... Idimo uvek dalje ...

( 3. ) ...I sada zamislimo jedan trenutak,
trenutak jedan,jedinstven,samo naš-
-bilo kako,bilo gde,bilo kada i bilo koliki.
Trenutak gde nam niko ništa ne može
jer je samo naš,
trenutak gde se ničega ne plašimo,
trenutak gde možemo baš SVE.
Trenutak gde ne postoje ni slučajnosti,
ni sudbina,ništa,ništa i ništa osim
nas samih
koji želimo
ključ za dalje.
Ključ je u nama,ali ne možemo da se
setimo gde.
Mnogo misli,mnogo osećanja i mnogo koje-čega nepoznatog
nas vuče s leđa.
I zato...
 
( 3. ) ...I sada zamislimo jedan trenutak,
trenutak jedan,jedinstven,samo naš-
-bilo kako,bilo gde,bilo kada i bilo koliki.
Trenutak gde nam niko ništa ne može
jer je samo naš,
trenutak gde se ničega ne plašimo,
trenutak gde možemo baš SVE.
Trenutak gde ne postoje ni slučajnosti,
ni sudbina,ništa,ništa i ništa osim
nas samih
koji želimo
ključ za dalje.
Ključ je u nama,ali ne možemo da se
setimo gde.
Mnogo misli,mnogo osećanja i mnogo koje-čega nepoznatog
nas vuče s leđa.
I zato...

I zato bežmo dok je vreme :aha:
Ne živimo u bajkama i osecanjima za koje su hormoni krivi,
Živimo lažljivi život,mislimo samo na sebe,
I ne znam hoćemo li zbog toga umreti srećni,
ali sasvim sam siguran da nam život nesrećan biti neće :lol:
 
( 4. ) ... Otrgnimo im se i ostavljajmo ih daleko iza sebe,zaboravljajmo ih -
-mi to možemo jer OVO JE NAŠ TRENUTAK,SAMO NAŠ.
Zaboravljajmo i nepravdu i tugu,i sreću i voljene,
zaboravljajmo imena,brojeve,zaboravljajmo sve pa i svoje ime, i veroispovest i pol.
Zaboravljajmo sve, dok toliko ne olakšamo svoje biće da imamo utisak da lebdimo.Bilo kakav neprijatan osećaj je znak da nam još nešto visi iza leđa,ne okrećimo se,samo se preslišajmo šta je to još ostalo.Izmaknimo i tome,izmaknimo svemu dok nebudemo mogli da stojimo uspravno.U stvari to i nije uspravno jer ceo svemir stoji oko nas i mi u njemu kao centar,okrećemo ga i pomeramo kako mi želimo.Dobro je,smirujemo se i smirujemo sve oko nas, i osećamo taj mir.Taj mir nam je jako potreban .Osećamo - taj deo trenutka kao da je dugačak,veoma dugačak,predugačak ...Taj mir nam je potreban da bi se setili gde je ključ za dalje,ključ za ...
...eto,postavili smo već pitanje...i odjednom nam se otvaraju nekakva ... mnoga vrata.I to,vrata,od nas pa u svim pravcima i smerovima do tamo negde,čak,i ne vidimo dokle.
Poneka vrata i lupe nekakvim čudnim zvukom,kao treskom,poneka zaškripe,
verovatno da nas zaplaše.Ali,ovo je NAŠ MOMENAT-NAŠ SVET !
...
 
( 5. ) ... Učiniće nam se ovo mesto poznatim.Tu smo često dolazili,kada god smo istinski tražili neke odgovore,samo smo zaboravili jer nismo imali ... AH,DA,PRAVI - KLJUČ !
...tako je ... jer, evo,umesto vrata pojavljuju se sopstveni likovi,kao u ogledalu.Sa svakim tim sopstvenim likom možemo da komuniciramo ...čak,i pre nego postavimo pitanja stižu nam odgovori.Sve čemu zakoračimo - u susret nam SAMO stiže.
...KLJUČ,KLJUČ,KLJUČ ...
...Kod nas je,ali,gde ?
Nije u rukama,...nije u srcu,nije u duši - jer to je krv,...šta još imamo,gde bi mogao da bude ? Ahaaa -DUH ! Naš duh,koji je klica Duha Životnoga.Sada tek primećujemo i jednu tanku,svetlu nit koja nas i spaja sa njim.Primećujemo da ta svetlost,tamo u daljini,raste ... ma neee ...ne raste,to se mi približavamo njoj,i to kakvom samo brzinom,ne stižemo ni da primetimo šta sve to proleće mimo nas,nije ni bitno jer celo biće nam zaokuplja samo ta svetlost.Kako se približavamo tako i mi postajemo svetliji,ali,nekako iznutra.Ne plašimo se,uopšte,jer ne želi da nas oprži,osećamo mi to dobro,niti bilo kako da nas povredi.
Lagano nas obuzima osećaj neopisive radosti,topline i ljubavi o čijoj snazi i dubini nikada nismo mogli ni pomišljati niti sanjati.Ako i možemo nagađati kolika je večnost onda je to ovaj trenutak kada je želimo,
želimo i za sebe a takođe i ukazati na nju svima.To je taj trenutak kada počinjemo shvatati gde smo sada, gde smo išli
i gde ćemo se vraćati.Počinju osećanja da nam se mešaju,neopisiva radost i lagana seta,shvatamo da ćemo se vratiti,
vratiti tamo gde se o ovome svemu malo zna.
Ali ne želimo da se vratimo tek - tako,u ruci nam je odnekuda sveća,
sveća koju prinosimo tom žišku ...
...

