louiskrstic
Domaćin
- Poruka
- 3.215
Život ima svoj cilj, smisao i svrhu... Otuda, nije za očekivati da će isti ugadjati shvatanjima pojedinca ili njegovim nasdtojanjima da "plovi" kroz život u skladu sa svojim planovima... da putuje, provodi se...
Svaki čovek se sa vremena na vreme nadje na raskrsnici kada ga život testira i proverava da se vidi koliko je sazreo i izdigao se iznad shvatanja okoline i iznad grotla sebičnosti i ušao u vode požrtvovanja, davanja od sebe... ali sa ljubavlju, jer samo ljubav može davati i samo ljubav može čoveka podići do visokih nivoa izdrživosti i podnošenja velikih tereta i odricanja.
Istovremeno, niko sa strane nema nikakvo pravo da ikome ili bilo kome nameće svoj stav, svoje vidjenje i svoje shvatanje. Kako će ili kako bi pretpostavljena osoba uradila jeste njeno vlastito pravo i mesta za bilo kakve osude nema. Jer, to je njena trenutna mogućnost pa ma kako se razlikovala od naših očekivanja.
Kakva god da je ili kakva god da bi bila njena odluka bila bi ispravna. Jer. sasvim je normalno da onaj ko se ne može uspetu uz odredjenu strmu liticu odustane nezavisno što drugi savladavaju taj uspon. Kada dodje vreme a ona dovoljno sazri sigurnoi je da će moći i savladaće datu prepreku.
Priča istinita ili izmišljena, sasvim svejedno, ima svoju životnu realnost.
Mladi su pretežno očekivali da će tetka prihvatiti mališana ne zato što u njima vri nesebičnost i humanost već zato što još uvek vole da neko stariji o njima brine.
Iznošenje stavova i mišljenja nikako ne govori o tome koliko je neko human ili ne-human budući da jedino realna životna situacija nas otkriva kakvi jesmo ili kakvi nismo.
Većina nas priča jedno ali kada se sučelimo sa situacijom koja od nas traži žrtvovanje vremena, provoda, privilegija... onda najčešće otkrivamo svoje pravo unutarnje stanje.
Jer. život, po svim mojim ubedjenjima i shvatanjima, ipak ne traje samo jedan život a život je tu da ga živimo najbolje što znamo, možemo i umemo, uvek povećavajući svoje kapacitete ljubavi a sa time humanosti i nesebičnosti. Zato učimo od onih koji mogu i umeju bolje od nas a budimo primer onima od kojih mi možemo i umemo bolje.
Katarina, nezavisno od njene odluke zaslužuje ljubav, poštovanje i uvažavanje.
Svaki čovek se sa vremena na vreme nadje na raskrsnici kada ga život testira i proverava da se vidi koliko je sazreo i izdigao se iznad shvatanja okoline i iznad grotla sebičnosti i ušao u vode požrtvovanja, davanja od sebe... ali sa ljubavlju, jer samo ljubav može davati i samo ljubav može čoveka podići do visokih nivoa izdrživosti i podnošenja velikih tereta i odricanja.
Istovremeno, niko sa strane nema nikakvo pravo da ikome ili bilo kome nameće svoj stav, svoje vidjenje i svoje shvatanje. Kako će ili kako bi pretpostavljena osoba uradila jeste njeno vlastito pravo i mesta za bilo kakve osude nema. Jer, to je njena trenutna mogućnost pa ma kako se razlikovala od naših očekivanja.
Kakva god da je ili kakva god da bi bila njena odluka bila bi ispravna. Jer. sasvim je normalno da onaj ko se ne može uspetu uz odredjenu strmu liticu odustane nezavisno što drugi savladavaju taj uspon. Kada dodje vreme a ona dovoljno sazri sigurnoi je da će moći i savladaće datu prepreku.
Priča istinita ili izmišljena, sasvim svejedno, ima svoju životnu realnost.
Mladi su pretežno očekivali da će tetka prihvatiti mališana ne zato što u njima vri nesebičnost i humanost već zato što još uvek vole da neko stariji o njima brine.
Iznošenje stavova i mišljenja nikako ne govori o tome koliko je neko human ili ne-human budući da jedino realna životna situacija nas otkriva kakvi jesmo ili kakvi nismo.
Većina nas priča jedno ali kada se sučelimo sa situacijom koja od nas traži žrtvovanje vremena, provoda, privilegija... onda najčešće otkrivamo svoje pravo unutarnje stanje.
Jer. život, po svim mojim ubedjenjima i shvatanjima, ipak ne traje samo jedan život a život je tu da ga živimo najbolje što znamo, možemo i umemo, uvek povećavajući svoje kapacitete ljubavi a sa time humanosti i nesebičnosti. Zato učimo od onih koji mogu i umeju bolje od nas a budimo primer onima od kojih mi možemo i umemo bolje.
Katarina, nezavisno od njene odluke zaslužuje ljubav, poštovanje i uvažavanje.
Poslednja izmena: