Imam utisak da me drustvo izbegava

Evo jos jednom: "Otvoreno odbijanje talasanja sa gomilom moze za posledicu imati bilo sta u rasponu od direktnog napada do perfidnijih metoda - izolacija, izbegavanje, organizovano vredjanje, ometanje normalne egzistencije.." Poenta je da se na neki nacin razlikujes od njih i da ti oni to pokazuju, zasad jos uvek miroljubivo. Razlog je nebitan, iako sam siguran da ti razlog moras znati, ili bar naslucivati. Mozda imas nesto sto oni nemaju, mozda ti dobro ide u zivotu, mozda imaju neku bolest, mozda imas vise para od njih, mozda ti je devojka lepa, mozda, mozda, mozda.. Ako nastavis da cackas mecku, moze doci do direktnijih napada (ne mora da se desi, samo kazem kako to ide), pa ce ti trebati dosta vremena da se oporavis od toga.

Zivot se ne odvija jednako za svakoga. Kad smo bili mladji, nije bilo bitno ko je ko, koliko para ima, svi smo bili srecni i zaigrani. Onda se odraste. Neko postigne u zivotu vise, neko manje. Neko je zadovoljan poslom koji radi, neko nije. Neko ima bolest, neko nema. Neko je pametniji, neko je gluplji. Neko ima srecan brak, neko nema. Neko mora da laze vise, neko tek ponekad. Ovih par recenica objasnjava realnu sliku o ljudima uopste, pa tako i o prijateljima. Dakle, slican sa slicnim ide. Slican slicnom ne zavidi, ne oseca se ugrozenim niti ljubomornim. Posto se u zivotu tesko nailazi na slicnog, tako i nastaju neprijatne situacije koje mi kasnije zovemo "laznim prijateljima", "losim ljudima", ili "losim iskustvima".

Sta god imas lepo i za sta god se izboris, moras to i da cuvas: ljubav, talenat, pare, brak, posao... Vole oteti, ili bar pokvariti srecu.. Ali, sve je to dzaba pricati dok se ne dozivi iz prve ruke.
 
Evo jos jednom: "Otvoreno odbijanje talasanja sa gomilom moze za posledicu imati bilo sta u rasponu od direktnog napada do perfidnijih metoda - izolacija, izbegavanje, organizovano vredjanje, ometanje normalne egzistencije.." Poenta je da se na neki nacin razlikujes od njih i da ti oni to pokazuju, zasad jos uvek miroljubivo. Razlog je nebitan, iako sam siguran da ti razlog moras znati, ili bar naslucivati. Mozda imas nesto sto oni nemaju, mozda ti dobro ide u zivotu, mozda imaju neku bolest, mozda imas vise para od njih, mozda ti je devojka lepa, mozda, mozda, mozda.. Ako nastavis da cackas mecku, moze doci do direktnijih napada (ne mora da se desi, samo kazem kako to ide), pa ce ti trebati dosta vremena da se oporavis od toga.

Zivot se ne odvija jednako za svakoga. Kad smo bili mladji, nije bilo bitno ko je ko, koliko para ima, svi smo bili srecni i zaigrani. Onda se odraste. Neko postigne u zivotu vise, neko manje. Neko je zadovoljan poslom koji radi, neko nije. Neko ima bolest, neko nema. Neko je pametniji, neko je gluplji. Neko ima srecan brak, neko nema. Neko mora da laze vise, neko tek ponekad. Ovih par recenica objasnjava realnu sliku o ljudima uopste, pa tako i o prijateljima. Dakle, slican sa slicnim ide. Slican slicnom ne zavidi, ne oseca se ugrozenim niti ljubomornim. Posto se u zivotu tesko nailazi na slicnog, tako i nastaju neprijatne situacije koje mi kasnije zovemo "laznim prijateljima", "losim ljudima", ili "losim iskustvima".

