ISUSOVE PATNJE I STRAH JEVREJA

[Monoteizam]

22. Mar. 2004.
Premijere “The Passion of the Christ"


ISUSOVE PATNJE I STRAH JEVREJA

Piše: Enver JULARDŽIJA

Film Mel Gibsona “The Passion of the Christ" izazvao je različite reakcije kod različitih vjerskih skupina. Kod katolika je vratio poljuljano samopouzdanje izazvano aferom katoličkih fratara povezanih sa homosexualnim zlostavljanjem djece i sve većim pritiskom i oduzimanjem sljedbenika od strane protestanata. Protestanti su opet ovaj film vidjeli kao odličan materijal za nastavak širenja protestantizma u zemljama Afrike i Azije, i već je organizacija "Protestantska Mladez" ‘naštancala’ kopije filma kako bi mogla prikazivati i poturati ‘budućim’ evangelistima, dok su Jevreji ovaj film vidjeli kao produbljivanje mržnje prema njima.
Prije samog početka prikazivanja crkve su organizovano kupovale karte i isto tako organizovano išli u kino. Tako da su kino sale privremeno ličile na crkvene mise nedjeljom. Nakon pogledanog filma ista ta filmska publika, ali ovaj put brojnija novim osvješćenicima rado se vraćala u crkvu. Na primjer lokalna katolička bogomolja u mom komšiluku je posjećenija nakon Gibsonovog filma mnogo više nego prije. Više nije moguće naći slobodna kolica niti korpu u samopozluzi preko puta crkve nakon nedeljne mise.
Film o Isusu i njegovih zadnjih 12 sahata života na mene ne ostavlja nikakav poseban spiritualni dojam, produhovljenje ili pojačan osjećaj za praštanjem i ljubavlju za koju se zalagao sam Božiji vjerovjesnik. Scene prepune batina i fasunge izazivaju bijes, a konstantno insistiranje jevrejske mase i njihovih vjerskih poglavara o razapinjanju Isusa pospješuje prijekor, negodovanje i želju za osvetom. Jevrejska masa i njeni vjerski čelnici izgledaju neuredno, prljavo, ružnih noseva koji pri prvom susretu sa gledaocem stvaraju odbojnost, kao što izgledaju pojedine islamske vjerske vodje u Engleskoj sa kukom na ruci i povezom preko oka lice na odvratne gusare kojima se straše neposlušna djeca.
Bičevanje Isusovo u filmu prikazano je tako mazohistički sočno da imate dojam da su sami glumci i reditelj uživali u toj sceni. Rimski vojnici poput pijanih psihopata padaju savladani umorom ali zadovoljni uradenim poslom. Zadovoljno se smješkaju jedan drugom kao da klofaju ćilim a ne premlaćuju Božijeg poslanika na smrt.
Isus je obliven krvlju. Velika lokva krvi ostala je na mjestu na kojem je bio svezan i bičevan. Jake i teske scene za one koji su iskreni vjernici i koji imaju problema sa srcem. Jedna žena u Brooklynu je preminula do bolnice nakon što je doživjela srčani udar u kino sali. Ovakav surov i krvav film mogao se i očekivati od čovjeka koji je imao problema sa identitetom, samopouzdanjem u sebe i koji je krenuo linijom manjeg otpora odnosno prihvatio druženje sa alkoholom, drogama svih vrsta, probao je sve i svašta, a vrhunac takvog šivota je i pokušaj samoubistva. Mel Gipson je konzervativni katolik. Otac mu je konzervativni katolik takodjer, koji ne priznaje holokaust nad Jevrejima. Jevrejske organizacije su optuživale i dalje optužuju Gibsona za anti-semitizam. . Mozda su u pravu jer je trenutno u New Yorku zabiljezen rekordan broj napada na Jevreje u historiji ovog grada.
Ako će se posticati vjersko budjenje i svijest o religiji preko mržnje druge i drugačije vjere onda kompletan projekat gubi na vrijednosti i ruši autentičnost same poruke koju je Isus nastojao približiti i prenijeti ljudima.
Pravu posljedicu koju film ostavlja možda je najbolje predočiti izmišljenom anegdotom koju je ispričao Dčevad Karahasan na nekom festivalu u Berlinu a bila je tema o nekoj vrsti tolerancija. Kršćanin upitan nakon sto je ubio Jevreja kaže: “Ubio sam ga zato što su Jevreji izdali i ubili Isusa.”
- “Pa to je bilo davno, prije 2000 godina odgovoreno je ubici
- “Ali ja sam to tek saznao juče” branio se ubica.

