.
.
.
P A R...R I J E Č I...O...L J U B A V I
.
.
.
"LJUBAV...!!! Ah, LJUBAV!"
Iz Ljubavi si i ti postao, mada tako kratkovid u svojim osudama.
Da, to mora da je razlog da Tebe sada vidim kao onoga KOJI se iživljava nad Žrtvama, kao onog koji se naslađuje nad silovanim zajedno sa siledžijama dok siluju, kao onog koji je totalni LAŽOV, Đavo!
Uh, to su teške riječi. VRIJEĐAŠ ME!
Ne, samo se šalim, Ti me ničim ne možeš povrijediti, jer kako bi i mogao da mi to učiniš...to je nemoguće. Onaj koji je povrijeđem si Ti. Ti, vrijeđaš samog Sebe.
Aaaaaa!? To mora da je to.
Sada sam ja krivac za ono što TI kao JEDAN-KOJI-JESI nećeš da preuzmeš na Sebe kao svoju odgovornost, odgovornost Tvorca obmane. Dakle, kada se radi o 'dobrom', o 'moći', o uzdiznju Sebe na pedistol, o 'božanskom'...ti se potpisuješ kao Kretaor a kad se radi o zlu...TI to NISI.
Nisi li TI, moj dragi 'BOŽE', licemjer?
NE. JA-UVIJEK-JESAM-ONAJ-KOJI-JESAM. Iz Sebe, koji sam nepromjenjiv, JA dajem svakom Jednom (duši) da postane ono što JA kroz njega Želim. Pri tome, svakom Jednom dajem i slobodu da moju Volju koristi kao SVOJU.
Wou, to ti je dobro. Hoćeš po svaku cijenu da se izvučeš a da ne priznaš da si TI odgovoran za realnost koju odobravaš...ne, izvini, za realnost koju za nas biraš i kreiraš.
Ako to gledaš cjelinski, dakle iz JEDNOG, onda si u pravu...JA JESAM ODGOVORAN ZA SVE.
Ja sam odgovoran za 'dobro i za zlo'. Odgovoran sam jer sam svima i svemu postajućem dao moju Volju da je koristite po Sebi, slobodno, kao svoju. A šta se pri tome desilo? JA-KOJI-JESAM, i sam sam se upustio u avanturu iskustva Sebe kroz Vas, te svom izrazu kojemu sam Ja istinski Centar i inicijator, nisam odolio...jer svi Vi i jeste moja želja i moja Volja da budete, te sam dajući Vama a uistinu dajući Sebi predao slobodu da birate kako ćete dalje, jednom kada postanete vibracija među svim vibracijama. I da, preuzimam odgovornost, svu odgovornost za Vaša NE-djela i za zlo koje činite Jedni drugima. Sada, tako ste oslobođeni od ikakvog zakona ponašanja prema meni, tj. prema Sebi-koji-jeste...JA Vam neću suditi i ne mogu. Dadoh vam i još uvijek vam dajem slobodu da birate svoj sledeći korak, vaše sledeće sada, jer jedino tako i po Sebi mogu i hoću. Vi bi ste to što JA činim nazvali (neki od vas) nepravednim raspodjeljivanjem 'dobrog' i 'zla'...a JA Vam kažem: SVE TO JA ČINIM IZ LJUBAVI prema Vama, prema Sebi.[/COLORve
Hvala TI za takvu LJUBAV...i molim te, nemoj me više 'toliko' voljeti!
Ne postoji takva i onakva LJUBAV niti postoji ovolika i onolika LJUBAV...Postoji samo JEDNA LJUBAV, kao što postoji samo JEDNO Biće-koje-jeste, JA.
Onda TI i Ja ne pričamo o istoj LJUBAVI. Ono što Ja znam o LJUBAVI jeste da se u LJUBAVI ljudi vole...ne ubijaju se... (?)
O istom Ti i JA govorim; JA VAS SVE (BEZ IZNIMKE) PODJEDNAKO VOLIM!
