Idolopoklonstvo

Pavle-2.jpg


Dnevni list “Politika”, u danasnjem izdanju objavljuje da impozantni bronzani spomenik pok. patrijarha Pavla, visok 2,75 metara, “krasi” crkveno dvoriste hrama Setog proroka Ilije u Bajinoj Basti.

Spomenik je pre svega falisifikat, jer je pokojnik bio izuzetno niskog rasta. Zar nikoga zbog toga ne grize savest?

Drugo, ovaj spomenik je cisto idolopoklonstvo i u ostroj suprotnosti sa biblijskim ucenjem, tj. sa Dekalogom, iliti Deset bozijih zapovesti.

Poraso mali Pajica...A bio skroman čikica...E ali Veliki Srbin ne može da bidne tako mali-ima da poraste makar i od kamena bio!:sad2:
 
Cesto Pravoslavnim zameraju zasto svestenike zovu oce ?Odgovor im je u vise navrata dat..

A da li ste se zapitali sta znaci PAPA -pa znaci Otac,a sta je papa -poglavar katolicke "crkve",ne Hristos nego on.

Da li ste malo razmisljali o tome?

- - - - - - - - - -

idolopoklonstvo,postavljanje obicnog smrtnog coveka na mestu Boga i jos ga vicu OCE -to mu je i ime i tiitula.
Saberi se kolko tolko i ne mladi kojekakve izmisljotine. Nenormalno je zvati nepoznate ljude oce, ma kako to neko zeleo da opravda. U pitanju su obicni ljudi koji sami sebe unapredjuju u nekakve duhovnike, a od duhovnista ni traga ni glasa. Usmereni su na sticanje bogatstva i moci, a obicnog coveka dovode do intelektualane paralize prodavajuci mu "rog za svecu" i obecavaju lazni blagodatni zivot na onom svetu.
 
Да сад видимо и догмат који су римокатолици усвојили на Првом ватиканском концилу (1870. године):

>>Папа римски је божански човек, човечански Бог, и зато нико не може да суди о њему. Папа има божанску власт и његова власт је неограничена. Њему је на Земљи могуће што и Богу на небесима. Што је папа урадио, исто као да је Бог урадио. Заповеди његове треба испуњавати као заповести Божје, и само је Бог сличан папи. Власти и вољи папе све је одано и нико се њему не може противити. Ако би папа повео са собом у ад милионе људи, то нико од њих нема право да пита: оче, свети, зашто ти то радиш? Папа је непогрешив као Бог, и може да ради све што и Бог. Воља Бога је и воља папина, који је и намесник Божји на земљи, и има врховну власт свуда. Он је опасан са два мача, као духовни и мировни владар света, над патријарсима и епископима, над императорима и краљевима. Сви људи на свету су његови поданици. Он може приговорити апостолима и заповестима апостолским. Он има власт да исправља све што хоће у Светом писму Новога Завета. Може да мења и саме Свете тајне установљене Исусом Христом. Он има такву власт на небесима да умрле људе може прогласити светима по својој вољи чак и против свих убеђења кардинала и епископа уколико су они противни. Папа има власт над чистилиштем и адом. Он је владика васељене, неограничен у својој власти, он ради све по својој вољи. Само папи припада част да именује владаре, да узима власт једнима и даје другима. Папа има власт да одузме и предаје власт империја, краљевства, кнежевства и сваку имовину. Власт своју папа прима директно од Бога, а императори и краљеви од папе. Власт се његова простире на небо, земљу и пакао. Он је оличење Христа, у његовом телу живи Дух Свети. Папа не може бити у заблуди. Он је свемогућ, у њега је сва пуноћа власти. Он је виши од апостола Павла и по свом призвању је раван апостолу Петру, и он може, због тога, да замери апостолу Павлу и да мења његове посланице. Критиковати папу је исто што и грешити против Духа Светога, и не прашта се ни у овом ни у будућем веку. Триделна круна папе означава тројичност његове власти над анђелима на небесима, над људима на земљи и над бесовима у паклу. Бог је дао своје Законе у власт папи. А папа је виши од свих закона. Ако папа пресуди против суда Божјег, то суд Божји мора бити исправљен и измењен. Папа је светост света и одраз истине. Папа је све над свим и може све. <<

- - - - - - - - - -

Za neupucene PAPA-OTAC.
 
