratije, razgrađivanje starih struktura i posebno menjanje načina razmišljanja "novih Evropljana" - neće ići ni lako ni brzo. Ali, kako se pokazalo, nisu očekivali da će biti toliko mnogo i toliko velikih "skretanja" sa tog "jedinog puta u bolju budućnost".
Kao ilustracija tih "iznenađenja" najčešće se koristi
Poljska. U početku je bila država - uzor za sve ostale novajlije u dresu EU i aspirante za prijem.
Danas, međutim, Poljaci su najproblematičniji đaci u razredu.
Blizance Leha i Jaroslava Kačinski, premijera i predsednika, koji su davne 1961. osvojili srca Poljaka kao zvezde u dečijem filmu "Dvojica koja su ukrale mesec", sada u zapadnoevropskoj javnosti zovu "dvojica koja su ukrala Poljsku" i sve snažnije je okreću protiv same EU.
U "staroj Evropi" ne vide ni trunčicu vlastite odgovornosti ili krivice za prilike u "novoj Evropi". A morali bi bar zbog toga što "novoevropejcima" i kandidatima na taj status - nikada nisu rekli a kamo li uvažili nešto što sami i te kako dobro znaju: da je demokratija izuzetno skupa i da zato nije niti ikada može da se ukoreni u siromašnim i nerazvijenim zemljama.
Uostalom, nije demokratija donela bogatstvo zapadnoj Evropi. Bilo je obratno.
Naravno,
činjenica da su istočnoevropske zemlje bile te koje su molile i kumile da uđu u EU, oduzima im pravo da se žale na pravila koja u njoj važe, ma koliko ona bila po njih nepovoljna, ili nepravedna.
Recimo,
nikakva tajna nije bila da će Poljska, Mađarska i ostale istočne pridošlice biti zemlje drugog reda i to ostati sve dok ne budu bogate i moćne kao "staroevropske". Jednako
kao što je sada jasno da će Rumunija i Bugarska od nove godine biti EU-zemlje trećeg reda i ostati to sve dok se ne obogate bar kao Grčka.
Dakle, državama koje nisu u stanju da se same pobrinu za svoj razvoj, neće pomoći ni članstvo u EU, svejedno da li bile drugog ili petog reda. Sve ostalo je samo prazna i po slabe i siromašne porazna politička priča. Taj "zid u glavi" valja prvo srušiti nama u Srbiji.