Opet, hvala TI za takvu i toliku Ljubav i što i mene tako i toliko voliš da ne razlikuješ moju dobrotu od zla onoga koji želi da me iskoristi, ubije, načini mi zlo. Ne mogu da TI se nazahvaljujem.
ZNAM, nije lako shvatiti LJUBAV Tvorca. Nije lako shvatiti, da ste mi svi podjednako dragi, i oni koji su mi, meni-apsolutnoj Svijesti, odani i vjerni kao i oni koji me zaboraviste načas.
Hej, hej, hej...stani malo! S KOJIM Ja to Bićem pričam? Ne reče li TI da si TI 'SVI i SVJA' odjednom, ONAJ kojeg nazivamo 'BOG'??? A sad, 'Mi' te zaboravismo (osim onih koji to još nisu i onih koji te se sjetiše)??? To Ti je 'pravo' dobro, kad govorimo o 'zlu' onda si SVIJEST-apsolut, onda si Ti apsolutno Biće koje predstvlja LJUBAV, a kada govorimo o 'dobru' eto TEBE, letiš k nama da ti se klanjamo i darujemo TI se svojom Vjerom u Tebe.
NE, JA to ne činim tako, tako me ti vidiš i razumiješ.
JA svakome dajem Sebe podjednako, i svakome dajem da BIRA svoj put kad već zavibrira u postajući izraz Sebe. JA Vam SVIMA i SVEMU omogućavam da budete, da l' 'dobri' il' 'zli'...TO JE DO VAS. A objasnit' ću ti i kako LJUBAV zajedno sa slobodnom Voljom uistinu radi, evo:
LJUBAV, moj dragi Ti, jeste bezuslovno davanje.
Šta to znači davati bezuslovno?
To znači da svaki Jedan-koji-jeste, dakle svako Jedno Znanje-o-Sebi ZNA ISTU ISTINU o Sebi i o postojanju kao i svaki drugi Jedan iz Jednine postojanja, iz apsoluta. Znajući istu Istinu o Sebi, svako Jedno Znanje-o-Sebi predaje Sebe Jedinstvu, pri tome bivajući 'otvorena knjiga' svim postojećim Jednima u Jednini. Bivajući 'otvorena knjiga' prema svim drugim Znanjima-o-Sebi, svako jedno Znanje-o-Sebi postaje dostupno svim drugim, te kao takvo ne predstavlja barijeru toj harmoničnoj JEDNOTI. Ne samo da ova otvorenost doprinosi toj Jednoti, već njoj doprinosi i bestjelesnost, besprostornost, bezvremenost svakog Znanja-o-Sebi. Bivajući takvo kakvog Ti ga opisah, niti Jedno Znanje iz te Jednine nema ništa što bi ga spriječilo da bude JEDAN sa tom Jedninom. Bivajući JEDAN sa Jedninom uistinu, u takvom stanju Sebe, svako Znanje biva i nosilac Jednine u Sebi. Dakle, svaki JEDAN iz Jednine podjednako sadrži cjelokupnu beskonačnost Jednine u Sebi. Stoga, kao takvo, ono biva KONAČNOST beskonačnosti u JEDNOM. Bivajući JEDAN uistinu znači, davati Sebe svim postojećim Jednima u Jednini koju sadrži u Sebi. Uistinu, to znači davati se Sebi-koji-jesi. [/COLOR]
Eto, to je LJUBAV, ta pripadnost, to Jedinsvo iz kojega se rađaju sve postajuće forme, sva postajuća iskustva tog Jedinstava u iluziji odvojenosti. Odatle i potiče osjećanje Ljubavi u projekcijama, upravo odatle, jer svaki Jedan koji postane projekcija duše po Sebi, u Sebi nosi ovo isto univerzalno Znanje-o-Sebi koje je jedinstveno svim postojećim individualnim Znanjima u Jednini apsoluta. Kada se Biće projektuje kroz dušu, kada se 'čovjekovo sjeme' začne, recimo, duša koja je namjerila da postane 'čovjek' je već otpočela svoj put. Rastući u utrobi majke, Biće kao takvo još uvijek osjeća pripadnost nečemu većem od svoje individualne pojave, ali jednom kada se pupčana vrpca presiječe i odnos sa majkom postane očita odvojenost, javi se strah, strah od izgubljenosti u odvojenosti, strah od eliminacije 'postojanja' koji nas navodi u plač...vodi nas u zatvaranje u čauru razuma iz koje kasnije veoma teško možemo da se vratimo svom originalnom izrazu, duši.
