Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 37.339
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Ković je za sada tip propovednika-pravdnika, umnogome nalik na Kostu Čavoškog. Ako do kraja života ništa značajno ne uradi, ostaće na palamud-mud kao i Čavoški. Čak obojica imaju pri izlaganju taj sindrom dalekoistočnog menija.Kovića?
Odsustvo energije koju ovaj čovek manifestuje je uvredljivo.
Ković je za sada tip propovednika-pravdnika, umnogome nalik na Kostu Čavoškog. Ako do kraja života ništa značajno ne uradi, ostaće na palamud-mud kao i Čavoški. Čak obojica imaju pri izlaganju taj sindrom dalekoistočnog menija.
Ovo je najbitniji momenat za ishod stanja u Srbiji:
Lošu poštujem 117 puta više nego tebe.Jao, dosta više sa tim Hrvatom, aman.
On je vrlo verovatno i povezan sa određenim zločinima nad Srbima, tako da je stvarno bismo mogli da malo o'ladimo sa njim na Krstarci toliko. A i ti bi mogao, za sopstveno dobro, da ga malo manje gledaš.
Lošu poštujem 117 puta više nego tebe.
Čovek ti je besplatno objasnio za koga radiš i šta će biti ako ako se Srbija priključi Četvrtom Rajhu, tj. Evropi bez Britanije koja je napala Rusiju.
Uzgred, priznajem nisam očekivao da ćeš biti ovoliko jeftin u pokušaju da iskoristiš ovako jeftin udarac ispod pojasa.
Tuđmana poštujem više od Miloševića, a Lošu više od tebe. Pa ti sad izračunaj koliko te poštujem.Tebi to nije nimalo bolesno?
Je li Tuđmana toliko poštuješ.
Ili Šeksa.
Tuđmana poštujem više od Miloševića, a Lošu više od tebe. Pa ti sad izračunaj koliko te poštujem.
Ovde se podmeće logička obmana da neprijatelje ne možeš poštovati.
Bitno je da svaku štetočinu ljudi vide očima onih koji ga dobro poznaju.Zar je bitno uopšte koliko mene poštuješ?
Ne vidiš ništa jezivo nenormalno u tome što toliko gledaš admirala koju je najverovatnije povezan sa zločinima počinjenim protiv Srba i da ga toliko kačiš po različitim temama?
I, ne, očigledno je da ga ne pratiš u kontekstu potrebe da se upozna zlo ili da se dobro razume neprijatelj.
Bitno je da svaku štetočinu ljudi vide očima onih koji ga poznaju.
Naravno, Srbi nisu kukavice pa da se plaše da gledaju neprijatelje u nekom podkastu. Očigledno pojma nemaš o srpskom mentalitetu.
Pominjao si da imaš "nenormalnu jezu" od srpskih neprijatelja.Spinuješ. Nigde nisam pominjao nikakvo plašenje. Ni o kakvim kukavicama nije reč.
Pominjao si da imaš "nenormalnu jezu" od srpskih neprijatelja.
Pa, on jeste poreklom Porfirogenitov Srbin jer je iz Sinja. Kontekst je ovaj:Ti si za njega čak napisao svojevremeno nešto u stilu da ga smatraš Srbinom u svakom smislu sem imenom.
Vode:
Hrvatski vilajet i geneza hrvatskog imena u zapadnoj Hercegovini i Dalmaciji
Pitanje etničkog i kulturnog identiteta u dalmatinsko-hercegovačkom prostoru jedno je od najosetljivijih u jugoistočnoj evropskoj istoriografiji. Rasprave o srpskom i hrvatskom prisustvu u Dalmaciji i Hercegovini neretko su opterećene ideološkim interpretacijama, dok primarni izvori i administrativne prakse velikih sila (Vizantije, Ugarske, Mletačke republike, Osmanskog carstva) otkrivaju složen proces identitetskih transformacija. Posebno važnu ulogu u tom procesu imalo je formiranje tzv. „Hrvatskog vilajeta“ u osmanskom periodu, što je značajno uticalo na širenje hrvatskog imena u oblastima gde ono dotad nije bilo prisutno.