Film je bez sumlje najavio započeto stvaranje jaza izmedu krišćana i Jevreja. Holywood kao i mnogo puta do sada, nastojati će popraviti sliku stvaranjem i snimanjem novih filmova o vjeri i vjerskoj problematici. Možda će neko od maštovitih autora, pošto je ovo vrijeme pretpostavki, pretpostaviti i prikazati kako bi muslimani postupili sa Isusom da su oni bili na mjestu Jevreja.
Amerika danas nema kulturne predstavnike po svijetu niti kulturne atašee. Taj posao za nju obavlja filmska industrija u Holywoodu. Nakon filma “The Passion of the Christ” Mel Gibsona nastat će jedna nova era ove super tečke industrije. Protestantska odnosno katolicka crkva, nece imati potrebu u tolikoj mjeri rizikovati I slati misionare po Africi, Bliskom Istoku i Aziji već će distribuirati filmove te sadržine koji će dosta sigurnije i efikasnije uraditi od samih misionara. Za te ljude uvijek postoji opasnost da budu ubijeni kao što se to desilo evangelističkom bračnom paru u Ugandi koji su otisli tamo da konvertiraju lokalno stanovnistvo na evangelizam. Problem je nastao oko zemljišta na kojem je trebala biti izgradena crkva. Danas nije toliko opsano napraviti kino sa parkingom, prodavnicama kokica i platna na kojem će se izmedu ostalog vrtiti i traka sa vjerskim sadržajem.
Takodjer, mnogo kontraveznosti i različitih reakcija dato je za film nakon sto je navodno Sam Duhovni otac u Vatikanu Ivan Pavao pogledao film i pohvalio ga. Nakon toga su došli demanti pa opet podrška filmu dok se u medjuvremenu nije desila posjeta glavnog glumca Jamesa Caviezela, koji igra Isusa, Papi u Vatikanu i time javno potvrdila sumnja da se i Sveta Stolica slaže sa filmom i da je obradovana vrtoglavim uspjehom filma. Kako duhovnim tako i financiskim uspjehom.
Za Svetog Oca je karakteristično da je obisao toliko država i mjesta u svojoj više od 25 godišnjoj službi, ali da njegov učinak ni približno neće moći biti mjeren učinkom koji će uraditi film Mel Gibsona “The Passion of the Christ”
što se tiče same ocjene filma “The Passion of the Christ” i mučnine u stomaku izazvane surovošću scena mogu reći da sam gledao mnogo bolje filmove o životu i patnjama Isusa.


http://www.bosnjaci.net/teme.php?id=416

 

[tanidad]

Hvala, Monoteisam. Pratim sta se pise o tom filmu, pa sad imam jasniju sliku.

 

[maleni]

Hvala, Monoteisam. Pratim sta se pise o tom filmu, pa sad imam jasniju sliku.

Niko nije ni ocekivao, koliko sam ja shvatio, da ce jevreji biti odusevljeni ovim filmom pogotovo sto on tacno slika sve patnje koje su svojim ponasanje i tvrdim srcem naneli Spasitelju.

Ipak ovaj film nije poziv na mrznju protiv jevreja vec, naprotiv, ukazuje na nepohodnost hriscanskog prastanja cak i onda i cak i onome zbog koga podnois onako teske muke kao sto je to Isus podnosio.

Jasno mi je da jevreji reaguju tako sto misle da neko hriscane huska na njih ali to je iz dva razloga
1. Muci ih savest zbog svega onog sto su uradili
2. Ne prepoznaju niti u svojim tvrdim i okorolemi srcima zele da prihvate osnovne postulate hriscanske vere.

Toliko za sad, ako bude jos neka zgodna prilika napisacu jos nesto o ovome.

