i u dobru ni u zlu

DeeLite

Zaslužan član
Poruka
141.914
sve super idila
jednog dana se desi situacija, čovek ti ostane nepokretan
pogađaš šta ću da te pitam...
da...baš to
da li ostaješ sa njim, da se brineš o njemu, da zajedno delite problem, ili pak odlaziš dalje...?
misim dobro, znam da bi većina vas "trpele" da tako otužno kažem to, ali pitanje je koliko dugo bi...neke bi možda celog života, mada te su malobrojne po mom mišljenju...
e sad...ovo sam mogao malo da ukitim da ne bude tako surovo i sirovo, al ****** ga...život nije pesma, a mene mrzi da kitim
 
sve super idila
jednog dana se desi situacija, čovek ti ostane nepokretan
pogađaš šta ću da te pitam...
da...baš to
da li ostaješ sa njim, da se brineš o njemu, da zajedno delite problem, ili pak odlaziš dalje...?
misim dobro, znam da bi većina vas "trpele" da tako otužno kažem to, ali pitanje je koliko dugo bi...neke bi možda celog života, mada te su malobrojne po mom mišljenju...
e sad...ovo sam mogao malo da ukitim da ne bude tako surovo i sirovo, al ****** ga...život nije pesma, a mene mrzi da kitim

Nisam tip koji bi nekoga ostavio na cedilu.
E sada, ne garantujem da ne bih imala nekoga pored.:confused:
 
sve super idila
jednog dana se desi situacija, čovek ti ostane nepokretan
pogađaš šta ću da te pitam...
da...baš to
da li ostaješ sa njim, da se brineš o njemu, da zajedno delite problem, ili pak odlaziš dalje...?
misim dobro, znam da bi većina vas "trpele" da tako otužno kažem to, ali pitanje je koliko dugo bi...neke bi možda celog života, mada te su malobrojne po mom mišljenju...
e sad...ovo sam mogao malo da ukitim da ne bude tako surovo i sirovo, al ****** ga...život nije pesma, a mene mrzi da kitim

Dovoljno je pogledati film "Tri boje - plavo" i naci odgovor na ovo i slicna pitanja. Sto kazes zivot nije pesma, u njemu se ide napred bez osvrtanja na one koji to kretanje ne mogu pratiti, ili kao sto meni rekose "svako je sam sebi najvazniji", "u zivotu nista nije fer" itd....
 
sve super idila
jednog dana se desi situacija, čovek ti ostane nepokretan
pogađaš šta ću da te pitam...
da...baš to
da li ostaješ sa njim, da se brineš o njemu, da zajedno delite problem, ili pak odlaziš dalje...?
misim dobro, znam da bi većina vas "trpele" da tako otužno kažem to, ali pitanje je koliko dugo bi...neke bi možda celog života, mada te su malobrojne po mom mišljenju...
e sad...ovo sam mogao malo da ukitim da ne bude tako surovo i sirovo, al ****** ga...život nije pesma, a mene mrzi da kitim


ostajem

zbog kismeta ---> ‏قسمة‎---> = sudbine
 
ostala bih ali bih platila negovateljicu / negovatelja i izbegla onoliko koliko je moguce neprijatne momente.
sasvim sama ne bih mogla sigurno da izadjem na kraj sa svime a ne bih mogla ni da ga ostavim, savest bi me pojela.
 
sve super idila
jednog dana se desi situacija, čovek ti ostane nepokretan
pogađaš šta ću da te pitam...
da...baš to
da li ostaješ sa njim, da se brineš o njemu, da zajedno delite problem, ili pak odlaziš dalje...?
misim dobro, znam da bi većina vas "trpele" da tako otužno kažem to, ali pitanje je koliko dugo bi...neke bi možda celog života, mada te su malobrojne po mom mišljenju...
e sad...ovo sam mogao malo da ukitim da ne bude tako surovo i sirovo, al ****** ga...život nije pesma, a mene mrzi da kitim

bilo...

- - - - - - - - - -

btw 99% bi pobeglo glavom bez obzira
 
Možemo mi sada iz udobnosti svog utabanog života teoretski da zamišljamo i laprdamo do mile volje, no nekako mi se čini da zamišljena situacija u realnoj stvarnosti nije ni blizu jednosložna na način kako je teoretski predstavljena u uvodnom postu. Mnogo je tu ličnih pitanja koja bi se u stvarnosti načela: počev od pitanja odnosa osećaja ljubavi i osećaja obaveze zdravog partnera, preko pitanja da li nepokretni partner uopšte želi da ovaj drugi ostane uz njega, pa do pitanja realnog funkcionisanja njih dvoje u situaciji kada je život (a time i njihov odnos) promenjen iz korena.

Površno gledano, "da" sugeriše veliku ljubav, empatiju i nesebičnost, dok "ne" sugeriše na sebičluk i podvijanje repa zdravog partnera pri "preprekama". Međutim, ako iskoračimo iz zamišljene ružičaste površne misli, u realu postoji prilična verovatnoća da se postojeća ljubav prema sada nepokretnom partneru zameni jednim trpljenjem situacije koju nalaže unutrašnji osećaj morala i obaveza "zato što je tako ljudski" ili "zato što smo rekli u dobru i zlu", gubitkom nekadašnjeg prijateljskog, ljubavnog i erotskog pogleda na do juče zdravog partnera koji bi sada, kao nepokretan, vremenom možda počeo da izaziva samo sažaljenje, a možda i bes i osećanje da su sopstven život i potrebe podređene brizi i negovanju drugog - što u konačnici nije ljubav već samo savest, čega bi nepokretan partner verovatno i te kako bio svestan, i što bi mu dodatno otežavalo život i možda činilo da se pogrešno oseća odgovornim za nesreću svog zdravog partnera.

