IN MEMORIAM

mogao je on bar još koju najopuštenije u zdravlju da proživi, nije mu ništa falilo čim je on okupljao mačke oko kuće, a glavno mesto za sastanke mu je bilo kod mog motora, tu je i stradao
 
gosn cicković je imao 13 godina ali je bio vitalan baš baš, dve lutalice su ga stigle ispred vrata, dok je harras pušten već je bilo kasno:sad2:

Čoveče! :eek: I to na tvoje oči?! Ja bih lepo flipnula. :sad2: (Mada, i ovako, samo zavirujem po kući i osluškujem da li uzdiše moje matoro...) Trebalo bi danas da ga zakopaju pored jedne trešnje, dobiće i crveni božur na proleće.
 
Dogg, šta da ti kažem .... bolje da ne znaš kako sam se osetila kad sam čula ...

Mimi, puno mi je žao!

Nema tih reči koje mogu da vas uteše ... jedino mogu da kažem da sam to prošla ... dva puta ... i oba puta je vraški bolelo!!! Vreme definitivno leči sve, a oni i dalje ostaju deo našeg života iako više nisu prisutni!
 
Čoveče! :eek: I to na tvoje oči?! Ja bih lepo flipnula. :sad2: (Mada, i ovako, samo zavirujem po kući i osluškujem da li uzdiše moje matoro...) Trebalo bi danas da ga zakopaju pored jedne trešnje, dobiće i crveni božur na proleće.

još gore, žena mi je bila sama kući a ja sam radio:dash::dash::dash:, a sahranio sam ga u borovoj šumi na nestu gde niko neće primetiti a ja lako dolazim do tog mesta, tuda moram proći kad god idem u šetnju sa harrasom tako da svaki put svratim da ga obidjem. jedan savet, ukopajte ga što dublje oće kerovi da nanjuše pa da iskopaju.
 
Dogg, šta da ti kažem .... bolje da ne znaš kako sam se osetila kad sam čula ...

Mimi, puno mi je žao!

Nema tih reči koje mogu da vas uteše ... jedino mogu da kažem da sam to prošla ... dva puta ... i oba puta je vraški bolelo!!! Vreme definitivno leči sve, a oni i dalje ostaju deo našeg života iako više nisu prisutni!

joj mili znam, opet bilo bi mi lakše da je uginuo od starosti nego na način kako je stradao, njega nema pa nema, nije mi prvi gubitak, od prilike znam kako to ide, samo vreme može da pomogne:sad2::sad2::sad2:
 
Dogg, šta da ti kažem .... bolje da ne znaš kako sam se osetila kad sam čula ...

Mimi, puno mi je žao!

Nema tih reči koje mogu da vas uteše ... jedino mogu da kažem da sam to prošla ... dva puta ... i oba puta je vraški bolelo!!! Vreme definitivno leči sve, a oni i dalje ostaju deo našeg života iako više nisu prisutni!

Mili, hvala ti. A drugi put...? Znam za onog rota, ali nije valjda Mazona ili Elica?! :sad2: Iskreno se nadam da mi je promakao neki ljubimac.

još gore, žena mi je bila sama kući a ja sam radio:dash::dash::dash:, a sahranio sam ga u borovoj šumi na nestu gde niko neće primetiti a ja lako dolazim do tog mesta, tuda moram proći kad god idem u šetnju sa harrasom tako da svaki put svratim da ga obidjem. jedan savet, ukopajte ga što dublje oće kerovi da nanjuše pa da iskopaju.

Ajoj. :sad2: Gizma su juče zakopali, bio je mimi's dad sa tim dečkom fizikalcem, i obeležili su mesto. Ja nisam imala snage da idem tamo, da vidim, dosta od mene zasad što sam mu prekratila muke.
 
Mili, hvala ti. A drugi put...? Znam za onog rota, ali nije valjda Mazona ili Elica?! :sad2: Iskreno se nadam da mi je promakao neki ljubimac.