 

[Odgovor]

Sledeci tekst (prevod) o filmu mi je poslao jedan prijatelj iz Zagreba:

''Mel Gibsonovo klanje Isusa Krista''

Samuele Bacchiocchi, dr. filozofije



Na katolicku Pepelnicu, 25. veljace, posao sam da vidim ovaj film u Benton Harboru, u americkoj saveznoj drzavi Michigan.

Cini mi se da dojam sto ga je film ostavio na mene mogu najbolje opisati rijecju ''sokantno''. Ono sto sam vidio stotine puta je gore od najnegativnijih procitanih komentara. Gledano iz biblijske perspektive, film sadrzi brojne velike zablude smisljene da promicu katolicko glediste na Kristovu muku i spasiteljsku ulogu Marije kao suotkupiteljice s Kristom. Ono sto me je najvise sokiralo bilo je bezobzirno mucenje Kristova tijela. Film je doista krvoprolice u kojem je Isus stalno izlozen udarcima, bicevanju, pljuvanju i pljuskama. Sadisticki nastrojeni rimski vojnici Krista stvarno bicuju bicevima na cijim su vrhovima pricvrsceni komadici metala; oni se natjecu tko ce zadati najsnazniji udarac. U stvari, poslije prvog bicevanja, Marija pokusava pocistiti meso i krv s plocnika u Pilatovom dvoristu. Do trenutka kad Krist dolazi do Golgote, njegovo je tijelo toliko osakaceno, izmrcvareno i unakazeno da izgleda kao kobasica koja je izasla iz stroja za mljevenje mesa. Brutalnost nadilazi sve granice Kristovih fizickih patnji kako bi se katolicka imitacija Njegovog stradanja prikazala kao sredstva spasenja.

Dok su Rimljani i Zidovi Isusa ubili jednom, Gibson Ga u svom filmu uspijeva ubiti stotine puta. S obzirom na sadisticki sadrzaj, film bi se s pravom mogao nazvati ''Mel Gibsonovo klanje Isusa Krista''.

Film postavlja vazna pitanja na koja cu pokusati odgovoriti u ovoj recenziji. Sto je navelo Gibsona da proizvede tako krvavu i groznu Kristovu pasiju s tako napadno pogresnim predstavljanjem izvjestaja evandjelista o Njegovoj sudjenju i smaknucu? Buduci da je u Evandjelju krv minimalna, odakle je Gibson dobio svoju informaciju i nadahmuce? Moze li tako krvav i jeziv iskrivljeni izvjestaj o Kristovom stradanju i smrti biti biblijski opravdan i pokazan mladezi? Kako ce film djelovati na odnos krscana prema Zidovima, s obzirom na cinjenicu da film prikazuje sve Zidove, ukljucujuci i djecu koja su pokusala kamenovati Judu, kao srdite, zlobne i demonske prikaze? Nije li idolopoklonicki prikazati bozanskog Sina Bozjeg na nacin koji ce izopaciti stovanje milijuna krscana u buducim narastajima?

Evo pitanja na koja cu nastojati odgovoriti ovim redoslijedom:



Izvori Kristove pasije

S obzirom na izuzetnu ekumensku podrsku i promicanje filma kao autenticnog prikaza Kristove muke, moramo se na samom pocetku zapitati: Da li film stvarno istinito prikazuje biblijski izvjestaj o posljednjih dvanaest sati Isusovog zivota? Koji su bili glavni izvori za ovaj film: Evandjelja ili katolicka misticka literatura? Odgovor nije tesko dobiti jer sam Gibson otvoreno priznaje da je film zasnovao ne samo na Evandjeljima vec i na vidjenjima dviju katolicih redovnica misticarki, sv. Anne Catherine Emmerich i Marije iz Agreda.

O vidjenjima redovnice Emmerich Gibson kaze: ''Ona me opskrbila materijalom koji mi nikad ne bi dosao na um.'' (The New Yorker, 15. rujna 2003) To je ocito jer, kako cemo vidjeti, mnogi detalji u filmu su nepoznati Evandjeljima. Njemacka redovnica Emmerich (1774.–1824.) je navodno imala Kristove rane na svojim rukama. Stigmatizirane ruke (koje su krvarile) su za katolike vrhunski dokaz svetosti, jer je njihova poboznost usmjerena na imitiranje Isusovih patnji.

