Ironija slobode u svetu neslobode

Screenshot_20250906-174646~2.jpg

Svet kao volja i predstava _ ironija slobode u svetu neslobode

Arthur Schopenhauer je svet video kao dvostruk_ s jedne strane predstava, ono što percipiramo, slike i oblici u našem umu_s druge strane volja, slepa, neugasiva sila koja nas goni, vuče i tera, često i protiv nas samih. I tu već nastaje paradoks: čovek zamišlja da je slobodan, a zapravo je samo maska volje, lutka na koncu jedne sile koju ne kontroliše.

Ali evo kontradikcije _ upravo to uvideti, znači biti slobodniji od većine. Ako shvatim da sam želja, da sam neugasiva potreba, da sam glad koja nikad nije sita _ nisam li bar delimično oslobođen? Nije li spoznaja moje neslobode _ moj prvi čin slobode?

#_Šopenhauer bi rekao: patnja je suština života._# Želja vodi u bol jer nikad nije do kraja ispunjena. A kad se i ispuni, ubrzo nastaje praznina, dosada _ pa opet nova želja. To je večni krug. Ali onda dolazi pitanje: ako je život samo ponavljanje gladi i sitosti, zašto uopšte nastavljamo da igramo ovu igru?
#_Zar volja nije i prokletstvo i spasonosna sila u isto vreme?_#

Možda je umetnost, kako je Šopenhauer tvrdio, jedini trenutak u kome se oslobađamo tiranije volje. Kada gledamo sliku, slušamo muziku ili čitamo knjigu _ volja na trenutak umukne, a mi postajemo čista svest, bez želje. Ali zar i to nije želja _ želja da pobegnemo od same želje?

#_I tu leži ironija: čak i kada želimo da ne želimo, mi želimo. _#
Čak i kada se povučemo u umetnost, to činimo jer nas nešto vuče. Čak i kada pokušamo da nadmudrimo volju, ona je već nadmudrila nas.

Svet kao volja i predstava, dakle, nije samo filozofija pesimizma. To je i filozofija skrivene kontradikcije: uvid u neslobodu otvara mogućnost slobode, a želja za oslobađanjem od želje samo potvrđuje njenu večnu moć.

Možda je jedini iskreni stav _ nasmejati se ovoj igri.
Ako nas volja već gura, hajde da barem izaberemo kako ćemo pasti, a možda i da uživamo dok padamo.
 
Ma kad sam ja taj emotikon stavio? Pa dobro, bar reci, ali ako nešto kažeš, onda treba da stojiš iza toga sa dokazom ili činjenicom u slučaju da ti neko traži, inače ne prolazi kao istina. Ne treba samo meni da dokazuješ nego svima. Treba i da ti odgovorim na zadnje izlaganje.
,,,e tek sad te posmatram kao potencijalnog pacijenta,,,i to sa psihijatriske tachke gledishta,,,
 
,,,e tek sad te posmatram kao potencijalnog pacijenta,,,i to sa psihijatriske tachke gledishta,,,
Ja bih rekao to za tebe još od početka. I to si izopačio. Umesto da si ti pacijent, ispadnem ja. Tebi je sve belo crno. To je boleština. Teška depresija. Imaš pacijente u glavi. Bez uvrede. Čime misliš da ih lečiš, misliš hraniš još većom depresijom i pesimizmom. Satraću vas optimizmom. Braniću Boga i prirodu od vas demona.
 

Život jeste patnja _ i to nije slabost, već istina​

Kažeš: „Zašto onda svi ne bismo stalno trpeli?“ _ ali upravo je poenta da svi i trpimo.
Samo što bol nije uvek _teatralan, _nije uvek krv i rana, #_nego je stalna pozadina postojanja_#. Glad, umor, strah, gubitak, starenje, neizvesnost, bolest _ to su konstante života.
Smeh i radost su kratkotrajne epizode, svetlucavi trenuci između dva udarca.

Ne moraš da se _„samopovređuješ“_ da bi razumeo ovu filozofiju.
Život sam to čini za tebe: ostavlja te bez daha kada te izdaju pluća, slama te kada izgubiš voljene, uništava telo starošću, razara psihu tugom i prazninom. Smisao nije u tome da mi sebi dodajemo bol _ smisao je da shvatimo da bol nikada ne prestaje da nas sustiže.

