Internet

gost 333986

Legenda
Poruka
58.056
Sta trazimo na internetu (forumu, razgovoru sa nepoznatim ljudima)? Zar je komunikacija medju ljudima toliko otisla do djavola da ne mozemo o necemu sto nas muci da razgovaramo sa partnerima, drugovima, roditeljima? Statisticki gledano, koja je verovatnoca da ce se naci neko ko ce nam zaista dati pravi odgovor na nasa pitanja? Usamljeni smo, izgubljeni, ocajni ili nam je samo dosadno? Zelimo da budemo primeceni ili zelimo da budemo anonimni? Zelimo da ostavimo neki trag? Trazimo pomoc u drugima, jer nismo se samo otudjili od onih sa kojima zivimo vec i od samih sebe?
 
Ljudi su ljudi, na internetu ili u RL.

Razloga je mnogo.. svako ima svoje obaveze, pa moramo da upisujemo u tefter kad se vidjamo sa prijateljma.

Ponekad bliznji nisu prave osobe da nam daju odgovore, a mnogo veca verovatnoca da ce neko ko se razume na internetu nam dati odgovor.

Individualno - neko trazi anonimnost, neko paznju koju ne dobija u RL.
Neki imaju zdrav odnos prema internetu, forumu itd..
 
На интернету обично тражим свашта нешто да не улазим у детеље, а на форуму сам из досаде, ради спрдње, волим да пискарам и некад ради дубокоунме расправе са неким чисто да се правим паметан.
 
Sta trazimo na internetu (forumu, razgovoru sa nepoznatim ljudima)? Zar je komunikacija medju ljudima toliko otisla do djavola da ne mozemo o necemu sto nas muci da razgovaramo sa partnerima, drugovima, roditeljima? Statisticki gledano, koja je verovatnoca da ce se naci neko ko ce nam zaista dati pravi odgovor na nasa pitanja? Usamljeni smo, izgubljeni, ocajni ili nam je samo dosadno? Zelimo da budemo primeceni ili zelimo da budemo anonimni? Zelimo da ostavimo neki trag? Trazimo pomoc u drugima, jer nismo se samo otudjili od onih sa kojima zivimo vec i od samih sebe?

blejimo jadan, blejimo...:p
 
Ima mnogo više tema, i uvijek saznaš nešto novo na netu.

Tipa izađem sa nekom drugaricom na kafu i sve što mogu da saznam je čaršijska ogovaranja ko se sa kim smuvao, ili raskinuo, koja se udala, koja se porodila, koja se razvela ili neke tračeve koji me uopšte ne zanimaju. Mislim, nekako sam razočarana spektrom interesovanja mojih drugarica sa kojima sam bila jako bliska u srednjoj, ajde tad je takva priča bila i meni interesantna, ali jbt prošlo je 10 godina.
 
Sta trazimo na internetu (forumu, razgovoru sa nepoznatim ljudima)? Zar je komunikacija medju ljudima toliko otisla do djavola da ne mozemo o necemu sto nas muci da razgovaramo sa partnerima, drugovima, roditeljima? Statisticki gledano, koja je verovatnoca da ce se naci neko ko ce nam zaista dati pravi odgovor na nasa pitanja? Usamljeni smo, izgubljeni, ocajni ili nam je samo dosadno? Zelimo da budemo primeceni ili zelimo da budemo anonimni? Zelimo da ostavimo neki trag? Trazimo pomoc u drugima, jer nismo se samo otudjili od onih sa kojima zivimo vec i od samih sebe?


nekada su ljudi bili prinudjeni ili da cute ili da razgovaraju sa ljudima iz okruzenja, odnosno onima koji su im dostupni.
sta ako u porodici imamo nekog ko ima sasvim drugacije interese od nas i kome ne mozemo da damo adekvatne odgovore na njegove dileme i zahteve....tada je srecna okolnost sto postoji internet i sto moze tamo negde na kraj planete da nadje adekvatnog sagovornika.
a po pitanju druzenja, ne verujem da ga internet komunikacija ostvaruje.
internet je u vrh glave (opet+samo) komunikacija.
druzenje je nesto drugo.
nekada u RL druzenju nije moguce ostvariti komunikaciju , podudarnost interesa kao na netu, pa ostajemo u odredjenim okvirima prakticne primene funkcionalnog kontakta. nekada opet sve stima i odvija se u svim smerovima upravo bas onako kako zelimo. zavisi.

i zasto bi nam neko morao biti poznat da bi smo sa njim razgovarali? pa i komsiju znamo " u prste", vidjamo svaki dan pa mozda nesto i nemamo volje da se raspricamo. sve zavisi ko nam kakve teme i sadrzaje donosi.
ljudi su za nas zanimljivi ili ne.
i tu emocija takodje veze nemaju.
postoje ljudi koje zbilja istinski volimo pa nesto i nemamo tema...i obrnuto. prema nekima smo emocionalno distancirani ali nam prijaju u toj nekoj mentalnoj ravni u kojoj se odlicno snalazimo.
 
Ljudi su ljudi, na internetu ili u RL.

Razloga je mnogo.. svako ima svoje obaveze, pa moramo da upisujemo u tefter kad se vidjamo sa prijateljma.

Ponekad bliznji nisu prave osobe da nam daju odgovore, a mnogo veca verovatnoca da ce neko ko se razume na internetu nam dati odgovor.

Individualno - neko trazi anonimnost, neko paznju koju ne dobija u RL.
Neki imaju zdrav odnos prema internetu, forumu itd..

