Izvor spokojstva

Moja deca.moje sestre,brat,majka,otac...Moja porodica je moja sigurna luka...Imam i prijatelja koje mogu pozvati kada mi je tesko,isto kao i oni mene..,.I ovde u virtuelnom svetu imam prijatelje koji mi znache...Ipak,svako od nas mora se sam boriti,sa svojim ''demonima'',naci dovoljno snage da ide i gleda napred...Ako na tom putu nismo sami,to je spokojstvo....
 
Oslanjam se na sebe samu. Trudim se da povratim unutrasnji mir. Cesto ne mogu sebi da oprostim onako kako bih oprostila drugima Ne volim da pricam o sebi i svojim osecanjima, vise volim da se okruzim pozitivnim ljudima, da se smejem i zaboravim na sve.

:ok:Mene ispunjava sto sam nekim ljudima oslonac i sto se osecaju sigurno pored mene pa me to vodi napred..nekad i najrodjeniji pocnu sa svojim problemima pa se kao u trenutku rusi ceo svet..ali treba shvatiti da su nasi losi trenuci uglavnom kraktotrajni..sitnice i nesto sto nam vremenom postaje nebitno
 
Retko kada se oslanjam na pomoć drugih, kada mi je teško, već probleme pokušavam da rešim sama.
Smirujem se uz dragog i malo, drago biće; oni su mi spas u trenucima neraspoloženja, razočaranja, tuge...
Porodica je moja mala tvrđava i lična galaksija.
 

Back
Top