Ja vs Roditelji -

QuietBrother

Zainteresovan član
Poruka
117
Pozdrav, imam 20 godina i upisao sam Geografski fakultet (na budzet). Moji roditelji me i dalje pritiskaju (kao u srednjoj i ranije), cak i vise za ucenje. Svaki put, recimo, pao sam prvi kolokvijum, i oni su od toga napravili veliku dramu (po obicaju), ja sam naravno to popravio ali ispada samo zbog njih a ne toliko zbog sebe, i tako stalno u krug, nesto malo popustim i sledi odmah pritisak, pridike, pa onda ako tako nastavim nista necu uspeti u zivotu, spusticu se na nivo neznalica, koji nista ne rade, kako zamisljam da uspem nesto sa takvim radom itd. Pa onda stalno mi govore pitaj kako onaj uci, kako ovaj, pa onda kako su oni ucili i svasta jos tu ima , da ne pricam bas sve. Druga stvar, kao da totalno hoce da kontrolisu sve sto ja radim (pod izgovorom tebi je pruzeno sve, mozes da radis sta hoces niko ti nista ne brani..) ali nije bas tako, recimo neke informacije izbacuju na sajt, i cale dolazi i kaze mi "jer znas da sutra nemas engleski" npr. pa onda e imas sistematski pregled tog datuma ne znam da li si video! Recite mi koliko je to normalno pricati nekom na fakultetu, pa pratim i ja stalno sajt, stalno sam informisan ali ovo je vec preterivanje, to je moja odgovornost i ja sam kriv ako mi promakne neka informacija, ne treba valjda neko drugi da me obavestava. I sad to govori o meni kako sam nezreo, neodgovoran itd. ali i da jesam bas toliko nezreo kako da budem kad oni preuzimaju stvar u svoje ruke i ne pustaju me da se sam izborim sa problemom.. Treca stvar je od problema prave jos veci problem : napravio sam jednu glupost na ispitu, ja uradio sve, pregledao i ajde kao nece videti da pomognem drugarici da uradi sto ne zna, prof. to vidi i uzme nam papire i kaze dodjite u sledecem roku. Moja greska, trebao sam da pazim, sta je tu je (ionako ne treba da ucim nesto posebno , lepo sam spremio za visoku ocenu). ALi, dolazim ja kuci kazemo mojima to i oni stvarno ne mogu da verujem, treba da se saberes malo, samo se spustas na nizi nivo...itd jos malo kritka, o mogucem neuspehu... A njihov izgovor zasto oni meni i dalje tako pricaju je, da pokusavaju da sprece da dodje do vecih problema. Od problema naprave veci problem i onda na njihov nacin pokusavaju da ga rese, kritkujuci mene, napominjanjem itd. I tako stalno u krug, a svi mi kazu treba da im se suprostavis, vec si odrastao ti treba da radis kako ti mislis a ne da se povinujes zeljama roditelja i onda svi srecni zadovoljni. ( ja radim ponjihovom, dobre ocene, oni me hvale, hvale se drugima i tako). Ja mislim da bi trebali da me puste da sam snosim svoje posledice i resavam problem, a ne da mi oni nabacuju tenziju i nervozu, ispada ko da radim samo zbog njih. Ima tu jos stvari ali vec sam mnogo preterao sa pisanjem, pa bih voleo da cujem druga misljenja i mozda koji savet ;).
 
Pored prirodne roditeljske brige (koja nas je sve smarala, ali šta ćeš, to tako ide), možda se tvoji roditelji u stvari plaše da gube polako konce u svojim rukama nad tobom: odlazak na studije je jedna simbolična prelomna tačka u životu, više nisi mali već na putu da postaneš svoj čovek i zasebna individua, koja će sutra da egzistira mimo njih. Naravno da većina roditelja žele svojoj deci da postanu sutra zdravi "gotovi" ljudi koji će živeti lep život, ali detetovo osamostaljenje ponekad za sobom povlači i roditeljsko shvatanje da je gotovo sa njihovom roditeljsko vaspitnom ulogom, pa krenu da pritežu konce, kako bi "osigurali" svoju poziciju i za ubuduće. Možda je tako i sa tvojim roditeljima. Pokušaj da razgovaraš sa njima i da im kažeš kako smatraš da si dovoljno odrastao i svestan važnosti učenja, da je i tvoj cilj da budeš uspešan student, ali da te njihova preterana briga i kontrola ometaju.