Kažeš: „Život je dar, svetlost i radost.“ Ali svaki dar nosi i kraj, i svaka radost završava tugom. Sve što voliš _izgubićeš. Sve što stvoriš _ raspada se. Svaka svetlost na kraju tone u tamu. #_To nije pesimizam, to je čist realizam._#

„Pakao je raj, a raj život“ _ da, jer ako priznaš da život jeste pakao, oslobađaš se lažnih očekivanja. ##_Tada svaka kap sreće postaje dragocena, _##, ali znaš da ona ne briše patnju _ ona je samo kratka iluzija da zaboraviš gde si.

##_Govoriš o „demagogiji bola“, a ne primećuješ da upravo ti padaš u zamku iluzije _misliš da je smeh dokaz smisla, a zaboravljaš da i on traje sekundu, a zatim opet glad, žeđ, strah, praznina._##

Da, život je dar _ ali dar kome?
Dar smrti.
Mi smo samo gosti na ovoj planeti, i od prvog daha plačemo, jer telo zna istinu pre uma: život znači truljenje, propadanje i bol.

##_Zato je filozofija bola hrabrija od tvoje „filozofije svetlosti“. Ona ne beži u iluzije, ne zaklanja oči pred prolaznošću. Ona stoji uspravno pred tamom i kaže: „Da, boli. Da, gubim sve. Da, kraj je izvestan.
##_I uprkos svemu, ja ću i dalje hodati.“_##

To nije demencija.###_ To je jedina trezvena svest._###

Moja sagledavanja tokom rada sa pacijentima _tachno na ovoj temi, bol , patnja, smeh, radost , plach .

Ti stvari izvrćeš i nazivaš to „realizmom“. Ali nije realizam ako jednu stranu života nazoveš celinom.

Kažeš: „Život je patnja“.
Nije. Život je proces. U tom procesu ima i patnje i radosti, i smeha i suza, i gladi i sitosti, i svetlosti i tame. Nije fer odabrati samo jednu boju i tvrditi da je to cela slika.

Kažeš: „Glad, umor, strah, gubitak, bolest su konstante života“.
Nisu. Glad traje dok ne jedeš. Umor dok se ne odmoriš. Strah dok ga ne prevaziđeš. Bolest do izlečenja – a ako i ne prođe, opet imaš trenutke mira i radosti. To nisu konstante, to su prolazne faze. Konstanta života je mir između tih talasa, disanje, bivanje.

Kažeš: „Smeh i radost su kratkotrajne epizode, a bol je stalna pozadina“.
A ja ti kažem – i plač i smeh traju isto. Oboje su epizode. Oboje se pojave i prođu. Konstanta nije ni bol ni smeh, nego ono što ostaje kada se smiriš – spokoj.

Kažeš: „Sve što voliš izgubićeš, sve se raspada“.
Ali pre nego što si voleo – nisi imao ništa. Iz tog „ništa“ opet si dobio priliku da voliš, da gradiš, da stvaraš. Ako nešto izgubiš, znači da si pre toga imao. Ako se raspada, znači da se prvo stvorilo. Zar to nije čudo? Zar nije plus?

Kažeš: „Život je truljenje“.
To su trule misli. Telo nije tvoje – i kad ode, ne gubiš ništa, jer nikada nije bilo tvoje. A smisao života nije u večnosti, nego u prolaznosti. Da traje beskonačno, izgubio bi smisao, kao kad bi stalno slušao jednu pesmu – poludeo bi od monotonije. Smisao daje kraj. Smisao daje promena.

Kažeš: „Radost vodi u tugu, svetlost u tamu“.
A šta je bilo pre radosti? Tuga. Šta je bilo pre tame? Svetlost. Jedno bez drugog ne bi postojalo. I to je harmonija, ravnoteža – plus i minus. Ali glavno mesto u toj ravnoteži zauzima plus. Jer život je plus uz minus, a ne minus uz plus.

Kažeš: „Dar života je dar smrti“.
Ne. Dar života je sam život. Smrt je kraj dara, ali bez tog kraja dar ne bi imao vrednost. Rođenje nije prokletstvo, nego šansa. Možda ne plačemo kad se rodimo od bola, nego su to suze radosnice tela koje ulazi u život.