Inače, tema me je asocirala na dva filma koji se, pored svega ostalog o čemu govore, dotiču i ove teme:
http://www.imdb.com/title/tt0115751/
http://www.imdb.com/title/tt1602620/
 
Poslednja izmena:
mene je na ovo, isto govori o hendikepiranoj osobi:

MV5BMTYxNDA3MDQwNl5BMl5BanBnXkFtZTcwNTU4Mzc1Nw@@._V1_SX214_.jpg
 
sve super idila
jednog dana se desi situacija, čovek ti ostane nepokretan
pogađaš šta ću da te pitam...
da...baš to
da li ostaješ sa njim, da se brineš o njemu, da zajedno delite problem, ili pak odlaziš dalje...?
misim dobro, znam da bi većina vas "trpele" da tako otužno kažem to, ali pitanje je koliko dugo bi...neke bi možda celog života, mada te su malobrojne po mom mišljenju...
e sad...ovo sam mogao malo da ukitim da ne bude tako surovo i sirovo, al ****** ga...život nije pesma, a mene mrzi da kitim

Bez razmisljanja ostala sa njim!
 
sve super idila
jednog dana se desi situacija, čovek ti ostane nepokretan
pogađaš šta ću da te pitam...
da...baš to
da li ostaješ sa njim, da se brineš o njemu, da zajedno delite problem, ili pak odlaziš dalje...?
misim dobro, znam da bi većina vas "trpele" da tako otužno kažem to, ali pitanje je koliko dugo bi...neke bi možda celog života, mada te su malobrojne po mom mišljenju...
e sad...ovo sam mogao malo da ukitim da ne bude tako surovo i sirovo, al ****** ga...život nije pesma, a mene mrzi da kitim

Dok se nesto ne desi ljudi misle da ce reagovati na jedan nacin a kad se to i dogodi jako cesto reaguju sasvim suprotno nego sto su mislili dok je ta situacija bila samo teorija.
I to ne samo da bi oni koji misle da ce ostati ustvari " pobegli" vec jako cesto ima i obrnutih slucajeva da osoba od koje ni drugi ni ona sama ne bi nikad rekli da ce uciniti nesto nesebicno - to urade
 
Možemo mi sada iz udobnosti svog utabanog života teoretski da zamišljamo i laprdamo do mile volje, no nekako mi se čini da zamišljena situacija u realnoj stvarnosti nije ni blizu jednosložna na način kako je teoretski predstavljena u uvodnom postu. Mnogo je tu ličnih pitanja koja bi se u stvarnosti načela: počev od pitanja odnosa osećaja ljubavi i osećaja obaveze zdravog partnera, preko pitanja da li nepokretni partner uopšte želi da ovaj drugi ostane uz njega, pa do pitanja realnog funkcionisanja njih dvoje u situaciji kada je život (a time i njihov odnos) promenjen iz korena.

Površno gledano, "da" sugeriše veliku ljubav, empatiju i nesebičnost, dok "ne" sugeriše na sebičluk i podvijanje repa zdravog partnera pri "preprekama". Međutim, ako iskoračimo iz zamišljene ružičaste površne misli, u realu postoji prilična verovatnoća da se postojeća ljubav prema sada nepokretnom partneru zameni jednim trpljenjem situacije koju nalaže unutrašnji osećaj morala i obaveza "zato što je tako ljudski" ili "zato što smo rekli u dobru i zlu", gubitkom nekadašnjeg prijateljskog, ljubavnog i erotskog pogleda na do juče zdravog partnera koji bi sada, kao nepokretan, vremenom možda počeo da izaziva samo sažaljenje, a možda i bes i osećanje da su sopstven život i potrebe podređene brizi i negovanju drugog - što u konačnici nije ljubav već samo savest, čega bi nepokretan partner verovatno i te kako bio svestan, i što bi mu dodatno otežavalo život i možda činilo da se pogrešno oseća odgovornim za nesreću svog zdravog partnera.

Inače, tema me je asocirala na dva filma koji se, pored svega ostalog o čemu govore, dotiču i ove teme:
http://www.imdb.com/title/tt0115751/
http://www.imdb.com/title/tt1602620/

Unutrasnji osecaji morala i obaveza su "relikt proslosti"... Verujem da bi se vecina nas prilagodila situaciji tako da bi ti osecaji bili relativizovani, sto rece neko ostalo bi se, ali bi se naslo nesto sa strane, savest se uvek moze umiriti kad se "carobna lampa" dobro "protrlja".
 
Unutrasnji osecaji morala i obaveza su "relikt proslosti"... Verujem da bi se vecina nas prilagodila situaciji tako da bi ti osecaji bili relativizovani, sto rece neko ostalo bi se, ali bi se naslo nesto sa strane, savest se uvek moze umiriti kad se "carobna lampa" dobro "protrlja".
I ja verujem da bi tako bilo sa većinom ljudi. Možda i sa mnom, ko zna.

No, taj i takav "da" kao odgovor na temu nije ništa saosećajniji, ljubavniji ili ljudskiji od "ne", tj. od odlaska i napuštanja zajedničkog života sa nepokretnom osobom uz zadržavanje finansijske, prijateljske i emotivne podrške.
Scenario u kojem se živi lažno sa nepokretnom osobom, pri čemu se ostvaruju sve ostale ljudske potrebe tajno i van zajednice (ili još gore, iste se sputavaju u sebi dok u jednom trenutku osoba ne počne da se percipira žrtvom situacije mrzeći i okrivljujući nepokretnu osobu za svoj izbor), nije ljubav - već negacija ljubavi i nepoštovanje partnera.
 
Poslednja izmena:

Back
Top