Tebi je najvažnije da lepo guraš svoj faks, ne zbog njih, već zbog sebe. Najvažnije je i da shvatiš da sam odgovaraš i za uspehe i za neuspehe - sve je na tebi i tvom trudu. Pored toga, bilo bi dobro da slobodno vreme koristiš za druženje, nova poznanstva, sport..... sve ono što te zanima i privlači. Drugim rečima, da budeš aktivan. Učlani se u neke studentske organizacije, učlani se i u studentsku zadrugu pa, kad imaš vremena, možeš uvek da odradiš i neki studentski poslić i zaradiš svoje prve pare. Organizuj svoje vreme i trudi se da ispoštuješ organizovano, i kada vidiš da uspevaš u svojoj organizaciji, kad sa ponosom sebi kažeš "hej, ja sam položio težak ispit" ili "hej, ja sam zaradio svoje pare, sad idem da smišljam čime ću da se počastim" - mnogo manje će te tangirati mamina i tatina spočitavanja. Dakle, nećeš im dati prilike ni za kakav šlagvort ako se organizuješ, ako budeš uspešan u postizanju svojih ciljeva i ponosan na sebe zbog toga. Tada će te i još manje remetiti njihova priča. A tek kad nađeš neku girl i prorade svi crvići i leptirići u stomaku, ihaaaj :)
 
Poslednja izmena:
Hoce da te motivisu, mada metoda, ili ces da ucis ili da budes promasaj u zivotu i da prosis na ulici, kopas kanale ili sta znam. Ne utice dobro to na samopouzdanje. Poenta je da ti zele dobro, i zele da te motivisu, ali na skroz pogresan nacin.
 
uf, kako preziveti roditelje?

1. Povedes kuci prijatelja ili rodbinu ( jednu osobu ) kojoj verujete svi u kuci. Pre toga kazes tom ujaku, stricu, ujni, doktoru, profesoru o cemu se radi i da je njegova uloga samo da razgovor ne eskalira u svadju.Naravno, moras i sam biti u stanju da procenis da je taj, ona .. u stanju da se ne mesa tj. da u svemu recenom ostane nepristrasan?.
2. Trazis od rodtielja da svi sednete za sto kao odrasli ljudi jer ti imas da im poveris nesto i da cenis ako oboje imaju vremena za tebe i postovanja da te saslusaju.Kazes da je osoba koju si poveo sa sobom u ulozi svedoka ali i neko kome ti verujes..
3. Trazis od "svedoka" da drzi vreme na oku jer svako ima par minuta ( otprilike 3 da izlozi svoj problem i reaguje ) Stopanje vremena obicno smanjuje dramu i tera ljude da stvarno slusaju jedni druge bez svadjanja i emocionalnih praznjenja, roditeljskih napada panike o njihovoj mogucoj neadekvatnosti.
4. Sednete svi zajedno za sto, naravno, kafica, sokic i zatim kazes da si ti odlucio podeliti sa njima sve sto osecas,mislis,naglasavajuci kako se osecas i sta mislis o njihovom ponasanju u vezi tebe i tvog odrastanja. Kada to budes izjavljivao, pricaj, sigurno, samouvereno, kontrolisi glas.
Pitaj roditelje za resenje tvoje situacije.Pitaj tog rodjaka za njegovo nepristrasno misljenje.
5.Dogovori se o svemu sto te nervira , muci, napravi prave dogovore.. i kazi da nije pitanje voljenja u koje ti ne sumnjas nego postovanja.
6.Ti dogovori treba da budu jasni i da ih se svi pridrzavaju.
Ako krenu tu da te ucenuju, dramatizuju,svadjaju se,prebacuju -gledaj da se odselis iako razumem da je tesko.Jer u tom slucaju si uvek bio podlozenom necemu sto se zove emocionalna ucena maltertiranje koja jednako stetna kao i fizicko maltretiranje....

Ti ne zelis da budes kao oni a oni zele od tebe da naprave svoje idealne "ja"..
 
