Iza leđa

Не... скоро увек је по среди истицање своје памети и врлине и туђих мана, никад не остане на некој здравој испомоћној основи, већ се изопачи у блаћење до краја
Мада има и испразне радозналости код мање искварених, али подједнако испразних са саговорником који почиње да препумпава зло треће стране...
 
Tanka je linija između ogovaranja iz zle i dobre namere. Npr drugarica namerno ogovara drugu zbog toga i toga. Drugi dobar primer je ako pricamo o nekom da mu treba pomoć i sl.
Ја са другарицама често причам о другим људима, али не наводимо ко је у питању него причамо о случају. Као што размењујемо своја искуства, размењујемо и туђа. И то не сматрам оговарањем уопште. Јер то и није у сврху трача него примера неке ситуације.
 


Da bismo ga nazvali ogovaranjem -,
Razgovor mora biti o trećoj, odsutnoj osobi (ili osobi koja je prisutna ali ne čuje razgovor).
Mada je to pomalo rizično.
Osoba koja je tema bi mogla da reaguje i da kaže nešto.

Kad ljudi ogovaraju, najčešće se radi o tome da „iznose smeće“.
Omiljena tema.I najsočnija.

Za trač se „zna“ da nije 100% točan kao informacija.

Pa opet, većina ljudi zaista veruje u servirane priče..
.

Neka "narodna verovanja" kažu da je ogovaranju i tračarenju skloniji lepši pol.
Zabluda.
Muškarci i te kako dobro ogovaraju i tračare.
Ni kafica im ne treba.

(Anketa je pokazala da su, suprotno pretpostavci prema kojoj žene jedva čekaju da se izbrbljaju,
upravo muškarci ti koji će brže od njih prenijeti povjerljivu informaciju, piše Daily Mail.)


Pogledajte prilog 1422082

Psiholozi kažu da je glavni razlog tračarenju -izgradnja odnosa sa drugima.
Pomalo glupo , zar ne?
Mada...Ljudi su u pitanju.Životinje ne tračare.

Kažu i:
Ono što se dvema osobama ne sviđa više ih povezuje nego rasprava o onome što im je zajedničko.
Je li tako?Može da bude, ali ne mora.
Lično sam uvek za "ono što nam je zajedničko."

Ljudi osećaju svojevrsno uzbuđenje kad dele poverljive informacije o drugim ljudima.
Postoji mnogo tračeva koji se tiču tuđih neuspeha ili grešaka. koji osobi koja ih širi čini da se oseća bolje.
Dosada?
Manjak samopouzdanja?
Zabava?
Osveta?
Ili je to hronično?



Šta mislite?
Dokoni, zluradi ljudi. Trovači.
Ljubomora i zavist su cesti motivi za ogovaranja i spletkarenja. Spletkarenje bih stavila na jos visi nivo, jer se tu za razliku od ogovaranja ne prenosi ono sto se stvarno dogodilo (uz preuvelicavanje i dodavanje, naravno), vec se o nekom bukvalno izmislja sve i svasta.
Iza ljubomore ili zavisti se obicno krije nesvesno divljenje prema toj osobi koju spletkarenjem pokusavaju da „umanje“.

Najbolje je kada se sve to moze ignorisati, ali ne moze uvek, jer cesto nije ni naivno. Spletke su kroz istoriju bile jedan od nacina za sabotiranje tudjes uspeha, napretka, medjuljudskih odnosa.
 
Само је један узок оговарања... Злопамћење...

КАд опростиш слабом човеку, не само да ти је мрско да га помињеш по злу пред иким, него ни другима не даш да га блате...

Обично и тај други који слуша оговарање има и даље нешто против кривца, тако да добијаш злопамћење Х 2

Ма џаба посрамљење, ако и даље злопамти и проблем није решен праштањем, повампири се опет, још силније

На крају ти буде жао, поготову ако је слабић... пропадне човек и увек пропада од претеране хладноће и неразумевања...

