Imate li onu jednu?

Turpentine

Iskusan
Poruka
5.278
Ovih dana, iako sam gotovo na korak do braka, živimo zajedno već duži vremenski period, često razmišljam o osobi koju sam poznavao i koja mi se sviđala od moje sedme godine. Dal zbog toga što se meni ta devojka toliko sviđala, ja generalno jako pričljiv nikada nisam mogao da pokušam bilo šta ozbiljno sa njom (strah od odbijanja) iako mi je tokom perioda u kom sam imao kontakt sa njom bilo nagovešteno više puta da bi tu moglo biti nešto.

Zanima me koji stepen idiotizma je to da ti se neko sviđa već 20 i kusur godina, pritom pojma nemaš ni gde je ni šta radi sada, ponekad se čuješ sa njom preko FB-a i to je sve.

I da li je to česti fenomen kod muškaraca, da se jedna (najčešće ona koju nisi imao) pamti apsolutno do kraja?
I nemojte da govorite da to nije fer prema mojoj sadašnjoj devojci jer je to očigledno samo neka fantazija, i ne postoji ikakva šansa da nešto od toga ispadne.
 
Ovih dana, iako sam gotovo na korak do braka, živimo zajedno već duži vremenski period, često razmišljam o osobi koju sam poznavao i koja mi se sviđala od moje sedme godine. Dal zbog toga što se meni ta devojka toliko sviđala, ja generalno jako pričljiv nikada nisam mogao da pokušam bilo šta ozbiljno sa njom (strah od odbijanja) iako mi je tokom perioda u kom sam imao kontakt sa njom bilo nagovešteno više puta da bi tu moglo biti nešto.

Zanima me koji stepen idiotizma je to da ti se neko sviđa već 20 i kusur godina, pritom pojma nemaš ni gde je ni šta radi sada, ponekad se čuješ sa njom preko FB-a i to je sve.

I da li je to česti fenomen kod muškaraca, da se jedna (najčešće ona koju nisi imao) pamti apsolutno do kraja?
I nemojte da govorite da to nije fer prema mojoj sadašnjoj devojci jer je to očigledno samo neka fantazija, i ne postoji ikakva šansa da nešto od toga ispadne.
i ja iam istu situaciju...iam jednu Aleksandru koja mi je zapala za oko još u prvom osnovne i sviđala mi se ceo život i danas mi se sviđa i sve super...samo što nikad nisam imo muda da pokušam bilo šta jer je bila toliko cenjena među kako muškarcima tako i ženama, da sam ja smatrao da nemam ama baš nikakve šanse, pogotovo što nešto nisam umeo da smuvam ko čovek
 
i ja iam istu situaciju...iam jednu Aleksandru koja mi je zapala za oko još u prvom osnovne i sviđala mi se ceo život i danas mi se sviđa i sve super...samo što nikad nisam imo muda da pokušam bilo šta jer je bila toliko cenjena među kako muškarcima tako i ženama, da sam ja smatrao da nemam ama baš nikakve šanse, pogotovo što nešto nisam umeo da smuvam ko čovek

Bukvalno ista situacija.
 
Ovih dana, iako sam gotovo na korak do braka, živimo zajedno već duži vremenski period, često razmišljam o osobi koju sam poznavao i koja mi se sviđala od moje sedme godine. Dal zbog toga što se meni ta devojka toliko sviđala, ja generalno jako pričljiv nikada nisam mogao da pokušam bilo šta ozbiljno sa njom (strah od odbijanja) iako mi je tokom perioda u kom sam imao kontakt sa njom bilo nagovešteno više puta da bi tu moglo biti nešto.

Zanima me koji stepen idiotizma je to da ti se neko sviđa već 20 i kusur godina, pritom pojma nemaš ni gde je ni šta radi sada, ponekad se čuješ sa njom preko FB-a i to je sve.

I da li je to česti fenomen kod muškaraca, da se jedna (najčešće ona koju nisi imao) pamti apsolutno do kraja?
I nemojte da govorite da to nije fer prema mojoj sadašnjoj devojci jer je to očigledno samo neka fantazija, i ne postoji ikakva šansa da nešto od toga ispadne.
pa recimo da sam se bas lozio na neku tako ranu prvu ribu,i posle par god kad je videh bese mi smesna,tako da iako se nadje neka sve izbledi,jednu iz osnovne videh na slikama i ne lici na sebe,tek na jednoj od vise slika sam je prepoznao,nisam bio 100% siguran da je ona,komentari su u ruhu danasnjeg vremena sto opet nema veze sa onim profilom iz tog vremena
 
Ovih dana, iako sam gotovo na korak do braka, živimo zajedno već duži vremenski period, često razmišljam o osobi koju sam poznavao i koja mi se sviđala od moje sedme godine. Dal zbog toga što se meni ta devojka toliko sviđala, ja generalno jako pričljiv nikada nisam mogao da pokušam bilo šta ozbiljno sa njom (strah od odbijanja) iako mi je tokom perioda u kom sam imao kontakt sa njom bilo nagovešteno više puta da bi tu moglo biti nešto.

Zanima me koji stepen idiotizma je to da ti se neko sviđa već 20 i kusur godina, pritom pojma nemaš ni gde je ni šta radi sada, ponekad se čuješ sa njom preko FB-a i to je sve.

I da li je to česti fenomen kod muškaraca, da se jedna (najčešće ona koju nisi imao) pamti apsolutno do kraja?
I nemojte da govorite da to nije fer prema mojoj sadašnjoj devojci jer je to očigledno samo neka fantazija, i ne postoji ikakva šansa da nešto od toga ispadne.

