IVANA KOBILICA-slovenačka slikarka

Poli46

Stara legenda
VIP
Poruka
92.540
Ivana-Kobilca-Tutt'Art@-11.jpg

Ivana Kobilca- 20. decembra 1861, Ljubljana- 4. decembra 1926
"Ivana Kobilca morala je upoznati previše stereotipa da bi se uspostavila u onome za što se veruje
da je potpuno muško zanimanje", napisao je istoričar umetnosti Andrej Smrekar pored svog
Autoportreta u belom (oko 1910). Ova slika zrači svojim borbenim karakterom; kroj njene haljine
podseća na uniformu mačevalaca. "Iako je bez cvjetnice i gotovo neizostavne cigarete, na njenom
majušnom licu može se razabrati svu neustrašivost, odlučnost i energiju koje je takav životni put
tražio od slikara."
Kobilica_Ivana1.jpg

Najpoznatija slika-Kofetarica
Po završetku srednje škole 1879. godine, protiv volje rodbine, odlazi u Beč na studije slikarstva, gde kopira
stare majstore portreta, mrtve prirode i tipične scene iz svakodnevnog života, žanrove koje je kasnije gajila,
galerija akademije. 1881. godine preselila se u Minhen, grad u to vrijeme koji je u svoje učionice privlačio
mnogo mladih umetnika iz cele Evrope. Tamo je započelo njeno devetogodišnje školovanje, sedam godina
sa slikarom portreta i žanra Aloisom Erdteltom. Tokom praznika kod kuće je sakupljala i crtala seljačke starine.
 
Minhensku školu odlikovalo je studijsko slikanje tamnijim bojama. Dobar portret značio
je pažljivo naslikane glavu i prsa u smislu realizma, jasnih obrisa, preciznog modeliranja
lica koje se ističe kao svetla mrlja na tamnoj pozadini i masi tela. Boje su tamne, posebno
smeđe, osvetljenje je umereno. Glavna dela Ivane Kobilce iz ovog razdoblja su: Glava starca, Kofetarica (Mamica kavopivka), Citrarica, Babičina skrinja. Pored toga, stvoreni su brojni
portreti njenih bliskih rođaka i poznanika u ulju i pastelima, kao i mnoga istraživanja.
Učestvovala je na mnogim grupnim izložbama u raznim evropskim gradovima.
unnamed.jpg
 
Upoznavanje Pariza i otkrivanje jarkih boja

Kobilica Ivana4
U proleće 1891. Ivana Kobilca odlazi u Pariz.
"Upoznavanje Pariza i francuske umjetnosti otvara joj oči - boje postaju svetlije i živopisnije,
potez kista je snažniji, boje se nanose u vidljivim slojevima bez zaglađivanja, sjene takođe
imaju svoju boju, a sunčevi bljeskovi već sjaje jarke slike sa pravim proljetnim vrhuncima. "
Kasnije je rekla: "Svim sam snagama mrzila crne glave koje smo slikali u Monaku
(tako su nekad zvali Minhen)." Tako je i naša umetnica upoznala impresionističko slikarstvo,
ali temperament i način razmišljanja nisu joj dopuštali da "iskoči" iz svog živopisnog
akademskog realizma. „Francuske“ jarke boje blistaju sa njene poznate slike Leto, koja je,
međutim, nastala pre njenog odlaska u Pariz. U mladoj ženi,koja se u vrtu igra sa slatkom
decom, Ivana Kobilca prikazala je kao leto svog života - zrelu ženstvenost. Prema socijalnom
poreklu, načinu života, umetničkim idealima i radu bila je izrazito građanska umetnica.
Na svojim slikama nije pokrenula dublje umetničke ili socijalne probleme. 1892. slikala je
u Barbizonu, okupljalištu oduševljenih ljubitelja slikanja na otvorenom, u direktnom prirodnom
svetlu. Odatle je otišla u Ljubljanu, a iz Ljubljane u Sarajevo, gde je živela između 1897. i 1905.
Tamo je slikala i za jezuitske i protestantske crkve. 1896. ilustrirala je pesme Simona Jenka,
a takođe je ilustracijama sudelovala u austrijskoj enciklopediji. 1903. dovršila je alegorijsku
kompoziciju Slovenija se pokloni Ljubljani za obnovljenu dvoranu ljubljanske gradske većnice.
1914. nastanila se trajno u Ljubljani, gdje je njen život završio 4. decembra 1926.
89d2073199d75010e1a09e36dce018e6-1.jpg
 
Dy-eP8-W0AAXmzN.jpg

Ivana Kobilica-Holanđanka
I upravo su portreti ti koji i dan, danas fasciniraju. Žene na njenim slikama nisu predstavljene
samo kao lepe, obučene po poslednjoj modi, ukras koji, kako u životu, tako i na slici, krasi kuću
u kojoj žive. One imaju dušu koja se odražava na crtama lica, njihovom izrazu i njihovim očima.
 

Back
Top