Најбоље је прекинути зло милосрђем и интелектом, злурадост је крш дрога...

Па опрости и себи, а не само другима (ако умеш и желиш)... што те не уби, ојачаће те

Pozdrav,sada sam upravo postavila pitanje da li je oprost čin ljubavi...

Mene lično, posebno zanima oprost prema sebi.
Zašto je važno biti osoba koja sama sebi oprašta svoje slabe postupke?

I zanima me, baš sam danas drugarici pričala na kafi:
Ja se kada pričam o nekome, osjećam veoma loše, peče me savjest, svjesna sam svoje slabosti i faličnosti.
Zašto mnogi ne osjećaju kajanje kada pričaju o drugima?
Mene takvi ljudi ponesu, da i ja pričam o drugima. Šta da kažem kada neko priča o nekome, da li da samo kažem da ne želim zbog svog mira pričati o drugima?
 
Pozdrav,sada sam upravo postavila pitanje da li je oprost čin ljubavi...
Отпоздрав... да, опрост мора прво ка себи, тако се вежба за споља... Кажеш Боже опрости ми што ни себе нећу да поштедим, а камо ли да Те слушам као Ауторитет...

Имаш још и матрицу ''Хвала ти Боже и слава, за све, и добро и лоше што ме јача''... то неколико пута мораш да понављаш полако сама себи у самоћи, да те напусти туга и док се не претвори у искрено благодарење за животни Крст

После тога ти ни не треба много памети, јер ум сам нализи ведирину у срцу

Mene lično, posebno zanima oprost prema sebi.
Zašto je važno biti osoba koja sama sebi oprašta svoje slabe postupke?
Зато што гурањем себе у превелика очекивања успеха и аплауза са стране, постајеш нарцис и каријериста, кога неминовни неуспеси могу скроз да оломе... то је интелектуални део

Непраштање себи је терет због кога нема кретања ка духовном

Духовни део је да призовеш Бога у помоћ да то истераш до краја, макар и невешто


I zanima me, baš sam danas drugarici pričala na kafi:
Ja se kada pričam o nekome, osjećam veoma loše, peče me savjest, svjesna sam svoje slabosti i faličnosti.
Мора фокус на оно што ваља у твојој души, а не на збрку и бол... прешла си границе здраве самокритике и мораш се радовати нечему у животу као својој надлежности


Zašto mnogi ne osjećaju kajanje kada pričaju o drugima?
Зато што нису емотивни већ интелектуални, десно су, а не лево по карактеру... они иду у негирање других, а не себе ко распаљени емотивци


Mene takvi ljudi ponesu, da i ja pričam o drugima. Šta da kažem kada neko priča o nekome, da li da samo kažem da ne želim zbog svog mira pričati o drugima?
Мора паметније теме и друштво да се нађе...

Шетње су зато паметније, јер седељке разрешују језик за пљувку и спрдњу...
 
Отпоздрав... да, опрост мора прво ка себи, тако се вежба за споља... Кажеш Боже опрости ми што ни себе нећу да поштедим, а камо ли да Те слушам као Ауторитет...

Имаш још и матрицу ''Хвала ти Боже и слава, за све, и добро и лоше што ме јача''... то неколико пута мораш да понављаш полако сама себи у самоћи, да те напусти туга и док се не претвори у искрено благодарење за животни Крст

После тога ти ни не треба много памети, јер ум сам нализи ведирину у срцу


Зато што гурањем себе у превелика очекивања успеха и аплауза са стране, постајеш нарцис и каријериста, кога неминовни неуспеси могу скроз да оломе... то је интелектуални део

Непраштање себи је терет због кога нема кретања ка духовном

Духовни део је да призовеш Бога у помоћ да то истераш до краја, макар и невешто



Мора фокус на оно што ваља у твојој души, а не на збрку и бол... прешла си границе здраве самокритике и мораш се радовати нечему у животу као својој надлежности



Зато што нису емотивни већ интелектуални, десно су, а не лево по карактеру... они иду у негирање других, а не себе ко распаљени емотивци



Мора паметније теме и друштво да се нађе...