Odatle, Biće zatvoreno u čauru, ili bolje reći u balon od sapunice, pluta svemirom koji mu se čini stran i prijeteći. Tako krhko, Biće čini sve što mu padne na um da bi se zaštitilo od eliminacije ali sve više i više ima potrebu za nekim ili nečim drugim (izvan Sebe) sa čim bi da popuni prazninu u Srcu koja zjapi i traži...traži da bude ispunjena.
Ta praznina je uistinu sjećanje na pripadnost, koju smo izgubili. A pošto nam razum služi da polarizuje sva naša iskustva...odatle tragamo za suprotnim polaritetom smatrajući da je odgovor na našu 'glad' u njemu.
A JA vas gledam, i tako bih želio da vam pomognem da me se sjetite, ali znam da sam vam dao Sobodu da birate svoj put, dok ste još na njemu, i znam takođe, da nigdje niste otišli, da se nigdje niste izgubili, mada vašem razumu izgleda da ste upali u lavirint iz kojega ne možete da vidite izlaz napolje. A Ja sam sa vama, uvijek i zauvijek. JA vas činim postojećim, Ja vam odobravam i omogućujem da postajete. Ja kroz vas živim svoje Živote. Eto, zato ne mogu da vam sudim. Ne mogu da vas grdim i opominjem kada skrenete s puta koji smo zajedno, JA i VI-KOJI-STE-JA, izbrali, jer dadoh vam, i dajem vam bezgraničnu Slobodu da birate kako živite i kako ćete živjeti. Kroz taj izbor i Vi postajete Tvorci, zajedno samnom. Na kraju krajeva SVI I SVE ste u meni. JA vas nadgledam i pazim čak i onda kada mislite da sam vas potpuno zaboravio. I tada, mada Vama tako ne izgleda, JA Vas sve vidim, ali Vi, moji dragi balončići od saopunice, Vi ste za trenurtak zaboraili mene, vašu sopstvenu suštinu postojanja. A kad se jedan od vas probudi iz sna koji snivate i vaš balon prsne u jednom mahu, a vi se spojite tad samnom i postanemo opet, bar za trenutak JEDAN-koji-jesmo...to je moje zadovoljstvo...a i Vaše, Ja to znam, znam jer tada smo opet JEDAN...JEDAN-koji-jeste, JEDAN-koji-sve-zna i koji nikada ne prestaje da bude.
I nikada mi nije lako gledati kroz vaše strahom, pohlepom, mržnjom zasjenjene oči...ali ne, nemojte se zavaravati...JA znam da ćete se Vi probuditi iz vašeg sna, kad-tad, u vašem vremenu a u mome SADA. Zato mi nije teško čekati vas OVDJE I SADA, da se vratite nazad...jer iz moga OVDJE i SADA vi uistinu nigdje i nikada i niste otišli...SVI I SVE STE UVIJEK OVDJE I SADA, SAMNOM I U MENI. Eto, zato sam uvijek spokojan i miran.
To i Vas naučim kada mi se vratite na trenutak. Kada osvijetlim tamu vašeg razuma vraćam vas na vaš put, da tako prosvijetljeni vidite odakle dolazite i kuda vas put vodi. Taj put je uvijek u meni, kao i Vi. Budite i vi kao što sam i JA; spokojni i mirni, i vaš životni put će vam biti draži. Dajte se vašoj 'braći-sestrama' Jednima kao što se JA dajem Vama... iz davanja će iznići harmonija, sama po Sebi...i ona zna svoj izraz Sebe. Njen izraz je nepogrešiv...jedino kada SVI i SVE što postajete zapjevate unisono...jedino tada i pjesma svih i svega zvučat' će kao pjesma JEDNOG.
.
.
