Ja sam dete! Cuvam to dete u sebi, pustam ga da me vodi. Ono me cuva!

_Snow Queen_

Primećen član
Poruka
659
Ja sam dete! Cuvam to dete u sebi, dozvoljavam mu da me vodi. Ono me cuva!

Ovo mi je toliko lijepo da moram da podijelim sa vama! ! !

Slazete li se?

Koliko ste vi uspjeli da sacuvate dijete u sebi? Koliko mu dajete prostora? Za djelovanje, za gledanje na zivot i ljude? ...

Da li smatrate da je to veliki luksuz hrabrih i jakih...cuvati i njegovati dijete u sebi?

Ono nas zaista cuva! Tako predano brine o nama!

:heart:
 
Poslednja izmena:
Ja kao tinejdžer ne volim ni preteranu ozbiljnost odraslih ljudi, ali ni detinjasto ponašanje kod onih koji su mojih godina. Treba uskladiti te osobine, jer čim se neke izdvoje to postaje iritantno. Preterana ozbiljnost, skrušenost, razočaranost u ljude, kritičnost i manjak radoznalosti kao osobine koje prvenstveno vezujem za nekakvu zrelost, baš i ne spadaju u ono što cenim kod ljudi. Ali sa druge strane detinjasto ponašanje, pogotovo kada je neprimereno situaciji, zaista ne podnosim. To dete u sebi svakako čuvam, jer optimizam, mašta, rasterećenost, dobrota i neiskvarenost svakako dolaze zajedno sa tim i to vrednujem i kod drugih i pokušavam da zadržim u sebi. Ali i ima i karakternih osobina koje sam odrastanjem potisnuo i mislim da je to dobro. Uostalom čovek je i ono što je sada i ono što je nekada bio. Zato svi imamo dete u sebi. Da li ga čuvamo u uspomenama, u ličnosti ili u ponašanju je jedina razlika.
 
Poslednja izmena:
Ja kao tinejdžer ne volim ni preteranu ozbiljnost odraslih ljudi, ali ni detinjasto ponašanje kod onih koji su mojih godina. Treba uskladiti te osobine, jer čim se neke izdvoje to postaje iritantno. Preterana ozbiljnost, skrušenost, razočaranost u ljude, kritičnost i manjak radoznalosti kao neke osobine koje prvenstveno vezujem za nekakvu zrelost, baš i ne spadaju u ono što cenim kod ljudi. Ali sa druge strane detinjasto ponašanje, pogotovo kada je neprimereno situaciji zaista ne podnosim. To dete u sebi svakako čuvam, jer optimizam, mašta, rasterećenost, dobrota i neiskvarenost svakako dolaze zajedno sa tim i to vrednujem i kod drugih i pokušavam da zadržim u sebi. Ali i ima i karakternih osobina koje sam odrastanjem potisnuo i mislim da je to dobro. Uostalom čovek je i ono što je sada i ono što je nekada bio. Zato svi imamo dete u sebi. Da li ga čuvamo u uspomenama, u sebi ili u ponašanju je jedina razlika.

Cuvati ga u dusi je bitno. Divno si postovao. Svaka cast za zrelost. Ne dozvoli da prezrenes jer onda slijedi truljenje! :)
 
Ja sam dete! Cuvam to dete u sebi, dozvoljavam mu da me vodi. Ono me cuva!

Ovo je jedan poetski stav , koji proizilazi iz pogrešnog mišljenja da je dete nešto čisto i neiskvareno , gotovo anđeosko .

Realnost je naravno drukčija , dete se ponaša prema instinktima kojima ga je priroda obdarila . Svako ko je dolazio u dodir s njima primećuje da su deca mali egoisti :mrgreen: , pogotovu ako im roditelji i okolina to dozvole . Dakle , njima se piški , kaki , jede , ne jede , pije voda , spava , igra ... - i hteli bi sve to i to odmah . ;)

Naravno , u tom uzrastu je ovo i prihvatljivo , ali problemi nastaju kod onih koji takav stav zadrže i u kasnijem životu , u vreme kad bi i sami trebali da imaju decu .
 