Шетње су зато паметније, јер седељке разрешују језик за пљувку и спрдњу...
Hvalaaaa mnogo, mnogo, mnogo.

Oduševljena sam kako si izvanljudsko, duhovno poimanje približio meni na ovoj mojoj zemaljskoj logici.

Imam još pitanja:
Ja sam jako otvorenog uma, i samo sam u pravoslavlju uspjela prepoznati istinu.
Ja sam malo, minimalno, proučavala pravoslavlje, i osjetila sam da je to najteži mogući put.
Nažalost, osjećam težinu, pritisak i ne osjećam u sebi radosti što i jeste pravoslavlje, i što i jeste kada unesemo u sebe rajske vrline.


Ali kako da ja idem putem pravoslavlja?
Ali ne znam, ne umijem, želim ima već dvije godine otići i upoznati jednog sveštenika, ali mi je nalagodno, neprijatno.
upoznala sam divne monahinje, radosne...takve su da me je bilo sramota postaviti neka sasvim banalna pitanja.
A nešto mi je neprijatno tražiti toga sveštenika, iako sam za njega čula preporuke...

strah me je pokajanja.
strah me je tog puta i velikog osjećanja krivice, stida, grešnosti, trulosti, i posljedičnog nemira...

ne znam, shvataš li me.
veći mi je nemir što nikako ne odlazim,a želim već odavno
 
Hvalaaaa mnogo, mnogo, mnogo.

Oduševljena sam kako si izvanljudsko, duhovno poimanje približio meni na ovoj mojoj zemaljskoj logici.

Imam još pitanja:
Ja sam jako otvorenog uma, i samo sam u pravoslavlju uspjela prepoznati istinu.
Ja sam malo, minimalno, proučavala pravoslavlje, i osjetila sam da je to najteži mogući put.
Nažalost, osjećam težinu, pritisak i ne osjećam u sebi radosti što i jeste pravoslavlje, i što i jeste kada unesemo u sebe rajske vrline.
Мора да читаш књиге, сад су оне једини извор надахнућа после слабости...

Ево једне добре...
https://podviznickaslova.files.wordpress.com/2015/09/kazivanja-jednog-bogotrazitelja.pdf

Ali kako da ja idem putem pravoslavlja?
Ali ne znam, ne umijem, želim ima već dvije godine otići i upoznati jednog sveštenika, ali mi je nalagodno, neprijatno.
Иди са другарицом да ти прави заклон, немој сама због саблазни


upoznala sam divne monahinje, radosne...takve su da me je bilo sramota postaviti neka sasvim banalna pitanja.
A nešto mi je neprijatno tražiti toga sveštenika, iako sam za njega čula preporuke...

strah me je pokajanja.
strah me je tog puta i velikog osjećanja krivice, stida, grešnosti, trulosti, i posljedičnog nemira...
Тај страх се одагњава молитвом и читањем... боље речено, све се молитвом задобија и на почетку и на крају, само нек је директна


ne znam, shvataš li me.
Врло добро

veći mi je nemir što nikako ne odlazim,a želim već odavno
Боље се припреми, и ето те целовите, ту је квака
 
Мора да читаш књиге, сад су оне једини извор надахнућа после слабости...

Ево једне добре...
https://podviznickaslova.files.wordpress.com/2015/09/kazivanja-jednog-bogotrazitelja.pdf


Иди са другарицом да ти прави заклон, немој сама због саблазни



Тај страх се одагњава молитвом и читањем



Боље се припреми, и ето те целовите
Hvala mnogo.
Toliko me umiruje što me razumiješ i tako odgovaraš na način da osjetim istinu, iako je to van mojih, trenutnih iskustvenih i intelektualnih kapaciteta.

