Igra usiljene radnje

Tuzni_patak

Elita
Poruka
18.247
Mada bih mogao da nazovem ovo kao igra uslovljenih radnji, ali usiljeno daje pravi karakter nemogućnosti izbegavanja, a ne zavisnosti posledice od uzroka....

Inače igru koristim kad treba poznanicima shizofrenicima ili deci da objasnim neke odnose koji bi im pomogli u njihovim problemima...a jača percepciju svima....i socijalno znanje.

IGRA 1:
Zamislite da ste dete ili kad ste bili dete. Onda vas neko sa ledja obuhvati rukama i vi pokušavate da se izvučete i oslobodite iz stiska.
Fizička slabost će vas onemogućiti da to učinite.
Koja se osećanja javljaju u vama?
Koja je taktika daljeg ponašanja?


Na ovom primeru ću malo pomoći , o čemu se radi....
Svaka fizička slabost radja nove taktike, u ovom slučaju se javlja lukavost, kod nekoga mržnja kratkog trajanja koja se kasnije transformiše u potrebu za osvetom.
Prihvatanje situacije radja novu strategiju , potrebu za lukavstvom i sugestijama ka moćnijim, strpljenju i dugoročnim strategijama.

Odatle širenjem priče možemo lako sagledati zašto je lukavost dominantnija kod žena i kod fizički slabijih muškaraca, zašto se lukavost danas javlja kao generalni trend kod muškaraca (nemoć radja lukavstvo, a inteligencija radja raznolikost rešenja).
Tu imamo jedan socijalni problem, a to je prelazni period kad je kod žena dominantna lukavost , a kod muškaraca se tek stvara dominantno ispoljavanje lukavosti....


Kinderspirit ili srodna duša je nešto što deca često nalaze , a roditelji koriste u rečniku.
To je sličnost koja omogućava družbenicima da ukinu potpuno sve lukavosti i sve obazrivosti i potpuno se predaju svojim interesovanjima i ispoljavanju istih.

I uvek će biti tog ideala koji nastaje još kad smo deca.Društvo će samo oscilovati izmedju velike koncentracije lukavosti i prilika da se makar u ograničenom obimu isplji kinderspirit.

Sve je moguće , čak i odstupanje od lukavosti i obazrivosti radi tog cilja....
 
А шта фали лукавости? :)

Ја је сматрам позитивном, чак, јер не мора све да се ради конвенционалним методама, а није ми јасно зашто га је неминовно повезујеш са осветом?
 
Vidi Patak, malo sam izas'o iz fazona....
Al' sve mi se cini da jope hebes ove "testise" sto su malko syebani u vugla (u dusu).

Znam, znam.....ti pokusavas i verujes i dalje (i ja isto), al' i ja sam ponekad "testis" (kao sad recimo), pa se posle stidim :(
 
Sledeća igra....

IGRA 2:
Metalni teg od 10kg koji vam stalno stoji iznad glave kud god šetali , išli , ležali.
Vaš odnos prema prirodi i ko je kome gospodar moći....potpuno razumevanje stvari.....

Je l poenta da kazem koja bi mi se karakterna osobina razvila od toga? Onda je zanimljiva igra. Recimo da bi mi se kicma savila ( i bukvalno, a i karakterno ), a posle odredjenog vremena bih verovatno postao ravnodusan i tup. Je l valja ovakav odgovor?
 
Nisam imao mogućnost da editujem tekst inače bih ga preuredio.....

Dakle IGRA2

Metalni teg od 10 kg koji stalno stoji iznad glave okačen o konac za koji ne znate da li će da izdrži ili neće, a pri tome ne osećate težinu tega, tj jedina interakcija koja je moguća je eventualno kidanje konca i padanje tega sa visine od 1m iznad glave na vašu glavu....
*--------------------------------------------
Svaki odgovor je valjan.

