Izrada predmeta od slame

Lada

Legenda
Poruka
52.228
Slama je kao materijal za izradu raznih predmeta lako bila dostupna u našem kraju, jednako kao i šiba, rogoz i luščijne (komušina). Imala je višestruku primjenu. Najviše se upotrebljavala u obliku ritka za pokrivanje krovova kuća i gospodarskih objekata i kao stelja za stoku. Osim toga stavljala se u blazine slamnače (slamarice), zatim je usitnjena služila za omazivanje zidova na građevinama, a od nje su se izrađivali i raznoliki ukrasi za božićno drvce i prsteni za djecu. Služila je i kao materijal za vezanje snopova žita i kukuruzovine. U tradicijske narodne rukotvorine svakako spadaju i predmeti izrađeni od slame, ponajviše korpice (košarice) različitih oblika i veličina. Uglavnom okrugle i dugoljaste, zatim košnice, podlošci za kuhinjsko posuđe i otirači. Za izradu predmeta od slame upotrebljavala se ražena slama i ljeskovina. Izrađivali su se tehnikom spiralnih strukova. Slama se slagala u strukove pomoću metalnog ili drvenog prstena utaknutog u struk. Kako se slama umetala u struk tako se prsten pomicao, a njegov promjer određivao je debljinu struka. Slama se morala održavati vlažnom jer je kao takva bila podatna za motanje. Ljeskovina je služila za omatavanje strukova i njihovo međusobno prišivanje. Trake od ljeskovine dobivale su se uzdužnim kalanjem trogodišnjih trometrenih šiba. Dok se upotrijebljena traka osušila, otvrdnula je, pa je tako dala čvrstinu izrađenom predmetu.
Početak susreta izrade predmeta i slame vezan je za život na salašu. Mlade devojke su u vreme žetve od nove slame sebi ispletale jednostavne ukrase i vence, odmarajući se tako od ovog teškog ratarskog posla. Tim su vencima u početku kićeni bandaši, prvi žeteoci na njivi, da bi se kasnije za njih specijalno izrađivala kruna od slame, dok je domaćinu njive na kojoj je obavljana žetva poklanjan venac od slame. Kasnijim vezivanjem žetvenih svečanosti za crkvu krune ispletene od slame novog žita stižu i do oltara. Devojke žetelice su te krune plele sve veštije i sve lepše, a njihova mašta i umeće počinju da stvaraju i druge neverovatne slamnate kreacije.
Na Severu Bačke razvijena je umetnost naive u tehnici slame. Od ovog prirodnog materijala prave se slike, ukrasi za kosu, perlice i drugi predmeti i ukrasi.
 
Postupak izrade slike ili predmeta od slame zahteva posebnu pripremu materijala. Negujući tradiciju, žene na severu Bačke su stvorile umetnost od od običaja koji se vežu za Dužijancu. Pravljenje predmeta od slame u početku je nazivano narodnom umetnošću, pa naivom i sada primenjenom.

slama-slamaranje,-slamarica_660x330.jpg

Slama kaže ono što reči ne mogu
Samouke umetnice izrađuju prava remek-dela od suve stabljike žita. Čuvajući guske počele da pletu, vez bio za imućne


NA severu Bačke o slami se govori sa takvim pijetetom da suva stabljika žita može slobodno da se piše velikim slovom. Ne samo da ima posebno mesto u seoskim domaćinstvima već je i kičica samoukih umetnica - slamarki, koje od nje prave istinska umetnička remek-dela i razne upotrebne predmete.
Nisu pre više od dva veka seoske žene, mahom Bunjevke, imale kako da manifestuju svoj raskošni talenat. Nije bilo boje i drugih materijala, a konac za vez bio je privilegija imućnijih. Ali su imale rodnu zemlju, a na njoj žito koje ih je sve hranilo. Tako su, dok su čuvale guske na strništima, počele da pletu onim što su imale napretek - slamom koja je ostala posle risa, kako ovdašnji Bunjevci zovu žetvu.
Slamu, sa koje su skinule ostatke zemlje i koji korenčić, potapale su u vodu sve dok ne bi omekšala toliko da može da se razdvoji “meso” od omotača. Tako su nastale trakice, koje su one tada presovale i oblikovale prstima. Spretnošću koja ostavlja bez daha, pravile su ukrase za kosu, broševe, venčiće, ukrašavale svoje domove... Devojke su u vreme zrenja plele prstenje od slame, ili perlice od nekoliko klasova, da bi darivale i obradovale drage osobe. Posebno je bilo veselo uoči žetvenih svečanosti, koje su se tada održavale na salašima, kada bi one isplele venac kojim su kitile šešir prvog risara. Za sve ostale plele su perlice s klasovima i trudile se da oni budu što lepši. Malo pomalo, pored upotrebnih, nastajali su i umetnički premeti.
Prekretnica u ovoj vrsti umetnosti desila se 1911. godine, kada je sveštenik Blaško Rajić u subotičkoj Crkvi Svetog Roka priredio prvu Dužijancu, kao narodnu i crkvenu liturgijsku svečanost. Za tu veliku i veoma važnu svečanost ispleten je veliki venac od žita, okićen ružicama. To je polako postajalo tradicija, a onda je umesto venca od žita ispletena kruna, koja je iz godine u godinu postajala sve lepša i raskošnija...
Ali žene nisu čekale avgust da bi svoje umeće predstavile na Dužijanci, već su tokom cele godine stvarale. Njihov rad nije ostao neprimećen i u okviru Hrvatskog kulturno-prosvetnog društva “Matija Gubec” u Tavankutu 1961. godine počeo je rad žena slikara - naivnih umetnica nazvanih “slamarke”. Godinu dana kasnije, nastala je prva slika od slame “Rit”, koju je izradila Ana Milodanović.
Likovni kritičari dočekali su je rečima hvale i tako dali krila i ostalim samoukim umetnicama - sestrama Ani, Đuli i Tezi Milodanović iz Žednika, pa Kati Rogić, Mari Ivković Ivandekić, Matiji Dulić i Ruški Poljaković iz Đurđina, Margi Stipić, Anici Balažević, Ani Crnković i Mariji Vojnić iz Tavankuta, Tezi Vilov s Bikova i Ruži Sarić, Jozefini Skenderović i Emini Sarić iz Subotice i mnogim drugima. Na njihovim slikama bilo je sve ono što ih okružuje - salaši, đermovi, njive, toranj Gradske kuće...