Zamoliću svoju buduću kumu da odemo, ona će razumjeti je ona i roditelji su vjernici. Doživjeli su čuda, savremeno rečeno.

A glede molitve.
To mi baš predstavlja problem...imam sto banalnih pitanja: kada, kako...
Da li samo mogu da molim Boga za oprost grešaka itd.
Često samo pomislim kako bih mogla pokušati, ali onda pomislim kako ne znam, ne znam da li ću to učiniti dobro ....i onda ništa ne učinim.

Biću lična, jer nemam dovoljno kapaciteta za ovu temu, da ne budem.
Iskreno, vjerujem da sam dok sam onako dječije osjećala vjeru u Boga, bila najsrećnija osoba. Doživjela sam jako ružne stvari od ljudi od kojih čovjek ne očekuje, eto tako dovoljno da je sramota pričati ikome, iza vi zaštite tih ljudi, ja sam mnogo toga trpila, opraštala i molila sam se onako dječije, naivno.
Kada sam pala pod uticaj ljudske gordosti, kao neke racionalne svijesti, krenula sam i patiti, bivati očajna itd.
A kako sam bila radosna, vesela, i posljedično, naivna.
Sada više ne mogu biti toliko budalasta i naivna, ali želim dostići unutrašnji mir.
Toliko bih želila biti cjelovita. To je divna riječ.

Pročitaću knjigu. Hvala mnogo,ne samo za preporuku, već i za pdf.
Otvorena sam veoma za čitanje.
 
Hvala mnogo.
Toliko me umiruje što me razumiješ i tako odgovaraš na način da osjetim istinu, iako je to van mojih, trenutnih iskustvenih i intelektualnih kapaciteta.

Zamoliću svoju buduću kumu da odemo, ona će razumjeti je ona i roditelji su vjernici. Doživjeli su čuda, savremeno rečeno.

A glede molitve.
To mi baš predstavlja problem...imam sto banalnih pitanja: kada, kako...

То са попом види... купи се молитвеник, па ујутро и увече по мало...

Најбоље да се одмах полако навикаваш на Исусову молитву (у мом потпису), она је најјача и најбже опамети

Da li samo mogu da molim Boga za oprost grešaka itd.
Često samo pomislim kako bih mogla pokušati, ali onda pomislim kako ne znam, ne znam da li ću to učiniti dobro ....i onda ništa ne učinim.
Зато мора надахнуће... она књига што ти линковах пуна је тога


Biću lična, jer nemam dovoljno kapaciteta za ovu temu, da ne budem.
Нико нема, свако ко је стеко, добио је од Христа силе за то...


Iskreno, vjerujem da sam dok sam onako dječije osjećala vjeru u Boga, bila najsrećnija osoba.
Тек си на почетку... срећа зрелог човека и детета није иста, јер касније Бог силније даје утеху


Doživjela sam jako ružne stvari od ljudi od kojih čovjek ne očekuje, eto tako dovoljno da je sramota pričati ikome, iza vi zaštite tih ljudi, ja sam mnogo toga trpila, opraštala i molila sam se onako dječije, naivno.
Kada sam pala pod uticaj ljudske gordosti, kao neke racionalne svijesti, krenula sam i patiti, bivati očajna itd.
A kako sam bila radosna, vesela, i posljedično, naivna.
Бићеш још радоснија, кад се утврдиш у вери... Виши су то степени од лепих емоција


Sada više ne mogu biti toliko budalasta i naivna, ali želim dostići unutrašnji mir.
Toliko bih želila biti cjelovita. To je divna riječ.
Тешко се стиче унутрашњи мир, поготову ако не благодариш за све што се дешава, нит се кајеш за пасивност


Pročitaću knjigu. Hvala mnogo,ne samo za preporuku, već i za pdf.
Otvorena sam veoma za čitanje.
Види се да ниси урнисана умно... зато то прво пумпај да проради, срце ће тек касније да омужа и сазри
 