Ja sam dete! Cuvam to dete u sebi, dozvoljavam mu da me vodi. Ono me cuva!

Ovo mi je toliko lijepo da moram da podijelim sa vama! ! !

Slazete li se?

Koliko ste vi uspjeli da sacuvate dijete u sebi? Koliko mu dajete prostora? Za djelovanje, za gledanje na zivot i ljude? ...

Da li smatrate da je to veliki luksuz hrabrih i jakih...cuvati i njegovati dijete u sebi?

Ono nas zaista cuva! Tako predano brine o nama!

:heart:
Sigurno da je to jako lepo ako si svestan toga...dobro je biti dete umiljato bezazleno neiskvareno...ali lose je kad ne shvatas kakve su to osobine koje te nekad prevladaju pa postajes muka za okolinu...poznajem coveka koji je uplasen nesiguran pa kod njega proradi ona detinja crta..napustices me...stalno provocira tera te da ga grdis i da se ljutis a onda iz prikrajka gleda jesi li jos tu...ne znam da li me iko shvata...lepo je dok je zabavno a grozno je kad postaje svakodnevnica..ipak zelim odraslog coveka koji moze da se uhvati u kostac sa zivotom...:worth:
 
Sigurno da je to jako lepo ako si svestan toga...dobro je biti dete umiljato bezazleno neiskvareno...ali lose je kad ne shvatas kakve su to osobine koje te nekad prevladaju pa postajes muka za okolinu...poznajem coveka koji je uplasen nesiguran pa kod njega proradi ona detinja crta..napustices me...stalno provocira tera te da ga grdis i da se ljutis a onda iz prikrajka gleda jesi li jos tu...ne znam da li me iko shvata...lepo je dok je zabavno a grozno je kad postaje svakodnevnica..ipak zelim odraslog coveka koji moze da se uhvati u kostac sa zivotom...:worth:

...коштац с онима који нису имали детињство.
 
Ovo je jedan poetski stav , koji proizilazi iz pogrešnog mišljenja da je dete nešto čisto i neiskvareno , gotovo anđeosko .

Realnost je naravno drukčija , dete se ponaša prema instinktima kojima ga je priroda obdarila . Svako ko je dolazio u dodir s njima primećuje da su deca mali egoisti :mrgreen: , pogotovu ako im roditelji i okolina to dozvole . Dakle , njima se piški , kaki , jede , ne jede , pije voda , spava , igra ... - i hteli bi sve to i to odmah . ;)

Naravno , u tom uzrastu je ovo i prihvatljivo , ali problemi nastaju kod onih koji takav stav zadrže i u kasnijem životu , u vreme kad bi i sami trebali da imaju decu .

Ovdje je rijec o pozitivnim aspektima Djeteta. Drugi put o tome.
 
Ovdje je rijec o pozitivnim aspektima Djeteta. Drugi put o tome.

Pozitivni aspekti ... Pozitivni aspekt kod deteta je pre svega što je ono nova nada , novi potencijal za svoju porodicu , narod i celokupno čovečanstvo . Moglo bi se reći da je pozitivno i to što deca ne umeju da se dobro pretvaraju , pa obično odmah izraze svoju naklonost ili nenaklonost ka nekome ili nečemu .

Sve preko ovoga je neka mistifikacija i bežanje od odgovornosti kod odraslih ljudi , koji bi eto da se vrate u to srećno doba kad nikome nisu morali da polažu račune :mrgreen: .
 
Pozitivni aspekti ... Pozitivni aspekt kod deteta je pre svega što je ono nova nada , novi potencijal za svoju porodicu , narod i celokupno čovečanstvo . Moglo bi se reći da je pozitivno i to što deca ne umeju da se dobro pretvaraju , pa obično odmah izraze svoju naklonost ili nenaklonost ka nekome ili nečemu .

Sve preko ovoga je neka mistifikacija i bežanje od odgovornosti kod odraslih ljudi , koji bi eto da se vrate u to srećno doba kad nikome nisu morali da polažu račune :mrgreen: .