Poslednja izmena:
Ispoljavanje sopstvenih neostvarenih ambicija+ bekstvo od stvarne brige o svom detetu!
Ovo drugo:Znaju da su se ispromašivali u odgoju i da se nisu dovoljno i pametno posvetili i teže
da izbegnu svoju odgovornost za slabe rezultate koje predviđaju, a za koje su i sami "zaslužni"...
Odštampaj ovaj post i daj im da ga pročitaju i kaži da ih pozdravlja roditelj koji ne beži od svoje
odgovornosti i koji zaista priželjkuje uspeh svog deteta,a ne neuspeh da bi luzerski likovao! ! !
 
Dečko ima 20 godina i ne treba ga ubijati u pojam sa dijagnozom njegovih roditelja..... trenutno je najvažnije kako njega ohrabriti da fura svoj život i da spreči da tuđe iracionalnosti naruše njegovo mišljenje o sopstvenoj vrednosti....
 
Nemamo baš puno podataka o tvom odnosu sa roditeljima, osim ovih anegdota. Ali nisi rekao da si ikad probao da otvoreno razgovaraš sa njima o problemu. Da im objasniš da sa takvim odnosom prema tebi mogu samo da budu kontraproduktivni.
Bio je ne tako davno onaj slučaj sa momkom koji se nije usuđivao da kaže roditeljima da mu ne ide na faksu, već ih je uredno lagao godinama. Sve dok oni nisu očekivali da diplomira, a on još na prvoj godini. Onda ih je iseckao u kadi. Naravno da ne kažem da ćeš ti dogurati dotle, ali je primer koliko pritisak roditelja može psihički da naškodi, pa nek je i 100 puta iz dobre namere. Zapitaj se da li ti je bitnije sopstveno mentalno zdravlje od toga da prelomiš sa matorcima, ma koliko taj lom bio u tom trenutku neprijatan. U krajnjoj liniji, možeš i pažljivo da im spomeneš ovu ilustrativnu pričicu, ako su baš toliko teški da drugačije ne mogu da se opasulje...
 
Takvi roditelji obično su "teški" za bilo kakav razgovor, i početak priče sa njima lako može da se završi sa "zar ti misliš da ti mi ne želimo najbolje" (što je slično naveo i postavljač teme) ili u goroj varijanti "nezahvalan si za sav naš trud i sve žrtve što smo uradili za tebe" (simptomatično je to spominjanje "žrtvovanja"), a tu onda nema više normalne priče. Svakako, treba insistirati na priči sa njima, makar da shvate da njihovo ponašanje ne donosi dobro detetu.

Zato nije loše "micati" se od njih u smislu da vreme učenja ponekad provodi i u učionici, da se uključi u neke aktivnosti i slobodno vreme popuni raznim aktivnostima - pa će i njihovo "kontrolisanje" manje dopirati do glave, kada se tu nađu i neki drugi raznorazni sadržaji, a i život će biti bogatiji.
 
ma samo uchi nije to tako bash kao sto izgleda :aha: valjda mozes da izadjes iz kuce i to
idi u chitaonicu da ucis, ako mozes da se druzis nekako druzi se, ili idi na neke sekcije
ev. radi malo po kuci nekad... vidi to
to ne znam mozhda vidi
 
Poslednja izmena:
uf, kako preziveti roditelje?

1. Povedes kuci prijatelja ili rodbinu ( jednu osobu ) kojoj verujete svi u kuci. Pre toga kazes tom ujaku, stricu, ujni, doktoru, profesoru o cemu se radi i da je njegova uloga samo da razgovor ne eskalira u svadju.Naravno, moras i sam biti u stanju da procenis da je taj, ona .. u stanju da se ne mesa tj. da u svemu recenom ostane nepristrasan?.
2. Trazis od rodtielja da svi sednete za sto kao odrasli ljudi jer ti imas da im poveris nesto i da cenis ako oboje imaju vremena za tebe i postovanja da te saslusaju.Kazes da je osoba koju si poveo sa sobom u ulozi svedoka ali i neko kome ti verujes..
3. Trazis od "svedoka" da drzi vreme na oku jer svako ima par minuta ( otprilike 3 da izlozi svoj problem i reaguje ) Stopanje vremena obicno smanjuje dramu i tera ljude da stvarno slusaju jedni druge bez svadjanja i emocionalnih praznjenja, roditeljskih napada panike o njihovoj mogucoj neadekvatnosti.
4. Sednete svi zajedno za sto, naravno, kafica, sokic i zatim kazes da si ti odlucio podeliti sa njima sve sto osecas,mislis,naglasavajuci kako se osecas i sta mislis o njihovom ponasanju u vezi tebe i tvog odrastanja. Kada to budes izjavljivao, pricaj, sigurno, samouvereno, kontrolisi glas.
Pitaj roditelje za resenje tvoje situacije.Pitaj tog rodjaka za njegovo nepristrasno misljenje.
5.Dogovori se o svemu sto te nervira , muci, napravi prave dogovore.. i kazi da nije pitanje voljenja u koje ti ne sumnjas nego postovanja.
6.Ti dogovori treba da budu jasni i da ih se svi pridrzavaju.
Ako krenu tu da te ucenuju, dramatizuju,svadjaju se,prebacuju -gledaj da se odselis iako razumem da je tesko.Jer u tom slucaju si uvek bio podlozenom necemu sto se zove emocionalna ucena maltertiranje koja jednako stetna kao i fizicko maltretiranje....