Na Gibsona je takodjer utjecala Marija Agreda (1602.–1665.), katolicka redovnica i vizionarka misticarka. Ona je cesto padala u trans koji bi je odnijeli da poucava ljude u stranim zemljama. U svojoj knjizi Misticni Grad Bozji, Agreda iznosi mnoge pojedinosti o Mariji i Kristovoj muci, a koje ne nalazimo u Bibliji.

Gibsonov je film katolicki, snimljen od strane rimokatolickog rezisera, s rimkokatolickim savjetnicima po teoloskim pitanjima koji su trazili odobrenje od samoga Pape. Gibson dobro kaze: ''Film je odraz mog vjerovanja.'' Njegova vjerovanja imaju korijene u tradicionalnim katolickim vjerovanjima i postupcima prije Vatikana II (1962.–1965.).

Dok je Vatikan II nekatolicima ponudio mogucenost da se spasu ako slijede manje svjetlo sto ga imaju, za Gibsona se zna da tvrdi kako vjeruje da ''nema spasenja izvan Katolicke crkve'' (The New Yorker, 15. rujna 2003). To je bilo povijesno katolicko stajaliste do Vatikana II: ''No salus extra ecclesia – nema spasenja izvan crkve.''



Neke velike zablude o pasiji

Istina i zablude su tako zamrseno utkane da prosjecni gledatelj, koji ne poznaje evandjeoski izvjestaj o pasiji, nece primijetiti katolicke umetke, smisljene da promicu njihovo povijesno ucenje. Dopustite da spomenem neke zablude i netocnosti koje sam zapazio.



Getsemanija

Film pocinje s Kristom koji se moli u getsemanskom vrtu. Vrt i Isus izgledaju strasno. Vrt je nalik na zapustenu njivu u juznoj Italiji, s visokom suhom travom i bez tisucljetnih maslina koje su tako karakteristicne za Getsemanski vrt u Jeruzalemu.

Isus izgleda ustraseno, pokriven blatom ili mascu po kosi i licu. Izgleda kao da je upravo izasao iz blatne kaljuze. Zasto Isus treba izgledati tako prljavo i masno kad je upravo zavrsio s jedenjem pashalnog obroka sa svojim ucenicima? Ocito je da Gibson zeli Krista pokazati sokantnim od pocetka do kraja filma.

Cim su uhvatili Isusa u vrtu, vojnici i svecenici Ga vezuju teskim lancem koji je prikladniji za sidrenje brodova i pocinju Ga tuci. No u Evandjeljima nema spomena da su Isusa tukli u vrtu. Jednostavno pise: ''Oni digose ruke na nj i uhvatise ga… Odvedose Isusa k velikom sveceniku gdje se skupe svi glavari svecenicki, starjesine i knjizevnici.'' (Marko 14,46.53; usp. Matj 26,50.57)



Sotonin fizicki izgled

Sotona, u svom crnom plastu i bijelom licu pantomimicara pojavljuje se vise puta u filmu, poticuci svakoga protiv Krista. U vrtu iz Sotonina nosa izlazi zmija. Ona polako puzi prema Kristu i sprema se da Ga ujede u glavu dok je sagnut u molitvi. Ali Krist ustaje i drobi zmiji glavu. Nema sumnje da je Sotona neumorno djelovao u posljednjim satima Kristova zivota, u nadi da ce onemoguciti Njegovu spasiteljsku zadacu. No u Evandjeljima nema nagovjestaja o fizickoj pojavi Sotone tijekom pasije da potice Zidove i Rimljane protiv Krista. Nema sotonskih zmija koje nastoje ujesti Krista.



Neredi izmedju Zidova i Rimljana

Oko Isusa koji vuce kriz na Golgotu izbijaju divlji neredi. Rimljani i Zidovi se divljacki tuku, ali svi zlostavljaju Krista. Jedan od kriticara dobro zapaza: Divlji neredi su izbijali u Mad Max filmovima Mela Gibsona, ali ne u Evandjeljima. Krist je prikazan da pada na tri mjesta, inace je nosenje kriza prikazano kao svecani dogadjaj.