Папа римски је божански човек, човечански Бог, и зато нико не може да суди о њему. Папа има божанску власт и његова власт је неограничена. Њему је на Земљи могуће што и Богу на небесима. Што је папа урадио, исто као да је Бог урадио. Заповеди његове треба испуњавати као заповести Божје, и само је Бог сличан папи.
Samo sto taj Papa tj bog nesme nigde da se pojavi bez garnizona vojske.

Da bog postoji verujem da bi na njega izvrsili atentat :hahaha:
 
Znaci papa je bogocovek po njima koji su to napisali,i kome je data ovozemaljska vlast i koga zovu OCE,uzdize se na sam presto Bozji,a u Pismu stoji da nikome ne odajemo takve pocasti ,i jos pri tom da ga zovemo oCe ,jedan je Otac na nebesima.Zato je Gospod i upozorio na to..
 
Да сад видимо и догмат који су римокатолици усвојили на Првом ватиканском концилу (1870. године):

>>Папа римски је божански човек, човечански Бог, и зато нико не може да суди о њему. Папа има божанску власт и његова власт је неограничена. Њему је на Земљи могуће што и Богу на небесима. Што је папа урадио, исто као да је Бог урадио. Заповеди његове треба испуњавати као заповести Божје, и само је Бог сличан папи. Власти и вољи папе све је одано и нико се њему не може противити. Ако би папа повео са собом у ад милионе људи, то нико од њих нема право да пита: оче, свети, зашто ти то радиш? Папа је непогрешив као Бог, и може да ради све што и Бог. Воља Бога је и воља папина, који је и намесник Божји на земљи, и има врховну власт свуда. Он је опасан са два мача, као духовни и мировни владар света, над патријарсима и епископима, над императорима и краљевима. Сви људи на свету су његови поданици. Он може приговорити апостолима и заповестима апостолским. Он има власт да исправља све што хоће у Светом писму Новога Завета. Може да мења и саме Свете тајне установљене Исусом Христом. Он има такву власт на небесима да умрле људе може прогласити светима по својој вољи чак и против свих убеђења кардинала и епископа уколико су они противни. Папа има власт над чистилиштем и адом. Он је владика васељене, неограничен у својој власти, он ради све по својој вољи. Само папи припада част да именује владаре, да узима власт једнима и даје другима. Папа има власт да одузме и предаје власт империја, краљевства, кнежевства и сваку имовину. Власт своју папа прима директно од Бога, а императори и краљеви од папе. Власт се његова простире на небо, земљу и пакао. Он је оличење Христа, у његовом телу живи Дух Свети. Папа не може бити у заблуди. Он је свемогућ, у њега је сва пуноћа власти. Он је виши од апостола Павла и по свом призвању је раван апостолу Петру, и он може, због тога, да замери апостолу Павлу и да мења његове посланице. Критиковати папу је исто што и грешити против Духа Светога, и не прашта се ни у овом ни у будућем веку. Триделна круна папе означава тројичност његове власти над анђелима на небесима, над људима на земљи и над бесовима у паклу. Бог је дао своје Законе у власт папи. А папа је виши од свих закона. Ако папа пресуди против суда Божјег, то суд Божји мора бити исправљен и измењен. Папа је светост света и одраз истине. Папа је све над свим и може све. <<

- - - - - - - - - -

Za neupucene PAPA-OTAC.

Klevetas i blatis tudju veru, misleci da ces time uzdici do istine svoju laznu dogmu, svoju mitolosku religiju. Kolikio si opterecen i zagrizen vidljivo je da se ne skidas sa PDF. Pitama se da li ti spavas ili u bunovnom stanju pises ove silne klevetnicke i nebulozne postove. Papa ima, kao naslednik svetog Petra (sic) onoliku bozansku vlast koliko je imao taj izmisljeni mesija, navodni boziji sin. Ti si pop koji je placen za rad po ucinku? Koliko te patrijarsija placa za svaki post?

Za neupucene PATRIJARH = OTAC

Za neupucene POP = OTAC

Za neupucene POPADIJA = (?) CIK POGODI!
 
Neukost je tvrdo zacementirana u osnovi primitivizma. Iz toga proizilaze mnogobrojne predrasude. Pre svega verske, a zatim i nacionalisticke prirode. Ti, na zalost, ne shvatas da je tvoja vera judeohriscanska koju su Grci (Vizantijci) nametnuli srpskim plemenima nastanjenim na Balkanskom poluostrvu. Ja sam spreman da ti na svako tvoje pitanje odgovorim s tim da ti ne koristis ruzne popovske floskule kao sto su gore citirane. Popovima jeste cilj da ti i svi Srbi budu neuki, zive u mraku, jer im je (kleru i dogmama) nauka primaran neprijetelj. Nauka je jedino ispravno orudje u borbi protiv predrasuda, primitivizma, mitilogoije, carobnjastva, itd. itd.


To je jedino ispravno, ali ne i da ga lazno indoktriniraju da veruje u svaku budalastu mitologiju o svojoj velicini.


Eto, to je nivo tvog diskursa. Pokusaj da se oslobodis tereta palanackog mentaliteta.

Veci palanacki mentalitet ne videh do kod tebe.
Inace za mene ljudi rodjeni u palanci ili selu zasluzuju vece postovanje od nekih seljacina iz BG-a :)

- - - - - - - - - -

Jasno pise u Bibliji:


I ocem ne zovite nikoga na zemlji, jer je samo jedan Otac vaš, onaj koji je na nebesima. (Matej 23:9)

Kako zoves coveka koji te je napravio?
gospodine?
 
Zaključak

Glavni razlog zbog koga je asketski put Franje Asiškog bio pomračen leži u samim načelima Rimokatoličke" crkve", na kojima je on odgajan i kojima se hranio. Stanje tog doba, kao i stanje Rimokatoličke" crkve", nije dozvoljavalo da se u svijesti ljudi razvije istinska poniznost. I sam "Namjesnik Kristov na Zemlji", sa željom da bude ne samo duhovna, već i svjetovna vlast, bio je slika i prilika duhovne gordosti. Ne može se zamisliti veća duhovna gordost od uvjerenja da smo nepogrešivi.[38] Ta osnovna struja neizbježno je utjecala i na duhovnost Franje Asiškog, kao i na duhovnost rimokatolika uopće. Poput pape, i Franjo Asiški je stradao od duhovne gordosti. To se jasno vidi i u njegovoj oproštajnoj besjedi franjevcima: "Bog me sada poziva i ja opraštam svoj braći, prisutnim i odsutnim, njihove greške i uvrede, i praštam im njihove grijehe onoliko koliko je to u mojoj vlasti."[39]
Ova rečenica nam pokazuje da je Franjo Asiški, ležeći na samrtnom odru, osjećao da je dovoljno moćan da, kao i papa, može opraštati grijehe. Poznato je da je u Rimokatoličkoj "crkvi" vlast opraštanja grijeha van Svete tajne pokajanja (sakramenta ispovijedi) i Euharistije bila jedino u papinskoj vlasti.[40] Franjo Asiški je mogao prisvojiti ovu vlast samo ako je bio uvjeren u svoju svetost.
Za razliku od ovoga, pravoslavni asketi nikad nisu sebi davali za pravo da opraštaju grehe. Svi su se upokojili svjesni svog nesavršenstva i sa nadom da će im Bog Svojom Milošću oprostiti grijehe. Dovoljno je da se sjetimo riječi sv. Sisoja, velikog tebaidskog asketa iz petog stoljeća. Ležeći na samrtnom odru okružen braćom, sv. Sisoje je razgovarao sa nevidljivim bićima. Braća ga pitala: "Reci nam, oče, s kim to razgovaraš?" "Sa anđelima koji su došli po moju dušu. Molim ih da mi ostave još koji trenutak kako bih mogao da se pokajem", rekao je sv. Sisoje. Kad su mu oci, znajući da je savršen u vrlini, rekli: "Oče, nema potrebe da se ti kaješ", sveti je odgovorio: "Zaista, još se nisam ni počeo kajati."[41]
Najzad, iz navedenog možemo zaključiti da je Franjo Asiški, izuzetno poštovani osnivač Franjevačkog Reda, tokom života sve dublje upadao u obmanu, od trenutka kad je čuo naredbu da obnovi Rimokatoličku Crkvu, pa sve do izuzetnog viđenja Krista Raspetog i same smrti. Iako bi to nekog moglo iznenaditi, on je imao mnoge crte koje su vlastite za antikrista, koji će se također predstavljati kao častan, pun vrlina, visoko moralan, ispunjen ljubavlju i sustradanjem, i koga će kao sveca (pa čak i božanstvo) vidjeti oni ljudi koji su Svetu Predaju Pravoslavne Crkve zamijenili tjelesnim mudrovanjem.
Tužna je istina da Franjo Asiški nikad nije bio u mogućnosti zasnovati pravi duhovni odnos sa Kristom. Jer, kako je bio van Crkve Kristove, nije ni mogao primiti božansku milost, niti bilo koji drugi dar Svetog Duha. Njegovi darovi su potjecali od drugog duha.