За мушкарце је тачно. Једино сам женско у фирми и они су гори од сваке свекрве :lol:
Мислим да нас, жене, више ствари занимају са психолошке стране, као појаве у друштву, као искуства... а њих баш трач. Они су и склонији да се спрдају на рачун тога и провоцирају.
Jel ti vidis postove oko sebe....njih interesuje psiholosko stanje ili odnosi ????
Nemojmo brate da se drzimo zena koje su od pre 80 godina...a mozda ni tada...
To kad su klinkice mozda, one duge price jaoj ovo ono..
Ovo su ti vec pregazene ratnice...nema tu interesovanja za spoznaju ni malo..
Kao sto i pisu tu je licno nasladjivanje ili interes u pakosti ono sto pokrece i trac i ogovaranje..

Nikakav argument, a jos manje argument psiholoskog uzorka..
Konkretno...
A sto se tice muskaraca, zavisi kako se formira grupa...
Ako su gradjevinari , interesovace ih sve oko seksa...ako su neki drugi , neke druge stvari i to ce onda biti tracarenje
Ako su elektrotehnicari , interesovace ih koje kompjutere imaju te zenske...salim se...
Ako su mladji , kako se zenske kresu itd itd..

E sad, da li je bezazleno , nije...da li je duboko promisljeno , hm....na 5 mozda jedan, ili na 10, ali u novije vreme feminiziranih psiha i kod muskaraca, moze se ocekivati porast podmuklosti...
Tek ce biti toga...tek je uvod, ovo su samo reakcije, cekaj dok dodju refleksije ili klonovi...

Cesto sam cuo to da su muskarci vece tracare, ali mislim da po utrosenom vremenu , nije tako, oni to brzo odrade tap tap tap i gotovo...posle krene zezanje..
Sto moze biti i motiv , vrlo cesto jeste bas ta zaebancija motiv...nije bezazlena...

Moze biti kod nekog i traganje za informacijama, pa se detektivski rad pretvori da je ogovaranje...to se lako resava ili profesionalnoscu ili postovanjem slobodnog izbora..

Sad treba da uzmemo Vucicevica , novinare iz fokusa i slicne primere da bi izvlacili moguce primere.

Mada je pametnije da pustis ljude da se sami ubedjuju i granaju makar i godinama...Sto dublja zabluda, to ce biti prazniji nakon toga...glupo da ih prizivas ka svesti , i bez veze da ti se pripisuje negativa...pustis ljude da se podubljeno ubedjuju u svoju istinu..
Narocito ako je zavrsen reprodukcioni ciklus, nadjen partner, to onda automatski resava problem licnog uticaja...i pustis ljude da placaju cenu , jeste sebicno ali istina priziva osvetu....
 
Poslednja izmena:
То са попом види... купи се молитвеник, па ујутро и увече по мало...

Најбоље да се одмах полако навикаваш на Исусову молитву (у мом потпису), она је најјача и најбже опамети


Зато мора надахнуће... она књига што ти линковах пуна је тога



Нико нема, свако ко је стеко, добио је од Христа силе за то...



Тек си на почетку... срећа зрелог човека и детета није иста, јер касније Бог силније даје утеху



Бићеш још радоснија, кад се утврдиш у вери... Виши су то степени од лепих емоција



Тешко се стиче унутрашњи мир, поготову ако не благодариш за све што се дешава, нит се кајеш за пасивност



Види се да ниси урнисана умно... зато то прво пумпај да проради, срце ће тек касније да омужа и сазри
Hvala mnogo.
Kako dobro poznaješ ljudsku dušu...
čovjek današnjice nema priliku sresti takve poznavaoce ove sfere.