Ti ne zelis da budes kao oni a oni zele od tebe da naprave svoje idealne "ja"..

Ta tvoja metoda je izmisljena za americku DEBIL naciju.

simpson-25-610x457.png
 
Poslednja izmena:
Pored prirodne roditeljske brige (koja nas je sve smarala, ali šta ćeš, to tako ide), možda se tvoji roditelji u stvari plaše da gube polako konce u svojim rukama nad tobom: odlazak na studije je jedna simbolična prelomna tačka u životu, više nisi mali već na putu da postaneš svoj čovek i zasebna individua, koja će sutra da egzistira mimo njih. ....


Ispoljavanje sopstvenih neostvarenih ambicija+ bekstvo od stvarne brige o svom detetu!
Ovo drugo:Znaju da su se ispromašivali u odgoju i da se nisu dovoljno i pametno posvetili i teže
da izbegnu svoju odgovornost za slabe rezultate koje predviđaju, a za koje su i sami "zaslužni"...

Dva stava sa kojima se u potpunosti slazem, gde svaki na svoj nacin, jedan na malo suptilniji, drugi otvoren i jasan, govore o potencijalnoj pozadini ove price. Medjutim, ovom prvom bih dodala nesto jer me nesto ganja da mislim da nije sve tako jednostavno (roditelji koji zele najbolje i gube konce/kontrolu nad mladicem). Naravno da (naravno...nije podrazumivo ali je normalno) svaki roditelj zeli svom detetu sve najlepse i da se oseca na neki nacin sve manje sigurnim sa protokom vremena, ponajpre u vezi sa posledicama svog nacina vaspitanja, a potom i cinjenicom da vise ne postoji tolika odgovornost, obaveza naspram deteta cime postaju "neupotrebljivi", sa viskom vremena koje je sada (kod preusredsredjenih na roditeljstvo) teze preusmeriti na partnera, na sebe (sto takodje pojedincima moze predstavljati veliki problem...nenaviknutim na sebe sa sobom, vec samo sebe sa drugima). U ovom navedenom slucaju, neka objasnjenja me navode na pomisao da iza roditelja briznika stoje roditelji diktatori/kontrolori (izvinjavam se unapred na smelosti). Takvi roditelji se nece zaustaviti na tacki preloma zvanoj studiranje. Ne bi me zacudilo da svoj dobro uhodani, razradjeni sistem ophodjenja i drzanja stvari po ustaljenom obrascu, prenesu i na kasnije, neke nove situacije. On/dete nikada nece biti dovoljno zreo, razuman, sposoban da proceni koji je posao dobar za njega, kakva je partnerka dobra za njega, uslovi u kojima ce ziveti, nacin na koji ce ziveti, kako ce vaspitavati njihove unuke, kako, kako, kako...Bojim se da ovom i slicnim pritiscima kraja nema. Jer je sve jednostavno tako. A tako nije nepromenljiva kategorija. Samo za to treba mnogo snage, i volje, i strpljenja. Zato bih oberucke prihvatila savet iz drugog dela obrazlozenja Kao cveta na kisi. Bivanjem sto cesce izvan njihovog vidokruga, bivanjem dobrim studentom (zbog sebe, ne zbog njih....usput...da li je njihovo hvaljenje tobom QuietBrother pred drugima nesto sto te uvek iznenadi - mislim na nacin, s obzirom da znas kako izmedju 4 zida ide drugim tonalitetom i recima?), bivanjem sa vrsnjacima i prijateljima, imanjem socijalnog, ispunjenog zivota, i na kraju potpunim osamostaljivanjem nakon zavrsetka studija (koliko god bilo tesko, naporno, naizgled neizvodljivo)…sto dalje, sto pre. Ne dozvoli da ti se necija briga, strah, ljubav (koji u sustini to i nisu, u onom izvornom obliku) upletu u sve pore sopstvenog zivota. Sve od toga oni imaju naspram tebe, ali ih emocija drzanja stvari pod kontrolom i upravljanje necijim zivotom (koji su oni stvorili ali mogu i da uniste jer su oni Roditelji) tera na zlocin protiv humanosti…prejaka rec?! Mozda. Ali nije daleko od istine.
Usvajaj (dobre savete), pamti (pocinjene greske, svoje i tudje), sazrevaj (ne brze sto mora ni kasnije jer ne vodi dobrom) i idi – svojim putem, ne osvrcuci se na upozorenja, pretnje, ucene. Voli njihovu ljubav ali ne i zrtvu. Ceni njihove zelje ali ispunjavaj svoje.
 