Ti sve gledaš izokrenuto. Patnju proglašavaš osnovom, a sreću iluzijom. A u stvari je obrnuto:

Patnja je kratka.

Radost je kratka.

Spokoj je trajni temelj.


Život nije minus kome se doda plus. Život je plus, u koji ponekad uđe minus – da bi plus imao smisao.


OVO JE PO KO ZNA KOJI PUT ŠAH MAT BOGA DEMONIMA U VIDU šopenhauera i njegovih sledbenika kao ovaj pacijent.
 
Ja bih rekao to za tebe još od početka. I to si izopačio. Umesto da si ti pacijent, ispadnem ja. Tebi je sve belo crno. To je boleština. Teška depresija. Imaš pacijente u glavi. Bez uvrede. Čime misliš da ih lečiš, misliš hraniš još većom depresijom i pesimizmom. Satraću vas optimizmom. Braniću Boga i prirodu od vas demona.
,,,sry,,,ali pacijent si i to tezhak,,,naravno bez uvrede,,,
,,,profesija mi da prepoznajem i lechim takve pacijente,,,msm takve kao ti,,,
 
,,,potvrda , za ono o chemu pricham celo vreme,,,
,,,pogreshna ti teorija na pogreshno mesto i pogreshno vreme,,,
,,,imash pdf religiju,,,
Zamisli lika koji brani Šopenhauera, demone i pesimizam – i još se predstavlja kao „psihijatar“ 🤡. A piše kao osnovac koji se nije pomirio sa zarezima: tri zareza, pa „rechenica“, pa bez kvačica, pa sve u stilu „chat iz 2002.“.

❌ To nije pismenost.
❌ To nije obrazovanje.
❌ To nije kultura.

Ako si zaista lekar, psihijatar ili bilo kakav obrazovan čovek, prva stvar koju pokazuješ je poštovanje sagovornika – a to se vidi i u jeziku kojim pišeš. Ako nekome predaješ „lekciju o smislu života“, a pišeš kao da si pao prvi razred – to je ruganje i sebi i onome kome se obraćaš.

⚡ Evo brutalna istina:

Čovek koji se kune u pesimizam i tugu – ne može nikoga izlečiti.

Čovek koji piše nepismeno, a glumi „učitelja života“ – pokazuje da ni svoj život nije uredio.

Čovek koji se predstavlja kao „psihijatar“ dok glorifikuje bol i smrt – to je opasno, jer znači da bi pacijente gurnuo u tamu umesto da ih izvuče na svetlost.


Takvi su opasni, lažni proroci. Umesto da čoveka podignu, oni ga guraju dublje u blato. Umesto da budu svetionik, oni pale crnu sveću i kažu: „Eto, to je svetlost.“

👉 Zato njega ne treba shvatati ozbiljno. Njegova nepismenost, njegovo hvalisanje titulom i njegovo „obožavanje pesimizma“ samo ga razotkrivaju – on nije doktor, on je doktor tame. A pravi doktor zna da je cilj izlečiti, osloboditi, dati čoveku mir i radost, a ne hraniti ga Šopenhauerovim otrovom.
 
Zamisli lika koji kaže da je psihijatar, a piše kao da je ispao iz osnovne škole:

„Ovako,,,, pa rechenica,,, bez kvačica,,, pa tri zareza gde ne treba…“

Brate, to nije pismenost, to nije obrazovanje, to nije inteligencija – to je sprdnja sa jezikom, sa sagovornicima i sa samim sobom. Ako tako pišeš, niko normalan neće da te shvati ozbiljno, a kamoli da ti veruje da si „doktor“.

⚡ A onda još brani Šopenhauera, pesimizam i demone.

To je kao da se vatrogasac hvali kako obožava da pali kuće. Ili kao da hirurg kaže da ne veruje u život, nego da slavi bolest i smrt. :hahaha:žalosno i tragikomično.

Psihijatar koji veliča tugu i očaj nije lekar nego dželat. Umesto da izvlači ljude iz mraka, on ih gura dublje u ponor. Umesto da gasi požar, on doliva benzin. To je sramota i greh.

👉 Pazi ironiju: čovek koji je nepismen i duhovno slab, pokušava da glumi autoritet i da nekome „otvara oči“. A ustvari samo pokazuje da nema šta da kaže osim da produžava jad i muku. Njegova filozofija je filozofija poraženog čoveka, a ne lekara, a ne mudraca.

