Onaj problem klepetala - je ovaj (kazuje profesor doktor istoričar Malović):
Interesantna je strateška potrěba vođstva Rimokatoličke crkve i Austrijske carske uprave za postojanjem něke virtuelne rimokatoličke nacije na južnoslověnskom prostoru zapadnog Balkana, skoro apsolutno i u ogromnoj većini naseljenog pravoslavnim Srbima. Uslěd takve potrěbe, pojavila su se istoriografska děla, u kojima se, bez dokaza, veličala “stara Hrvatska” i postepeno “stvarali” tzv. Hrvati kao rimokatolička nacija, iako o njima nema originalnih dokumenata ni podataka o njihovom postojanju u istoriji.
O Hrvatima ni u jednom arhivu nema originalnih podataka čije je postojanje starije i od tzv. “stare Hrvatske iz perioda hrvatske narodne dinastije”, odnosno iz vrěmena prě, navodnog, njenog potčinjavanja od strane Mađara – ni u arhivu Vatikana, ni Venecije, ni Milana, ni Firence, ni Graca, ni Beča, ni Carigrada – ni igdě ni nigdě, već u tzv. “prěpisima sa starijih nesačuvanih originala”, čime je nastala samo “historijska Hrvatska u prěpisu”, tj. u istoriji nije postojala, ali u virtuelnim zamislima hrvatske istoriografije je “postojala”. Malo ko postavlja pitanje, kako to da za većinu někadašnjih država ima originalnih i ubědljivih podataka, samo o državi “srednjovjekovnoj Hrvatskoj” – gle čuda – nema nijedan!