Hvala svima:). Cini mi se da nisam bas jasno definisao moj odnos sa roditeljima pa cu reci jos po nesto. Sto se tice njihove podrske uvek kad postignem neki rezultat, skola, sport, itd.. normalno, puna podrska od njih, samo tako da nastavim (eto vidis da mozes nije to nista strasno samo treba vise truda). Isto kada mislim da necu nesto uspeti, ili mislim da nisam sposoban, isto podrska, naucices to itd. Ali cim malo popustim onda sve po starom. Izgleda kao da se nisam dovoljno dokazao (sto se ucenja tice) i da oni misli jedino da cu se tako naterati redovno da radim i steknem jake radne navike. Ali kako cu ja ikada sam uspeti u necemu ili da se izvucem iz nekog problema, ako mi ne daju priliku da se dokazem, da postignem sam.. Drug mi kaze da su moji 10 godina mladji sve bi bilo drugacije ali posto su oni vec uveliko presli 50 godina, postaju nervozniji, i verovatno hoce sto pre da ja sazrim, ukorenim lenjost i sta vec jos da ne nabrajam :P, a i cini mi se da nas odnos postaje sve vise poslovan, nije vise toliko drugarski ko ranije.. Evo jos jedna stvar koju su mi pricali, sto vise ucis, i postizes bolje rezultate samopouzdanje ti se povecava, a sto se tice nesigurnosti niskog samopouzdanja, kreci se cesce u drustvu ljudi, izlazi na dogadjaje itd. i to ce doci vremenom, tako su i oni prolazili. Sve to izgleda jednostvano i tacno ali nije bas tako, sa jedne strane sam sam kriv sto sam doveo sebe u situaciju da mi poslednjih godina zivot monoton bez nekih posebnih desavanja (samim tim mi je opala volja za ucenjem), a sa druge strane zbog toga dodatno me opterecuje i ometa njihove kritike, stalna ispitivanja itd. Jednom su cak napravili citavau frku, nezavisno od ucenja, zato sto sam isao sa drustvom u grad (ostajali do 5 ujutru) jer kao to remeti mene za ucenje, dodatno opterecenje, kao da imam 10 godina pa ce propasti sve ako koji dan ostanem budan malo duze.. Jos jedna stvar, koju su i oni meni rekli kada smo pricali o necemu, da su se mozda previse zastitnicki ponasali prema meni, u sustini ja sam odrastao kako se kaze u "staklenom zvonu" i sad mozda je malo teze izaci iz toga. Nadam se da je korisno nesto od ovoga sto sam rekao, pa da vidim jos koje misljenje, savet, kritiku :DHvala unapred
 
Ja uvek budem vrlo ljuta na te ljude koje su prezastitili svoju decu, odabrala sam namerno fin izraz...

Zelim da otac mog deteta bude na slicnoj liniji kao i ja sto se vaspitanja tice tako da ne dolazi posle do nekih problema. Ovaj moj bivsi bi bio jako strog otac i figura koja sputava dete, pa bi se peglali i oko toga..
 
