Vidiš, i u tome se slažem, ali za tako nešto je već kasno. Npr. Simo Matavulj je bio srpski pisac, jasno se deklarisao kao Srbin Katolik, umro je u Beogradu i bio je član SANU, koja se tada zvala drugačije, srpska kraljevska akademija ili tako nešto.
Ali kao što rekoh, za ikavicu je kasno. Stanovništvo nije ostalo na tim područjima, da se život nastavio tamo, da su Srbi ostajali i odatle se rađali novi književnici, sportisti, naučnici, onda bi ta priča imala nekog smisla.
Da je Seksi Djed bio na vlasti 90-e, Srbi bi verovatno živeli i danas u Dalmaciji, masovno bi se naseljavali na ta područja i ta priča bi imala drugačiji tok. Verovatno bi Krajina imala neku autonomiju poput Republike Srpske. Koja je, gle čuda, upravo najviše ojačala kada je gospodin Tadić bio predsednik, najviše zahvaljujući njemu.