Не, не, далеко било, пу, пу, пу!:worth:

Са ротом сам имала и пекинезера, Беки се звао, он је угинуо пре рота, али од старости, и то баш на први рођендан мог старијег сина. Пре Бекија сам имала исто пекинезера, Моки, кога сам јако волела (упс, зезнух се, ипак је било три пута), и који је подлетео под точкове мојом кривицом и угинуо ми на рукама. Била сам 4 разред основне школе. Дуго сам била ван себе и моји родитељи, да би ме утешили, узели су Бекија.
 
joj mimi"s mom, ja sam baš hteo da svoju životinju ja ukopam i da znam gde je, ne želim da ga zaboravim, bio bi tužniji kad ne bi znao ge je ukopan, ovako mi lakše, kad sam u prilazu svratim obidjem ga i nastavim
 
joj mimi"s mom, ja sam baš hteo da svoju životinju ja ukopam i da znam gde je, ne želim da ga zaboravim, bio bi tužniji kad ne bi znao ge je ukopan, ovako mi lakše, kad sam u prilazu svratim obidjem ga i nastavim

Јој, не стај ми на муку ... никад нећу знати где је "завршио" Џале ... Била сам у страшно незгодној ситуацији и морали су да га однесу .... тако да ... за Беку знам где је и увек сам свраћала на то место.
 
Не, не, далеко било, пу, пу, пу!:worth:

Са ротом сам имала и пекинезера, Беки се звао, он је угинуо пре рота, али од старости, и то баш на први рођендан мог старијег сина. Пре Бекија сам имала исто пекинезера, Моки, кога сам јако волела (упс, зезнух се, ипак је било три пута), и који је подлетео под точкове мојом кривицом и угинуо ми на рукама. Била сам 4 разред основне школе. Дуго сам била ван себе и моји родитељи, да би ме утешили, узели су Бекија.

Ali mimi's dad nema nameru da mene uteši na sličan način, čak nije propustio da napomene da mi ni slučajno ne pada na pamet da dovlačim neku lutalicu. :evil: I drago mi je što sam propustila Bekija i Mokija, što su ove dve šmizlice žive i zdrave.

joj mimi"s mom, ja sam baš hteo da svoju životinju ja ukopam i da znam gde je, ne želim da ga zaboravim, bio bi tužniji kad ne bi znao ge je ukopan, ovako mi lakše, kad sam u prilazu svratim obidjem ga i nastavim

Јој, не стај ми на муку ... никад нећу знати где је "завршио" Џале ... Била сам у страшно незгодној ситуацији и морали су да га однесу .... тако да ... за Беку знам где је и увек сам свраћала на то место.

Danas sam bila tamo, videla sam humku, obeležili su kako sam im rekla, pa će na proleće dobiti i neku biljčicu. Tu sam u mnogo boljoj situaciji od većine kučkara i mačkara koje poznajem i u RL i online, imam dosta prostora za to, čak i da otvorimo zvanično groblje za ljubimce, sa sve komunalnim dozvolama i ostalim...
 
Kako je žalostno kada se uvek kada se na ovom mestu otvara nova tema....Jutos kad sam kretala na posao u ulazu sam srela komšinicu koja mi je rekla da na prakingu ispred zgrade leži maca. Ona joj je prišla i videla je da je mrtva...otišle smo zajedno...bio je to moj Glavatilović....Mačor koji je zadnje dve godine s vremena na vreme dolazio kom mene na klopu, muvao se po kraju, išo je i u soliter do na klopu...voleo je brikete....Zadnja dva dana sam ga videla sa mojim mačkicama da je i pomislila..."o ne, evo skupljaju se...februar je (inače je bio plašljiv, nisam mogla da mu priđem) i sinoć sam ga videla u podrumu kad sa hranila mace, došao je do mene... i pobega...A sada je samo ležao, kao da spava...uvce mu je bilo krvavo i oko njega par kapi krvi ...ne znam šta se desilo....nisu kola...čudno mi je i da je pas, jer je bio spretan, a i mogao je da se podvuče pod kola....da je bežao, opet je imao i prozor od podruma da se skloni...baš mi je čudno....Do duše, ja sam jurtos čula nki lavež (obično pogledam kroz prozor, ali sad nisam, jer mi se činilo da je pas u zgradi laje)...ne znam.....ostaje mi samo a mozgam šta je bilo...stavile smo ga u kesi pa u kutiju i sklonile u žbunje u auto put, ne znam kako da se organizujem, ali ću ga sahraniti....eto samo da napišem i o njemu...zalužio je to...ne mogu da verujem da ga više neću videti, a sinoć sam ga hranila....

