Ustala juče u 7 po filipinskom vremenu. Otisla na dorucak. Spakovala kofer, okupala se. Odjavila se iz hotela u podne. Ostavila kofer na čuvanju. Kupila u molu Nemanji košulju i sebi majicu. Ostavila sve to u kofer. Otisla na kafu i ceđeni mango sok. Bazala po okolini. Pričala sa dečkom iz hotela o Srbiji. Otišla na ručak. U 17h došao vozač po mene. Na aerodrom stigli u 18h. Prošla sve kontrole lako, cariniku Peđa Stojaković i naša košarka idoli.
Avion kasnio. Ukrcali se u pola 9 uveče. Do Hong Konga sedela pored neke Kineskinje. Onda promenila mesto za ono odmah ispred TV-a (više mesta za noge). U Frankfurt stigli u pola 7 jutros po našem vremenu, nakon 14 sati leta. Otekli mi zglobovi. Šetala po aerodromu tokom sledećih osam sati, pričala sa jednom američkom gospođom i dve Kanađanke... Simpa su bile. Jela u Meku. Dočekala avion za Beograd. Sletela u 16:40. Nemanja me čekao. Došli kući. Raspakovala stvari, podelila poklone. Sad proveravam poruke i poštu.
A onda ću da spavam.
Konačno.