Pretiskano iz časopisa "Pravoslavno kršćansko bogoslovlje dvadesetog stoljeća", knjiga druga, Sinaxis press, Cilivak, Kanada, 1977.
 
Poslednja izmena:
Veci palanacki mentalitet ne videh do kod tebe.
Inace za mene ljudi rodjeni u palanci ili selu zasluzuju vece postovanje od nekih seljacina iz BG-a :)



Zara, rekoh, tj. napisah:
"Neukost je tvrdo zacementirana u osnovi primitivizma. Iz toga proizilaze mnogobrojne predrasude. Pre svega verske, a zatim i nacionalisticke prirode. Ti, na zalost, ne shvatas da je tvoja vera judeohriscanska koju su Grci (Vizantijci) nametnuli srpskim plemenima nastanjenim na Balkanskom poluostrvu. Ja sam spreman da ti na svako tvoje pitanje odgovorim s tim da ti ne koristis ruzne popovske floskule kao sto su gore citirane. Popovima jeste cilj da ti i svi Srbi budu neuki, zive u mraku, jer im je (kleru i dogmama) nauka primaran neprijetelj. Nauka je jedino ispravno orudje u borbi protiv predrasuda, primitivizma, mitilogoije, carobnjastva, itd. itd.


To je jedino ispravno, ali ne i da ga lazno indoktriniraju da veruje u svaku budalastu mitologiju o svojoj velicini.


Eto, to je nivo tvog diskursa. Pokusaj da se oslobodis tereta palanackog mentaliteta
.

Posavetovah te da pokusas da se oslobodis tereta palanackog mentaliteta, palanackog nacina razmisljanja, ali se pokazalo da je to „nemoguca misija“. Ko zna, mozda ce ti se jednog dana otvoriti vidici, prosiriti horizonti sto ce ti omoguciti da izadjes iz tog skucenog zivotnog iskustva.

Kao sto se iz citiranog teksta moze videti nigde ne rekoh ruzno ni za seljaka (njih nisam ni pomenuo) niti za palancanina, ali da u palankama, pa i u znatnom broju medju Beogradjanima, Novosadjanima, Nislijama ima primitivaca koji su optereceni palanackom „filozofijom“ i, kad si vec prozvala seljake, seljackim mentalitetom.
 