📌 Ti, što se kriješ iza tri zareza i lažne titule, znaj:

Ne možeš biti psihijatar ako širiš očaj – jer psihijatar leči.

Ne možeš biti učitelj ako pišeš nepismeno – jer učitelj zna da je jezik ogledalo uma.

Ne možeš biti „filozof“ ako citiraš Šopenhauera kao Boga – jer on je bio rob tame, a ti si postao njegov rob.


To što ti nazivaš „realizmom“ je zapravo kukavičluk. To što nazivaš „filozofijom bola“ je bolest duše. A to što pišeš kao da lupaš po tastaturi zatvorenih očiju je dokaz da ti nikakav doktor nisi – osim doktor u službi tame.

Ako si zaista psihijatar, onda prvo izleči samog sebe. Jer tvoje pisanje, tvoja „logika“ i tvoje veličanje Šopenhauera pokazuju samo jedno – da ti nisi lekar, nego pacijent koji je pobegao sam sebi iz ordinacije. :hahaha:

Umesto da podižeš ljude, ti ih rušiš. Umesto da lečiš, ti truješ. Umesto da daješ nadu, ti nudiš očaj. A to nije medicina, to je sotonska služba.


I zato, zapamti – onaj ko brani pesimizam, brani bolest. Onaj ko ga širi, širi zlo. A onaj ko ga nameće drugima, nije filozof, nije psihijatar, nije učitelj – nego đavolji advokat, nepismen i izgubljen u sopstvenom mraku.

Ti si dokaz da nije svako ko nosi beli mantil lekar – nekad je to samo maska za unutrašnji haos. A kad se maska skine, ostaje jad koji se krije iza tri zareza i „ch“ umesto „č“.

Prvo izleči sebe. Posle možda možeš da lečiš i druge. Ali dok veličaš Šopenhauera i njegovu bolest, ti si samo još jedan pacijent koji se pravi da je doktor.
 
Poslednja izmena:
Zamisli lika koji brani Šopenhauera, demone i pesimizam – i još se predstavlja kao „psihijatar“ 🤡. A piše kao osnovac koji se nije pomirio sa zarezima: tri zareza, pa „rechenica“, pa bez kvačica, pa sve u stilu „chat iz 2002.“.

❌ To nije pismenost.
❌ To nije obrazovanje.
❌ To nije kultura.

Ako si zaista lekar, psihijatar ili bilo kakav obrazovan čovek, prva stvar koju pokazuješ je poštovanje sagovornika – a to se vidi i u jeziku kojim pišeš. Ako nekome predaješ „lekciju o smislu života“, a pišeš kao da si pao prvi razred – to je ruganje i sebi i onome kome se obraćaš.

⚡ Evo brutalna istina:

Čovek koji se kune u pesimizam i tugu – ne može nikoga izlečiti.

Čovek koji piše nepismeno, a glumi „učitelja života“ – pokazuje da ni svoj život nije uredio.

Čovek koji se predstavlja kao „psihijatar“ dok glorifikuje bol i smrt – to je opasno, jer znači da bi pacijente gurnuo u tamu umesto da ih izvuče na svetlost.


Takvi su opasni, lažni proroci. Umesto da čoveka podignu, oni ga guraju dublje u blato. Umesto da budu svetionik, oni pale crnu sveću i kažu: „Eto, to je svetlost.“

👉 Zato njega ne treba shvatati ozbiljno. Njegova nepismenost, njegovo hvalisanje titulom i njegovo „obožavanje pesimizma“ samo ga razotkrivaju – on nije doktor, on je doktor tame. A pravi doktor zna da je cilj izlečiti, osloboditi, dati čoveku mir i radost, a ne hraniti ga Šopenhauerovim otrovom.
,,,👏,,,ok je,,,za sve si u pravo,,,produzhi da zhivish,,,
,,,kada ti zatrebam,,,znash gde me mozhesh naći,,,👍

:pivce:
 
,,,👏,,,ok je,,,za sve si u pravo,,,produzhi da zhivish,,,
,,,kada ti zatrebam,,,znash gde me mozhesh naći,,,👍

:pivce:
Kada nam dosadi sreća, doći ćemo kod tebe po dozu tvoje nesreće – tek toliko, kao kamenčić u cipeli, da nas podseti koliko je lepo imati cipelu bez kamenčića i hodati slobodno. Ali obrnuto ne može, jer ti pokušavaš da predstaviš kao da je cipela sama u kamenu, zabetonirana zauvek.