---------------------------------------

( 6. ) ... I sada se vratimo,ali prvo do onih ogledala.Veoma je bitno,da ne bismo sve ovo opet zaboravili,zapamtimo dobro ovo mesto ...ali ...Ne zadržavajmo se ovde previše,jer postoji mogućnost da poželimo tu zauvek da ostanemo,a sada i znamo da sva znanja svih svetova ništa ne vrede ako ne učestvujemo u ŽIVOTU. Uzmimo ono po šta smo došli i vratimo se kući,vratimo se istim onim prevoznim sredstvom kojim smo i došli.Vratimo se u isti položaj odakle smo i krenuli,otvorimo oči,udahnimo duboko i uspravimo se.Izađimo tamo gde ima mnogo ljudi ili pogledajmo se u najbliže ogledalo.Učestvujmo u ovoj reci života,radimo onako kako nam savest nalaže i pišimo,pišimo,pišimo ...
 
... - Prvo posti i izčisti se
uvidećeš kako je znanje plod ...
- Čuvaj svest i pij bistru vodu...
- Ako ti zabrane reč
neće znati šta misliš.
- Ako ti zabrane misli
neće znati šta si,ko si.
- Sve što misli
to i svetli - iznutra i spolja.
- Ako ti zaposednu misli
to više nisi Ti.
- Znanje jeste plod,kao što sada vidiš,
gladan ne možeš misliti,zato vodi računa čime se hraniš.
- Jedan je jezik svemu razumljivi.
- Jedna je duuuga reč ,kao i ova,
novi život stvorila,i oči otvorila.
- Čuvajmo svest ,ne drogirajmo se,ne alkoholišimo se, ne bojmo se, ... i čuvajmo ovu svest o svesti jer to svojoj deci ostavljamo.
- Živeli u zdravlju,veselju i ljubavi
SVI MI KOJI JESMO ,KOJI ŽIVOT NAŠOJ DECI DADOSMO I KOJI OD OČEVA I - OCA PRVOGA SVI POSTASMO.
- Jedan je duh životni,
i to je ono što nas sve spaja ili ... razlikuje.
...
 
... dokle još uvek ima živih ...

... Poslednja cifra iz popisa stanovništva nije istinita...
- Poražavajuća je činjenica koliko malo živih ljudi još korača ovom Zemljom ...
- Poražavajća je činjenica za koliko malo dana telesnog zadovoljenja su mnogi prodali oči,dušu, misli,živote,sve ...

.
 
Pati bez suze, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze, a jadikovke
ublažiti neće gorki san.
Podaj se pjanom vetru života,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.
Leti ko lišće što vir ga vije
za let si, dušo, stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvet što nema korena....

Tin Ujević

x10375214486167210569.jpg
 
""Ja nikada nisam znala kako se odustaje. Ja sam se uvek borila do kraja. Ja sam uvek padala i dizala se. Mene je ucio zivot. Meni je u krvi da brisem s lica krvave suze i da nastavljam dalje po svaku cenu. Mene mrze i preziru, sto sam takva. Iritirajuca je cinjenica da u meni gledaju ono sto bi zeleli da su, a znaju da nikada nece biti. Jer nisu rodjeni da budu.

Ja nikada nisam stajala u mestu i cekala da padne kisa. Nisam. Ja sam stajala u mjestu i molila kisu da padne. Molila sam. Ja sam molila. Jadno. Kazu da sam jadna jer molim. Jesam. Ako oni tako misle. Ali meni je moja kisa pala. Oni svoju jos cekaju."

rain-4-1.gif
 
----------------
Znam da ce poneke staze trnovite biti
i da put nece uvek biti osvetljen i da cu tapkati u mraku,
ali znam da ce se u meni upaliti ovo novo svetlo
tako malo a tako snazno da ceo put obasjava....
Ja znam josh i to, kad sam prihvatila ovaj put,
prihvatila sam ga znajuci sve sto me ceka.
I, znam da ne zelim natrag i da se ne kajem
zbog koraka koje sam ucinila i onih koje cinim,
i nastavljam dalje..
Moje svetlo je u meni i kud god isla ja necu zalutati
i sama cu istrazivati svaki novi put sa istom snagom,
put koji sam oduvek sanjala....

(Bilana)


tumblr_m2p10xKmPQ1qh76eio1_1280.jpg
 
Slagao sam te,
nehotice,izvini.

Zelja za samocom
se prvim korakom
prelila
u zelju
da te pronadjem !

Da te pronadjem,
da me zagrlish,
da te odnesem
na onaj nash
kraj Sveta,
da se sklupcamo
i cutimo.

A mozda i ne bi cutali,
mozda bi me ti ...
mozda ... ?
 
Poslednja izmena:

Back
Top