Na nesrecu Mel Gibsonu je vise stalo da sokira ljude uporabom tipicnog holivudskog prikazivanja nasilja i krvoprolica, nego da prikaze svecanost i dostojanstvenost evandjeoskog izvjestaja. Cinjenica da je epizoda nereda i udaranja Isusa koje mu je slijedilo nepoznata u Evandjeljima, ponovo pokazuje da Gibson rabi Evandjelja kao izliku za svoj nasilni i sokantni film.



Krist bacen s mosta

Dok Krista vode Pilatu, farizeji Ga bacaju s mosta zajedno s golemim lancem i debelim uzetom kojim je vezan. Ocekivali bismo da ce pad s mosta na kamenito tlo s teskim lancem izazvati lomljenje kostiju i zahtijevati hitnu intervenciju. Ali Krist je u filmu prikazan kao zombi supermen koji moze izdrzati svaki pad ili bicevanje. Izvlace Ga kao vrecu krumpira s lancem vezanim oko struka i nastavljaju tuci sve do Pilatove sudnice. Zdrav razum ne dopusta mogucnost da normalno ljudsko bice moze normalno hodati nakon takvog pada s mosta. No film pokazuje da zdrav razum uopce nije tako uobicajen.



Zlocesta djeca bacaju kamenje na Judu

Bio sam sokiran potpuno neocekivanom kratkom epizodom djece koja su se igrala na ulici i onda se odjednom preobrazila u demone koji su bacali kamenje na Judu dok je hodao izvan grada da se objesi. Prvih nekoliko sekundi nisam razumio sto se zbiva.

Ova epizoda je nepoznata u Evandjeljima, ali odrazava Gibsonovu namjeru da Zidove kao ljude, ukljucujuci njihovu djecu, prikaze zlima, demonskim pojedincima, odgovornima za Isusovu smrt. Vatikan II i sam Papa su se ispricali za povijesni katolicki odnos prema Zidovima kao Kristovim ubojicama, ali Mel Gibson ne prihvaca novo katolicko priznanje. Njegov film pokazuje da su svi Zidovi, ukljucujuci njihovu djecu, sadisticki, demonski narod, kriv za Kristovu smrt. Gibson nijece ovu optuzbu, ali postupci u njegovom filmu govore glasnije od njegovih rijeci.



Neposten prikaz Zidova i Rimljana

U svom filmu Gibson prikazuje da su Zidovi i Rimljani zli, sadisti, gnjevnih pogleda i pokvarenih zuba.

Nema sumnje da su neki sadisticki i krvozedni zidovske vodje i rimski vojnici imali glavnu ulogu u Isusovom mucenju i raspinjanju. No pitanje glasi:

Moze li se takav opis primijeniti na sve Zidove i sve Rimljane? Gibson se u svom filmu ne trudi priznati prisutnost Zidova i Rimljana koji su povjerovali u Krista i podrzavali Ga. A pazljivo citanje Evandjelja pokazuje da je bilo i zidovskih vodja i rimskih vojnika koji su prihvatili Krista i iskazali Mu ljubaznost.

Na primjer, Evandjelja govore o Josipu iz Arimateje i Nikodemu; obojica su bili clanovi Velikog vijeca i tajni Isusovi sljedbenici. Oni su od Pilata ishodili dozvolu da Isusa skinu s kriza, da ga pomazu smirnom i alojem i poloze u nov novcat grob u vrtu (Ivan 19,38-41; Luka 23,50-53; Marko 15,43-46; Matej 27,57-61). Luka kasnije izvjestava da je broj ''ucenika u Jeruzalemu silno rastao. I mnogi su svecenici prihvacali vjeru.'' (Djela 6,7) Zamijetimo da su ne samo obicni Zidovi vec je i ''tisuce Zidova prigrlilo vjeru i svi su vatrene pristase Zakona'' (Djela 21,20).

Na osnovi podataka iz Djela apostolskih procijenjeno je da je oko polovice zidovskog stanovnistva u Jeruzalemu prihvatilo Isusa iz Nazareta kao ocekivanog Mesiju. Zbog toga je netocno i dovodi u zabludu sto Gibson zidovski narod kao cjelinu okrivljuje za Kristovu smrt.