Zaključak

Glavni razlog zbog koga je asketski put Franje Asiškog bio pomračen leži u samim načelima Rimokatoličke" crkve", na kojima je on odgajan i kojima se hranio. Stanje tog doba, kao i stanje Rimokatoličke" crkve", nije dozvoljavalo da se u svijesti ljudi razvije istinska poniznost. I sam "Namjesnik Kristov na Zemlji", sa željom da bude ne samo duhovna, već i svjetovna vlast, bio je slika i prilika duhovne gordosti. Ne može se zamisliti veća duhovna gordost od uvjerenja da smo nepogrešivi.[38] Ta osnovna struja neizbježno je utjecala i na duhovnost Franje Asiškog, kao i na duhovnost rimokatolika uopće. Poput pape, i Franjo Asiški je stradao od duhovne gordosti. To se jasno vidi i u njegovoj oproštajnoj besjedi franjevcima: "Bog me sada poziva i ja opraštam svoj braći, prisutnim i odsutnim, njihove greške i uvrede, i praštam im njihove grijehe onoliko koliko je to u mojoj vlasti."[39]
Ova rečenica nam pokazuje da je Franjo Asiški, ležeći na samrtnom odru, osjećao da je dovoljno moćan da, kao i papa, može opraštati grijehe. Poznato je da je u Rimokatoličkoj "crkvi" vlast opraštanja grijeha van Svete tajne pokajanja (sakramenta ispovijedi) i Euharistije bila jedino u papinskoj vlasti.[40] Franjo Asiški je mogao prisvojiti ovu vlast samo ako je bio uvjeren u svoju svetost.
Za razliku od ovoga, pravoslavni asketi nikad nisu sebi davali za pravo da opraštaju grehe. Svi su se upokojili svjesni svog nesavršenstva i sa nadom da će im Bog Svojom Milošću oprostiti grijehe. Dovoljno je da se sjetimo riječi sv. Sisoja, velikog tebaidskog asketa iz petog stoljeća. Ležeći na samrtnom odru okružen braćom, sv. Sisoje je razgovarao sa nevidljivim bićima. Braća ga pitala: "Reci nam, oče, s kim to razgovaraš?" "Sa anđelima koji su došli po moju dušu. Molim ih da mi ostave još koji trenutak kako bih mogao da se pokajem", rekao je sv. Sisoje. Kad su mu oci, znajući da je savršen u vrlini, rekli: "Oče, nema potrebe da se ti kaješ", sveti je odgovorio: "Zaista, još se nisam ni počeo kajati."[41]
Najzad, iz navedenog možemo zaključiti da je Franjo Asiški, izuzetno poštovani osnivač Franjevačkog Reda, tokom života sve dublje upadao u obmanu, od trenutka kad je čuo naredbu da obnovi Rimokatoličku Crkvu, pa sve do izuzetnog viđenja Krista Raspetog i same smrti. Iako bi to nekog moglo iznenaditi, on je imao mnoge crte koje su vlastite za antikrista, koji će se također predstavljati kao častan, pun vrlina, visoko moralan, ispunjen ljubavlju i sustradanjem, i koga će kao sveca (pa čak i božanstvo) vidjeti oni ljudi koji su Svetu Predaju Pravoslavne Crkve zamijenili tjelesnim mudrovanjem.
Tužna je istina da Franjo Asiški nikad nije bio u mogućnosti zasnovati pravi duhovni odnos sa Kristom. Jer, kako je bio van Crkve Kristove, nije ni mogao primiti božansku milost, niti bilo koji drugi dar Svetog Duha. Njegovi darovi su potjecali od drugog duha.

Pretiskano iz časopisa "Pravoslavno kršćansko bogoslovlje dvadesetog stoljeća", knjiga druga, Sinaxis press, Cilivak, Kanada, 1977.
Ne samo da kleveces vec na ovaj nacin siris versku mrznju. Uz to, nisi bio inspirisan da bar jednom jedinom recenicom napravis uvod i svoje vidjenje, svoj stav.

Uostalom, sta si htheo ovim plagijatom da postignes?
 
Je l ti to vernicima spocitavas idolopoklonstvo?

Ako mislis na moj post ,ja ukazujem na idolopoklonstvo i kako ono izgleda(vezano za papu i Franju Asiskog -u kakvoj je zabludi bio da je cak i grehove"prastao" i imao stigmate)

- - - - - - - - - -

Имена – Богородица, Дјева:

„Ето девојка ће затруднети и родиће Сина, и наденуће Му име Емануило“ (Ис. 7:14).

„Ето, дјевојка ће зачети, и родиће сина, и надјенуће му име Емануил, што ће рећи: С нама Бог“ (Мт. 1:23).

„А Марија рече анђелу: Како ће то бити кад ја не знам за мужа? И одговарајући анђео рече јој: Дух Свети доћи ће на тебе, и сила Вишњега осјениће те; зато и оно што ће се родити биће свето, и назваће се Син Божији “ (Лк. 1:34-35).

“И откуд мени ово да дође мати Господа мојега мени? “ (Лк. 1:43)

„ А кад дође пуноћа времена, посла Бог Сина својега, који се роди од жене, који би под законом “ (Гал. 4:4).

И након рођења Дјева:

„И рече ми Господ: Ова врата нека буду затворена и да се не отварају, и нико да не улази на њих, јер је Господ Бог Израиљев ушао на њих; зато нека буду затворена “ (Јез. 44:2).

„Није ли ово дрводјељин син? Не зове ли се мати његова Марија, и браћа његова Јаков и Јосија и Симон и Јуда? “ (Мт. 13:55)

Исус Христос је једини Син Мајке Божије. Христос је имао само браћу од тетке, Марије Клеопове:

„А стајаху код Исусова крста мати његова, и сестра матере његове Марија Клеопова, и Марија Магдалина” (Јн. 19:25).

Марија Клеопова је имала децу: Јакова, Јосију, Симона и Јуду. Њих су називали браћом Исуса Христа. Међутим, то су била браћа од тетке, а не рођена браћа.