.
.
.
P A R...R I J E Č I...O...L J U B A V I
.
.
.
"LJUBAV...!!! Ah, LJUBAV!"
Iz Ljubavi si i ti postao, mada tako kratkovid u svojim osudama.
Da, to mora da je razlog da Tebe sada vidim kao onoga KOJI se iživljava nad Žrtvama, kao onog koji se naslađuje nad silovanim zajedno sa siledžijama dok siluju, kao onog koji je totalni LAŽOV, Đavo!
Uh, to su teške riječi. VRIJEĐAŠ ME!
Ne, samo se šalim, Ti me ničim ne možeš povrijediti, jer kako bi i mogao da mi to učiniš...to je nemoguće. Onaj koji je povrijeđem si Ti. Ti, vrijeđaš samog Sebe.
Aaaaaa!? To mora da je to.
Sada sam ja krivac za ono što TI kao JEDAN-KOJI-JESI nećeš da preuzmeš na Sebe kao svoju odgovornost, odgovornost Tvorca obmane. Dakle, kada se radi o 'dobrom', o 'moći', o uzdiznju Sebe na pedistol, o 'božanskom'...ti se potpisuješ kao Kretaor a kad se radi o zlu...TI to NISI.
Nisi li TI, moj dragi 'BOŽE', licemjer?
NE. JA-UVIJEK-JESAM-ONAJ-KOJI-JESAM. Iz Sebe, koji sam nepromjenjiv, JA dajem svakom Jednom (duši) da postane ono što JA kroz njega Želim. Pri tome, svakom Jednom dajem i slobodu da moju Volju koristi kao SVOJU.
Wou, to ti je dobro. Hoćeš po svaku cijenu da se izvučeš a da ne priznaš da si TI odgovoran za realnost koju odobravaš...ne, izvini, za realnost koju za nas biraš i kreiraš.
Ako to gledaš cjelinski, dakle iz JEDNOG, onda si u pravu...JA JESAM ODGOVORAN ZA SVE.
Ja sam odgovoran za 'dobro i za zlo'. Odgovoran sam jer sam svima i svemu postajućem dao moju Volju da je koristite po Sebi, slobodno, kao svoju. A šta se pri tome desilo? JA-KOJI-JESAM, i sam sam se upustio u avanturu iskustva Sebe kroz Vas, te svom izrazu kojemu sam Ja istinski Centar i inicijator, nisam odolio...jer svi Vi i jeste moja želja i moja Volja da budete, te sam dajući Vama a uistinu dajući Sebi predao slobodu da birate kako ćete dalje, jednom kada postanete vibracija među svim vibracijama. I da, preuzimam odgovornost, svu odgovornost za Vaša NE-djela i za zlo koje činite Jedni drugima. Sada, tako ste oslobođeni od ikakvog zakona ponašanja prema meni, tj. prema Sebi-koji-jeste...JA Vam neću suditi i ne mogu. Dadoh vam i još uvijek vam dajem slobodu da birate svoj sledeći korak, vaše sledeće sada, jer jedino tako i po Sebi mogu i hoću. Vi bi ste to što JA činim nazvali (neki od vas) nepravednim raspodjeljivanjem 'dobrog' i 'zla'...a JA Vam kažem: SVE TO JA ČINIM IZ LJUBAVI prema Vama, prema Sebi.[/COLORve
Hvala TI za takvu LJUBAV...i molim te, nemoj me više 'toliko' voljeti!
Ne postoji takva i onakva LJUBAV niti postoji ovolika i onolika LJUBAV...Postoji samo JEDNA LJUBAV, kao što postoji samo JEDNO Biće-koje-jeste, JA.
Onda TI i Ja ne pričamo o istoj LJUBAVI. Ono što Ja znam o LJUBAVI jeste da se u LJUBAVI ljudi vole...ne ubijaju se... (?)
O istom Ti i JA govorim; JA VAS SVE (BEZ IZNIMKE) PODJEDNAKO VOLIM!
