Nedavno je bila jedna emisija na radiju B92 gde sam bas o tome pricala nadugacko, no da ponovim u kratkim crtama: zavisnost prema internetu spada u domen poremecaja impulsa. Zbog "starosti" prethodnih klasifikacija nije usao u klasifikaciju mentalnih bolesti (mada jeste u americku), ali se novom revizijom evropske klasifikacije to predvidja. Poremecaj je ispitivan na Zapadu u velikom broju studija i doslo se do saznanja da je po genezi i prisutnim simptomima veoma slican ostalim poremecajima impulsa kao sto je na primer patolosko kockanje ili kleptomanija.
Sve mora da ima svoju meru pa i internet; ukoliko postoji poznati trijas za sve bolesti zavisnosti - zudnja, smirivanje prilikom dostupnosti, i apstinencijalna kriza u odsutnosti mogucnosti da se pristupi netu, onda postoji i zavisnost prema netu.
Sto se tice same depresije, fobija i paranoje - njih ne stvara po pravilu koriscenje interneta, niti su oni koji pate od ovakvih poremecaja podlozniji koriscenju i zloupotrebi kao ni zavisnosti od interneta.
Prisutnost sve veceg broja ljudi na pricaonicama, chatovima i forumima, kontakti preko neta, kao i virtuelni zivot u mrtvom prostoru, sa virtuelnim ljudima i virtuelnim dodirima, govori samo u prilog moderne ere tehnologije i civilizacije u kojoj danasnji covek postaje sve vise preokupiran materijalnim, i sve otudjeniji od socijalne sredine u kojoj postoje normativi i zakonitosti ponasanja, stupanja u kontakt i stvaranja medjusobnih odnosa (kakvi god oni bili). kako je covek podlozan afilijativnom nagonu, i ipak sklon kontaktima i suzivotu sa grupom (bez koje bi kao jedika propao, makar psiholoski i emotivno ako ne fizicki), taj svoj nagon u nedostatku potencijala za realizaciju u stvarnom zivotu realizuje u virtuelnom svetu.
Nadam se da je odgovor dovoljno opsiran, da ne preteram.
Pozdrav