Izvinjenje

cvrle77

Iskusan
Poruka
6.858
I tako, gledam kroz kameru i snimam klince kako se igraju, i dok se jure, devojcica iz komsiluka namerno gurne moje dete s ledja,i onako u zanosu, moja mala padne koliko je dugacka, na beton, a ova mala se saplete o njene noge i padne preko nje.
I tako, dok ja pritrcavam, dete se uplasilo mene, posto je videlo da sam se izoblicio od straha, i izvinjava se mom detetu. I onda sledi moja recenica, sasvim mirnim tonom, obzirom na situaciju: Ne mozes joj prosuti zube, i onda joj se izvinjavati. Utom, majka deteta, koja je sve to mirno gledala s druge strane puta iz njenog dvorista, i koja se nije potrudila da dodje i vidi njeno dete, pocinje da dobacuje: 'sta je, izvinjenje nije dovoljno', 'a to sto je moja cerka pala to nema veze', i jos neke izjave, koje sam potpuno izignorisao.

Pa sada ja vas pitam: ako vam namerno ucinim nesto sto vas povredjuje, da li ima smisla izvinjavati se? Da li sam komsinicinu teoriju trebao da ispitam na delu i da joj prospem zube, pa onda da joj kazem 'izvini', cisto da vidimo ko je u pravu, i da li je moja recenica na mestu.

Kakvi su bre to roditelji, koji ne vide kada prave stetu svom detetu i odgajaju ih da budu losi ljudi, da misle da mogu da rade sta hoce i da ce izvinjenje resiti sve? Sto je bre najcrnje, moja supruga mi je rekla da je komsinica u pravu, i da sam ja taj koji je napravio sranje. E breeeeee aloooooo. Znaci, dodje mi glavom u zid da udarim i da me nema vise.:dash:
 
I tako, gledam kroz kameru i snimam klince kako se igraju, i dok se jure, devojcica iz komsiluka namerno gurne moje dete s ledja,i onako u zanosu, moja mala padne koliko je dugacka, na beton, a ova mala se saplete o njene noge i padne preko nje.
I tako, dok ja pritrcavam, dete se uplasilo mene, posto je videlo da sam se izoblicio od straha, i izvinjava se mom detetu. I onda sledi moja recenica, sasvim mirnim tonom, obzirom na situaciju: Ne mozes joj prosuti zube, i onda joj se izvinjavati. Utom, majka deteta, koja je sve to mirno gledala, pocinje da dobacuje: 'sta je, izvinjenje nije dovoljno', 'a to sto je moja cerka pala to nema veze', i jos neke izjave.

Pa sada ja vas pitam: ako vam namerno ucinim nesto sto vas povredjuje, da li ima smisla izvinjavati se? Da li sam komsinicinu teoriju trebao da ispitam na delu i da joj prospem zube, pa onda da joj kazem 'izvini', cisto da vidimo ko je u pravu, i da li je moja recenica na mestu.

Kakvi su bre to roditelji, koji ne vide kada prave stetu svom detetu i odgajaju ih da budu losi ljudi, da misle da mogu da rade sta hoce i da ce izvinjenje resiti sve? Sto je bre najcrnje, moja supruga mi je rekla da je komsinica u pravu, i da sam ja taj koji je napravio sranje. E breeeeee aloooooo. Znaci, dodje mi glavom u zid da udarim i da me nema vise.:dash:

Никад се не свађај са будалом,
јер људи онда можда неће приметити разлику.
 
Srecom, potpuno sam izignorisao komsinicu, nisam joj rec rekao, zato sto sam shvatio da nemam sta pricati s nekim ko ima takvu logiku i razmisljanje, i da sve sto moze biti ucinjeno, bice ucinjeno na stetu nase dece.
Vise sam napravio ovaj topic da se izventiliram, zato sto me je uzasno pogodilo da se i moja supruga slozila s time.
 
I tako, gledam kroz kameru i snimam klince kako se igraju, i dok se jure, devojcica iz komsiluka namerno gurne moje dete s ledja,i onako u zanosu, moja mala padne koliko je dugacka, na beton, a ova mala se saplete o njene noge i padne preko nje.
I tako, dok ja pritrcavam, dete se uplasilo mene, posto je videlo da sam se izoblicio od straha, i izvinjava se mom detetu. I onda sledi moja recenica, sasvim mirnim tonom, obzirom na situaciju: Ne mozes joj prosuti zube, i onda joj se izvinjavati. Utom, majka deteta, koja je sve to mirno gledala s druge strane puta iz njenog dvorista, i koja se nije potrudila da dodje i vidi njeno dete, pocinje da dobacuje: 'sta je, izvinjenje nije dovoljno', 'a to sto je moja cerka pala to nema veze', i jos neke izjave, koje sam potpuno izignorisao.

