ISTERIVANJE MUZE II

1000003568.jpg


(posle dvadeset i pet godina)

’Ajde oči u oči da se ogledamo,
ti i ja,
u nekoj novoj meni,
sa svedocima.

Ti, moja puka,
ti, moja izmišljena,
pa hranjena žiškama iz pepela strasti
i povređenom sujetom,
umorom i siromaštvom,
dosadom, razočaranjem,
i svakidašnjim kompleksima,
zalivana suzama izdaje, straha,
loše muzike, još lošijih vina,
i najlošijih poljubaca -
do dežmekaste metrese za inspiraciju.

Dok te tako obilno gostih godinama,
podlo si podgrevala
umišljenost i lakoverje
u plemenito i bogomdano mi bivanje,
na periferiji malog grada,
u „unutrašnjosti“,
da se odomaćiš.

Što se sad čudiš,
šta se praviš luda,
u tim iznošenim svilenim rukavicama?
Nesrećo precenjena!

Znaš ti dobro koliko si se prozlila -
obigravala oko postelje
i zatezala pokrivač na dva kraja,
da mi bude hladno leđima.

Krala od svega i svima pomalo,
kao da se ne primeti,
a i decu mi iz naručja otimala.

U nevreme u mene se skrivala,
da budem tobom zarobljena,
da se rimujem,
i dok u snove bežim,
da mi otvaraš oči kao mora,
da s moranjem i ležim.

U vreme ispred mene išla,
diktirala i forsirala,
sa životom mi se igrala,
da trčim i idem natraške,
ko đavo da me tera,
da se čudom čudim,
da se čudom čude,
da sopstvenu senku saplićem,
ne bi li te tuđa, veća i mračnija
silom progutala,
okove da popustiš,
zglobove da odmorim.

Terala sam te
varjačom i kutlačom,
oklagijom i iglama,
metlom i krstom.

Usisavala iz tepiha,
polivala i ledenom, i vrelom,
i svetom vodom,
i hemijskim sredstvima.

Kuvala, pekla - i u rerni,
i peglom.
Gađala te knjigama,
birala što teže,
da ne bude, za svaki slučaj,
previše zabavno.

A ti se cerila i među redovima
dok sam vrištala:
„Spaliću ih, naložnice!
Nek’ te bar ožeže!“

I sad, kad smo sve zajedno već prošle,
hajde, sedi,
da se u miru oči u oči ogledamo.

Ovih dana ne radim,
ne kuvam, ne čistim,
ne spavam.
Već godinama ne pletem, ne vezem,
ne heklam, ne peglam.

U crkvu ne idem.
Deca zovu retko.
Muževe sam ostavila na miru.

Ne dohvatam se teških knjiga,
zabavljam se
lakom literaturom -
na tuđim jezicima uglavnom,
već neko vreme.

Tako te ređe srećem,
pa se i ne teramo.

Hajde da čujem šta imaš da kažeš.

Pevaj konačno -
i sve što sam spalila
neka greje.
✍🏻 𝓝𝓪𝓭𝓪


Je me Souviens · Melissmell

🎵 https://youtu.be/4VjcBLjbN94?si=v4hwjo_9Ublp8dP5
 
Poslednja izmena:
1000001821.jpg


𝘐𝘯 𝘷𝘪𝘯𝘰 𝘷𝘦𝘳𝘪𝘵𝘢𝘴

Zeleno, crveno, crno il belo
slatko, kiselo ali dozrelo
zbereš pa muljaš da pusti sok
i fermentaciji odrediš rok
al što u miru duže odleži
lepše se budi iz dremeži
kad dođe vreme da se kuša
ako iz boce izađe duša
znaćeš zašto si toliko čekao
- odužio da bi odušio što bi rekao.

✍️ 𝓝𝓪𝓭𝓪


🎵 Dulce Pontes "Meu Amor sem Aranjuez"

:heart2:
 
Poslednja izmena:
1000003672.jpg

𝘛𝘶𝘨𝘢

U moru olovnih talasa,
okovana sivom teskobom
sve sam smela, osim da tonem
u to nevreme dušom sa tobom.

Gledajući u leđa sreći,
odlazila za slamkom spasa
u zavežljaje skupljala trice,
odričući se tebe bez glasa.

A onda mislima oblake tkala
i molila se nemuštom pesmom
na kraju dana sklapala oči
da tvoje košmare oteram nesnom.

I hrabrila se kako sam jaka,
da ne popustim kada zaboliš
dok ne postade kao zrak laka
da letiš,
da svetliš
i da voliš.

✍️ 𝓝𝓪𝓭𝓪


🎵 Dulce Pontes "Alfonsina y el Mar"
 
1000002423.jpg


𝘿𝙖𝙡𝙟𝙞𝙣𝙖

I kada sve uzmeš
Ostaće ta ljubav
I tužna snažna
Od nemoći luda
Od mraka oslepela
Neizreciva do Svemogućeg
Nju ne možeš oteti
I posle tebe voleće
Makar jedno sećanje
I jače i dalje od smrti
Ova ruka
U begu od dodira
Mučiće ti savest
U svanuće
Duše koja čezne
I tamo daleko
Grli svoje nemoguće
✍🏻 𝓝𝓪𝓭𝓪


🎵Dulce Pontes - "Alfama"
 

Back
Top