- Poruka
- 95.555
Šiškin se s pravom smatra velikim slikarom pejzaža.On je, kao niko drugi , uspeo da na platna prenese lepotu netaknute šume, nepreglednih prostranih polja , hladnoću surove zemlje....
Gledajući njegove slike , često se nameće utisak da će dunuti vetar ili će se začuti pucketanje grana , zvuk vode , šuštanje lišća...
Slikarstvo je toliko zaokupilo Šiškinove misli , da je čak i umro sa četkicom u ruci , sedeći za štafelajem....
Šiškin je imao nadimak -Šumski heroj.
Najčešće je slikao severne šume i vešto na platno prenosio svako drvo , travu , gromade obrasle mahovinom , neravno tlo ...
Njegove slike su prelepe i realne...
Self-portrait (1874)
Rođen je u januaru 1832. godine u gradu Elabuga tadašnje provincije Vyatka, u porodici trgovca Ivana Vasiljevića Šiškina, lokalnog romantičara i ekscentričara koji je bio fasciniran ne toliko trgovinom žitom, kao arheološkim istraživanjima i društvenim aktivnostima.
Možda zato Ivan Vasiljevič nije prekorio svog sina kada je nakon četiri godine studiranja u Kazanskoj gimnaziji odustao sa čvrstom namerom da se više ne vraća u školu.
Ali Ivana nije zanimalo ništa osim planinarenja u šumi. Svaki put kada je pobegao od kuće prije zore, vratio se isto nakon mraka.
Nakon večere, tiho se zaključao u svojoj sobi. Nije ga zanimalo ni žensko društvo ni društvo njegovih vršnjaka, za koje se činilo da je divljak.
Roditelji su pokušali da svog sina pripoje porodičnom biznisu, ali Ivan nije izrazio nikakav interes za trgovinu.
Self-portrait (1886)
1851. moskovski umetnici su se pojavili u tihoj Jelabugi, pozvani da oslikaju ikonostas u katedralnoj crkvi.
Sa jednim od njih - Ivanom Osokinom - Ivan se ubrzo sreo.
Osokin je primetio želju mladića. Prihvatio je mladog Šiškina kao šegrta , naučio ga kako se priprema i meša boja, a kasnije mu je savetovao da ide u Moskvu i studira u Školi slikanja i skulpture u moskovskom umetničkom društvu.
Gledajući njegove slike , često se nameće utisak da će dunuti vetar ili će se začuti pucketanje grana , zvuk vode , šuštanje lišća...
Slikarstvo je toliko zaokupilo Šiškinove misli , da je čak i umro sa četkicom u ruci , sedeći za štafelajem....
Šiškin je imao nadimak -Šumski heroj.
Najčešće je slikao severne šume i vešto na platno prenosio svako drvo , travu , gromade obrasle mahovinom , neravno tlo ...
Njegove slike su prelepe i realne...
Self-portrait (1874)
Rođen je u januaru 1832. godine u gradu Elabuga tadašnje provincije Vyatka, u porodici trgovca Ivana Vasiljevića Šiškina, lokalnog romantičara i ekscentričara koji je bio fasciniran ne toliko trgovinom žitom, kao arheološkim istraživanjima i društvenim aktivnostima.
Možda zato Ivan Vasiljevič nije prekorio svog sina kada je nakon četiri godine studiranja u Kazanskoj gimnaziji odustao sa čvrstom namerom da se više ne vraća u školu.
Ali Ivana nije zanimalo ništa osim planinarenja u šumi. Svaki put kada je pobegao od kuće prije zore, vratio se isto nakon mraka.
Nakon večere, tiho se zaključao u svojoj sobi. Nije ga zanimalo ni žensko društvo ni društvo njegovih vršnjaka, za koje se činilo da je divljak.
Roditelji su pokušali da svog sina pripoje porodičnom biznisu, ali Ivan nije izrazio nikakav interes za trgovinu.
Self-portrait (1886)
1851. moskovski umetnici su se pojavili u tihoj Jelabugi, pozvani da oslikaju ikonostas u katedralnoj crkvi.
Sa jednim od njih - Ivanom Osokinom - Ivan se ubrzo sreo.
Osokin je primetio želju mladića. Prihvatio je mladog Šiškina kao šegrta , naučio ga kako se priprema i meša boja, a kasnije mu je savetovao da ide u Moskvu i studira u Školi slikanja i skulpture u moskovskom umetničkom društvu.