Sta god imas lepo i za sta god se izboris, moras to i da cuvas: ljubav, talenat, pare, brak, posao... Vole oteti, ili bar pokvariti srecu.. Ali, sve je to dzaba pricati dok se ne dozivi iz prve ruke.

slažem se s ovim dobro je
mada ako i izgubiš nešto preživi se, samo pazi da nemaš u biografiji stvari za kojima žališ nekako nije uvek lako prepoznati dok se dešava, mada postoji neki crvić koji tiho šapuće. možda nisu važne i neko ti kaže da nisu važne ali stalno se u mislima na to vraćaš
 
ne mora da se skuplja i širi, meni recimo druženje ne ide baš. nisam dobra za to. mnogi su me ostavljali (mislim u drugarskom smislu), nekad je situacija bila bolja ali se kvarila, nekad i zbog nekih mojih bez veze poteza. šta ćeš guraš dalje nešto si gubav :D možda sam i ok ovako dok se ne približavam previše
u stvari s godinama se i navikneš na to ali primetiš da neki ljudi imaju društvo dok ga ja u pravom smislu i nemam. ali opet neko me je ipak stavio na fejsbuk i to je nešto. mada s godinama neki ljudi formiraju porodice, imaju decu, neki se i razvode, a neki ne, pa eto i to se dešava i spaja ili razdvaja ljude
 
Poslednja izmena:
Cao svima. :) Kako vreme ide, tako i moja nedoumica postaje sve izvesnija da drustvo nije bilo iskreno kao sto sam mislio. Nista strasno, prevari se covek, bude prevaren, prezivi i ide dalje.

Oni su zaboravljena prica, najbolji drug po najmanje. Necu nikog da molim. Da pitam nije mi padalo napamet. Svako od nas na studijama ima svoje drustvo, novi zivot sa novim likovima oko sebe. Vidim da mogu bez mene, tako da mogu i ja bez njih. Inace je izmedju nas sve ok kad se sretnemo. Sve bude "gde si, sta ima, videcemo se naravno" i na tome se zavrsi.

Ja sam tog "najboljeg druga" lose procenio, jer je on mene prvi i jedini iz drustva cesto zvao napolje. Sad vidim da to nije iz pravog prijateljstva nego kad je to njemu trebalo iz bilo kod razloga. Kad sam ja njega poceo da zovem da se vidimo, nalazio je mali milion razloga. Jednom mi je bio samo on na rodju, jer je hteo da mi vrati neku knjigu sto sam mu pozajmio. Predlozio sam mu da dodje neki dan posle rodja, dosao je i nije mi kupio ni cokoladu. Verovali ili ne??? Njie mi stalo do 100g cokolade pored torte, ali sam pomislio kolika stipsa moras da budes da ides kod nekog ko ti uvek pomogne da neces ni cokoladu da mu kupis Tu se vidi kako me je navukao na tanak led, onako podmuklo, svesno, sa nekim njemu znanim razlogom. Smanjio sam maksimalno komunikaciju posebno sa njim. Letos je bio pravi test gde smo se vidjali samo u prolazu i popricali i na tome se zavrsilo. Realno, nikad se redje nismo vidjali i komunicirali, ali to je na njemu. Namerno nisam hteo da ga cimam prvi nek se on seti mene ako hoce. To je razlog vise da mi nije bio nikakav drugar i da sam se zeznuo u proceni, ali iz gresaka se uci.

Studiram u Beogradu. Ostali su po NSu, Nisu ili ostali kuci na fakultetu u nasem gradu. Mozda je to razlog izbegavanja, jer meni ide ok, zavrsavam, mozda ih to iritira + zivot u Bgu. Onaj najbolji drug je mozda mislio da ce da se ovajdi od mene i da ga zovem iz Nisa da idemo na splavove i klubove. Kao prvo on ili oni mene nikad nisu pozvali kod sebe i kao drugo nemam vilu da time sto studiram u prestonici gostim stare drugare koji, na kraju krajeva, nisu to ni zasluzili. Realno, sto neko od njih mene pozove kod njih? Time vidim koliki su drugari i da ih ne zanimam, a takvim ponasanjem oni mene jos manje.
 
Cao svima. :) Kako vreme ide, tako i moja nedoumica postaje sve izvesnija da drustvo nije bilo iskreno kao sto sam mislio. Nista strasno, prevari se covek, bude prevaren, prezivi i ide dalje.

Oni su zaboravljena prica, najbolji drug po najmanje. Necu nikog da molim. Da pitam nije mi padalo napamet. Svako od nas na studijama ima svoje drustvo, novi zivot sa novim likovima oko sebe. Vidim da mogu bez mene, tako da mogu i ja bez njih. Inace je izmedju nas sve ok kad se sretnemo. Sve bude "gde si, sta ima, videcemo se naravno" i na tome se zavrsi.

