Tuzno...kao besno ali,nije....mrzim ovaj stan...mrzim da zivim u njemu...jedva cekam da odem,negde daleeeeeko....da im ne budem vishe teret...i olaksam zivot,pa me posle nikad nece videti i imace savrseno srecan zivot,kao shto bi imali da se nisam ja,levo smetalo uselila....josh ja njih da kojim slucajem upoznam sa mojim deckom ili da ima kazem za njega ahahhahaa,....skakali bi mi po glavi 200 puta na dan..i najverovatnije podjebavali...jadan on ako moze da zavoli nekog poput mene,...posto su mi jednom vec rekli onaj koji ce mene ozeniti ce biti lud pa nisu daleko da ponovo neshto slicno kazu...A ako budem morala da prekinem najbitniju vezu koju imam zbog njih e to im nikada necu oprostiti...Jedna je stvar da mene pod.jebavaju, i gledaju kao nekog slabica,ali necu dozvoliti da i njega tako gledaju.