Kako je bilo nekada, tako je i danas.
U Subotici i okolini ima nekoliko sekcija i udruženja slamarki, a pored prestonice Tavankuta, vredne i kreativne žene stvaraju i u Đurđinu, Bajmoku, Čantaviru.
Da bi napravila dobru sliku od slame, slamarka najpre mora da zna lepo da crta da bi izradila ono što želi da prikaže. Kada grafitnom olovkom nacrtam motiv, onda se na nju lepi slama, koja je prethodno omekšana i raspeglana - objašnjava nam Kata Gruber, pokazujući slike i minijature od slame, kojima se može ukrasiti gotovo sve. - Na slikama se ne koristi boja, već se senči različitim vrstama pšenice. Od nekih ostaje svetlija, a od nekih tamnija slama. Skalpelom se seku tanke niti koje se lepe na sliku. Zbog svoje specifičnosti, slike su trodimenzionalne. Slamarke kažu da je za “slikanje” najbolja slama od domaće pšenice, zvane bankut, koja lako poleže. Naravno, može se koristiti i slama novijih vrsta, kao i slama od ječma ili zobi, upravo radi postizanja nijansi. Gornji članak, prvi ispod vlata, najtanji je deo slamke i služi za pletenje. Plesti se može sa dve pa do 15 slamki, zavisi od toga šta se želi. Drugi članak ispod vlata može da se koristi i kao pletivo, ali i za “slikanje”.

Umetničkog dela nema bez slame, ali ni bez strpljenja, uverene su ove talentovane i vredne žene.

- Zaboravili ste najvažniji činilac - ljubav prema umetnosti i kraju u kome ste rođeni i proveli najlepše dane. Slike od slame sam počela da izrađujem da bih svom sinu predstavila lepote salaša gde sam odrasla, kao i poslove koje su obavljali moji roditelji da bi nas othranili. Ono što ne umeju reči, kaže slama - dodaje Kata.
Za jednu veću sliku potrebno je oko pola godine predanog rada. Često ogrube prsti, nekad čak znaju i da zabole, ali to sve iščezne pred lepotom završenog umetničkog dela. Žao mi je što mlade žene sada nemaju vremena, a ni strpljenja da se posvete ovoj umetnosti koja ne samo da oplemenjuje dušu već nas vraća korenima... DUGOMETRAŽNI dokumentarni film Branka Ištvančića “Od zrna do slike”, koprodukcija Srbije i Hrvatske, koji predstavlja umetnost slamarki, prikazan je na Festivalu u Montrealu i to u glavnoj takmičarskoj selekciji.
5foto-cobanin-u-slami-foto-[1].jpg
 
У Ниигати, једној од главних локација за рижу у Јапану, пиринчана слама остаје као нуспроизвод производње риже. У прошлости се пиринчана слама користила за израду традиционалних алата који се користе у свакодневном животу Јапана. Међутим, тај облик употребе сада изумире. Као нови начин коришћења пиринчане сламе, Ниигата Цити и Умјетнички универзитет Мусасхино (познатији као 'Мусаби' у Јапану) су 2006. сарађивали у стварању масивног уметничког дела направљеног од рижине сламе. У 2008, Вара Арт Фестивал почео је као догађај за излагање Вара Арт-а.
main.jpg
 

Back
Top