Isto vazi za rimske vojnike. Evandjelja nam govore o stotniku koji je molio Isusa da mu izlijeci slugu. Isus je priznao njegovu vjeru i ucinio cudo (Matej 8,5-8; Luka 7,2-6). Jos je izrazajnija reakcija stotnika koji je po svemu sudeci zapovijedao vojnicima prigodom Isusova razapeca. Citamo: ''Stotnik koji stajase prema njemu, kad vidje da tako izdahnu, rece: 'Uistinu, ovaj covjek bijase Sin Bozji!' '' (Marko 15,39; usp. Matej 27,54) U Djelima apostolskim cesto vidimo da su rimski vojnici izbavili i sacuvali Pavla od linca svjetine (Djela 21,32; 23,10; 23,27). Postoji niz dokaza da su mnogi vojnici bili pristojni ljudi koji su prihvatili evandjelje. U stvari, oni su evangelizirali zemlje kao sto je Velika Britanija.

Steta sto Gibson ne pokusava prikazati uravnotezenu sliku dobrih i zlih ljudi medju Zidovima i Rimljanima. Ima razloga za bojazan da film, prikazujuci zidovske vodje gnjevima, ruznima i demonskima, moze podgrijati povijesni antisemitizam koji su mnogi poznati ljudi u novije vrijeme uz veliki trud nastojali suzbiti.



Posljednji potres

Jos jedna uocljiva zabluda koja je privukla moju pozornost bio je katastrofalni potres koji je pratio Kristovu smrt. U filmu se citav hram rascijepio na dvoje, s dijelovima koji su se srusili. I to je cista izmisljotina, a ne biblijska cinjenica. Potres je spomenut samo u Mateju 27,51. Luka govori o tami koja se spustila na zemlju od podneva do tri poslijepodne. Jedino sto se dogodilo u hramu bilo je sto se hramski zastor koji je dijelio Svetinju od Svetinje nad svetinjama razderao na dvoje. ''I gle! Hramski se zastor razdera na dvoje, od vrha do dna. I zemlja se potrese, pecine se raspuknuse.'' (Matej 27,51)



Upadljiva uloga Marije u pasiji

Najocitije krivovjerje u Pasiji je upadljiva uloga koju u filmu Marija igra kao Kristov partner u spasenju ljudskog roda. Ovo krivovjerje posebno naucava Ann Catherine Emmerich koja Mariju prikazuje kao suotkupiteljicu. U trenucima raspinjanja Marija izgovara rijeci: ''Dopusti da umrem s tobom.''

Premda se u Bibliji Marija pojavljuje samo jednom u Evandjelju po Ivanu, kad Isus sa kriza svojoj majci, pokazujuci na Ivana, kaze: ''Zeno, evo ti sina!'' (Ivan 19,26), Marija je u filmu prikazana u svim vecim epizodama. Ona je obucena kao srednjovjekovna redovnica, a ne kao Zidovka u prvom stoljecu. Ona je prisutna u vrtu da tjesi svog Sina. Ona susrece Petra na ulici nakon sto se ovaj odrekao Krista. Petar tjeskobno gleda u Marijino lice i onda pada na koljena, priznajuci svoj gijeh i moleci je za oprostenje. Marija je spremna da Petru da odrjesenje njegova gijeha, ali on skace na noge i govori: ''Ne, nisam dostojan!'' Katolicka posrednicka uloga Marije je glasna i jasna.

Marija se obraca Pilatovoj zeni Klaudiji, trazeci od nje da izvrsi pritisak na rimske vojnike kako bi zastitili njezinog sina od gnjevne zidovske svjetine. Klaudija se prikljucuje Mariji i utjece na svog muza u prilog Kristu. No Pilatovi napori su suvise slabi i dolaze prekasno. I ovaj je kontakt izmedju Marije i Klaudije nepoznat Bibliji; plod je Gibsonove plodne maste.

Kristov put duz Via Dolorose na putu do Golgote nije nadahnut Evandjeljima, vec srednjovjekovnim katolickim ritualom poznatim kao cetrnaest ''Postaja kriza''. Tijekom tog puta Krist zastaje vise puta, jer vise nema snage da nastavi put. U tim trenucima je Marija uvijek blizu Krista i djeluje kao Njegova tjesiteljica i instruktorica. Pomocu kontakta ocima Marija uliva misticnu snagu u svog Sina.