Počivaj u miru, moj lepi tigrasti glavonjice.... :sad2::sad2::sad2:
 
Kako je žalostno kada se uvek kada se na ovom mestu otvara nova tema....Jutos kad sam kretala na posao u ulazu sam srela komšinicu koja mi je rekla da na prakingu ispred zgrade leži maca. Ona joj je prišla i videla je da je mrtva...otišle smo zajedno...bio je to moj Glavatilović....Mačor koji je zadnje dve godine s vremena na vreme dolazio kom mene na klopu, muvao se po kraju, išo je i u soliter do na klopu...voleo je brikete....Zadnja dva dana sam ga videla sa mojim mačkicama da je i pomislila..."o ne, evo skupljaju se...februar je (inače je bio plašljiv, nisam mogla da mu priđem) i sinoć sam ga videla u podrumu kad sa hranila mace, došao je do mene... i pobega...A sada je samo ležao, kao da spava...uvce mu je bilo krvavo i oko njega par kapi krvi ...ne znam šta se desilo....nisu kola...čudno mi je i da je pas, jer je bio spretan, a i mogao je da se podvuče pod kola....da je bežao, opet je imao i prozor od podruma da se skloni...baš mi je čudno....Do duše, ja sam jurtos čula nki lavež (obično pogledam kroz prozor, ali sad nisam, jer mi se činilo da je pas u zgradi laje)...ne znam.....ostaje mi samo a mozgam šta je bilo...stavile smo ga u kesi pa u kutiju i sklonile u žbunje u auto put, ne znam kako da se organizujem, ali ću ga sahraniti....eto samo da napišem i o njemu...zalužio je to...ne mogu da verujem da ga više neću videti, a sinoć sam ga hranila....

Počivaj u miru, moj lepi tigrasti glavonjice.... :sad2::sad2::sad2:

:rida: jooooj...:sad2:
 
Kako je žalostno kada se uvek kada se na ovom mestu otvara nova tema....Jutos kad sam kretala na posao u ulazu sam srela komšinicu koja mi je rekla da na prakingu ispred zgrade leži maca. Ona joj je prišla i videla je da je mrtva...otišle smo zajedno...bio je to moj Glavatilović....Mačor koji je zadnje dve godine s vremena na vreme dolazio kom mene na klopu, muvao se po kraju, išo je i u soliter do na klopu...voleo je brikete....Zadnja dva dana sam ga videla sa mojim mačkicama da je i pomislila..."o ne, evo skupljaju se...februar je (inače je bio plašljiv, nisam mogla da mu priđem) i sinoć sam ga videla u podrumu kad sa hranila mace, došao je do mene... i pobega...A sada je samo ležao, kao da spava...uvce mu je bilo krvavo i oko njega par kapi krvi ...ne znam šta se desilo....nisu kola...čudno mi je i da je pas, jer je bio spretan, a i mogao je da se podvuče pod kola....da je bežao, opet je imao i prozor od podruma da se skloni...baš mi je čudno....Do duše, ja sam jurtos čula nki lavež (obično pogledam kroz prozor, ali sad nisam, jer mi se činilo da je pas u zgradi laje)...ne znam.....ostaje mi samo a mozgam šta je bilo...stavile smo ga u kesi pa u kutiju i sklonile u žbunje u auto put, ne znam kako da se organizujem, ali ću ga sahraniti....eto samo da napišem i o njemu...zalužio je to...ne mogu da verujem da ga više neću videti, a sinoć sam ga hranila....

Počivaj u miru, moj lepi tigrasti glavonjice.... :sad2::sad2::sad2:

Joj Mrvice i Cile jako mi je zao.... :sad2: :rida:
 

Back
Top