ISTINITA PRIČA O LJUBAVI

.
.
.


POGLEDAJ: http://forum.krstarica.com/entry.php/23626-KO-SAM-JA-(Uvod-u-Znanje-o-Sebi-)-četvrti-dio
.
.
.



(Idibidi Cafe, Brunswick street, Melbourne, 24/04/2004.)


Obično sjedim u sredini bašte kafea, ali danas je hladno, te sam zato odlučio da se sakrijem unutra. I evo me, sjedim u ćošku. Htio bih da promijenim ovaj hladni dan za jedan topliji ali od želje i htjenja, izgleda mi, dobih samo topao čaj.

Osjećam vlagu, izvire iz poda čini mi se. Ja volim vazduh čist i neskvaren od smradova truleži, prerađenih hemikalija i sagorjelih otpada što kroz čađ padaju po našim kapcima i gomilaju se na njima. Ovaj miris je nesnosan. Iritira me.

Začudo, osjetljivost mojih čula nije nestala iako sam, kao i svi moji saputnici ovoga vijeka, preplavljen smradovoma i otpadima neuspjelih experimenata naše vrste. Vonj nečeg neodređenog što me iz poda polako opsijeda ipak me na tren učini zadovljnim, potvrdi mi da još uvijek osjećam miris. Nos mi je kao na krtici. S njim se krećem po željenom i nepoželjnom, ponekad ga stisnem prstima i preskočim ___ i onda kao da to nikada i nisam vidio, otpustim ga i nastavim da njim tragam i ispitujem sve oko sebe. Sve to činim nesvjesno, u polusnu. Samo se ponekad zaustavim ispred cvijeta, budan, i pomirišem ga svjesno.

Rado se sjećam dječačkih dana kada bih išao u posjetu tetki i njenoj kćerki, mojoj vršnjakinji, sa kojom sam se često igrao. Ispred njihove kuće rasle su ruže. Tetka ih je njegovala. Do danas su te ruže ostavile najdraži slatki miris u mom nosu, a njihova boja se duboko urezala u moje zjenice. Bilo je ljeto, predivan sunčani dan. Kao po običaju tog ljeta posjetio sam rodicu s namjerom da se igramo cijeli dan. Nismo bili daleko. Rasli smo par njiva i par kuća daleko. Dan nije bio posebno drugačiji, sunčan, kao i mnogi drugi dani tog ljeta. Ali dok smo se spremali za igru ja sam se poveo svježinom koja je opsjela moj nos i ovaj put se nesvjesno nađoh među ružama. Stajao sam među njima očaran. Bio sam preplavljen nježnošću. Mirisi su me mamili. Želja se u meni probudi ali ne znadoh koji cvijet da pomirišem prvo. Pustih prste na jednu stabljiku, postah svjestan na tren i pronađoh mjesto među oštrim trnjem, uhvatih je blago i priđoh nosem bliže. Božanstveni miris se pojača i zaplijeni me...

Dlanovima blago obuhavtih cijet, jedva ga dodirnuh vrhovima prstiju a nos zaronuh duboko međ' latice i onako očaran, udahnuh dugo... dugo........ udahnuh miris kojim me je cvijet magično i s ponosom obasipao. I više ne bi mjesta u mojim plućima a nos htjede još... Plaših se da prekinem tu prefinjenu nit magije koju samo ljubavnici, nesvjesno predani jedno drugom, mogu da ispredu. Do sada nisam mislio o tom doživljaju ali sad znam, ZNAM da... bila je to Ljubav. Cvijet Ruže i moj nos se voljaše, kao da vrijeme za njih biješe stalo, i spojiše se u Jedno...negdje duboko u srcu.
...
 
E,bas si me razocarao.Kada si napisao,da si sise nosem zagnjurio,ja misljah,medju njene dojke.Kada si rekao,da si obuhvatio...ja misljah,
obuhvatio si NJU,oko pasa,pa ste pali medju cvetove ruza i...ona izgubi nevinost. Ali,ti ostade na tom cvecu,nekako mi je sve to sterilno,bezbojno.
Ti si verovaatno,kasnije u zivotu postao ili cvecar,ili bastovan.Pa ni to nije tako lose...
 

Back
Top