Ja sam tog "najboljeg druga" lose procenio, jer je on mene prvi i jedini iz drustva cesto zvao napolje. Sad vidim da to nije iz pravog prijateljstva nego kad je to njemu trebalo iz bilo kod razloga. Kad sam ja njega poceo da zovem da se vidimo, nalazio je mali milion razloga. Jednom mi je bio samo on na rodju, jer je hteo da mi vrati neku knjigu sto sam mu pozajmio. Predlozio sam mu da dodje neki dan posle rodja, dosao je i nije mi kupio ni cokoladu. Verovali ili ne??? Njie mi stalo do 100g cokolade pored torte, ali sam pomislio kolika stipsa moras da budes da ides kod nekog ko ti uvek pomogne da neces ni cokoladu da mu kupis Tu se vidi kako me je navukao na tanak led, onako podmuklo, svesno, sa nekim njemu znanim razlogom. Smanjio sam maksimalno komunikaciju posebno sa njim. Letos je bio pravi test gde smo se vidjali samo u prolazu i popricali i na tome se zavrsilo. Realno, nikad se redje nismo vidjali i komunicirali, ali to je na njemu. Namerno nisam hteo da ga cimam prvi nek se on seti mene ako hoce. To je razlog vise da mi nije bio nikakav drugar i da sam se zeznuo u proceni, ali iz gresaka se uci.

Studiram u Beogradu. Ostali su po NSu, Nisu ili ostali kuci na fakultetu u nasem gradu. Mozda je to razlog izbegavanja, jer meni ide ok, zavrsavam, mozda ih to iritira + zivot u Bgu. Onaj najbolji drug je mozda mislio da ce da se ovajdi od mene i da ga zovem iz Nisa da idemo na splavove i klubove. Kao prvo on ili oni mene nikad nisu pozvali kod sebe i kao drugo nemam vilu da time sto studiram u prestonici gostim stare drugare koji, na kraju krajeva, nisu to ni zasluzili. Realno, sto neko od njih mene pozove kod njih? Time vidim koliki su drugari i da ih ne zanimam, a takvim ponasanjem oni mene jos manje.

http://vukajlija.com/koristoljublje/71551

"Pamti dobro: svi su nasi osjecaji i obziri samo nase slabosti i njih vreba i na njih cilja sve oko nas. Odmalena se navikni da ti nimalo ne laska kad te hvale i da ti ni najmanje ne smeta kad te nazivaju tvrdicom, bezdusnim i samozivim stvorenjem. Prvo je znak da treba biti na oprezu, a drugo da si na pravom putu. Ne uspijeva kod ljudi onaj ko je dobar i izdasan, nego onaj ko je sposoban da ne bude ni jedno ni drugo, a da mu ljudi ne mogu nista. A sto svijet hvali dobre i izdasne ljude, to je zato sto od njih i njihove propasti zivi. Ali ti zarana nauci da se nikad ne das zbuniti ni zavesti rijecima; gledaj samo stvar o kojoj se radi a ime kojim se ljudi nazivaju ostavi onima koji su ga izmislili da bi zavarali tvoju paznju. Ko tebe postuje i svoje cuva, toga svi cuvaju i postuju; na druge se ne mozes osloniti. Zato, svoje gledaj, tako da, po mogucnosti, nista sto je tvoje nikad, ni za jedan minut ne dodje u zavisnost od dobre volje drugih ljudi."
 
Poslednja izmena:
Hvala na korisnim savetima. :)

Samo da kazem da nisam agresivan, drukara, stekara, cinkaros, smarac, ne podhebavam ljude. Volim da se salim i da se zezam, ali ne da nekom na taj nacin spustim ili budem zajedljiv i ljubomoran. Jedan drug to radi koji kroz salu i humor, voli da pametuje i zeza druge. To svi vide, ali im je i dalje kul. Ne glumim budalu i glupog avgusta samo da bi me potapsali po ramenu i rekli "koji si car". Ni sa kim od njih nisam bio u svadji. Nisam ni sa najboljim drugom nego sam samo primetio da se njegov odnos prema meni promenio u poslednje vreme u odnosu dok smo isli u srednju skolu. Ocigledno dok sam mu trebao on me je cimao, sad kad mu ne treba, on me ne cima. Kad ga ja iscimam on vrda. Kad se ne razumem u temu ja se ne ubacujem.

Ako im trebam nek me zovu. Dok traje faks mesecima se ne cujemo i ne vidjamo, svako na svoju stranu gleda svoja posla. Tako i ja radim, ali mislim, kad smo na odmoru, da se druzimo cesce koliko je to moguce. Iz njihovog ugla nije moguce sto se mene tice. To govori samo o njima.