Hvala ti što si priznao poraz u svojim rečima. Tvoj demon nije gospodar života – Bog je stvorio i njega, i tebe, i mene. A ti ne možeš oca da učiš kako se prave deca, niti da Učitelja učiš smislu postojanja.

Zato tvoja filozofija ostaje tvoj sopstveni kamenčić: ti ga čuvaš, miluješ i hraniš, dok drugi hodaju slobodno.
 
Kada nam dosadi sreća, doći ćemo kod tebe po dozu tvoje nesreće – tek toliko, kao kamenčić u cipeli, da nas podseti koliko je lepo imati cipelu bez kamenčića i hodati slobodno. Ali obrnuto ne može, jer ti pokušavaš da predstaviš kao da je cipela sama u kamenu, zabetonirana zauvek.

Hvala ti što si priznao poraz u svojim rečima. Tvoj demon nije gospodar života – Bog je stvorio i njega, i tebe, i mene. A ti ne možeš oca da učiš kako se prave deca, niti da Učitelja učiš smislu postojanja.

Zato tvoja filozofija ostaje tvoj sopstveni kamenčić: ti ga čuvaš, miluješ i hraniš, dok drugi hodaju slobodno.
:vzagrljaj:
,,,,izgleda na pdf religija ponestalo chlanova i diskusije,,,)))
 
:vzagrljaj:
,,,,izgleda na pdf religija ponestalo chlanova i diskusije,,,)))
Ja ti pričam o Bogu kao tvorcu, religija je iluzija, glupost, ljudski konstrukt, to ne postoji isto kao ni pesimizam. Pričam ti o frekvenciji i beskonačnosti. Nisi si se valjda sam stvorio. Neko je morao da te stvori, o tom stvaraocu ti pričam ako ne veruješ u Boga. Svejedno je Bogu da li veruješ ili ne veruješ kad je dokaz Boga to što ti trenutno postojiš. Ako možeš to da pojmiš. Da dobaciš. Možda nisi mnogo inteligentan. Tvoj pesimizam svedoči o tome. Svako ko je stvarno svestan, ne može tako da misli. Bez uvrede.
 
Ja ti pričam i Bogu kao tvorcu, religija je iluzija, glupost, ljudski konstrukt, to ne postoji isto kao ni pesimizam. Pričam ti o frekvenciji i beskonačnosti. Nisi si se valjda sam stvorio. Neko je morao da te stvori, o tom stvaraocu ti pričam ako ne veruješ u Boga. Svejedno je Bogu da li veruješ ili ne veruješ kad je dokaz Boga to što ti trenutno postojiš. Ako možeš to da pojmiš. Da dobaciš. Možda nisi mnogo inteligentan. Tvoj pesimizam svedoči o tome. Svako ko je stvarno svestan, ne može tako da misli. Bez uvrede.
,,,ok je,,,samo bez nervoze,,,👍
,,,nema potrebe da se pravdash,,,
 
Šta je konkretno greška? Naveo sam više stvari. Misliš na demona zvani ego koji je u svima? Da je nemoguće da se pobedi? Verovatno je nemoguće. Ali ne forsiram se i ne silim, živim svoj život. Ne ulazim u tuđe. Samo ću reći istinu kad zatreba.
Ili i dalje njašKe (-4°) za anti - optimizam? Jer pesimizam više neću da priznam ni kao reč. Gadi mi se, povraća.
 
Ma nisam nikad nervozan, nisam malouman da me nadvlada id, odnosno nagon. Ali jesam besan na nepravdu. Moja misija u životu je da branim Boga, pravdu, istinu i prirodu i da se zalažem za altruizam. Odnosno da otklonim egoizam i pesimizam.
Šta je konkretno greška? Naveo sam više stvari. Misliš na demona zvani ego koji je u svima? Da je nemoguće da se pobedi? Verovatno je nemoguće. Ali ne forsiram se i ne silim, živim svoj život. Ne ulazim u tuđe. Samo ću reći istinu kad zatreba.
,,,dva vrlo interesantno kontradiktorna posta,,,
 

Back
Top