Paganija i srpski supstrat
Vizantijski car Konstantin VII Porfirogenit u delu De administrando imperio (sredina 10. veka) jasno identifikuje Paganiju (Pagania) kao oblast naseljenu Srbima (Konstantin Porfirogenit u De Administrando Imperio (Moravcsik, ed.; Jenkins, prevod) izričito piše da su stanovnici Pagani/Narentani „descended from the unbaptized Serbs“ (tj. potomci nekrštenih Srba).“) [1] Teritorije koje će vekovima kasnije ući u sastav Hrvatskog vilajeta – uključujući Makarsku, Čitluk, Čapljinu, Ljubuški i Metković – u to vreme ulazile su u širi srpski etnički okvir. Hronološka analiza pokazuje da se hrvatsko ime u ovom regionu ne pojavljuje u srednjovekovnim izvorima, te da ne postoji osnov za tvrdnju o njegovoj ranijoj etničkoj prisutnosti.[2]
Osmanska administrativna podela
Nakon osmanskog osvajanja Dalmacije i zapadne Hercegovine u 15. i 16. veku, prostor je uključen u Kliški sandžak, deo Bosanskog ejaleta. U okviru te administrativne celine pominje se vilayet-i Hirvat („Hrvatski vilajet“), koji je obuhvatao prostor između Zrmanje i Cetine, kao i delove između Une i Velebita[3]. Ova oznaka nije imala etničku, već čisto teritorijalno-administrativnu prirodu. Osmanska praksa imenovanja vilajeta često je polazila od istorijskih ili geografsko-političkih odrednica, a ne od aktuelnog etničkog sastava.
Širenje hrvatskog imena
Kroz institucionalni okvir Osmanskog carstva, hrvatsko ime počinje da se širi među stanovništvom pomenutih oblasti. U početku, ono je označavalo teritorijalnu pripadnost stanovnika vilayet-i Hirvat, da bi se postepeno transformisalo u samopercepciju i etničku oznaku. Populacija ovog regiona bila je izrazito heterogena: srpsko pravoslavno i vlaško stanovništvo, lokalni i doseljeni muslimani, kao i katolički element, kako starosedelački tako i migracioni [4]. U takvom kontekstu, „Hrvat“ je isprva značio „stanovnik Hrvatskog vilajeta“, a tek naknadno se preobrazio u etnonim.
Kulturni i književni primeri
Ovakva administrativno uslovljena identifikacija objašnjava poreklo i kulturnu samopercepciju pojedinih ličnosti iz ovog prostora. Tako se roditelji Petra Zoranića, autora Planina (prvog romana pisanog na hrvatskom jeziku), vezuju za područje obuhvaćeno Hrvatskim vilajetom.[5] Isto važi i za franjevce poput fra Filipa Grabovca ili fra Andrije Kačića Miošića, čija je „hrvatska“ pripadnost više posledica osmanske nomenklature nego kontinuiteta sa srednjovekovnim Hrvatima severne Dalmacije ili Panonije.
Zaključak
Proces poistovećivanja stanovnika zapadne Hercegovine i Dalmacije sa hrvatskim imenom ne može se razumeti bez uloge Osmanskog carstva i njegovih administrativnih podela. „Hrvatski vilajet“ bio je ključni faktor u širenju imena koje je u početku imalo isključivo upravni karakter, a koje je tokom vremena poprimilo etničku dimenziju. Tako se najveći deo srpskog stanovništva Paganije i zapadne Hercegovine, pod osmanskom vlašću, postepeno integrisao u hrvatski identitetski okvir, što je ostavilo duboke posledice u kasnijim etničkim i političkim konstelacijama regiona.
- Constantine Porphyrogenitus. De administrando imperio. Edited by Gy. Moravcsik, translated by R. J. H. Jenkins. Washington D.C.: Dumbarton Oaks, 1967.