Aj agri

Ima mnogo više tema, i uvijek saznaš nešto novo na netu.

Tipa izađem sa nekom drugaricom na kafu i sve što mogu da saznam je čaršijska ogovaranja ko se sa kim smuvao, ili raskinuo, koja se udala, koja se porodila, koja se razvela ili neke tračeve koji me uopšte ne zanimaju. Mislim, nekako sam razočarana spektrom interesovanja mojih drugarica sa kojima sam bila jako bliska u srednjoj, ajde tad je takva priča bila i meni interesantna, ali jbt prošlo je 10 godina.

Aj agri

nekada su ljudi bili prinudjeni ili da cute ili da razgovaraju sa ljudima iz okruzenja, odnosno onima koji su im dostupni.
sta ako u porodici imamo nekog ko ima sasvim drugacije interese od nas i kome ne mozemo da damo adekvatne odgovore na njegove dileme i zahteve....tada je srecna okolnost sto postoji internet i sto moze tamo negde na kraj planete da nadje adekvatnog sagovornika.
a po pitanju druzenja, ne verujem da ga internet komunikacija ostvaruje.
internet je u vrh glave (opet+samo) komunikacija.
druzenje je nesto drugo.
nekada u RL druzenju nije moguce ostvariti komunikaciju , podudarnost interesa kao na netu, pa ostajemo u odredjenim okvirima prakticne primene funkcionalnog kontakta. nekada opet sve stima i odvija se u svim smerovima upravo bas onako kako zelimo. zavisi.

i zasto bi nam neko morao biti poznat da bi smo sa njim razgovarali? pa i komsiju znamo " u prste", vidjamo svaki dan pa mozda nesto i nemamo volje da se raspricamo. sve zavisi ko nam kakve teme i sadrzaje donosi.
ljudi su za nas zanimljivi ili ne.
i tu emocija takodje veze nemaju.
postoje ljudi koje zbilja istinski volimo pa nesto i nemamo tema...i obrnuto. prema nekima smo emocionalno distancirani ali nam prijaju u toj nekoj mentalnoj ravni u kojoj se odlicno snalazimo.

Aj agri

Citiram sebe:
Ono što mogu da primjetim ljudi ne cijene dovoljno blagodeti zadnjeg doba,
uz sve novotarije i svu tehniku niko nije pretjerano srećan što ima mogućnost to da koristi a da su za to bile zakinute sve civilizacije unazad.

Mnogi od vas koliko primjećujem imaju neki negativan stav prema forumu,
možda nemate razvijen socijalni život i mnogo prijatelja u RL kako ga zovete pa se osjećate jadnima što visite na forumu,
samim time imate i sliku o forumu da je nešto jadno na šta se spada, ako je tako to po meni nije realan sud.
I forum je RL, pobogu pa diskutuješ sa živim ljudima ne sa botovima.
Ja sam aktivan dosta i imam lijep socijalni život ali bez obzira na to dajem forumu prednost recimo što se tiče tema,
jer forum je mnogo bogatiji što se tiče tog izbora i možeš da se priključiš temi koja je u tvom trenutnom interesovanju,
dok kada si u nekom društvu ne možeš da pokreneš baš svaku temu koja te interesuje niti su ti ljudi možda kompatibilni da
razgovaraju o tome.

Internet, Forum Fajsbok, Twiter kojeg ne koristim su za mene blagodeti ovog doba,
Ako internet ili forum negativno utiču na vas to je zato što ga vi tako koristite...

Aj agri
 
Zavisi, evo recimo ja imam jako mali broj ljudi sa kojima se druzim, jednostavno sam zatvorena i povucena osoba.
E sad, njih zanimaju razlicite stvari, mene zanimaju video igre, njih fudbal, mene zanimaju novi Ratovi Zvezda, njih zanima gde ce subotom uvece.

Stoji tako da nismo na istim talasnim duzinama po svim poljima, iako se druzimo, desi se da blejimo samo. Njih ne zanima zasto sedimo na netu, jesmo li se otudjuli kao ljudi i sl. a ja eto, volim takve teme.
Internet je super za one koji imaju mali krug prijatelja i koji se ne krecu, tipa introvertni su, stidljivi, ili sta znam, daje im mogucnost da nadju slicne ljude, sa slicnim interesovanjima i da se osete malo manje usameljeno.
Opet, internet poznanstva i ne vrede mnogo, ali eto, neki osecaj pripadnosti daju.

Upoznao sam par fantasticnih ljudi na netu koji me odlicno razumeju i uzivam u svakom trenutku razgovra sa njima, a takvih ljudi, posebno u malim sredinama nema, ali eto, kroz par klikova se naleti na nekog iz isto tako male sredine ko ne gaji ista interesovanja kao i ljudi koji ga okruzuju.
Internet je i dobar jer se sve bazira na onom unutra, stavovima, razmisljanjima, jer prvo tako upoznajemo ljude, a i anonimnost pruza ljudima da budu ono sto zele i sto zaista jesu.

Ako ce neko da glumi smekera i mackicu, moze to, takvi ljudi me dva posto ne zanimaju, onaj ko hoce da vodi intelektualne rasprave vodice intelektualne rasprave i to je to.
Ima i zloupotreba, lazi, ali to je druga tema.
 
zato sto su se ljudi odaljili od Boga i moralnih vrednosti

cak pljuju po njima

i kako onda ocekivati iskrenost razumevanje itd
 
Poslednja izmena:

Back
Top