Cuj...odrasti. Do djeteta!
 
Ja sam dete! Cuvam to dete u sebi, dozvoljavam mu da me vodi. Ono me cuva!

Ovo mi je toliko lijepo da moram da podijelim sa vama! ! !

Slazete li se?

Koliko ste vi uspjeli da sacuvate dijete u sebi? Koliko mu dajete prostora? Za djelovanje, za gledanje na zivot i ljude? ...

Da li smatrate da je to veliki luksuz hrabrih i jakih...cuvati i njegovati dijete u sebi?

Ono nas zaista cuva! Tako predano brine o nama!

:heart:

Svako to ima u sebi, u covjeku se najvise zadrzavaju sjecanja iz detinjstva... ja licno vise pamtim neke scene kad sam bio mali nego sad kad sam odrastao
lol.gif
 
Samo su deca dovoljno hrabra da se pogledaju u ogledalo, i da iskreno kazu sta vide.

Odrasli ceznu za tim osecajem, ali najcesce biraju laz, ocekujuci od te lazi zastitu.

Samo najsrecniji pronadju dete u sebi, iskrenost, urodjenu dobrotu.
Mapu blaga, poslednju bozju misao.
nije prvi put da posle tvog posta nemam sta da dodam..:)
 
Ja sam dete! Cuvam to dete u sebi, dozvoljavam mu da me vodi. Ono me cuva!

Ovo mi je toliko lijepo da moram da podijelim sa vama! ! !

Slazete li se?

Koliko ste vi uspjeli da sacuvate dijete u sebi? Koliko mu dajete prostora? Za djelovanje, za gledanje na zivot i ljude? ...

Da li smatrate da je to veliki luksuz hrabrih i jakih...cuvati i njegovati dijete u sebi?

Ono nas zaista cuva! Tako predano brine o nama!

:heart:

a, tu je...čuči...skače...naivno vjeruje...smije se...voli...igra se
ponekad samo moram da mu lupim plesku, čisto da se zna ko je stariji
 
Ovo je jedan poetski stav , koji proizilazi iz pogrešnog mišljenja da je dete nešto čisto i neiskvareno , gotovo anđeosko .

Realnost je naravno drukčija , dete se ponaša prema instinktima kojima ga je priroda obdarila . Svako ko je dolazio u dodir s njima primećuje da su deca mali egoisti :mrgreen: , pogotovu ako im roditelji i okolina to dozvole . Dakle , njima se piški , kaki , jede , ne jede , pije voda , spava , igra ... - i hteli bi sve to i to odmah . ;)

Naravno , u tom uzrastu je ovo i prihvatljivo , ali problemi nastaju kod onih koji takav stav zadrže i u kasnijem životu , u vreme kad bi i sami trebali da imaju decu .

e pa to
da nisu deca samo malo previše nesvesna i neupoznata
za dete je blato ko čokolada, prave kolače od njega
al kad probaju... pljuju i na crno brašno
 
Sjecam se kad sam bio kod zeta i sestre u gostima , a istovremeno tamo bio neki daljnji zetov rodjak sa zenom .
I prica on o kvadratima i raznim vrstama lamperije sav ozbiljan i pun sebe .Za to vrijeme sam se ja zafrkavao sa
sestrinim sinom . Njemu ocito zasmetalo sto ne slusam njegovo visokoumno predavanje i posmatrao me onako
potcjenjivacki .Radilo se o tipu koji je bio prilicno neobrazovan , ali pun novaca i izgledao kao neko ko nikad nije bio
dijete .Zaradio je novac , ali je izgubio djete u sebi .Skoro da sam ga sazaljevao .
Na kraju stupimo u razgovor i on sazna da sam stariji i obrazovaniji od njega . To je za njega bio shok koji ga je
drzao cijelo vece ,Zasto sam izgledao mladji od njega ? Zato sto sam sacuvao dijete u sebi i zato sto mogu da se
nasmijem od srca . A , kad mozes da se nasmijes od srca , onda si mlad , bez obzira koliko godina imas !
 

Back
Top