Evo, imamo u kući mali molitvenik, piše i kako se moli...
Imamo i neke druge knjige. Potrudiću se, nakon pročitane ove što si mi poslao, završiti započete...nisam završavala mnogo duhovnih, ne znam što je to tako, čak i lagane kao Flavijan, i Nesveti a sveti.
Ohridski prolog mi je jedna od najdražih knjiga ikada, a ne čitam...
Vjerovatno sam iz prelesti uzimala previše sadržaja, a to nisam mogla podnjeti kao početnik, pa na to sve početnički, veliki osjećaj kajanja.

Jedna od rijetkih duhovnih knjiga koju sam privela kraju, čak čitala više puta je "Ako postoji život, želim da živim" od Mitropolita Mesogejskog Nikolaja.
To je baš prilagođeno nekom početniku, i autor ima razumijevanje prosječnog čovjeka, kao i ti mene,...

Baš ti hvala, razjasnio si mi mnogo toga.
 
Hvala mnogo.
Kako dobro poznaješ ljudsku dušu...
čovjek današnjice nema priliku sresti takve poznavaoce ove sfere.
Од читања је књига, које се данас не читају...

Evo, imamo u kući mali molitvenik, piše i kako se moli...
Imamo i neke druge knjige. Potrudiću se, nakon pročitane ove što si mi poslao, završiti započete...nisam završavala mnogo duhovnih, ne znam što je to tako, čak i lagane kao Flavijan, i Nesveti a sveti.
Избегавај модерне књиге о духовности... Граница је владика Николај Велимировић, па до у прошлост

Досадни су и Флавијан и СветоНесвети, јер су романи... плус ова друга истанчано лаже о Руским катакомбницима које су убијали комунисти... али небитно

Духовне књиге никад нису романи
Ohridski prolog mi je jedna od najdražih knjiga ikada, a ne čitam...
Нема боље од те... то чак читају и искусни монаси, толико је добра


Vjerovatno sam iz prelesti uzimala previše sadržaja, a to nisam mogla podnjeti kao početnik, pa na to sve početnički, veliki osjećaj kajanja.
Да... Добар савет злата вреди, а почетник гута сваки, ко беба сплачине...

Jedna od rijetkih duhovnih knjiga koju sam privela kraju, čak čitala više puta je "Ako postoji život, želim da živim" od Mitropolita Mesogejskog Nikolaja.
To je baš prilagođeno nekom početniku, i autor ima razumijevanje prosječnog čovjeka, kao i ti mene,...

Baš ti hvala, razjasnio si mi mnogo toga.
Нисам ја него Бог у теби и мени... Бог те благословио...
 
Hvalaaaa mnogo, mnogo, mnogo.

Oduševljena sam kako si izvanljudsko, duhovno poimanje približio meni na ovoj mojoj zemaljskoj logici.

Imam još pitanja:
Ja sam jako otvorenog uma, i samo sam u pravoslavlju uspjela prepoznati istinu.
Ja sam malo, minimalno, proučavala pravoslavlje, i osjetila sam da je to najteži mogući put.
Nažalost, osjećam težinu, pritisak i ne osjećam u sebi radosti što i jeste pravoslavlje, i što i jeste kada unesemo u sebe rajske vrline.


Ali kako da ja idem putem pravoslavlja?
Ali ne znam, ne umijem, želim ima već dvije godine otići i upoznati jednog sveštenika, ali mi je nalagodno, neprijatno.
upoznala sam divne monahinje, radosne...takve su da me je bilo sramota postaviti neka sasvim banalna pitanja.
A nešto mi je neprijatno tražiti toga sveštenika, iako sam za njega čula preporuke...

strah me je pokajanja.
strah me je tog puta i velikog osjećanja krivice, stida, grešnosti, trulosti, i posljedičnog nemira...

ne znam, shvataš li me.
veći mi je nemir što nikako ne odlazim,a želim već odavno
Nadji zivog uzora, tutora,
Nekog ko ti moze pokazati poniznost i pokajanje, ko ce ti razjasniti razliku izmedju greske i greha, a da to nije neko lista navodjenje...sustinu...
Pravoslavlje je kolektivno odgovorna religija, ne prihvataj individualizam kao pravoslavlje...
Imaces samo jednu stranu , sve vise ces liciti na katolika...