„О ндје бијаху и гледаху издалека многе жене које су ишле за Исусом из Галилеје и служиле му. Међу којима бијаше Марија Магдалина и Марија, мати Јаковљева и Јосијина , и мати синова Зеведејевих “ (Мт. 27:55-56).

„А бијаху ту и жене гледајући издалека, међу којима бјеше и Марија Магдалина и Марија мати Јакова Малога и Јосије, и Саломија “ (Мк. 15:40).

„А то бијаху Магдалина Марија и Јована и Марија Јаковљева и остале с њима које казаше ово апостолима “ (Лк. 24:10).

Браћа од тетке у вези са Спаситељем себе називају „ слуга Бога и Господа Исуса Христа “ (Јак. 1:1; Јуд. 1:1). У вези једног са другим називају се браћом:

„Јуда, слуга Исуса Христа, а брат Јаковљев “ (Јуд. 1:1).

Царица:

„С десне ти стране стоји царица у офирском злату “ (Пс. 45:10).

Господ је поштовао Своју Мајку и повиновао Јој се:

„И сиђе с њима и дође у Назарет; и бјеше им послушан “ (Лк. 2:51).

Бринуо се о Њој до саме смрти:

„Исус видјевши матер и ученика кога љубљаше гдје стоји поред ње, рече матери својој: Жено, ето ти сина! Потом рече ученику: Ево ти мајке! И од онога часа узе је ученик к себи “ (Јн. 19:26-27).

Прослављање Мајке Божије:

„Ко је она што се види као зора, лепа као месец, чиста као сунце, страшна као војска са заставама“ (Песм. 6:9).

Сам Бог је послао Архангела Гаврила да у име небеске Цркве поздрави Мајку Божију и прослави Је:

„А у шести мјесец послан би од Бога анђео Гаврило ... Дјевојци ... И ушавши к њој анђео рече: Радуј се, благодатна! Господ је с тобом. благословена си ти међу женама! “ (Лк. 1:26,28).

Земна Црква прославља Мајку Божију:

„И повика узвишеним гласом и рече: Благословена си ти међу женама, и благословен је плод утробе твоје! И откуд мени ово да дође мати Господа мојега мени? “ (Лк. 1:42-43).

„ А док он то говораше, подиже глас једна жена из народа и рече му: Блажена утроба која те је носила, и дојке које си сисао! “ (Лк. 11:27).

Мајка Божија је блажена, тј. сачувала је све Христове речи:

„ А Марија чуваше све ријечи ове и слагаше их у срцу својему “ (Лк. 2:19).

„И мати његова чуваше све ријечи ове у срцу својему “ (Лк. 2:51).

Народи треба да славе Богородицу:

„Од сада ће ме звати блаженом сви нараштаји; Што ми учини величину Силни, и свето име његово“ (Лк. 1:48-49).

„Учинићу да се не заборавља име твоје од колена на колено; потом ће те славити народи ва век века “ (Пс. 45:17).

Народи ће се молити Мајци Божијој:

„Кћи Тирова доћи ће с даровима, најбогатији у народу тебе ће молити “ (Пс-. 45:12).

Протестанти говоре: „Православни се моле: „Пресвета Богородице, спаси нас!“ Христос је једини Спаситељ.“

Али зар апостол Павле то није схватао када је Тимотеју писао: „... чинећи ово, спасићеш и себе и оне који те слушају “ (1 Тим. 4:16). Или у посланици Римљанима о себи: „... и спасао неке од њих “ (Рим. 11:14). Коринћанима: „ Јер шта знаш, жено, можда ћеш спасти мужа? Или шта знаш, мужу, можда ћеш спасти жену? “ (1 Кор. 7:16).

Зашто протестанти не хвале Мајку Божију као Архангел Гаврил? Зар се сматрају вишим од анђела? Зашто не славе Богомајку како је Она Сама то предсказала? Богородици је учинио величину Силни – ко је дозволио протестантима да одузимају оно што Јој је даровао Сам Господ?
 
Meni ni pape ni patrijarh nisu otac!Moja keva takve nije brenovala,a bila lepotica i po majci ievrejka.
Ćala bio kapetan-kazak ,visok ,lep,ponosan,konju
rep uvis!To je kevi trebalo,a ne onaj drkađija
u celibatu...
Tako sam ja nasto,mamu im prevarantsku,simulsantsku i fašističku...
(Čisto da im popravim krvnu sliku...)
 

Back
Top