A ja bas hteo da napisem da nije fer prema tvojoj sadasnjoj devojci.

A ja ne bih mogao nesto bitno da te posavetujem. I ja sam bio bas onako zesce zaljubljen u osnovnoj skoli u jednu devojku. Sad izgleda kao supermodel i srecno i bogato je udata. A u osnovnoj kad sam ja bio zaljubljen u nju bila ruzna ko pacov. Sad da sam i dalje nesto zaljubljen u nju i nisam jer tako nesto nije moguce jer je godinama nisam video ali ponekad je se setim i malo me zicne taj neki sentiment i ta neka, ono, emocija ali nije sad da se nesto puno potresam.

Evo ja bih ti rekao da treba da prekines svaki kontakt sa njom, prestani da fantaziras o njoj, posveti se 100% devojci i strpi se malo i pustice te.
 
Verujem da jeste, i to kod svih ljudi, ne samo muškaraca.
Češći fenomen je da to bude jedna prva ''ljubav'' koju nisu mogli imati, i ona im bude kriva što su posle sve žene k, d i ostalo. U fazonu ''slomila mi je srce jer nije htela da joj se sviđam a ona se meni sviđala! i sad dajem sebi za pravo da sve žene tretiram kao smeće do kraja života!''

Što se tiče konkretno teme, deluje mi više kao fazon ''šta bi bilo kad bi bilo'', a to nas sve uhvati kad-tad, ne samo kad se radi o partneru. Pošto si na korak od braka, a to je velika životna odluka, sasvim je normalno da pomisliš šta bi se sve izdešavalo da si ranije izabrao neke druge pravce u životu, gde bi bio sada i da li bi bio srećniji, i ne bi trebalo da se osećaš loše zbog toga (ovde konkretno zbog tvoje devojke).

Srećno u budućem braku!
 
Ovih dana, iako sam gotovo na korak do braka, živimo zajedno već duži vremenski period, često razmišljam o osobi koju sam poznavao i koja mi se sviđala od moje sedme godine. Dal zbog toga što se meni ta devojka toliko sviđala, ja generalno jako pričljiv nikada nisam mogao da pokušam bilo šta ozbiljno sa njom (strah od odbijanja) iako mi je tokom perioda u kom sam imao kontakt sa njom bilo nagovešteno više puta da bi tu moglo biti nešto.

Zanima me koji stepen idiotizma je to da ti se neko sviđa već 20 i kusur godina, pritom pojma nemaš ni gde je ni šta radi sada, ponekad se čuješ sa njom preko FB-a i to je sve.

I da li je to česti fenomen kod muškaraca, da se jedna (najčešće ona koju nisi imao) pamti apsolutno do kraja?
I nemojte da govorite da to nije fer prema mojoj sadašnjoj devojci jer je to očigledno samo neka fantazija, i ne postoji ikakva šansa da nešto od toga ispadne.

Глупост која је сасвим могућа. Можда да се видиш са дотичном, да ти мало уруши емоцију или да попричаш с девојком о томе. Мада мислим да то и није паметно.

Свакако је идеализована, значи није подобна. Тим пре што имаш девојку са све реалним за и против.
 
Verujem da jeste, i to kod svih ljudi, ne samo muškaraca.
Češći fenomen je da to bude jedna prva ''ljubav'' koju nisu mogli imati, i ona im bude kriva što su posle sve žene k, d i ostalo. U fazonu ''slomila mi je srce jer nije htela da joj se sviđam a ona se meni sviđala! i sad dajem sebi za pravo da sve žene tretiram kao smeće do kraja života!''

Što se tiče konkretno teme, deluje mi više kao fazon ''šta bi bilo kad bi bilo'', a to nas sve uhvati kad-tad, ne samo kad se radi o partneru. Pošto si na korak od braka, a to je velika životna odluka, sasvim je normalno da pomisliš šta bi se sve izdešavalo da si ranije izabrao neke druge pravce u životu, gde bi bio sada i da li bi bio srećniji, i ne bi trebalo da se osećaš loše zbog toga (ovde konkretno zbog tvoje devojke).

Srećno u budućem braku!
pa kad provalimo da je to dobitna kombinacija naravno,cak bi mogli da poentiramo kod te prve s tim tretmanom
 
ajde ne laži bre više

Vaistinu.gif
 
Ovih dana, iako sam gotovo na korak do braka, živimo zajedno već duži vremenski period, često razmišljam o osobi koju sam poznavao i koja mi se sviđala od moje sedme godine. Dal zbog toga što se meni ta devojka toliko sviđala, ja generalno jako pričljiv nikada nisam mogao da pokušam bilo šta ozbiljno sa njom (strah od odbijanja) iako mi je tokom perioda u kom sam imao kontakt sa njom bilo nagovešteno više puta da bi tu moglo biti nešto.

Zanima me koji stepen idiotizma je to da ti se neko sviđa već 20 i kusur godina, pritom pojma nemaš ni gde je ni šta radi sada, ponekad se čuješ sa njom preko FB-a i to je sve.

I da li je to česti fenomen kod muškaraca, da se jedna (najčešće ona koju nisi imao) pamti apsolutno do kraja?
I nemojte da govorite da to nije fer prema mojoj sadašnjoj devojci jer je to očigledno samo neka fantazija, i ne postoji ikakva šansa da nešto od toga ispadne.

Cuj ba jednu... Ja patim za svakom koju sam karo i za svakom koju nisam karo... tusta i tma ih imam... :deda2:
 

Back
Top