Nek ti to objasnjava i tvoj svestenik, imas ga, i ili tvoji roditelji , ili jedan od njih...
Uci od vernika koji cute , koji nisu teoreticari...manje je logike vise je psihologike..
Uci sa njima zajedno ...niti oni bolji niti ti losija.

I to sto je pokupljeno je nesto vise u fazonu dokaza, dogme...rano je da dogme stvorimo dok ne znamo puno stvari....mnogo rano...kad znas milion stvari lako je stvoriti dogmu za 3 stvari, ali ako znas 30 , pipav je to biznis..

Videces i sama da li te tvoji andjeli dobro cuvaju i sugestivno navode...ako ne osecas, znaci negde je skrenulo sa puta..

Za muskarce je bilo isposnistvo tj godinu , godinu i po dana bez seksualnog i ljubavnog zanosa da bi se upoznali dublje sa ljudskim u sebi..
Ne znam sta je za zensko dobra mera.....
 
Poslednja izmena:
Од читања је књига, које се данас не читају...
Da, da. Vidim i drago mi je što te sretoh, baš u meni lično, pravo vrijeme.

Već sam se misaono zanimala za pitanja o vrlinama, uzdržanju, samokontroli - i htjedoh posljednja dva dana da konačno dovršim 'Evanđelski lestvičnik vrlina' Sv. Ave Justina.
Šta o njemu misliš?

Malo sam otvarala, malo pročitam po neku vrlinu. Ali osjećam se loše zbog tog površnog pristupa i strah me što ne osjećam to o čemu piše u momentu čitanja, iako mogu razumjeti jer opet znam i kako je, kao i svi mi i priželjkujem nam svima ta radosna, unutrašnja osjećanja.
Избегавај модерне књиге о духовности... Граница је владика Николај Велимировић, па до у прошлост

Досадни су и Флавијан и СветоНесвети, јер су романи... плус ова друга истанчано лаже о Руским катакомбницима које су убијали комунисти... али небитно
I u književnosti nemam ukus kao većina, meni popularani romani budu površni i loši.
Drago mi je što si to napisao, jer to sasvim razumijem.
Духовне књиге никад нису романи

Нема боље од те... то чак читају и искусни монаси, толико је добра
Zato sam kupila Omilije, jer mi njegov način razmišljanja i pisanja veoma odgovara.
Drago mi je što imam to neko unutrašnje dobro nahođenje.
Да... Добар савет злата вреди, а почетник гута сваки, ко беба сплачине...
Нисам ја него Бог у теби и мени... Бог те благословио...
Ovakvo razmišljanje poštujem više i od čega drugog.
Divno.
 
tracaraju pitjke
bez zivota i ikakvih desavanja u njemu
bave se tudjima kad nemaju svoj zivot

uvek bilo i bitje
Da bi se formirala grupa za tracarenje potrebna je neka njihova intimna emotivna potreba...
Tako da, to moze da bude razlog i razdora, ako je nezadovoljena emotivna potreba.
Npr njih 2 ili 3 hoce da ogovaraju u smislu da psiholoski predju nedeljne dogadjaje, uzimam bogomoljkin primer...
Ako ne postoji emotivna usaglasenost, iako je slaganje u nacelu , nece postojati zadovoljenje...a emotivno je najbitnije pa ce biti nezadovoljstva..
Npr , jedna osoba se zali na lose uslove u zdravstvu, ako se druga slaze, ali ne dozvoli potpuno izrecivanje i ispoljavanje one zalosti koja je motiv za pocetu temu prvoj osobi , onda nije nastupilo zadovoljenje...prekratko je trajalo ogovaranje, osoba A nije stigla da katarze...do pominjanja smrtnog ishoda..