- Ćirković, Sima. Istorija srednjovekovne bosanske države. Beograd: Srpska književna zadruga, 1964.
- Klaić, Nada. Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku. Zagreb: Školska knjiga, 1975.
- Šabanović, Hazim. Bosanski pašaluk: Postanak i upravna podjela. Sarajevo: Svjetlost, 1959.
- Šanjek, Franjo. „Petar Zoranić i njegovo djelo u kontekstu dalmatinske renesanse“. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 26 (1993): 45–61.
Interesantno da stanovnici Paganije, zgoljni Porfirogenitovi Srbi, postaju Hrvati u doba osmanske okupacije, kada ih osmanska administrativna podela uključuje u Kliški sandžak kome je pripadao Hrvatski vilajet. Tek tada Makarska, Čitluk, Čapljina, Ljubuški, Široki Brijeg, Opuzen, Brist, Međugorje, Metković, Grude itd., istorijski srpski krajevi, počinju da se identifikuju sa hrvatskim imenom. Periodizacija svih pomena hrvatskog imena jezika nije pre doba Hrvatskog Vilajeta. Turci su popularizovali hrvatsko ime jer su ga smatrali turskim. Hrvatsko ime šireno je preko turske administracije, preko Hvatskog vilajeta. Odatle su i Zoranićevi roditelji i fra Fićo Grabovac. Vilajet Hrvati, koji je obuhvatao područje između Zrmanje do Cetine, i delove između Une i Velebita, u sastavu osmanske Bosne. Hrvatsko ime u doba turske okupacije se širi na jedan deo Dalmacije. Ono je čisto administrativne prrirode i dolazi kao ime za žitelje administrativne jedinice - Kliškog Sandžaka koja je u sastavu imala deo koji se zvao vilayet-i Hirvat (hrvatski vilajet). U doba Grabovčevih roditelja, ovo područje imalo je mešovito stanovništvo sastavljeno od lokalnih i doseljenih Srba ("vlaha"), lokalnih i doseljenih Muslimana, te drugih hrišćana, takođe kako lokalnih tako i doseljenih. Oni su se nazivali Hrvatima, dakle po osmanskoj aministrativnoj oblasti, iako sa istorisjkim Hrvatima srednjeg veka nikakve veze nisu imali.
Tako da su Turci srpsku oblast zapadne Hercegovine prozvali Hrvatski vilajet. I eto, tako Srbi iz Metkovića, Čapljine, Čitluka i Ljubuškog postadoše najžešće Rvatine srpsko-štokavske provenijencije.
Turska posla. Znali su Turci da su Hrvati Turci.
![]()
Makarski Srbi iz Paganije pohrvaćeni za vreme Vilajeta Hrvati. Sve ti najgori ustaški krajevi su Srbi iz Paganije. Najtvrdoglaviji i najzajebaniji deo Srba.
Pa, on jeste poreklom Porfirogenitov Srbin jer je iz Sinja. Kontekst je ovaj:
Pogledajte prilog 1791332
Ali je tvoja upornost u pokušaju da dikredituješ tezu o opasnosti po Srbiju od današnje Evrope koja se transformisala u Četvrti Rajh i kidiše na Rusiju veoma indikativna.
To je tebi trn u oku, a znamo i zašto.
Jedini ti si zamislio da se o tome ne radi. Ja kažem da se upravo radi o tome šta je Lošo objasnio jer se dobro razume u geopolitiku i da bi svima koji navijaju za "pumpanje" dobro bilo da saslušaju.Ne znam šta je Lošo rekao, nisam klip uopšte ni pustio. Nije ni bitno šta je ovde rekao, jer se o tome uopšte ni ne radi.
Čovek ti je besplatno objasnio za koga radiš i šta će biti ako ako se Srbija priključi Četvrtom Rajhu, tj. Evropi bez Britanije koja je napala Rusiju.