Nije to bila prva gerilska grupa. Prvi gerilac u Evropi je bio poljski oficir Henriki Dobzanjski zvani Hubal. Odmetnuo se u gerilu odmah nakon kapitulacije Poljske oktobra 1939. Sljedecih nekoliko mjeseci je vodio odred koji se vrlo uspjesno borio protiv Nijemaca. Ipak su i njega i njegov odred likvidirali poslije teske borbe u kojoj su koristili i tenkove i avijaciju u aprilu 1940., godinu dana prije nego se pojavila ta tvoja prva gerilska grupa u Evropi.
TO NISAM IZMISLIO JA VEC TAKO KAZU SAVEZNICI....da li saveznici u bilo kom dokumentu, bilo gde nazivaju Dobzanjskog prvim gerilcem Evrope??? Sigurno da postoje neki kriterijumi za to,,,i ne banalizuj, nije to nikakva moja prva gerilska grupa vec su joj taj epitet dali upravo saveznici i svetska stampa...
knjiga clanaka svetske stampe objavljena 1947. kaze
FIRST RESISTANCE LEADER IN EUROPE
pismo Ronalda Regana u kome se Draza naziva
FIRST ANTI-NAZI LEADER IN EUROPE
Uvodni clanak u atinskom listu “Acropolis”, od 18. jula 1946. godine, sa naslovom “Mihailovic” je naveo pored ostalog: ...”Kralj i Vlada su napustili zemlju. Ali jedan covjek je ostao u Jugoslaviji: Dragoljub Mihailovic. On je okupio ostatke Jugoslovenske vojske, organizovao novu armiju u planinama i odmah otpoceo otpor neprijatelju.
On je bio prvi vodja otpora u ovom svjetskom ratu. Njegovo ime odjekivalo je sirom svijeta – Mihailovic kao primjer. Mihailovic polubog, Mihailovic legendarni heroj. Vrijeme je prolazilo. Jos jedan aspirant ka Mihailovicevoj slavi pojavio se na jugoslovenskoj sceni – hrvatski bravar, avanturista. Stigao je iz Rusije, gdje je studirao komunizam. I on je krenuo u sumu. Bio je to Tito. Suparnicka gerilska sfera. Ali barjak novog Robin Huda koji je u pocetku stajao savijen, nosio je srp i cekic kao znak Slobode, za vladavinu Proletarijata... U martu je Tito uhvatio Mihailovica negdje u planinama. Kako? Postoje dvije verzije. Jedna je da su ga pratili avionima koji su ga onesvijestili otrovnim gasom. Transportovan je za Beograd, gdje su ga osvijestili kako bi mogao biti “sudjeno”. Otrovni gas? Cak ni Hitler ga nije koristio. Pa dta? Za komuniste sva sredstva su dobra. Po drugoj verziji, koja nije objavljena, Mihailovic je bio obavijesten da ce avionom stici britanski oficiri da se s njim sporazumiju ili ga iznesu. Avioni su dosli, sa toboznjim britanskim personalom. Ali oznake na
krilima aviona i uniforme posade bile su lazne. Nekoliko Titovih partizana, naoruzanih automatima, izaslo je iz ovih laznih britanskihaviona, opkolili su Mihailovica i uhvatili ga.Sudjenje se odrzalo i Mihailovic je osudjen na smrt. Za vrijeme sudjenja Mihailovic je ponesto “priznao”. On je upola priznao da se nije uvijek borio protiv Nemaca. Ova neocekivana “priznanja”, vise nego ikakvi lazni dokumenti i svjedocenja, podsticu covjeku sumnje. Jer mi znamo kako oni koje optuzi komunisticko rukovodstvo i sudstvo – “priznaju”. Svako se sjeca onih nevjerovatnih “priznanja” boljsevickih vodja koji su, navukavsi na sebe nemilost vladajuce sovjetske frakcije, bili sudjeni, priznavali, bili osudjeni i likvidirani. Prije deset godina odigravao se beskonacan niz takvih drama. Sva najvisa stabla sovjetskog raja su pala – brijestovi i platani – samo jedan hrast je prezivio. Pod takvim uslovima optuzeni “priznaje” sve sto mu se sugerise. Na to ga navode nocu, svake noci, tokom citavog trajanja sudjenja. Jedan od metoda za koji se kaze da je bio koristen u slucaju Tuhacevskog je da se optuzenom dovedu njegova djeca u celiju. Dzelati ih drze vitlajuci nozem iznad njihovih glava, a optuzenoga pitaju: “Hocete li priznati sjutra pred sudom da ste ucinili to i to?” “Kako mogu”, on odgovara, “kada
to nije tacno”? Ali djeca pokusavaju da se odupru dzelatovom zahvatu dok im prinosi noz pod grlo. “Da, da. Reci cu tako –sve sto zelite”. Ima i drugih metoda – ucenijih, studijoznijih. Drzava sovjeta je vrlo temeljita u svojim metodama. Tortura Inkvizicije?…Monasi srednjega vijeka bili su obicna djeca u tim stvarima. Ovdje su primjenjivani savremeniji sistemi – na primjer, tortura svjetloscu i zvukom. Uvece unutar celije upale snazne reflektore – hiljade volti – koji bukvalno oslepljuju zatvorenika, dok ogromna elektricna zvona neprestano stvaraju buku od koje se ogluvi. Covjekov mozak popusta i on poludi. Ko moze da ustane protiv tih najnovijih izuma tehnike i nauke? A ima i drugih sistema. Toliko oko “priznanja” pred sudom”…33
List “L’ Express” (Ekspres), koji je izlazio u Nojsatelu, u broju od 18. juna 1946. godine, u clanku “Zasto je i kako general Mihailovic priznao svoje “zlocine”, je pisao:
“Vec se nekoliko dana u Beogradu odrzava sudjenje generalu Mihailovicu. Zapadno javno mnjenje je uzbudjeno zbog uslova pod kojima optuzeni moze ili ne moze da opravda svoje ponasanje.
Treba da se podsjetimo da je on bio prvi koji je krenuo oruzjem protiv Nemacke, dok je Jugoslavija trpjela pod strasnim nacistickim jarmom... Iznenadili smo se da je Mihailovic, koji se borio protiv Nemaca i koji je zatim dugo odolijevao svim Titovim pokusajima da ga strpa u tamnicu, tako lako priznao sve zlocine koji ga optuzuju. Dole navedeni podaci iz britanskih novina Pregled svjetskih dogadjaja objasnjavaju mnogo toga: Odmah po hapsenju general Mihailovic je odveden u neki zatvor u Beogradu, gdje je u sali za mucenje OZNE ostao 74 sata. Prema izjavama dobro obavijestenih, njegovi su se krici culi na ulici. Za vrijeme tog “ispitivanja”, potpredsjednik vlade Edvard Kardelj je tri puta posjetio cuvenu celiju. Do poslednjeg momenta Mihailovic je podnosio sva mucenja, a onda je odjednom “poceo da govori”. Iznijeli su ga nagog i u nesvijesti iz te sale, receno mu je da ce, ako za vrijeme sudjenja povuce makar samo jednu rijec iz svog “priznanja”, ponoviti saslusanje od prvog do poslednjeg slova. Mihailovic je bio u tako teskom stanju da su njegovo hapsenje mogli da objave tek poslije jedanaest dana, ne znajuci da li ce prezivjeti mucenje”....19.