Pa sada ja vas pitam: ako vam namerno ucinim nesto sto vas povredjuje, da li ima smisla izvinjavati se? Da li sam komsinicinu teoriju trebao da ispitam na delu i da joj prospem zube, pa onda da joj kazem 'izvini', cisto da vidimo ko je u pravu, i da li je moja recenica na mestu.

Kakvi su bre to roditelji, koji ne vide kada prave stetu svom detetu i odgajaju ih da budu losi ljudi, da misle da mogu da rade sta hoce i da ce izvinjenje resiti sve? Sto je bre najcrnje, moja supruga mi je rekla da je komsinica u pravu, i da sam ja taj koji je napravio sranje. E breeeeee aloooooo. Znaci, dodje mi glavom u zid da udarim i da me nema vise.:dash:
kazes ne nije,ja sam advokat nemoj bez gaca dostanes
 
Pravo da ti kazem, reakcije klinaca i nisu toliko bitne upravo zbog njihovih godina, kao i neznanje, vise me mucila reakcija, ili bolje receno nereakcija majke, i onog sto je rekla. Moje je 5, druga mala je 7.
 
Pravo da ti kazem, reakcije klinaca i nisu toliko bitne upravo zbog njihovih godina, kao i neznanje, vise me mucila reakcija, ili bolje receno nereakcija majke, i onog sto je rekla. Moje je 5, druga mala je 7.

Pitam iz tog razloga jer klinka koja je gurnula tvoju na tom uzrastu tesko da je to uradila sa namerom da je povredi i isto tako mislim da je mehanicki rekla izvini. Jos je mala da zna sta ta rec znaci i koju tezinu nosi. Da su tinejdzeri situacija bi bila malo drugacija.
To sto je njena majka odreagovala tako kako je odreagovala to je cista nekultura. Ako ista, mogla je prici. U sustini, na tu majku zaboravi tu nema pomoci. Isto tako mislim da je i tvoja reakcija neprimerene u odnosu na uzrast dece i mislim da te klinka kojoj je upucena nije shvatila, a vec te se uplasila tako da mislim da nije ni registrovala sta si joj rekao. Tako nesto kazes tinajdzeru, a dete od 7 godina stavis na krilo i objasnis sta su povrede i zasto se druga deca ne smeju gurati sa ledja. Imalo bi veci efekat, veruj mi.
 
Pitam iz tog razloga jer klinka koja je gurnula tvoju na tom uzrastu tesko da je to uradila sa namerom da je povredi i isto tako mislim da je mehanicki rekla izvini. Jos je mala da zna sta ta rec znaci i koju tezinu nosi. Da su tinejdzeri situacija bi bila malo drugacija.
To sto je njena majka odreagovala tako kako je odreagovala to je cista nekultura. Ako ista, mogla je prici. U sustini, na tu majku zaboravi tu nema pomoci. Isto tako mislim da je i tvoja reakcija neprimerene u odnosu na uzrast dece i mislim da te klinka kojoj je upucena nije shvatila, a vec te se uplasila tako da mislim da nije ni registrovala sta si joj rekao. Tako nesto kazes tinajdzeru, a dete od 7 godina stavis na krilo i objasnis sta su povrede i zasto se druga deca ne smeju gurati sa ledja. Imalo bi veci efekat, veruj mi.

Svestan sam toga, obzirom na situaciju, ono sto sam joj odgovorio je potpuno tacno, i verovatno mozda i sigurno neprimereno za njihov uzrast, ne mozes nekoga namerno gurnuti da se razbije i onda reci izvini, ta rec je sacuvana za nesrecne slucajeve bez namere. Zato se i kaze izvini, nisam namerno, a ne izvini, namerno sam. Moja recenica je bila sve sto sam rekao, edukativnog karaktera, iako sam bio pod uticajem i prozivljavao bol deteta, koje je vristalo.

