to je bio samo primer ya analiticko misljenje..
inace svi testovi vise manje se yasnivaju na nekom ynanju.. skoro sam resavala neki, pa osmougaonik, pa trouglovi, pa niz brojeva sta je sledece itd.. ili redosled slova (moras znati alfabet) itd.. ljudi koji su izverzirani u resavanjau slicnih testova ce uraditi bolje test nego oni koji gaorvi put vide. Zato su oni nekako... nedovoljno precizni.
Inace, naravno da se ne mora znati matematika, no ljudi sa velikim IQ je obicno lako pamte i ide im
1. ono koliko ima trouglova? ili ona tela u prostoru od nepravilnih ili pravilnih delova? To ce, na primer, da rese manje vise svi, samo je pitanje koliko ce im trebati vremena da ga tacno rese. A i ako ga ne rese odmah tacno, onda ce da se mozda bave i nauce trikove pa ce sledeci put da rese brze i tacno. Ali to nije mnogo bitno, jer to nije nikakva mera inteligencije, nego navezbanosti, i svako moze da se navezba, dok ne pocne brzo da resava neku klasu problema. A moze i da se ima talenat (za muziku, sport ili za matematiku, ili filozofiju) Zato i pominjem 'nepoznat problem'. TV slagalica je dobar primer poznatog problema - neko dobija na znanje, neko na inteligenciju, a neko na navezbanost. Da li je slagalica mera inteligencije? Ako se uzme gornje u obzir - nije. A takmicari cesto deluju kao natprosecno intelgentni.
2. pred znanje - svakako, slazem se da testovi koji se zasnivaju na tome (poznavanje finesa nekog jezika na primer) nisu merodavni. Ali barem koliko ja verujem da znam da se testovi koriste u odredjenoj kulturi i za odredjene starosne grupe.
3. klasa problema - Uzecu primer iz moje struke - u knjizi Art of Computer programming, Knuth daje 5 tezina zadataka, od trivijalnih, pa sve do neresenih (u vreme pisanja knjige). Tu bas i ne pomaze mnogo neka inteligencija, kad se dodje do tezih zadataka, treba imati mozda ideju kako pristupiti tako necemu, mozda intuiciju ili inspiraciju a za one sa formalnim obrazovanjem za resavanje problema ima tu i nacin razmisljanja kako se uopste pristupa resavanju tako neceg. Tako tu ima svaceg neceg od mentalnog sklopa, preko talenta, raznih sposobnosti do navezbanosti, pa cak i srecnih okolnosti tako da ne mora da bude inteligencija u pitanju. Meni se jako svidela prica o resenju 4te fermatove teoreme, gde je Fermat pre jedno 400 godina rekao da je resenje te teoreme toliko jednostavno, da nece da ga zapise, a onda su matematicari potrosili 400 godina pokusavajuci da dokazu tu teoremu bez uspeha, a bilo je genijalnih matematicara u medjuvremenu, a onda je negde krajem 90tih neki student radeci na nekom drugom problemu, usput upotrebio tehniku da bi dokazao nesto sasvim drugo sto je njegov profesor prepoznao kao dokaz fermatove teoreme, i konacno se saznalo kako se dokazuje. Da li je isto mislio i Fermat ili je imao neko drugo resenje kao dokaz - ne znam. Poenta: cak kad je 'jednostavno', i kad ima inteligentnih, ne mora da znaci da ce da se resi.
ali, 4. iznenadio sam se tvojim odgovorom koji ukljucuje druge vrste inteligencije, a da, pritom, nije bilo reakcije na moj pokusaj slanja poruke. Nije mi slucaj nepoznat, verovatno tako pisem, pa me neko ukaci a neko ne.