Marija i Isus na krizu

Kad Isus visi na krizu izmrcvarenog tijela prekrivenog krvlju, Marija grli Njegove krvave noge i lice joj bude umrljano krvlju. Kako je snazna katolicka poruka koja pokazuje ne samo Isusa kako krvari na krizu, vec i Mariju koja stoji pored Njega, pokrivena krvlju! Poruka je jasna. Oboje su platili cijenu za nase otkupljenje.

Jos je rjecitija slika Marije koja na krilu drzi Isusovo krvavo tijelo u istom polozaju kao Michelangelova pieta, nakon sto ga je rimski stotnik skinuo s kriza. Ova slika daje snaznu poruku. Ona pokazuje ne samo vaznost Kristove smrti, vec i Marijinu zrtvu sto je dala svog Sina za nase spasenje.



Marija u Evandjeljima

Preuvelicana uloga Marije u ovom filmu je potpuno nebiblijska. Evandjelja jasno i nedvosmisleno govore da su Josip iz Arimateje i Nikodem skinuli Isusovo tijelo s kriza ''te ga, prema zidovskom obicaju sahranjivanja, obavise platnom s mirodijama'' (Ivan 19,40). Nigdje nema nagovjestaja da bi Marija ili druge pobozne zene imale ista s Isusovim tijelom.

Opasnost je da vjernici i nevjernici prihvate Gibsonovo izmisljeno i hereticko ponavljanje pasije kao vjerodostojno biblijsko ucenje. Religiozni film kao Pasija uskoro ce za mnoge postati njihova Biblija. Opasnost od zamjenjivanja biblijskih istina filmskom izmisljotinom istaknuo je jedan od recenzenata rijecima: ''Zbog Gibsonova rimokatolickog odgoja Marija ima glavnu ulogu u filmu. Gibson stavlja Mariju u gotovo svaki dogadjaj Njegova sudjenja, mucenja i raspinjanja pa Marija cak ljubi Isusove noge dok visi na krizu. Postoje mnoge nebibljske scene koje su zasnovane na mistickim i apokrifnim spisima i rimokatolickoj tradiciji. Uzimao sam biljeske o nebiblijskim prizorima, dogadjajima i licnostima i imam ih punu stranicu. Opasnost je da ovaj film postane za raspece isto sto je i film Olivera Stonesa postao za Johna Fitzgeralda Kennedyja – to jest, publika ce izvjestaj o razapinjanju 'znati' samo kako je prikazan ovdje sa svim nebiblijskim materijalom, pretpostavljajuci da je biblijski i povijesni. To je jedini nacin, cuo sam, sto mnogi 'znaju' za pojedinosti atentata na Johna F. Kennedyja – zahvaljujuci romansiranom filmu Olivera Stonea.''



Bezobzirna brutalnost u Pasiji

Ono sto me najvise sokiralo jest bezobzirna brutalnost mucenja kojoj je u filmu izlozeno Kristovo tijelo. Brutalnost nije smisljena da nadahne, vec da ljude ostavi sokirane i emocionalno iscijedjene. Gibson ostvaruje ovaj cilj s nenadmasnom umjetnoscu i zasluzuje mog osobnog Oscara za briljatno prikazanu okrutnost.

''Bezobzirna brutalnost ce vjerojatno odbiti mnoge gledatelje, ali filmu daje i privlacnost. Tesko je ukloniti slike iz uma. Izaci cete iz kina osjecajuci se emocionalno potpuno iscrpljeni i vjerojatno cete nekoliko sljedecih sati provesti u ponavljanju onoga sto ste vidjeli.'' (Star Tribune, 25. veljace 2004) Ja sam osobno proveo noc pitajuci se kako bilo koja razumna osoba moze proizvesti tako krvavo i grozno preuvelicavanje Kristovih muka.



Je li opasno gledati Pasiju?