Nisu ti to drugari niti ce biti, sudbina vas na silu spojila u srednjoj i to se sad razgradjuje, pici dale i uve se i ti nima srdacno javi kad ih sretnes na ulici....
 
Cao svima. :)

Imam utisak da me u poslednje vreme drustvo iz kraja izbegava. Svi mi studiramo i onda se skupimo svi u kraju, uglavnom, leti. Pocela je da bude ovakva situacija poslednjih godinu dana.

Kad izadjem s njima oni kazu necemo dugo ako ih je npr dvojica ili ako ih je vise oni ubrzo pocnu da se razilaze. Ako me neko pozove i vise nas je, ja ne znam koliko su dugo napolje, pa ubrzo posle mog dolaska pocnu da se razilaze jedan po jedan. Dogovorimo se nesto ranije da svi izadjemo, kad me oni ne pozovu prvi. Nego ja kad cimnem nekog oni kazu da su vec napolje. Drug s kojim sam najvise provodio vreme na njegovo insistiranje tokom srednje, sad stalno ima neke izgovore i negde zuri kad ga pitam da se vidimo. I kad se vidimo to je nesto kratko, nema vremena mnogo. Jednom me je zvao napolje zato sto nije bilo nikog od ostalog drustva. Kad se isto drustvo skupilo on me je veoma retko zvao. Istog lika zovem napolje on ne moze navodno je sa nekim drustvom, a to je isto nase drustvo. Pomenuti najbolji drug vec dve godine mi ne cestita rodjendan, ja njemu da. Znam da ne moze da zaboravi tako lako kao sto nije godinama, jer jedan drug i ja imamo isti dan rodjendan i njemu cestita. Kad ih vidim kazem im ajde da se vidimo, zovite kad izlazite, oni kazu vazi, nije problem. Posle vidim nekoliko njih u gradu. Retko gledam da im se pridrzujuem da ne ispadnem prilepak. Smatram da ako mogu sebe medjusobno da zovu mogu i mene ako hoce.

To je najkrace kako se oni ophode prema meni. Ne znam sta im je. Da li su ljubomorni, da li sam lud, da li im nisam zanimljiv na neki nacin? Znamo se od osnovne, nikad se ni sa kim nisam posvadjao, ne kapiram njihovu promenu. Mozda gresim negde? Sve je fino, super kad ih sretnem, kako si, gde si, vidimo se, aha vazi i na tome se zavrsi.

Pa pitaj ih u cemu je problem.
 
Nisu ti to drugari niti ce biti, sudbina vas na silu spojila u srednjoj i to se sad razgradjuje, pici dale i uve se i ti nima srdacno javi kad ih sretnes na ulici....

Hvala na savetu. :) To i radim. Da vide nisam ljut, sto i nisam.

Pa pitaj ih u cemu je problem.

Mogu, ali bi bilo fer da oni meni kroz savet kazu sta ima kod mene smeta, ako ima neceg. Drugi je razlog zato sto nema svrhe. Pri kraju nam je faks, kuci dodjemo za praznike kao sad ili na leto. Imamo priliku dva put godisnje da se vidimo. Ako nece posle 10-15 godina druzenja da se vidimo, ne moraju.

--------------------------------------------------------
Samo mi je ne shvatljivo sto im nista nisam lose rekao, uradio. Ja namerno nisam nikog cimao napolje letos kad smo se skupili. Niko me nije zvao, bio sam samo dva put letos s njima u drustvu. Oni su cesce izalzili, vidjao sam ih po gradu. Oni nemaju neko posebno drustvo, nego se svi druze medjusobno.

Posebno me iznenadio letos tzv "najbolji drug". Jednom me cimnuo napolje s ostatkom ekipe i to je to. Posle sam ga sretao, poslednju put se iznenadio sto me je sreo. Mislio da sam se vratio u Bg na faks, a sa ostalim se vidja ili zna ko se vratio na faks. Jede g..... realno. Da li stvarno misli da je ozbiljan, to radi slucajno i nenamerno ili me zeza? Ispalio me je par puta, ali sam gledao na to dosta mekano, mislio sam da nema potrebe da rusim odnos iz primera koje cu navesti, ali vidim da sam trebao da prekinem ranije.

1. Pre pet godina kad je rekao da nece ici na neki koncert pod izgovorom da nema pare. Ja sam ga radi reda pitao. Posle mi je rekao kad sam ga zvao napolje i nije se javljao. jer je bio na to istom koncertu sa curom. Nije problem sto je bio sa curom, ali sto nije rekao da nece, jer ima u planu sa curom da ide. Mozda se meni islo, pa bih isao sa nekim drugim.

