Ja sam covek s koferom u ruci........

Koliko je teska odluka da se covek u poznim godinama odluci za zivot na drugom kontinentu, da pocne ispocetka, bukvalno sa koferom u ruci ?

Voleo bih da cujem Vase komentare :roll:

Najpre nesto sto nema veze sa temom....zivot zaista stane samo u jedan kofer...kako to zastrasujuce, deprimirajuce, zbunjujuce i istinito zvuci.
A onda nesto sto ima veze sa temom...teska je ta odluka kao tuch, u poznim godinama kao Sizifov kamen...a posledicno tome je i zakljucke jako lako izvuci. Ali nije nemoguce izgurati ga do vrha, zavisi koliko je visoko a i kakva kondicija.
Najvaznije...ako je zbog ljubavi, iskrene i velike, e onda vredi rizikovati hiljadu dolara, strah od aviona i suocavanje sa vanzemaljcima zvanim Kanadjani. Povratak u mrak nije lak...ali ako ne moze da se izdrzi, majka Srbija ce priviti uz skute nezahvalno, cak i to prezrelo, nerazumno dete.
Jerotije...zbog ljubavi se okean preplivava sa sve ajkulama za ledjima...sumnjam da je ova ljubav prava kad se postavlja ovakvo pitanje?!
 
Ljubav jeste prava [s moje strane 100 %] ali za ljubav dali vredi rizikovati ostaviti stare roditelje, decu sa bivsom zenom, svoju kucu u relativno centru Beograda, dvoriste, psa, cvece......
Svoje emocije iskreno iznosim, mozda tema nije na svom mestu ali volim da procaskam s nekim ko gleda sa strane jer ljubav je slepa i zaljubljen covek nema granice i nije realan

Ja se izvinjavam svima ako sam zalutao za temu ali ako admin misli da joj ovde nije mesto nek je premesti
 
Ovo je jako lepa tema za psihologiju...sugeriram da se prosetas do tamo...bilo bi zanimljivo cuti misljenja svakojaka.

P.S. Bicu surova...roditelji ce umreti, decu ces povuci sa sobom iz zabokrecine u normalni zivot kad stanes na noge, bivsa zena je samo bivsa, dom je tamo gde je srce (tj. ljubav) a i nece se pomaci s tacke, Canada ima divna dvorista i kucne ljubimce zasticene bolje od njihovih vlasnika, cveca jos kako...tako da...Da - ljubav je lepa i ponekad slepa a granice covek sebi postavlja sam, mada i oni immigration officeri mogu da budu zadrti ali ne treba chachkati po sitnicama.
 
Ljubav jeste prava [s moje strane 100 %] ali za ljubav dali vredi rizikovati ostaviti stare roditelje, decu sa bivsom zenom, svoju kucu u relativno centru Beograda, dvoriste, psa, cvece......
Svoje emocije iskreno iznosim, mozda tema nije na svom mestu ali volim da procaskam s nekim ko gleda sa strane jer ljubav je slepa i zaljubljen covek nema granice i nije realan

Ja se izvinjavam svima ako sam zalutao za temu ali ako admin misli da joj ovde nije mesto nek je premesti

Pf ako imas nekog mnogo je lakse krenuti u nepoznato..uvek se mozes vratiti samo ce ti dobro doci promena..cim se vec lomis znaci da ovde ne cvetaju ruze..sto je covek stariji to je teze..ali na srecu mi je jasno da ne treba ziveti u uspomenama koje se preko noci izbrisu..1 je zivot
 
Pojasni mi to malo blize......


Prvo...za odlazak preko okeana nije dovoljna cvrsta odluka...u pitanju je proces koji iziskuje vreme, odredjenu proceduru, novac, dosta strpljenja.
Drugo...mozes otici turisticki, dakle dobijanjem turisticke vize (koju je uzgred u trenutnoj situaciji teze dobiti no za USA, a zasto to ne znam), osmotriti celu situaciju (sebe naspram CAN, ne zelim da ulazim u istinitost tvrdnje o postojanju prave ljubavi te to uzimam kao idealno stanje) i nakon toga resiti da li je sve to vredno odbacivanja starog zivota (stari zivot je veoma cesto zasnovan na "jastucima" koji su dobro opravdanje za nepromene).
Trece...ne mozete se tamo vencati, vec to morate uciniti u Srbiji a tek nakon toga krece procedura za dobijanje papira...mislim da ne traje duze od 6 meseci ali nisam sigurna. Postoji jos nesto (sada cu ispasti izvor potpuno neproverenih informacija a to ne zelim), svojstveno imigracionim vlastima Australije i Novog Zelanda (dakle, ne znam da li vazi za Severnu Ameriku), da u slucaju podnosenja zahteva za sklapanje braka sa stranim drzavljaninom rade cak i proveru razmenjenih e-mailova gde se moze videti o cemu se zapravo radi (sklapanje brakova zbog papira je tako ucestala pojava te....).

U potpunosti se slazem sa Georgejune-om...ne treba odbacivati mogucnosti koje se nude i pored svih poteskoca, kako na jednoj, tako na drugoj strani. Niti se ne mogu tek tako prekinuti i sa tim se mora pomiriti. Evociranje uspomena (uglavnom najlepsih) je neminovnost ali to nije nikako dovoljno jak razlog da se ne bi krenulo napred. I sigurno jeste napred...misljenje licno.
 
Kada vec pominjes emailove, sogurno postoji nacin da se dokaze koliko smo koristili skype, onda njeni dolasci ovde, zajednicka letovanja, zimovanja [sve to postoji u obema pasosima], video snimci, slike, zajednicke slave, rodjendani.........
Ako se svim tim dokumentje nasa proslost onda mislim da nema sta i ko da moze da spori ?
 
odluka nije laka,ali svakako trebas da odes ako si sreo pravu ljubav.naravno,deca ce jednog dana biti jako srecna,jer ces ih povuci za sobom.roditeljima mozes pomoci tako sto ces platiti nekoga da brine o njima,drugacije im ne mozes pomoci pa sve da si i ovde.
navijem za tebe jero!
 
nemoj vagati toliko! sto vise razmisljas bice ti teze da doneses odluku!
stisni petlju i dza ili bu!

P.S. tako sam ja uradila pre 4-5 godina, i evo hvala Bogu, zivim i uzivam u gradu chicagu i ne mislim o povratku u Srbiji ( a bolje da ne nabrajam sta sam ja sve tamo ostavila)
 

Back
Top