Da li imate moć nad svim tegovima?
Nemate.
Nad onima nad kojima imate , možete ih pomerati, bacati, dizati , trenirati , koristiti, kotrljati.
Onaj iznad glave ne možete ni skloniti niti drugačije uticati na njega, on je tu i ako utiče onda utiče na vašu psihu ili socijalno ponašanje, to je već vaša stvar, vaš odgovor na IGRU2.....
Kako vas menja kratkoročno , a kako dugoročno taj teg......
 
Samo da napomenem.
Ove igre nisu namenjene da se kroz njih sugestivno deluje na ljude....analiza i korekcija....
Ove igre su namenjene samom čoveku, da sam shvati svoj odnos prema bitnim stvarima u životu.....

Moguće je otkriti odnos čoveka prema stvarima na osnovu drugih trik pitanja i pozicija, tako da za psihoanalizu ovakve igre nisu potrebne, i čak ih treba izbegavati....
One služe pojedincu da kroz banalno igranje shvati svoj izlaz iz odredjenih situacija koje ga podsećaju , osećajima , na situaciju iz igre....

Emotivni sinonimi.....

Recimo stav prema smrti mnogo utiče na razne odnose čoveka , uglavnom je neprimetno ljudima kako , ili uticaj tumače na izokrenut način kao insinuaciju i kontru......
A usput da kažem da igra sa tegovima ima veći uticaj na stav prema prirodi nego prema smrti , a jasno je da je jedna od oblasti prirode i smrt....
 
Evo kako sam ja zamislio igru....


Igra 2....
Teg od 10kg će sigurno da me razbije ako padne na glavu sa metra....i ubije verovatno...
Sličan teg stoji na podu pored mene....
Na njega mogu da utičem...
Mogu da ga nosim , premeštam , bildujem, pravih herbarijum uz pomoć njegove težine, pritiskam kupus sa njim i slično....Ja sam moćan za njega i potpuno ga kontrolišem....nije mi opsesija , ali je konstatacija....
Sa druge strane teg iznad glave ne kontrolišem i ne utičem na njega....
-Mogu da se plašim njega kratko , pa da vremenom slegnem i zaboravim na njega.
-Mogu da uopšte ne mislim na njega ili da se trudim da izbegavam misli o njemu.
-Mogu da se stalno štrecam i razmišljam o njemu i da mi je stalno neprijatno.
-Mogu da se toliko usredsredim na njega da sve ostalo manje primećujem...
-Mogu da razmišljam o tegovima i to kako je sve tako relativno , gospodar nad jednim , a sluga drugog...
-Mogu da stvorim neki sujeverno ulizivački odnos prema tegovima pa da pažljivo postupam sa onima na podu u težnji da izvučem neku statističku ili uzročnu vezu da se teg iznad glave zato neće otkačiti ili konac puknuti....
-Mogu da prihvatim situaciju da ako neke odnose ne poznajemo 100% uvek smo u poziciji i sluge i gospodara , a i kada poznajemo ako ne kontrolišemo 100%
-Mogu da tumačim situaciju kao saradnju mene i populacije tegova ili prirode, gde svi zavisimo jedni od drugih i medjusobne interakcije....

Iz datih odnosa prema igri vidimo naš odnos prema smrti , pa čak i naše rešenje straha od smrti kroz religiju , sujeverje, nauku, ignorisanje, izbegavanje, privikavanje, odnos prema moći, prema drugima.....

Što duže igramo igru , to duže vidimo kako okolnosti u životu menjaju nas same i našu igru....
 
Zašto u tegu iznad glave videti isključivo "neprijatelja", možda je on tu da nas štiti, od lupam, kiše, jakog sunca......

Što se smrti tiče, da, to je užas koji čovek mora da doživi, ali ako ne prihvata to kao jedini način da se transformiše za večnost, nego ga doživljava kao kraj svih krajeva. Tada je teg pretežak za tako nemoćno stvorenje, u svakom pogledu, pretežak.
 
izvini taisa ali ti pishesh o bolu... i to bolu koji nije iznad glave vec u nama... uzasnom bolu koji donosi smrt bliznjih... iznad glave moze samo da nam bude nedozivljeni uzas odnosno moguca smrt nekih drugih ljudi tek kao pretnja... nekih drugih ili sopstvena...
 

Back
Top