Opet, hvala TI za takvu i toliku Ljubav i što i mene tako i toliko voliš da ne razlikuješ moju dobrotu od zla onoga koji želi da me iskoristi, ubije, načini mi zlo. Ne mogu da TI se nazahvaljujem.
ZNAM, nije lako shvatiti LJUBAV Tvorca. Nije lako shvatiti, da ste mi svi podjednako dragi, i oni koji su mi, meni-apsolutnoj Svijesti, odani i vjerni kao i oni koji me zaboraviste načas.
Hej, hej, hej...stani malo! S KOJIM Ja to Bićem pričam? Ne reče li TI da si TI 'SVI i SVJA' odjednom, ONAJ kojeg nazivamo 'BOG'??? A sad, 'Mi' te zaboravismo (osim onih koji to još nisu i onih koji te se sjetiše)??? To Ti je 'pravo' dobro, kad govorimo o 'zlu' onda si SVIJEST-apsolut, onda si Ti apsolutno Biće koje predstvlja LJUBAV, a kada govorimo o 'dobru' eto TEBE, letiš k nama da ti se klanjamo i darujemo TI se svojom Vjerom u Tebe.
NE, JA to ne činim tako, tako me ti vidiš i razumiješ.
JA svakome dajem Sebe podjednako, i svakome dajem da BIRA svoj put kad već zavibrira u postajući izraz Sebe. JA Vam SVIMA i SVEMU omogućavam da budete, da l' 'dobri' il' 'zli'...TO JE DO VAS. A objasnit' ću ti i kako LJUBAV zajedno sa slobodnom Voljom uistinu radi, evo:
LJUBAV, moj dragi Ti, jeste bezuslovno davanje.
Šta to znači davati bezuslovno?
To znači da svaki Jedan-koji-jeste, dakle svako Jedno Znanje-o-Sebi ZNA ISTU ISTINU o Sebi i o postojanju kao i svaki drugi Jedan iz Jednine postojanja, iz apsoluta. Znajući istu Istinu o Sebi, svako Jedno Znanje-o-Sebi predaje Sebe Jedinstvu, pri tome bivajući 'otvorena knjiga' svim postojećim Jednima u Jednini. Bivajući 'otvorena knjiga' prema svim drugim Znanjima-o-Sebi, svako jedno Znanje-o-Sebi postaje dostupno svim drugim, te kao takvo ne predstavlja barijeru toj harmoničnoj JEDNOTI. Ne samo da ova otvorenost doprinosi toj Jednoti, već njoj doprinosi i bestjelesnost, besprostornost, bezvremenost svakog Znanja-o-Sebi. Bivajući takvo kakvog Ti ga opisah, niti Jedno Znanje iz te Jednine nema ništa što bi ga spriječilo da bude JEDAN sa tom Jedninom. Bivajući JEDAN sa Jedninom uistinu, u takvom stanju Sebe, svako Znanje biva i nosilac Jednine u Sebi. Dakle, svaki JEDAN iz Jednine podjednako sadrži cjelokupnu beskonačnost Jednine u Sebi. Stoga, kao takvo, ono biva KONAČNOST beskonačnosti u JEDNOM. Bivajući JEDAN uistinu znači, davati Sebe svim postojećim Jednima u Jednini koju sadrži u Sebi. Uistinu, to znači davati se Sebi-koji-jesi. [/COLOR]
Eto, to je LJUBAV, ta pripadnost, to Jedinsvo iz kojega se rađaju sve postajuće forme, sva postajuća iskustva tog Jedinstava u iluziji odvojenosti. Odatle i potiče osjećanje Ljubavi u projekcijama, upravo odatle, jer svaki Jedan koji postane projekcija duše po Sebi, u Sebi nosi ovo isto univerzalno Znanje-o-Sebi koje je jedinstveno svim postojećim individualnim Znanjima u Jednini apsoluta. Kada se Biće projektuje kroz dušu, kada se 'čovjekovo sjeme' začne, recimo, duša koja je namjerila da postane 'čovjek' je već otpočela svoj put. Rastući u utrobi majke, Biće kao takvo još uvijek osjeća pripadnost nečemu većem od svoje individualne pojave, ali jednom kada se pupčana vrpca presiječe i odnos sa majkom postane očita odvojenost, javi se strah, strah od izgubljenosti u odvojenosti, strah od eliminacije 'postojanja' koji nas navodi u plač...vodi nas u zatvaranje u čauru razuma iz koje kasnije veoma teško možemo da se vratimo svom originalnom izrazu, duši.