Pozdrav, imam 20 godina i upisao sam Geografski fakultet (na budzet). Moji roditelji me i dalje pritiskaju (kao u srednjoj i ranije), cak i vise za ucenje. Svaki put, recimo, pao sam prvi kolokvijum, i oni su od toga napravili veliku dramu (po obicaju), ja sam naravno to popravio ali ispada samo zbog njih a ne toliko zbog sebe, i tako stalno u krug, nesto malo popustim i sledi odmah pritisak, pridike, pa onda ako tako nastavim nista necu uspeti u zivotu, spusticu se na nivo neznalica, koji nista ne rade, kako zamisljam da uspem nesto sa takvim radom itd. Pa onda stalno mi govore pitaj kako onaj uci, kako ovaj, pa onda kako su oni ucili i svasta jos tu ima , da ne pricam bas sve. Druga stvar, kao da totalno hoce da kontrolisu sve sto ja radim (pod izgovorom tebi je pruzeno sve, mozes da radis sta hoces niko ti nista ne brani..) ali nije bas tako, recimo neke informacije izbacuju na sajt, i cale dolazi i kaze mi "jer znas da sutra nemas engleski" npr. pa onda e imas sistematski pregled tog datuma ne znam da li si video! Recite mi koliko je to normalno pricati nekom na fakultetu, pa pratim i ja stalno sajt, stalno sam informisan ali ovo je vec preterivanje, to je moja odgovornost i ja sam kriv ako mi promakne neka informacija, ne treba valjda neko drugi da me obavestava. I sad to govori o meni kako sam nezreo, neodgovoran itd. ali i da jesam bas toliko nezreo kako da budem kad oni preuzimaju stvar u svoje ruke i ne pustaju me da se sam izborim sa problemom.. Treca stvar je od problema prave jos veci problem : napravio sam jednu glupost na ispitu, ja uradio sve, pregledao i ajde kao nece videti da pomognem drugarici da uradi sto ne zna, prof. to vidi i uzme nam papire i kaze dodjite u sledecem roku. Moja greska, trebao sam da pazim, sta je tu je (ionako ne treba da ucim nesto posebno , lepo sam spremio za visoku ocenu). ALi, dolazim ja kuci kazemo mojima to i oni stvarno ne mogu da verujem, treba da se saberes malo, samo se spustas na nizi nivo...itd jos malo kritka, o mogucem neuspehu... A njihov izgovor zasto oni meni i dalje tako pricaju je, da pokusavaju da sprece da dodje do vecih problema. Od problema naprave veci problem i onda na njihov nacin pokusavaju da ga rese, kritkujuci mene, napominjanjem itd. I tako stalno u krug, a svi mi kazu treba da im se suprostavis, vec si odrastao ti treba da radis kako ti mislis a ne da se povinujes zeljama roditelja i onda svi srecni zadovoljni. ( ja radim ponjihovom, dobre ocene, oni me hvale, hvale se drugima i tako). Ja mislim da bi trebali da me puste da sam snosim svoje posledice i resavam problem, a ne da mi oni nabacuju tenziju i nervozu, ispada ko da radim samo zbog njih. Ima tu jos stvari ali vec sam mnogo preterao sa pisanjem, pa bih voleo da cujem druga misljenja i mozda koji savet ;).

Pročitala sam prve dve rečenice i već mi se želudac okrenuo... dalje nisam ni čitala. Ja sam to rešila potpunim ignorisanjem. Da, pokvarilo nam je to odnos mnogo, udaljili smo se užasno... skoro da me više i ne poznaju... ali bar nisam poludela. Posle prvog ispitnog roka sam ležala mesec dana u krevetu, nisam mogla da se pomerim. Ne zbog fizičke bolesti već čiste depresije. To je nešto što ti deluje zanemarljivo, ali kad potraje počne da frustrira... a onda te frustracije polako prerastu u strah i to veliki, zatim totalni nedostatak samopouzdanja. Izgubiš volju. Počneš da radiš stvari mehanički i samo zbog njih. I onda to više nije tvoj život. Ti ispunjavaš uslove. A sve što uradiš ili ne uradiš sam si kriv i sam ćeš snositi posledice. Niko od njih. Tvoj život, tvoja stvar. Tvoje greške, tvoje kajanje. Razumem ja da ljudi brinu i sve to, ali to je totalno neproduktivno, šta više nanosi mnogo štete. Ja sam trenutno stigla od silne želje da studiram to što sam upisala (a planirala sam taj fax da upišem bukvalno celu srednju i dobar deo osnovne) do toga da stvari odrađujem samo da me oni ne bi smarali. Niti sebe vidim u tome, niti me to zanima, niti se više cimam oko njihovih priča. Samo da me puste na miru.
 
