Ima li danas normalnih???

AleksBGD

Aktivan član
Poruka
1.377
U zadnjih par dana naisao sam na nekoliko osoba koje bih mirne duse mogao klasifikovati kao lude... Ponasaju se nenormalno, imaju povremeno da izvale neke potpune nebuloze koje su za njih potpuno logicne, pogled im unezveren ili pak mutan, malo-malo menjaju raspolozenja (od toga da su odusevljeni tobom do toga da te mrze i ne zele ocima da te vide)... :eek:

Danas je takvih, cini mi se, sve vise... Ili mozda prosto u zadnje vreme cesce nalecem na njih ili pak sam tek sad poceo da ih primecujem... :confused:

Ko je onda danas normalan? Kako da znamo da nismo i mi sami mozda malo nenormalni a da toga ocigledno nismo ni sami svesni? Koji su kriterijumi normalnosti i po kojim znacima covek moze da prepozna da li je neko normalan ili ne? :think:
 
E i ja ih svakim danom sve vise vidjam... takvih kako ih opisujes.
Eto, danas cekam da platim nesto u posluzi, pa odjednom kasirica rece za neku zenu koja je zaboravila da ponese svoju kesu sa sobom ,,e jadnica,, (verovatno zna njenu tuznu pricu), pa se zena pored mene u redu nadoveza recima kome je danas dobro i sama rece za sebe da njoj nije dobro, da je bolesna, da nema para, i da je malo onih koji zive dobro.
Mislim da je za sve kriva besparica, nemanje posla, briga za svaki novi dan, kako ce se ,,preturiti preko glave``.
Eto, ja prva ne zivim dobro, ne zivim onako kako sam navikla i sa tim ne mogu da se pomirim. Borim se da nesto promenim, ali nalecem na zid.
Na kraju cu se predati i utopiti se u masu nezadovoljnih, razocaranih.
E sad ne znam zasto sam ja ovo napisala, ali valjda ne skodi, a kad ne skodi valjda moze da pomogne.

A da ima ljudi sa psihickim poremecajima i to u sve vecem broju - ima.
Sad ne znam zasto je to tako, ali sve je u zivotu povezano, sve se nadogradjuje jedno na drugo, pa tako i te bolestine koje se ne smeju zanemariti. Treba tim ljudima nekako pomoci, barem savetom da se jave lekaru... ali ako takvi ljudi nisu svesni da su bolesni, da se cudno ponasaju za svoju okolinu, tesko da ce sami potraziti pomoc.
 
Poslednja izmena:
E i ja ih svakim danom sve vise vidjam... takvih kako ih opisujes.
Eto, danas cekam da platim nesto u posluzi, pa odjednom kasirica rece za neku zenu koja je zaboravila da ponese svoju kesu sa sobom ,,e jadnica,, (verovatno zna njenu tuznu pricu), pa se zena pored mene u redu nadoveza recima kome je danas dobro i sama rece za sebe da njoj nije dobro, da je bolesna, da nema para, i da je malo onih koji zive dobro.
Mislim da je za sve kriva besparica, nemanje posla, briga za svaki novi dan, kako ce se ,,preturiti preko glave``.
Eto, ja prva ne zivim dobro, ne zivim onako kako sam navikla i sa tim ne mogu da se pomirim. Borim se da nesto promenim, ali nalecem na zid.
Na kraju cu se predati i utopiti se u masu nezadovoljnih, razocaranih.

E sad ne znam zasto sam ja ovo napisala, ali valjda ne skodi, a kad ne skodi valjda moze da pomogne.

A da ima ljudi sa psihickim poremecajima i to u sve vecem broju - ima.
Sad ne znam zasto je to tako, ali sve je u zivotu povezano, sve se nadogradjuje jedno na drugo, pa tako i te bolestine koje se ne smeju zanemariti. Treba tim ljudima nekako pomoci, barem savetom da se jave lekaru... ali ako takvi ljudi nisu svesni da su bolesni, da se cudno ponasaju za svoju okolinu, tesko da ce sami potraziti pomoc.
Da, ali... U besparici nisu samo oni, mnogi su u besparici. Ali ne reaguju svi kao oni.

Mozda gresim ali moj skromni, subjektivni zakljucak je da je danas sve vise ludih... Cak, u vezi sa ovom temom je i moj drugi problem koji je upravo neko opisao u okviru jedne druge teme, pod naslovom "kako se ponasati u takvom drustvu"... :confused:

Upravo na tu borbu, koju sama pominjes, sam i mislio... Ima jos nas koji si borimo ali cak i mi razmisljamo ponekad o tome da se jednostavno prepustimo tom opstem ludilu... To i jeste ono sto je glavni problem.
 