Odatle, Biće zatvoreno u čauru, ili bolje reći u balon od sapunice, pluta svemirom koji mu se čini stran i prijeteći. Tako krhko, Biće čini sve što mu padne na um da bi se zaštitilo od eliminacije ali sve više i više ima potrebu za nekim ili nečim drugim (izvan Sebe) sa čim bi da popuni prazninu u Srcu koja zjapi i traži...traži da bude ispunjena.
Ta praznina je uistinu sjećanje na pripadnost, koju smo izgubili. A pošto nam razum služi da polarizuje sva naša iskustva...odatle tragamo za suprotnim polaritetom smatrajući da je odgovor na našu 'glad' u njemu.
A JA vas gledam, i tako bih želio da vam pomognem da me se sjetite, ali znam da sam vam dao Sobodu da birate svoj put, dok ste još na njemu, i znam takođe, da nigdje niste otišli, da se nigdje niste izgubili, mada vašem razumu izgleda da ste upali u lavirint iz kojega ne možete da vidite izlaz napolje. A Ja sam sa vama, uvijek i zauvijek. JA vas činim postojećim, Ja vam odobravam i omogućujem da postajete. Ja kroz vas živim svoje Živote. Eto, zato ne mogu da vam sudim. Ne mogu da vas grdim i opominjem kada skrenete s puta koji smo zajedno, JA i VI-KOJI-STE-JA, izbrali, jer dadoh vam, i dajem vam bezgraničnu Slobodu da birate kako živite i kako ćete živjeti. Kroz taj izbor i Vi postajete Tvorci, zajedno samnom. Na kraju krajeva SVI I SVE ste u meni. JA vas nadgledam i pazim čak i onda kada mislite da sam vas potpuno zaboravio. I tada, mada Vama tako ne izgleda, JA Vas sve vidim, ali Vi, moji dragi balončići od saopunice, Vi ste za trenurtak zaboraili mene, vašu sopstvenu suštinu postojanja. A kad se jedan od vas probudi iz sna koji snivate i vaš balon prsne u jednom mahu, a vi se spojite tad samnom i postanemo opet, bar za trenutak JEDAN-koji-jesmo...to je moje zadovoljstvo...a i Vaše, Ja to znam, znam jer tada smo opet JEDAN...JEDAN-koji-jeste, JEDAN-koji-sve-zna i koji nikada ne prestaje da bude.
I nikada mi nije lako gledati kroz vaše strahom, pohlepom, mržnjom zasjenjene oči...ali ne, nemojte se zavaravati...JA znam da ćete se Vi probuditi iz vašeg sna, kad-tad, u vašem vremenu a u mome SADA. Zato mi nije teško čekati vas OVDJE I SADA, da se vratite nazad...jer iz moga OVDJE i SADA vi uistinu nigdje i nikada i niste otišli...SVI I SVE STE UVIJEK OVDJE I SADA, SAMNOM I U MENI. Eto, zato sam uvijek spokojan i miran.
To i Vas naučim kada mi se vratite na trenutak. Kada osvijetlim tamu vašeg razuma vraćam vas na vaš put, da tako prosvijetljeni vidite odakle dolazite i kuda vas put vodi. Taj put je uvijek u meni, kao i Vi. Budite i vi kao što sam i JA; spokojni i mirni, i vaš životni put će vam biti draži. Dajte se vašoj 'braći-sestrama' Jednima kao što se JA dajem Vama... iz davanja će iznići harmonija, sama po Sebi...i ona zna svoj izraz Sebe. Njen izraz je nepogrešiv...jedino kada SVI i SVE što postajete zapjevate unisono...jedino tada i pjesma svih i svega zvučat' će kao pjesma JEDNOG.
.
.
.