Ja uvek budem vrlo ljuta na te ljude koje su prezastitili svoju decu, odabrala sam namerno fin izraz...

Zelim da otac mog deteta bude na slicnoj liniji kao i ja sto se vaspitanja tice tako da ne dolazi posle do nekih problema. Ovaj moj bivsi bi bio jako strog otac i figura koja sputava dete, pa bi se peglali i oko toga..
ja bih to podelio i ne bih se mnogo mesao..bakto bih se sportom i zdravim navikama..naucio da bude skroman i posten..hrabar i pravican..pametna zena nek uci ostalo
 
i pored najboljih želja
večini roditelja je osnovna želja kontrola svoh deteta
po meni preteruju
alo da ti čekira raspored na sajtu i slično ko da si debil
mada i ti treba da opravdaš svoje ponašanje
a čekaj šta su mislili da češ da postaneš sa geografijom? josif pančić?
živi ti svoj život i jezdi ka samostalnosti a roditelje na distanci bez mnogo uživljavanja
šta će da neće da te izbace na ulicu?
 
Heh to za sajt kaze da je radoznalost, interesuje se i on za fakultet jer mu deluje zanimljivo :P. Nisam na geografiji, nego ekologija (zastita zivotne sredine), samo sto je to slabo razvijeno kod nas tako da nebi mogao ni u gradskoj cistoci da nadjem posao a kamoli vise xD. E sad neka moja zelja je da pokusam negde preko. Za to moji tvrde deca koja imaju dobre radne navike, koja postizu jako dobre rezultate, uce dosta itd. oni uspevaju u EU ili negde van. E sad meni se ne cini da ja imam mnogo vece sanse preko sa visokim ocenama, to tamo njima nista ne znaci, naravno najbitniji je jezik, i sad znaci da bih mozda uspeo nesto preko ja treba ovde da se ubijam od rada i ucenja.. Nije da ja ne zelim da ucim ili da mene ovo ne zanima, zanimljiv je smer i predmeti ali opet treba prvo da reorganizujem zivot, da se drustveno a i fizicki aktiviram, a faks da guram nekako, pa kad popravim svoju situaciju, izadjem iz monotonije onda mozda i jaki rezultati. Samo kako ja njima da objasnim da sada jednostvano ne mogu tako da radim, nemam dovoljno volje, motivaciji (treba prvo to da povratim), naravno njihov odgovor na sve to bi bio samo ti uci sve ce to doci vremenom samo se moras prvo malo potruditi za ovo. a kad udjes u kontinuitet onda ce ostalo ici lakse. Ne znam mozda im objasnjavam na pogresan nacin kako stoje stvari. Sta ostali misle? :)
 
Ne bih vise da vas smaram sa slicnim stvarima, samo bih da dodam jos nesto. Jedan drugar mi kaze da treba ponovo da uspostavimo drugraski odnos posto je postao isuvise poslovan, da se ja posvetim vise njima i da sirim pozitivnu energiju u kuci -.-, ali da im dam do znanja da ne mogu samnom da rade kako oni hoce.. Postoje jos misljenja da treba da im se suprostavim do te mere da oni u potpunosti odustanu i prihvate da ja odlucujem kako cu dalje, iako se njima to ne svidja. Necu vise da pricam, ispada da sam isuvise izkritikovao svoje roditelje, ali sam rekao to sto jeste i smatram da treba da me puste iz tog tzv. "staklenog zvona" (naravno oni bi sad rekli da ja preterujem i preuvelicavam sve, tako uglavnom bude). Hvala svima jos jednom, dobro su mi dosli saveti, samo jos da pitam, da li jos uvek radi savetovaliste za mlade u domu omladine, posto kada sam ja bio, tamo su mi rekli da ne rade redovno, nego mozda svake druge nedelje i da li znate jos negde besplatno da se ode kod psihologa ili bar po nekoj pristojnoj ceni? :)
 