2. Zvao sam ga na rodj, posto mi je nesto pomogao na kraju cetvrte oko engleskog, da mu se zahvalim i da ga castim. Verovali ili ne, nije mi kupio ni cokoladu. Nije mi stalo do iste pored torte, pozvan je dva dana posle rodja koji mi je cestitao.

3. Poslednje dve godine mi ne cestita rodj, a zapocnem neki neobavezan razgovor na fb dan ili dva posle rodja da vidim hoce li se setiti. Fora je u tome sto ja i jos jedan drug imamo isti dan rodj, vidim da njemu cestita tako da nema sanse da ne zna. Nije mi stalo do njegovih dve reci, ali nije lepo. Cimao me je tokom srednje za sve i svasta. Od toga da mu pozajmim knjigu do toga da idem s njim da kupi patike i sl. Mnogo je bilo situacija kad sam ja cesce njemu izasao u susret nego on meni. Vise je on hteo od mene, nego ja od njega.
 
Onog koga tema smara ne mora da cita. Tema je moja, mogu da pisem knjigu na njoj ako hocu. Sa drustvom sam zavrsio svaku blizu komunikaciju, ali sam samo odgovorio clanovima @AZTEC i @Kasvataja na postove kad su voljni da me posavetuju.

Hvala svima koji su me posavetovali i nadam se da ce ova tema i odgovori pomoci drugima koji se nalaze u istoj ili slicnoj situaciji. :)
 
Cao svima. :)

Imam utisak da me u poslednje vreme drustvo iz kraja izbegava. Svi mi studiramo i onda se skupimo svi u kraju, uglavnom, leti. Pocela je da bude ovakva situacija poslednjih godinu dana.

Kad izadjem s njima oni kazu necemo dugo ako ih je npr dvojica ili ako ih je vise oni ubrzo pocnu da se razilaze. Ako me neko pozove i vise nas je, ja ne znam koliko su dugo napolje, pa ubrzo posle mog dolaska pocnu da se razilaze jedan po jedan. Dogovorimo se nesto ranije da svi izadjemo, kad me oni ne pozovu prvi. Nego ja kad cimnem nekog oni kazu da su vec napolje. Drug s kojim sam najvise provodio vreme na njegovo insistiranje tokom srednje, sad stalno ima neke izgovore i negde zuri kad ga pitam da se vidimo. I kad se vidimo to je nesto kratko, nema vremena mnogo. Jednom me je zvao napolje zato sto nije bilo nikog od ostalog drustva. Kad se isto drustvo skupilo on me je veoma retko zvao. Istog lika zovem napolje on ne moze navodno je sa nekim drustvom, a to je isto nase drustvo. Pomenuti najbolji drug vec dve godine mi ne cestita rodjendan, ja njemu da. Znam da ne moze da zaboravi tako lako kao sto nije godinama, jer jedan drug i ja imamo isti dan rodjendan i njemu cestita. Kad ih vidim kazem im ajde da se vidimo, zovite kad izlazite, oni kazu vazi, nije problem. Posle vidim nekoliko njih u gradu. Retko gledam da im se pridrzujuem da ne ispadnem prilepak. Smatram da ako mogu sebe medjusobno da zovu mogu i mene ako hoce.

To je najkrace kako se oni ophode prema meni. Ne znam sta im je. Da li su ljubomorni, da li sam lud, da li im nisam zanimljiv na neki nacin? Znamo se od osnovne, nikad se ni sa kim nisam posvadjao, ne kapiram njihovu promenu. Mozda gresim negde? Sve je fino, super kad ih sretnem, kako si, gde si, vidimo se, aha vazi i na tome se zavrsi.

Istina ima mnogo lica: prvo: da li si ih pitao otvoreno i iskreno da li te izbegavaju? da li si razmotrio sa njima razloge zasto se to desilo? drugo: op.cit. " Da li su ljubomorni, da li sam lud, da li im nisam zanimljiv na neki nacin?" Mozda bi pravo pitanje bilo - da li ti sebe smatras nezanimljivim, A ljubomornim na njihovo druzenje? Obicno ono sto mislimo o sebi, a nismo spremni da prihvatimo, saljemo u spoljasnji svet. Razmotri sve opcije, jer ishitrena odluka nije najbolje resenje
 
Poslednja izmena:
Hvala na korisnim savetima. :)