Poslednja izmena:
U zadnjih par dana naisao sam na nekoliko osoba koje bih mirne duse mogao klasifikovati kao lude... Ponasaju se nenormalno, imaju povremeno da izvale neke potpune nebuloze koje su za njih potpuno logicne, pogled im unezveren ili pak mutan, malo-malo menjaju raspolozenja (od toga da su odusevljeni tobom do toga da te mrze i ne zele ocima da te vide)... :eek:

Danas je takvih, cini mi se, sve vise... Ili mozda prosto u zadnje vreme cesce nalecem na njih ili pak sam tek sad poceo da ih primecujem... :confused:

Ko je onda danas normalan? Kako da znamo da nismo i mi sami mozda malo nenormalni a da toga ocigledno nismo ni sami svesni? Koji su kriterijumi normalnosti i po kojim znacima covek moze da prepozna da li je neko normalan ili ne? :think:
Evo, čitaj i zanimaj se:
http://forum.krstarica.com/entry.php/19259-NORMALNOST-1.-deo
 
mali covek nije u polozaju da utice na dogadjaje..u prevodu..nista se ne pita..a kad se na to nadoveze da je u srbiji samozivost glavna crta licnosti..ovde je svako za sebe ..a kad je tako e tu nema niti ce ikad biti bolje..samo moze biti gore..
naime samozivost i opstanak/napredak drustva se medjusobno iskljucuju
al sta znaa jaa..coban od ovaca sa kopaonika
 
U ljudskoj prirodi je da za sve nađe krivca izvan sebe..u okolnostima socijalnim,finansijskim,porodičnim..društvenim anomalijama i raznoraznim devijantnim oblicima ,krizi sveg moralnog..
često sam se pitala koji je moj dio krivice..i tražila kako da ostanem normalna u svemu što želim da budem i u svemu što nisam(uspjela biti)..
vrlo je teško odrediti i definisati "normalnost" ali činjenica je da je sve manje normalnih ljudi,odnosa i pojava oko nas....veliki dio je onih koji obezglavljeno samodevalviraju na oštrici između realnog i željenog,ostvarenog i neostvarenog...i onda ih srećemo pogubljene,izbezumljene,neusredsređene kako bauljaju oko nas..po marketima,na ulicama,u kafićima..neprimjereno ili agresivno reaguju na svijet oko sebe(ili ne reaguju uopšte poput biljki)..
Mišljenja sam da svaki čovjek mora u sebi izgraditi svoj mali svijet kojim se treba zaštititi od beznađa i erozije svega što ga okružuje..bez obzira koliko je teško nositi životne probleme,u tom malom svijetu svako mora ostati "dobar sam sa sobom" jer samo takav može da izađe napolje i sretne nekog ko je normalan..a takvih ima..ne mnogo,ali ih ima i oni me raduju jer uz njih i njihovu pomoć i ja ostajem normalna..
 
U ljudskoj prirodi je da za sve nađe krivca izvan sebe..u okolnostima socijalnim,finansijskim,porodičnim..društvenim anomalijama i raznoraznim devijantnim oblicima ,krizi sveg moralnog..
često sam se pitala koji je moj dio krivice..i tražila kako da ostanem normalna u svemu što želim da budem i u svemu što nisam(uspjela biti)..
vrlo je teško odrediti i definisati "normalnost" ali činjenica je da je sve manje normalnih ljudi,odnosa i pojava oko nas....veliki dio je onih koji obezglavljeno samodevalviraju na oštrici između realnog i željenog,ostvarenog i neostvarenog...i onda ih srećemo pogubljene,izbezumljene,neusredsređene kako bauljaju oko nas..po marketima,na ulicama,u kafićima..neprimjereno ili agresivno reaguju na svijet oko sebe(ili ne reaguju uopšte poput biljki)..
Mišljenja sam da svaki čovjek mora u sebi izgraditi svoj mali svijet kojim se treba zaštititi od beznađa i erozije svega što ga okružuje..bez obzira koliko je teško nositi životne probleme,u tom malom svijetu svako mora ostati "dobar sam sa sobom" jer samo takav može da izađe napolje i sretne nekog ko je normalan..a takvih ima..ne mnogo,ali ih ima i oni me raduju jer uz njih i njihovu pomoć i ja ostajem normalna..

деца не лажу, док не науче од околине...
 
Danas u gradu, vidim grupica ljudi stoji kod česme i gleda "gore"... Pogledam i ja, a lik se popeo na krov hotela Kasina i u odelu Supermena il' koga već stoji na ivici.
SP_A4802a.jpg

I kako vreme odmiče, sve se više ljudi skuplja i svi samo gledaju... Onda je jedna grupa od 10-15 ljudi (većinom klinci) počela da viče "SKOČI **ičko!!! SKOČI **ičko"
KO je u toj priči "nenormalan"?:think:
 

Back
Top