Dana 19. decembra, Muslimanske ustaše su napale srpsko selo Gornja Jošanica kod Foče. Tog dana je na svirep način ubijeno 56 meštana srpske nacionalnosti, među kojima 21 žena i troje dece.
Muslimanski fašisti pod komandom Zaima Imamovića, su za sat vremena masakrirali 56 nenaoružanih meštana Gornje Jošanice a nisu imali milosti čak ni prema deci. Najmlađe žrtve ovog masakra bili su dvogodišnja Danka Tanović, sedmogodišnji Dražen Višnjić i njegova desetogodišnja sestra Dragana Višnjić.
Meštani su toga dana proslavljali Svetog Nikolu i selo je bilo puno gostiju. Međutim, u ranu zoru na hiljade naoružanih muslimanskih vojnika napalo je ovo nebranjeno selo sa namerom da siluju, zapale, i ubiju. Uz povike "Alahu Egber", ekstremisti su započeli svoj krvavi pir.
Išli su od kuće do kuće i ubijali sve živo što bi zatekli. Uključujući čak i životinje.
Žrtve su ubijene u najvećem broju slučajeva hladnim oružjem, noževima, sekirama i maljevima. Pre smrti, žrtve su mučene na najsvirepije načine. Nekoliko žena i devojaka je vezano za drvo nakon čega su ih muslimanski ekstremisti silovali pa ubili.
Prema izjavi preživelog svedoka, Anđelka Grujičiča, sestre Višnjićke su bile svezane za hrastić, gde su ih muslimanski vojnici silovali a potpom im odsekli prste. Pokojnom Vlatku Višnjiću su motornom testerom odsekli glavu, pred sestrama i majkom.
Primio sam u bolnicu u Foči u mrtvačnicu tijela nastradalih. Izvršeni su pregledi u kojima je utvrđeno da su žrtvama odsijecali nos, uši, klali su ih probijanjem noža kroz grkljan a onda ubadali u trbuh da bi se nesrećnik što više patio. Razbijali su Srbima čelo, ruke i noge, noževima kaišali kožu od člnka pa nagore - ispričao je medicinski radnik Slavko Đorđević.
Najmlađa žrtva ovog masakra bila je devojčica Danka Tanović, koja je imala samo dve godine. Muslimanski ekstremisti su iz nepoznatih razloga nasilno poveli malu Danku, mladu ženu Olgu Višnjić i staricu Stojku Višnjić u pravcu Goražda. Blizu obližnje šume su se iživljavali nad njima a potom ih svirepo ubili. Prema izjavama svedoka, dvogodišnju Danku su udarali više puta kamenom u glavu.
Muslimanski fašisti su zarobili sedmogodišnjeg Dražena Višnjića i pucali mu u glavu. Dečak je istog trena izdahnuo. Pronađen je u zagrljaju svoga oca koji je takođe svirepo ubijen. Dva metra pored, ležalo je i beživotno telo Draženove sestre Dragane, koja je imala samo 10 godina. Dragana je zlostavljana, mučena i masakrirana. Njeno telo je bilo neprepoznatljivo od brojnih rana i povreda koje su joj zadali muslimanski vojnici.
Ovaj napad na Jošanicu je pažljivo planiran u muslimanskim odborima u Goraždu sredinom decembra 1992. Među organizatorima su bili:
Hadžo Efendić, predsjednik Ratnog predsjedništva i opštine Goražde, član stranke SDA,
Zaim Imamović, komadant 808. brigade muslimanske Armije BiH iz Goražda,
Ahmet Sejdić, komadant 1. višegradske brigade u Višegradu,
Hodžić Šefko, pripadnik policije u Goraždu,
Raščić Rijad iz Goražda, član muslimanskog Ratnog predsedništva u Goraždu,
Merkez Ibro, načelnik policije u Goraždu,
Peda, komadant rogatičke brigade muslimanske Armije BiH,
Ferid Buljbašić, komadant istočno-bosanske operativne grupe muslimanske Armije BiH.
Doneta je odluka da niko ne sme od Srba preživeti, čak ni mala deca.
Asim Hajdarević iz goraždanskog sela Kolovarica, o zločinu i njegovoj pripremi je rekao sledeće:
- Moj komandir čete je bio Aso Husić iz sela Sadbe, opština Goražde. Dana 17. decembra 1992. sreo me je Huso Husić u Sadbi i rekao mi ''Da se sjutra javim pred školu, idemo u jednu akciju''. Tako sam 18. decembra oko 18 časova bio pred školom u Sadbi. Naša (muslimanska) vojska se postrojila, a smotru je izvršio Zaim Imamović u prisustvu Hadže Efendića, predsjednika opštine Goražde. Hadžo nam je održao kraći govor u kome je rekao da muslimanski narod vodi Sveti rat (Džihad) i da mi, pošto smo na Alahovom putu, najmanje što možemo da uradimo je da damo svoj život na tom putu. Rekao nam je da više ni jedan Srbin za muslimane ne može biti dobar.
Posle govora Hadže Efendića govorio nam je komandant Zaim Imamović koji je rekao da se nas 600 sprema da napadne deset sela u Jošanici u kojima su Srbi. Imamović je rekao da je naš zadatak da sela popalimo, a sve u njima što nađemo da pobijemo, ne smije ostati živa ni mačka. On je odredio da komandant ove akcije bude Rasim Korjenić, pošto je iz Jošanice i odlično poznaje teren. Pored Rasima, iz Foče su učestvovali Mustafa Musić, Selim Muslić, Ešef Korjenić, Salko Bočak, kao i drugi muslimani iz Foče i Jošanice kojima ne znam imena".
Prema rečima svedoka, muslimanski vojnici su nakon izvršenog pokolja, u odlasku pevali, igrali i veselili se kao da idu sa neke svadbe a ne sa mesta zločina.