Verovatno da si u pravu, da sam mogao drugacije da reagujem, ali skupilo se. Nije prvi put da mi dete ulazi u kucu i place, da je ova udarila, gurnula, itd. Sakupilo se. Toliko da mi doslo majci na vrata da kucam i izdelim samare. Tako da, obzirom da je to sto sam rekao u pokusaju kontrole afekta, najbolje sto sam mogao da sastavim, ako me razumes. U tom momentu, nisam siguran da bi neko, dok mu dete place i vristi, mogao drugacije da reaguje, bolje, pametnije, visprenije, hladnije. Sad, hladnije glave svasta znam i svasta mogu. Sve vidim i sve znam.

Ju, daleko bilo da tinejdzeru to moras da kazes, pa onda si kao roditelj potpuno promasen slucaj.
 
Nije da podrzavam nasilje, ali sto joj tvoja mala ne vrati? Ovo ozbiljno mislim, jer vidi ako je pusti da je ova cuska moze na kraju i nesto ozbiljno da se desi. Pri tom i dalje napominjem da mislim s obzirom na uzrast ova to ne radi iz zle namere, ali mora da zna da postoji granica do koje sme ici. Na ovaj nacin tvoja cerka joj samo daje prostora da se razmase jer ne postoji nikakva reakcija sa njene strane (osim da dodje kod roditelja da kukumace).
I nemoj ti da resavas sporove medju decom, nego prvo pustis da vidis kako ce samo da se snadje, a ako se ne snalazi, onda pomognes sa objasnjenjima. Ali nikako ne odlazis kod drugog roditelja i resavas situaciju, jer jedina reakcija tog roditelja bice odbrambeni stav i nista se nece postici.
 
Nije da podrzavam nasilje, ali sto joj tvoja mala ne vrati? Ovo ozbiljno mislim, jer vidi ako je pusti da je ova cuska moze na kraju i nesto ozbiljno da se desi. Pri tom i dalje napominjem da mislim s obzirom na uzrast ova to ne radi iz zle namere, ali mora da zna da postoji granica do koje sme ici. Na ovaj nacin tvoja cerka joj samo daje prostora da se razmase jer ne postoji nikakva reakcija sa njene strane (osim da dodje kod roditelja da kukumace).
I nemoj ti da resavas sporove medju decom, nego prvo pustis da vidis kako ce samo da se snadje, a ako se ne snalazi, onda pomognes sa objasnjenjima. Ali nikako ne odlazis kod drugog roditelja i resavas situaciju, jer jedina reakcija tog roditelja bice odbrambeni stav i nista se nece postici.

Ma, nije ni ova moja andjeo, cuskaju se one, vrati ova moja njoj nekad. Sad bas i nije mogla, obzirom da se polomila ko zvecka, a jos ova mala pala na nju. Razumem ja te decije stvari, pogotovo devojcice. Sve se to u realnosti upravo tako desava, pokusavam da naucim dete da se BRANI, i nikako da ne napada prva. Naravno, ne uspeva to uvek u praksi.

Poenta topica uopste nisu deca, samo, da bi se razumelo sta sam hteo da kazem, morao sam celu pricu ispricati kako se desila. Poenta je majka, stav da kada uradis nesto namerno, mozes samo da se izvinis, i to je to. Uciti dete tako necemu.
Uopste, zadesio sam se sasvim slucajno napolju, obicno ne idem i ne nesam se sa decom, hteo sam da ih malo snimam obzirom da se selimo, da imaju za uspomenu. I ko za baksuz...

Sto se tiche upadanja kod komsija u stan i samaranja, to su samo puste zelje, naravno. Znam i ja da se stvari ne resavaju tako. Mada bi im polupao samare, zato sto svoju decu upropastavaju, ako ni zbog cega drugog.

recenica ti je namestu ako je ona namerno to uradil a radi forme i bezobrazno se izvinila,a zena je upravu ako je to rekla u smislu ti sa 1 recenicomne mozes da vaspitas tudje dete...