Pozdrav, imam 20 godina i upisao sam Geografski fakultet (na budzet). Moji roditelji me i dalje pritiskaju (kao u srednjoj i ranije), cak i vise za ucenje. Svaki put, recimo, pao sam prvi kolokvijum, i oni su od toga napravili veliku dramu (po obicaju), ja sam naravno to popravio ali ispada samo zbog njih a ne toliko zbog sebe, i tako stalno u krug, nesto malo popustim i sledi odmah pritisak, pridike, pa onda ako tako nastavim nista necu uspeti u zivotu, spusticu se na nivo neznalica, koji nista ne rade, kako zamisljam da uspem nesto sa takvim radom itd. Pa onda stalno mi govore pitaj kako onaj uci, kako ovaj, pa onda kako su oni ucili i svasta jos tu ima , da ne pricam bas sve. Druga stvar, kao da totalno hoce da kontrolisu sve sto ja radim (pod izgovorom tebi je pruzeno sve, mozes da radis sta hoces niko ti nista ne brani..) ali nije bas tako, recimo neke informacije izbacuju na sajt, i cale dolazi i kaze mi "jer znas da sutra nemas engleski" npr. pa onda e imas sistematski pregled tog datuma ne znam da li si video! Recite mi koliko je to normalno pricati nekom na fakultetu, pa pratim i ja stalno sajt, stalno sam informisan ali ovo je vec preterivanje, to je moja odgovornost i ja sam kriv ako mi promakne neka informacija, ne treba valjda neko drugi da me obavestava. I sad to govori o meni kako sam nezreo, neodgovoran itd. ali i da jesam bas toliko nezreo kako da budem kad oni preuzimaju stvar u svoje ruke i ne pustaju me da se sam izborim sa problemom.. Treca stvar je od problema prave jos veci problem : napravio sam jednu glupost na ispitu, ja uradio sve, pregledao i ajde kao nece videti da pomognem drugarici da uradi sto ne zna, prof. to vidi i uzme nam papire i kaze dodjite u sledecem roku. Moja greska, trebao sam da pazim, sta je tu je (ionako ne treba da ucim nesto posebno , lepo sam spremio za visoku ocenu). ALi, dolazim ja kuci kazemo mojima to i oni stvarno ne mogu da verujem, treba da se saberes malo, samo se spustas na nizi nivo...itd jos malo kritka, o mogucem neuspehu... A njihov izgovor zasto oni meni i dalje tako pricaju je, da pokusavaju da sprece da dodje do vecih problema. Od problema naprave veci problem i onda na njihov nacin pokusavaju da ga rese, kritkujuci mene, napominjanjem itd. I tako stalno u krug, a svi mi kazu treba da im se suprostavis, vec si odrastao ti treba da radis kako ti mislis a ne da se povinujes zeljama roditelja i onda svi srecni zadovoljni. ( ja radim ponjihovom, dobre ocene, oni me hvale, hvale se drugima i tako). Ja mislim da bi trebali da me puste da sam snosim svoje posledice i resavam problem, a ne da mi oni nabacuju tenziju i nervozu, ispada ko da radim samo zbog njih. Ima tu jos stvari ali vec sam mnogo preterao sa pisanjem, pa bih voleo da cujem druga misljenja i mozda koji savet ;).

Meni je bilo 19-20 kada sam resila da se iselim iz roditeljske kuce. Stanovala sam u jednoj zajednici(komuna) sa 5 osoba. Ovo je bilo jedino resenje da izbegnem non-stopnoj kontroli i svakodnevnim svadjnjem. Probijala sam se radeci sitne poslove kao kelnerisanje a kuci sam isla svaki treci vikend i na neke slave. Sa roditeljima sam se razumela bolje nego ikada i bas su bili fini i distansirani - nisu se vise mesali u moj zivot. Bili su srecni kada sam dolazila, nije bilo svadjanja i pazili su da tako i ostane kako bi dalje s vremena na vreme kuci dolazila. :D

I ti si u tim godinama. Sta radis jos kod kuce? Spakuj rukzak i trazi neku zajednicu - veci stan koji ces deliti sa drugim studentima. Nadji neki job. Ima mnogo studenata koji pored fakulteta rade(na zapadu radi skoro svaki student). Videces, bice ti bolje i bolje ces se razumeti sa starima.:)
 
Poslednja izmena:

Back
Top