Isto to vazi i za prevaru , ljubomoru , neko nezadovoljstvo u vezi....mora da se ceka da se dostigne katarza ogovaranja...inace takva razmena informacija pocne da lici na musku, tvrdu , koja jeste iznosenje tudjih informacija, ali gubi taj emotivni efekat ogovaranja..
 
Da, da. Vidim i drago mi je što te sretoh, baš u meni lično, pravo vrijeme.

Već sam se misaono zanimala za pitanja o vrlinama, uzdržanju, samokontroli - i htjedoh posljednja dva dana da konačno dovršim 'Evanđelski lestvičnik vrlina' Sv. Ave Justina.
Šta o njemu misliš?

Одлична је књига, али није за тебе... То је извод из књиге Исака Сирина (Гносеологија или тако нешто), писана је само за монахе највећег степена - пустињаке, пећинаре и скривене подвижнике у свету..

Не одговара твојим духовним силама... Зато је основа за сваког свети владика Николај, ту нема грешке, на којој год да си лествици покајања...

Malo sam otvarala, malo pročitam po neku vrlinu. Ali osjećam se loše zbog tog površnog pristupa i strah me što ne osjećam to o čemu piše u momentu čitanja, iako mogu razumjeti jer opet znam i kako je, kao i svi mi i priželjkujem nam svima ta radosna, unutrašnja osjećanja.
Прво се прекрсти и мало помоли пре читања за просветљење, то одмах тера страх...

I u književnosti nemam ukus kao većina, meni popularani romani budu površni i loši.
Drago mi je što si to napisao, jer to sasvim razumijem.
Од романа се упада у хиперемотивност, жене су томе врло склоне... гутају све без прежвакавања кад читају и заносе се самодопадљивом унутрашњом променом... Опасност од романа је велика, нарочито ако после хоћеш да се бавиш исправљањем себе, за шта много стрпљења и неуспеха није спремна ''инстант проницљива душица'' која превише гледа у себе, а премало у Бога у себи


Zato sam kupila Omilije, jer mi njegov način razmišljanja i pisanja veoma odgovara.
Drago mi je što imam to neko unutrašnje dobro nahođenje.
Омилије је толико добро, да слободно може да га изучаваш...

Ту су кључеви за духовно, буквално од њега директно умно примаш нетварну светлост, ко строги подвижници од аскезе...

Владика га је аман писао после 40дана поста ко Исус Христос - тоталног, без хране и воде, уз стална бдења ко Мојсије!
 
Da bi se formirala grupa za tracarenje potrebna je neka njihova intimna emotivna potreba...
Tako da, to moze da bude razlog i razdora, ako je nezadovoljena emotivna potreba.
Npr njih 2 ili 3 hoce da ogovaraju u smislu da psiholoski predju nedeljne dogadjaje, uzimam bogomoljkin primer...
Ја само видим да женице на овој теми, шију самокритичношћу и проницљивошћу вас мушкарчине, и то ми се нимало не допада да нас брукате као јачи пол поређењем са њима, на традиционално ''нашем заштитничком'' умном терену


Ako ne postoji emotivna usaglasenost, iako je slaganje u nacelu , nece postojati zadovoljenje...a emotivno je najbitnije pa ce biti nezadovoljstva..
Npr , jedna osoba se zali na lose uslove u zdravstvu, ako se druga slaze, ali ne dozvoli potpuno izrecivanje i ispoljavanje one zalosti koja je motiv za pocetu temu prvoj osobi , onda nije nastupilo zadovoljenje...prekratko je trajalo ogovaranje, osoba A nije stigla da katarze...do pominjanja smrtnog ishoda..

Isto to vazi i za prevaru , ljubomoru , neko nezadovoljstvo u vezi....mora da se ceka da se dostigne katarza ogovaranja...inace takva razmena informacija pocne da lici na musku, tvrdu , koja jeste iznosenje tudjih informacija, ali gubi taj emotivni efekat ogovaranja..
Много си се ситуационе психологије нагуто, да би разумео началну...
 

Back
Top