Ma, moja zena se slozila sa komsinicom i njenim: 'sta, izvinjenje nije dovoljno?', pa sam joj onda objasnio na primeru, tresnem te po sred lica, i onda ti se izvinim... pa je sad na kraju shvatila sta ja pricam. Valjda. Polazem sve nade u nju, da me nije samo otkacila :hahaha:
 
I tako, gledam kroz kameru i snimam klince kako se igraju, i dok se jure, devojcica iz komsiluka namerno gurne moje dete s ledja,i onako u zanosu, moja mala padne koliko je dugacka, na beton, a ova mala se saplete o njene noge i padne preko nje.
I tako, dok ja pritrcavam, dete se uplasilo mene, posto je videlo da sam se izoblicio od straha, i izvinjava se mom detetu. I onda sledi moja recenica, sasvim mirnim tonom, obzirom na situaciju: Ne mozes joj prosuti zube, i onda joj se izvinjavati. Utom, majka deteta, koja je sve to mirno gledala s druge strane puta iz njenog dvorista, i koja se nije potrudila da dodje i vidi njeno dete, pocinje da dobacuje: 'sta je, izvinjenje nije dovoljno', 'a to sto je moja cerka pala to nema veze', i jos neke izjave, koje sam potpuno izignorisao.

Pa sada ja vas pitam: ako vam namerno ucinim nesto sto vas povredjuje, da li ima smisla izvinjavati se? Da li sam komsinicinu teoriju trebao da ispitam na delu i da joj prospem zube, pa onda da joj kazem 'izvini', cisto da vidimo ko je u pravu, i da li je moja recenica na mestu.

Kakvi su bre to roditelji, koji ne vide kada prave stetu svom detetu i odgajaju ih da budu losi ljudi, da misle da mogu da rade sta hoce i da ce izvinjenje resiti sve? Sto je bre najcrnje, moja supruga mi je rekla da je komsinica u pravu, i da sam ja taj koji je napravio sranje. E breeeeee aloooooo. Znaci, dodje mi glavom u zid da udarim i da me nema vise.:dash:

Komsinica dobro odgaja svoje dete. Da bude ljiga i stoka jer takvi najbolje prolaze.
E tvoja zena je vec problem. jbt koji ...
Trebalo je da isamaras obe i komsinicu i zenu...i pomolis se da cerka ne povuce na majku
 
pa sedmogodishnjakinja je mogla i drugachije da reaguje, kao i njena mama... recimo mogla je da napadne tvoju cerku shto je pala na takav nachin da i ona sama padne nakon toga...:p njena mama je mogla da ti objasni da jedno dete od sedam godina mozda nije svesno shta sve moze da prouzrokuje guranjem drugog... kako god, dobro je da se mala uopshte izvinila, dal iz straha ili iskrenog kajanja, ko zna... a mogao si i da im pokazesh snimak sa kamere pa onda vidish reakcije... i tako...:)
 
Prezirem svaki verbalni ( o eventualnom fizičkom da ne pišem ) kontakt odrasle osobe sa tuđim djetetom nakon neželjenog događaja. Kada se desi nešto poput iz u uvodnom postu navedenog primjera djecu treba isključiti iz scena i rasprava, dovikivanja preko parka, ceste, plota ili slično. Razgovore trebaju voditi odrasle osobe (roditelji-staratelji) u civiliziranim uslovima i na civilizirani način. Ako pak takav razgovor nije moguć, onda se događaj može prijaviti službi socijalnog staranja. Ukoliko dođe do teže fizičke povrede na scenu stupa odlazak kod liječnika po povrednu listu i naravno postupanje organa UP po službenoj dužnosti. Naopako pa za sve postoji riješenje i mjera. Sve je bolje od nasilja izazvanim nasiljem i primitivnog dovikivanja. Imam troje djece i bilo ih je u svakojakim ulogama kada su u pitanju odnosi sa drugom dijecom. Ne bih mogao da zamislim sebe kako tuđem djetetu držim lekcije iz ispravnoga postupanja. A tako ne bih dozvolio niti da neko mome djetetu drži slovo također. Izvinjenje je uvijek poželjno. Kako ga pružati, tako ga i primati.
 
I tako, gledam kroz kameru i snimam klince kako se igraju, i dok se jure, devojcica iz komsiluka namerno gurne moje dete s ledja,i onako u zanosu, moja mala padne koliko je dugacka, na beton, a ova mala se saplete o njene noge i padne preko nje.
I tako, dok ja pritrcavam, dete se uplasilo mene, posto je videlo da sam se izoblicio od straha, i izvinjava se mom detetu. I onda sledi moja recenica, sasvim mirnim tonom, obzirom na situaciju: Ne mozes joj prosuti zube, i onda joj se izvinjavati. Utom, majka deteta, koja je sve to mirno gledala s druge strane puta iz njenog dvorista, i koja se nije potrudila da dodje i vidi njeno dete, pocinje da dobacuje: 'sta je, izvinjenje nije dovoljno', 'a to sto je moja cerka pala to nema veze', i jos neke izjave, koje sam potpuno izignorisao.