Samo da kazem da nisam agresivan, drukara, stekara, cinkaros, smarac, ne podhebavam ljude. Volim da se salim i da se zezam, ali ne da nekom na taj nacin spustim ili budem zajedljiv i ljubomoran. Jedan drug to radi koji kroz salu i humor, voli da pametuje i zeza druge. To svi vide, ali im je i dalje kul. Ne glumim budalu i glupog avgusta samo da bi me potapsali po ramenu i rekli "koji si car". Ni sa kim od njih nisam bio u svadji. Nisam ni sa najboljim drugom nego sam samo primetio da se njegov odnos prema meni promenio u poslednje vreme u odnosu dok smo isli u srednju skolu. Ocigledno dok sam mu trebao on me je cimao, sad kad mu ne treba, on me ne cima. Kad ga ja iscimam on vrda. Kad se ne razumem u temu ja se ne ubacujem.

Ako im trebam nek me zovu. Dok traje faks mesecima se ne cujemo i ne vidjamo, svako na svoju stranu gleda svoja posla. Tako i ja radim, ali mislim, kad smo na odmoru, da se druzimo cesce koliko je to moguce. Iz njihovog ugla nije moguce sto se mene tice. To govori samo o njima.

Mozda su tvoji drugari poceli da se drogiraju,pa im se ti nekako ne uklapas u tu njinu grupu.Ili nece da te uvlace u to,ili im nisi zanimljiv dok su pod opijatima.
 
Cao svima. :)

Imam utisak da me u poslednje vreme drustvo iz kraja izbegava. Svi mi studiramo i onda se skupimo svi u kraju, uglavnom, leti. Pocela je da bude ovakva situacija poslednjih godinu dana.

Kad izadjem s njima oni kazu necemo dugo ako ih je npr dvojica ili ako ih je vise oni ubrzo pocnu da se razilaze. Ako me neko pozove i vise nas je, ja ne znam koliko su dugo napolje, pa ubrzo posle mog dolaska pocnu da se razilaze jedan po jedan. Dogovorimo se nesto ranije da svi izadjemo, kad me oni ne pozovu prvi. Nego ja kad cimnem nekog oni kazu da su vec napolje. Drug s kojim sam najvise provodio vreme na njegovo insistiranje tokom srednje, sad stalno ima neke izgovore i negde zuri kad ga pitam da se vidimo. I kad se vidimo to je nesto kratko, nema vremena mnogo. Jednom me je zvao napolje zato sto nije bilo nikog od ostalog drustva. Kad se isto drustvo skupilo on me je veoma retko zvao. Istog lika zovem napolje on ne moze navodno je sa nekim drustvom, a to je isto nase drustvo. Pomenuti najbolji drug vec dve godine mi ne cestita rodjendan, ja njemu da. Znam da ne moze da zaboravi tako lako kao sto nije godinama, jer jedan drug i ja imamo isti dan rodjendan i njemu cestita. Kad ih vidim kazem im ajde da se vidimo, zovite kad izlazite, oni kazu vazi, nije problem. Posle vidim nekoliko njih u gradu. Retko gledam da im se pridrzujuem da ne ispadnem prilepak. Smatram da ako mogu sebe medjusobno da zovu mogu i mene ako hoce.

To je najkrace kako se oni ophode prema meni. Ne znam sta im je. Da li su ljubomorni, da li sam lud, da li im nisam zanimljiv na neki nacin? Znamo se od osnovne, nikad se ni sa kim nisam posvadjao, ne kapiram njihovu promenu. Mozda gresim negde? Sve je fino, super kad ih sretnem, kako si, gde si, vidimo se, aha vazi i na tome se zavrsi.
Drustvo iz kraja? Svi vi studirate - ili - svi studirate ? i onda se skupite - ili - i onda se skupite svi - bez "i" i "svi", dovoljno je (onda se skupimo). Pa sad ne znam da li se skupite uglavnom svi, ili se skupite uglavnom a ne skupite se skroz, ili se skupite uglavnom leti, jer si stavio zarez nakon uglavnom, pa napisao leti, i onda si napisao "skupimo svi, uglavnom, leti"? I dje su zene tu? JE*ETE LI STO? JESTE PROCITALI LEKTIRUUUUUUU? Jel vam sad "Rat i mir"? Ima, ima puno tu da se cita...kakav je Andraja, hahaa... Ajde pa neka krene to na bolje, neka bude jedan napredak i neka lovcen i Avala pomognu koliko se moze, i tako...
 

Back
Top