Igmanski marš

Nikita Kulganov

Buduća legenda
Poruka
27.870
- „Neprijatelj je pokazao izrazitu nadmoćnost na Bijelim Vodama i Pjenovcu — napadao je sa severa, istoka i jugoistoka. Dobijene informacije su ukazivale da nas neprijatelj čeka u zasedama, ako krenemo na zapad. Na jugu je Sarajevo — jak garnizon! Znači, opkoljeni smo! Kuda poći? Čekati da nas jake neprijateljske snage napadnu — nije dolazilo u obzir. Razmišljao sam o svim mogućnostima. U Sarajevu garnizon je bio jak, ali tamo nas ne očekuju, jer misle da smo dobili jak udarac, razbijeni i slabi, te da ćemo pre bežati nego napadati. Brzo je sazrela odluka — na jug! Pored Sarajeva! Politički komesar Fića se odmah složio.“
(Koča Popović)
Igmanski marš herojska epopeja, kako su se hrabri partizani Prve proleterske izvukli iz obruča, tako što su prošli pored samog Sarajeva na - 40 C, kada je drvo pucalo. Hrabri i disciplinovani partizani su marširali 19 sati i uspeli da se izvuku i pobede daleko nadmoćnijeg neprijatelja !
800px-Spomenik_Igmanskom_maršu_u_Blažuju.jpg

U noći 27. januara 1942. godine, pri temperaturi od -40 stepeni, Prve proleterske brigade krenula je usiljeni marš uz planinu Igman.
Kada je, već sredinom januara 1942. godine otpočela velika nemačko-ustaška ofanziva u istočnoj Bosni, Prva proleterska udarna brigada našla se u njenom središtu. Od Romanije, Prače i Rogatice do Vlasenice, Olova i Vareša njeni bataljoni su vodili teške borbe.
Veliki gubici na Pjenovcu i Bijelim Vodama i uspeh neprijatelja koji je povratio ranije izgubljene gradove i ovladao svim komunikacijama na teritoriji istočne Bosne, doveli su glavninu Prve proleterske udarne brigade u veoma neizvesnu situaciju.
Bila je koncentrisana na malom prostoru, na severnim padinama Romanije, u rejonu Pusto Selo-Gajevi-Rakova Noga, gde nije bilo uslova za dalje zadržavanje.
Zato je komanda izdala naređenje o usiljenom maršu preko planine Igman.
U Igmanskom maršu u Drugom svetskom ratu, glavnina Prve proleterske brigade tokom druge neprijateljske ofanzive prešla je sto kilometara od Jahorine do Foče, preko Sarajevskog polja i planine Igman.
Marš više od 700 boraca, od kojih 50 ranjenih i bolesnih, trajao je 19 časova kroz dubok snijeg, pri ledenom vremenu i temperature od -40 stepena Celzijusova.
U maršu su promrzla 172 borca i nekima su bez anestezije amputirani delovi tela.
Igmanski marš je, zbog zamisli, inicijative i odlučnosti Štaba brigade, zbog njegove procene neprijatelja i postignutog izneneđenja, a najviše zbog natčovečanskih napora, izdržljivosti i discipline boraca Prve proleterske brigade i čudesnog junaštva njenih promrzlih boraca prilikom teških operacija u fočanskoj bolnici, postao legenda.
https://www.dnevno.rs/istorija/na-d...G2zrgIhfaCNiNAb8pkruRIUK97DmHaDZHTsNlztCjdP3c
DxsWaGmW0AAUIVJ.jpg

Milisav Samrdžić je rekao da četnici nisu napali partizane prilikom susreta na Velikom Polju, ,,nego su partizane dočekali s ljubavlju, eto došli im braća Srbijanci.,,
Mada je naš poznati poznavalac istorije Miroslav Lazanski objasnio u čemu je reč četnici su se uplašili, i hteli su da izbegnu borbu po svaku cenu, i zato su primili partizane.
Прву пролетерску бригаду, на челу са Кочом, на Игману је пријатељски дочекала устаничка / четницка војска, њих 288 до зуба наоружаних бораца, са 288 пушака,3 тешка митраљеза и 7 пушкомитраљеза, чувајући игманска села од усташких крвавих похода! Четници су дочекали партизане с љубављу, ето, дошли су им браћа Србијанци, сместили су их у приватне и планинске домове, хранили и видали им премрзло тело. - Милисав Самарђић
Igmanski marš: Hiljade ljudi na obilježavanju važne godišnjice
Tradicionalnim maršom i polaganjem vijenaca i cvijeća na Spomen-obilježje pripadnicima Prve proleterske brigade, hiljade učesnika iz Bosne i Hercegovine i regije obilježilo je godišnjicu Igmanskog marša.
https://www.radiosarajevo.ba/metrom...obiljezavanju-godisnjice-vaznog-datuma/325369
Na ovogodišnjem Igmanskom maršu među prisutnim ponovo je bio i Slovenac Albin Pibernik, najmlađi učesnik ovog historijskog pohoda na čuvenoj bosanskohercegovačkoj planini.
http://balkans.aljazeera.net/vijest...v4cMOn3gERtGkpXYx0dmZX7hFAI9epkJk19-0TzekTMqI
 

Лекизан

Elita
Moderator
Poruka
23.214
Druga neprijateljska ofanziva, koju su osovinske snage poduzele protiv partizanskih snaga u Istočnoj Bosni u januaru 1942. godine, a u okviru koje je 1. proleterska brigada izvela poznati Igmanski marš.

Ново партизанско самохвалисање.Операција се у немачким документима помиње као "Бадер" или "Источна Босна", а Друга непријатељска офанзива је још један послератни фолклорни назив. За разлику од подухвата Ужице, овде су на удару први дошли Дангићеви четници око Власенице, Дрињаче, Понора итд.Операција је трајала од 15—23.1.1942.

По гушењу устанка у Босни и завршетка операције „Бадер“, односно „Источна Босна“, укупно је било заробљено 643 четника и спроведено у Шабачки логор.У акцијама Немаца погинуло је тачно 70 четника (АВИИ, НАВ, Т—501, Р—247, С—723).Највеће губитке су Дангићеви четници трпели од маскираних немачких аутоматичара на скијама које смо имали прилике да видимо у Шотрином филму „Игмански марш“. Са ухваћеним партизанима у децембру 41 и за време претраживања терена у јануару 42, укупно је у Шабачком логору боравило што партизана, што четника, што таоца око 2.000 људи. Један мањи број Дангићевих четника и нешто „белотракаша“ је отпуштено након Недићевих интервенција, али је велики број остао у логору и стрељан крајем јануара 1942, док је један део послат у Нишки логор и погубљен у фебруару 1942. Немачки официр 23 марта 1942. пита свог претпостављеног шта да ради са 300 четника који нису стрељани кад и остали /Мисли на оне из Шапца-прим АД/ (И.Авакумовић, Михаиловић према немачким документима, стр.92).Након Дангићевог одласка у Београд ова група је одведена на Бањицу и маја 1942. упућена у Солун где јој се губи сваки траг. У Шабачком логору су стрељани и партизани заробљени у Источној Босни. Такође, губици партизана у подухвату „Бадер“ били су далеко већи од четничких (451 мртвих, 788 заробљених), али то не мења ствар, јер је ноторно да то није била никаква „Друга непријатељска офанзива“ већ војни подухват за елиминисање устаника и једне и друге боје у Источној Босни и смиривања стања у земљи.
Пише: Александар Динчић.
 

Top