Trebaju li roditelji i nastavnici povesti mladez da vidi ovaj sokantni, zastrasujuci film? Burrov nedvojbeni odgovor glasi: ''Svaki roditelj, bez obzira kako bio pobozan i dobronamjeran, koji povede dijete da vidi ovaj film, krivac je za zlostavljanje.'' Ja se potpuno slazem s Burrovim misljenjem i dodao bih da cak i emocionalno nestabilni odrasli ne bi trebali gledati ovaj film.

Vise izvjestaja pokazuje da su neki gledatelji poslije gledanja filma zavrsili u bolnici. Na primjer, Peggy Lay Scott, zena od 57 godina iz Wichite u americkoj saveznoj drzavi Kansas, onesvjestila se za vrijeme prikazivanja posljednjeg, krvavog prizora razapinjanja. Dok su ljudi pruzali pomoc zeni, svjetla su se upalila i gledatelje su zamolili da izadju. Ona je kasnije umrla u bolnici.



Razmisljanje o poniznosti i plemenitosti Kristovog karaktera

Nigdje u Novom zavjetu nema sugestije da trebamo meditirati o krvavim pojedinostima Kristovog bicevanja i brutalnog postupanja duz cetrnaest stanica koje su vodile na Golgotu. Razlog tome je, suprotno katolickom ucenju, sto se ne spasavamo u manjem omjeru oponasanjem patnji sto ih je Krist u vecem omjeru pretrpio, vec prihvacanjem Njegovog milostivog osiguranja naseg spasenja svojom zrtvom okajnicom.

Novi zavjet nas poziva da se usredotocimo na Kristov zivot poslusnosti, Njegovu posrednicku smrt, Njegovo slavno uskrsnuce, Njegovo neprekidno posredovanje, Njegov pobjednicki povratak kao Kralja kraljeva i Gospodara gospodara. U klasicnom tekstu u Filipljanima 2,5-9 apostol Pavao poziva vjernike da se ne usredotoce na krvave pojedinosti Kristovih patnji vec na Njegovu otkupiteljsku misiju: utjelovljenje, ponizenje, patnju i proslavljanje:

''Tezite medju sobom za onim za cim treba da tezite u Kristu Isusu! On, bozanske naravi, nije se ljubomorno drzao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje lisio uzevsi narav sluge i postavsi slican ljudima. Kad postade kao covjek, ponizi sam sebe postavsi poslusan do smrti, i to do smrti na krizu. Zato ga Bog uzdize na najvisu visinu i dade mu jedincato ime koje je iznad svakoga drugog imena.'' (Filipljanima 2,5-9)

 

[maleni]

"Ja sam osobno proveo noc pitajuci se kako bilo koja razumna osoba moze proizvesti tako krvavo i grozno preuvelicavanje Kristovih muka."

Doticni gospodin se ne pita kakav je to um mogao da smisli da jednog nevinog coveka preda okupatorskoj vlasti da ova sa njim cini sta joj je volje. Ovaj vrli kirticar pokusava, osecajuvi valjda griznju savesti sopstvenog naroda, da krivicu odbaci od sebe i nabaci je onom ko se usudio da javno pokaze ono sto se stvarno desavalo.

Isti manevar pokusali su nacisti kad im je sudjeno za masovne zlocine. Nisu ni malo brinulo o onome sto su radili koliko su se zgrazali nad onim koji su imali smelosti da otvoreno govore o gnusobama koje su cinili.

"Evnadjelje ne govori o toliko krvi" kaze gospodin.
Tacno, zar je u evadjelju citateljima trebalo posebno crtati kako izgledaju mucenja rimljana. Zasto, kad su to citatelji evandjelja osecali na svojoj kozi.

Gospodinu smeta i brutalnost dece.
Zar brutalnosti dece nije poznata svakom ko je slabiji. Gospodin bi mogao da ode na neko decije igraliste pa da vidi kako se deca odnose prema slabijima na terenu i sve ce mu biti jasno.

Sve u svemu doticni je ceo tekst sveo na to da silom Mel Gibsona pretvori u zlocinca a jevrejske staresine i narod koji je ucestvovao u tom zlodelu u mucenike i patnike.
Osim toga, doticni, pokusava Sveto pismo da svede na tekst koji su izmanipulisali konzervativni katolici i koje u stvarnosti nije istina nego je tekst izmenjen da bi se napokostilo jevrejima.

[/i]