Pa sada ja vas pitam: ako vam namerno ucinim nesto sto vas povredjuje, da li ima smisla izvinjavati se? Da li sam komsinicinu teoriju trebao da ispitam na delu i da joj prospem zube, pa onda da joj kazem 'izvini', cisto da vidimo ko je u pravu, i da li je moja recenica na mestu.

Kakvi su bre to roditelji, koji ne vide kada prave stetu svom detetu i odgajaju ih da budu losi ljudi, da misle da mogu da rade sta hoce i da ce izvinjenje resiti sve? Sto je bre najcrnje, moja supruga mi je rekla da je komsinica u pravu, i da sam ja taj koji je napravio sranje. E breeeeee aloooooo. Znaci, dodje mi glavom u zid da udarim i da me nema vise.:dash:


Ukoliko je komšikina mala đavolji okot iz Omena, to je jedna priča. Ukoliko je nije gurnula namerno - jer, ne možeš smesti s uma da ono što je odraslim ljudima logično i normalno, deci ne mora bit, i često nije - onda je izvinjenje bilo dovoljno. Ovo je, čini mi se, bila parafraza nečijeg posta iznad.

Skroz je druga priča:
ako vam namerno ucinim nesto sto vas povredjuje, da li ima smisla izvinjavati se


Naravno da nema. Ali to se računa jedino ako je bilo namerno. I skoro uvek kod odraslih, zrelih ljudi.


Deca, mala, vrlo retko umeju da odmere svoju akciju i tuđu reakciju; i to nije nešto zbog čeg bi trebali padat u trans, zato što je ljuCki. Deca tek odrastajući uče šta znači povrediti čoveka, i kako se njihovi postupci mogu tumačiti - čak i ako su nenamerno počinjeni.


Odrasli nemaju taj luksuz. Odraslom čoveku koji te namerno povredi izvinjenje nije dovoljno, naravno.
 
I tako, gledam kroz kameru i snimam klince kako se igraju, i dok se jure, devojcica iz komsiluka namerno gurne moje dete s ledja,i onako u zanosu, moja mala padne koliko je dugacka, na beton, a ova mala se saplete o njene noge i padne preko nje.
I tako, dok ja pritrcavam, dete se uplasilo mene, posto je videlo da sam se izoblicio od straha, i izvinjava se mom detetu. I onda sledi moja recenica, sasvim mirnim tonom, obzirom na situaciju: Ne mozes joj prosuti zube, i onda joj se izvinjavati. Utom, majka deteta, koja je sve to mirno gledala s druge strane puta iz njenog dvorista, i koja se nije potrudila da dodje i vidi njeno dete, pocinje da dobacuje: 'sta je, izvinjenje nije dovoljno', 'a to sto je moja cerka pala to nema veze', i jos neke izjave, koje sam potpuno izignorisao.

Pa sada ja vas pitam: ako vam namerno ucinim nesto sto vas povredjuje, da li ima smisla izvinjavati se? Da li sam komsinicinu teoriju trebao da ispitam na delu i da joj prospem zube, pa onda da joj kazem 'izvini', cisto da vidimo ko je u pravu, i da li je moja recenica na mestu.

Kakvi su bre to roditelji, koji ne vide kada prave stetu svom detetu i odgajaju ih da budu losi ljudi, da misle da mogu da rade sta hoce i da ce izvinjenje resiti sve? Sto je bre najcrnje, moja supruga mi je rekla da je komsinica u pravu, i da sam ja taj koji je napravio sranje. E breeeeee aloooooo. Znaci, dodje mi glavom u zid da udarim i da me nema vise.:dash:

pa sorry cvrle al totalno je idiotski da se toliko meshash u dechja posla..
aj seti se odranih kolena i razbijene glave, ili si rastao pod staklenim zvonom?
gadim se preteranog roditeljskog uplitanja u dechje sukobe, osim ako neshto zaista ozb nije u pitanju..
treba da nauche da misle i reshavaju probleme svojom glavom.

- - - - - - - - - -

ovo "izoblichio od straha'" je narochito simptomatichno... da ti imash problem .
 
  • Podržavam
Reactions: Cru

Back
Top