Vraćali smo se iz Mostara. Kako je bila velika vrućina, odlučimo da odmorimo i svratimo u u Jablanicu.
Svi koji su putovali bar jednom u životu ovim putem čuli su za čuvenu jablaničku jagnjetinu. Nije nam
dugo trebalo da odlučimo da se i mi uputimo ka jednom od restorana. Sjeli smo na terasu restorana sa
koje se pružao prekrasan pogled na rijeku i okolne planine. Ubrzo je za naš sto stigao ljubazni konobar
odjeven u bijelu košulju preko koje je nosio tamnoplavi prsluk na kopčanje.
-Molim vas, dvije porcije jagnjetine,- reče mu moj muž.
Za stolom nedaleko od nas sjede dvojica, sudeći po njihovom akcentu, rođena Hercegovca. Govore
glasno i veselo, očito uživajući u hrani.
- Je l ti znaš, prijatelju, zbog čega je ovo naše hercegovačka jagnjetina najkvalitetnija i najskuplja?
Onaj drugi sliježe ramenima, ko biva ne zna.
- E dok bosanska jagnjad imaju trave na sve strane oko sebe, ovo naše hercegovačko mora stalno da
skače s kamena na kamen ne bi li našlo travku i da se Boga mi dobro napati dok se najede,- reče kroz
smijeh.
Nakon što je veseli Hercegovac dao svoje stručno obašnjenje o kvalitetu i visokoj cijeni zbog neumornog
skakanja jagnjeta, smijeh je preplavio i terasu. Kada je na naš sto konobar donio pravo remek djelo
kulinarstva, uvjerili smo da je bio u pravu. Jagnjetina je zaista bila sočna i ukusna, izuzetno hrskava i
savršeno zapečena.
A bio je u pravu i za cijenu. Za jednu porciju hercegovačke jagnjetine mogli smo dobiti dvije, ali od našeg
bosanskog jagnjeta. Da li je do skakanja ili ne, kako god, cijena joj je baš skočila.
RiadaT.
Svi koji su putovali bar jednom u životu ovim putem čuli su za čuvenu jablaničku jagnjetinu. Nije nam
dugo trebalo da odlučimo da se i mi uputimo ka jednom od restorana. Sjeli smo na terasu restorana sa
koje se pružao prekrasan pogled na rijeku i okolne planine. Ubrzo je za naš sto stigao ljubazni konobar
odjeven u bijelu košulju preko koje je nosio tamnoplavi prsluk na kopčanje.
-Molim vas, dvije porcije jagnjetine,- reče mu moj muž.
Za stolom nedaleko od nas sjede dvojica, sudeći po njihovom akcentu, rođena Hercegovca. Govore
glasno i veselo, očito uživajući u hrani.
- Je l ti znaš, prijatelju, zbog čega je ovo naše hercegovačka jagnjetina najkvalitetnija i najskuplja?
Onaj drugi sliježe ramenima, ko biva ne zna.
- E dok bosanska jagnjad imaju trave na sve strane oko sebe, ovo naše hercegovačko mora stalno da
skače s kamena na kamen ne bi li našlo travku i da se Boga mi dobro napati dok se najede,- reče kroz
smijeh.
Nakon što je veseli Hercegovac dao svoje stručno obašnjenje o kvalitetu i visokoj cijeni zbog neumornog
skakanja jagnjeta, smijeh je preplavio i terasu. Kada je na naš sto konobar donio pravo remek djelo
kulinarstva, uvjerili smo da je bio u pravu. Jagnjetina je zaista bila sočna i ukusna, izuzetno hrskava i
savršeno zapečena.
A bio je u pravu i za cijenu. Za jednu porciju hercegovačke jagnjetine mogli smo dobiti dvije, ali od našeg
bosanskog jagnjeta. Da li je do skakanja ili ne, kako god, cijena joj je baš skočila.
RiadaT.
Poslednja izmena:
