humanost i humanost

gost 39034

Elita
Poruka
20.782
malo, malo, pa razmisljam-sta bi humanost tacno trebalo da znaci?
dam u dobrotvorne svrhe, ali tako da mi ne remeti finasije mnogo, ni nacin zivota (mozda zakinem da ne kupim neki dzempre i to je to), gledam u kojoj banci treba da se uplati na racun, dal mi je blizu, ako nije obecam sebi da cu ipak otici, pa najcsece ne stignem, odem kod komsinice kad zaveje sneg, da je pitam da li joj nesto treba iz samoposluge, al onda kad idem i za sebe samu, nosim stvari u socijalno, al samo stvari koje pre toga vec nisam dala svojim prijateljicama, odnesem igracke u obdaniste i deciju bolnicu, ali samo igracke koje mojima nece faliti.....ma, znate vec na sta mislim..
i kad saberem i oduzmem, imam zelju da pomognem, ali nekako je sve to malo, beznacajno i u krajnjoj liniji - sebicno, da umirim svoju savest i altruizam..ne radim stvarno nesto veliko i dobro...
jel razmisljate vi o tome i kako se nosite sa time?
 
mV:
malo, malo, pa razmisljam-sta bi humanost tacno trebalo da znaci?
dam u dobrotvorne svrhe, ali tako da mi ne remeti finasije mnogo, ni nacin zivota (mozda zakinem da ne kupim neki dzempre i to je to), gledam u kojoj banci treba da se uplati na racun, dal mi je blizu, ako nije obecam sebi da cu ipak otici, pa najcsece ne stignem, odem kod komsinice kad zaveje sneg, da je pitam da li joj nesto treba iz samoposluge, al onda kad idem i za sebe samu, nosim stvari u socijalno, al samo stvari koje pre toga vec nisam dala svojim prijateljicama, odnesem igracke u obdaniste i deciju bolnicu, ali samo igracke koje mojima nece faliti.....ma, znate vec na sta mislim..
i kad saberem i oduzmem, imam zelju da pomognem, ali nekako je sve to malo, beznacajno i u krajnjoj liniji - sebicno, da umirim svoju savest i altruizam..ne radim stvarno nesto veliko i dobro...
jel razmisljate vi o tome i kako se nosite sa time?
svako radi na svom nivou :)
ne mislim da je sebicno raditi nesto za druge ali tako da ne remeti tvoj mir,zasto ni bilo?
npr u petak cu da trcim za asocijaciju borbe protiv raka dojke,uplata je smesna 7€ ali od mene dovoljno
s tim sto ako pada kisa necu otici,i zaista se necu osetiti lose zbog toga
dosta ljudi mi je u zivotu pomoglo,bez obecane nagrade,i mislim da i ja ponesto dugujem drugima,ali ne po cenu mog komfora,mislim da treba da daju oni koji mogu i koliko mogu,samo tako ima smisla,a uvek ce biti onih koji ce dati zivot za stvar,samo ja nisam taj tip
nekad sam prevodila za jednu drugu asocijaciju,to isto nije mnogo,ali meni nije bilo potrebno ni da umirim savest,jednostavno dajem sto mi pretekne i to je to
kad bih pitala savest bolje da ne pisem kako bi bilo :lol:
 
svako radi na svom nivou :)
ne mislim da je sebicno raditi nesto za druge ali tako da ne remeti tvoj mir,zasto ni bilo?
npr u petak cu da trcim za asocijaciju borbe protiv raka dojke,uplata je smesna 7€ ali od mene dovoljno
s tim sto ako pada kisa necu otici,i zaista se necu osetiti lose zbog toga
dosta ljudi mi je u zivotu pomoglo,bez obecane nagrade,i mislim da i ja ponesto dugujem drugima,ali ne po cenu mog komfora,mislim da treba da daju oni koji mogu i koliko mogu,samo tako ima smisla,a uvek ce biti onih koji ce dati zivot za stvar,samo ja nisam taj tip
nekad sam prevodila za jednu drugu asocijaciju,to isto nije mnogo,ali meni nije bilo potrebno ni da umirim savest,jednostavno dajem sto mi pretekne i to je to
kad bih pitala savest bolje da ne pisem kako bi bilo :lol:

ja isto nekada mislim da je ok i to malo, da bi to malo bilo puno kad bi svi tako malo, al onda sretnem tako neke altruiste, npr. onaj klinac koji pokrece ne znam koju po redu akciju za beograd, onaj sto je obelezavao stajalsita po bgdu, ne znam dal si cula za njega, i ukapiram da on znatno ukida od svog vremena, verovatno i novca, da bi radio nesto za druge, ja sve hocu u nacelu, al kad dodje do realizacije, onda sam uvek kratka sa necim, najcesce sa vremenom i snagom...i onda se razocaram u samu sebe :(
 
mV:
ja isto nekada mislim da je ok i to malo, da bi to malo bilo puno kad bi svi tako malo, al onda sretnem tako neke altruiste, npr. onaj klinac koji pokrece ne znam koju po redu akciju za beograd, onaj sto je obelezavao stajalsita po bgdu, ne znam dal si cula za njega, i ukapiram da on znatno ukida od svog vremena, verovatno i novca, da bi radio nesto za druge, ja sve hocu u nacelu, al kad dodje do realizacije, onda sam uvek kratka sa necim, najcesce sa vremenom i snagom...i onda se razocaram u samu sebe :(

zasto
svako radi sto ga cini srecnim,ja nisam bas tooooliki humanista,vise sam tolerantni pomagac kad zatreba,ali generalno vucem desno :lol: pa mi je sve to ok
ako mislis da bi te takav zivot usrecio sigurna sam da i ti mozes da pokrenes i mnogo vecu masu :zper: ali ...da li bi?
 
zasto
svako radi sto ga cini srecnim,ja nisam bas tooooliki humanista,vise sam tolerantni pomagac kad zatreba,ali generalno vucem desno :lol: pa mi je sve to ok
ako mislis da bi te takav zivot usrecio sigurna sam da i ti mozes da pokrenes i mnogo vecu masu :zper: ali ...da li bi?
e, i to se bas nekada pitam, pa zamislim sebe u ulozi tako nekog borca za humanost..i mnogo mi se djasvi ta slika ...cak sve zamislim i kako bih obucena bila, i taj detalj mi onda "otkrije" da u biti ja nisma za to :lol:
 
mV:
e, i to se bas nekada pitam, pa zamislim sebe u ulozi tako nekog borca za humanost..i mnogo mi se djasvi ta slika ...cak sve zamislim i kako bih obucena bila, i taj detalj mi onda "otkrije" da u biti ja nisma za to :lol:

morala bi da nosis krpe jer si najbolje sa sebe skinula i dala nesrecnoj majci sto je prosil na ulici
ja bih sad zcinila temu nekim pikantnim detaljima iz mog bogatog iskustva cuvene humanitarke,al moram na bus a i citaju forum te sto bih pljuvala :malav:
 
Volontirala sam u jednom udruženju,ostala bez posla i imala mnogo slobodnog vremena.Ako se žele ozbiljni rezultati mora se ozbiljno i raditi,ne može na pola.Prošla sam kroz razne obuke,seminare,predavanja.Upoznala ljude iz drugih zemalja koji se bave time vrlo profesionalno.Uglavnom je to borba sa vetrenjačama.Koliko god da se trudiš,država je ta koja je najveća
kočnica u bilo čemu.Svodi se na stalno lupanje glavom u zid i u tome se izgubi snaga i volja.Pride tome su i ljudi i njihova sujeta.Tu najviše gube oni kojima treba pomoć i to je ono što je
najgore u celoj priči.No bez obzira na to šta se radi,koliko se daje,šta se daje,svaka donacija znači.Niti svi mogu isto,niti svi mogu sve,nismo nadljudi.
 
Poslednja izmena:
morala bi da nosis krpe jer si najbolje sa sebe skinula i dala nesrecnoj majci sto je prosil na ulici
ja bih sad zcinila temu nekim pikantnim detaljima iz mog bogatog iskustva cuvene humanitarke,al moram na bus a i citaju forum te sto bih pljuvala :malav:

al sutra da dodjes da zacinis :)

- - - - - - - - - -

ja bolje da ne kuckam na ovoj temi...
Srbija ima previse svetaca, sta ce im jos jedan

pa, kuckaj, al ozbiljno
vidis da je stvarno nesto o cemu vredi pricati, ne jedna te ista tema koja se razvlaci sest meseci
 
Za pocetak, humano je bar pozeleti da uradimo nesto za nekoga...uf, dobro je, u meni ipak nesto zdravo funkcionise.
Toliko je ljudi oko nas kojima je potrebna pomoc, pomoc razlicite prirode, tako da, ukoliko uspemo da prepoznamo to i pozelimo da pomognemo, vec smo humani. Posle je vec stvar nase ogranizacije i mogucnosti sta cemo da ucinimo za to nekog.
Nije sve ni u materijalnoj velicini...ja radim u jednoj velikoj dobrotvornoj fondaciji, ima je u celoj nasoj zemlji, i svega sam se nagledala...velike du tu cifre u pitanju, zivi ljudi i njihovi zivotni problemi...Nekada je ono malo sto pruzimo mnogo vece. Naravno, super bi bilo da mozemo, kao pojedinci, da uplatimo, recimo, na tekuci racun svakog deteta koje ceka operaciju...
Za mene je recimo humano to sto moje dete s vremena na vreme obilazi komsije preko puta nas. Jako su stari, jedva se krecu, tj jedno od njih se ne krece uopste...niko im ne dolazi. Tj, retkooo dodje njihova cerka...A oni su celog zivota ziveli i radili sa ljudima, profesori su bili.
Jedva sam uspela da objasnim detetu koliko je bitno da im pozvoni na vrata i pita da li im treba nesto iz prodavnice...ili jednostavno ode kod njih da posedi da porazgovaraju.
 
mV:
malo, malo, pa razmisljam-sta bi humanost tacno trebalo da znaci?
dam u dobrotvorne svrhe, ali tako da mi ne remeti finasije mnogo, ni nacin zivota (mozda zakinem da ne kupim neki dzempre i to je to), gledam u kojoj banci treba da se uplati na racun, dal mi je blizu, ako nije obecam sebi da cu ipak otici, pa najcsece ne stignem, odem kod komsinice kad zaveje sneg, da je pitam da li joj nesto treba iz samoposluge, al onda kad idem i za sebe samu, nosim stvari u socijalno, al samo stvari koje pre toga vec nisam dala svojim prijateljicama, odnesem igracke u obdaniste i deciju bolnicu, ali samo igracke koje mojima nece faliti.....ma, znate vec na sta mislim..
i kad saberem i oduzmem, imam zelju da pomognem, ali nekako je sve to malo, beznacajno i u krajnjoj liniji - sebicno, da umirim svoju savest i altruizam..ne radim stvarno nesto veliko i dobro...
jel razmisljate vi o tome i kako se nosite sa time?

ja ću humanost da demonstriram na drugi način...
da dajem stvari i igračke...misim dete mi se sad igra ribama, ko zna de su igračke, garderobu za davanje neam, i ovo što iam nije novo već kupljeno pre 3,4 god...a za pare i da ne pričam...misim...ja sam taj kojem je potrebna finansijska pomoć :/
 
ja ću humanost da demonstriram na drugi način...
da dajem stvari i igračke...misim dete mi se sad igra ribama, ko zna de su igračke, garderobu za davanje neam, i ovo što iam nije novo već kupljeno pre 3,4 god...a za pare i da ne pričam...misim...ja sam taj kojem je potrebna finansijska pomoć :/

Evo MV i ja cemo da se organizuemo da ti se pomogne :malav:
 
humanitarci :lol: kod nas je sve pa i to, biti human, prevara... bilo je svakakvih slucajeva, odneses u crveni krst stvari koje je tvoje dete nosilo do juce, oni ti vrate pod izgovorom da su iznosene ... pa onda po gradu postavljene one cuvene staklene kutije za pomoc bolesnoj deci, baja koji je sve to organizovao pokupio pare a dete ni dinara nije videlo... dodje covek trazi nesto za jelo, das mu pare on zapali u kafanu preko puta... i tako, ti imas utisak da si human a zapravo si magarac
saljes poruke preko telefona, uplacujes na ziro racun... boga pitaj, gde te pare odu i kome...
a ljudi su takvi... krenuce u postu da uplati 200 dinara kao pomoc nekome a uz put ce da preskoci coveka koji je pao na ulici bez da ijednom pomisli da mu pomogne da ustane
 
Volontirala sam u jednom udruženju,ostala bez posla i imala mnogo slobodnog vremena.Ako se žele ozbiljni rezultati mora se ozbiljno i raditi,ne može na pola.Prošla sam kroz razne obuke,seminare,predavanja.Upoznala ljude iz drugih zemalja koji se bave time vrlo profesionalno.Uglavnom je to borba sa vetrenjačama.Koliko god da se trudiš,država je ta koja je najveća
kočnica u bilo čemu.Svodi se na stalno lupanje glavom u zid i u tome se izgubi snaga i volja.Pride tome su i ljudi i njihova sujeta.Tu najviše gube oni kojima treba pomoć i to je ono što je
najgore u celoj priči.No bez obzira na to šta se radi,koliko se daje,šta se daje,svaka donacija znači.Niti svi mogu isto,niti svi mogu sve,nismo nadljudi.

tacno...ali, moja dilema nije u tome, vec u cinjenici da bih JA mogla vise, ali mi se eto ne da..mogla bih vise ako bih vise "odfikarila" od svog zivota, vremena, para, udobnosti, snage..a, ja to ne cinim zbog svog komoditeta...i onda se zapitam jesam li iskreno humanitarna, je li to humanost, ako cinim samo ono sto ne "ugrozava" ozbilnije moj zivot?nekako mislim da su odistinski humani ljudi oni koji ne premere prvo prema sebi da li nesto da ucine, vec to ucine...dovedu kuce sa ulice sebi u stan, iako je mali, usvoje troje dece, obilaze komsije, peru sta treba da peru iako su gadljivi, dele svim prosjacima po ulici, iako su neki lazni, daju trecinu prihoda u dobrotvorne svrhe, a ne ostave za letovanje...kapirate sta hocu da kazem?

- - - - - - - - - -

Za pocetak, humano je bar pozeleti da uradimo nesto za nekoga...uf, dobro je, u meni ipak nesto zdravo funkcionise.
Toliko je ljudi oko nas kojima je potrebna pomoc, pomoc razlicite prirode, tako da, ukoliko uspemo da prepoznamo to i pozelimo da pomognemo, vec smo humani. Posle je vec stvar nase ogranizacije i mogucnosti sta cemo da ucinimo za to nekog.
Nije sve ni u materijalnoj velicini...ja radim u jednoj velikoj dobrotvornoj fondaciji, ima je u celoj nasoj zemlji, i svega sam se nagledala...velike du tu cifre u pitanju, zivi ljudi i njihovi zivotni problemi...Nekada je ono malo sto pruzimo mnogo vece. Naravno, super bi bilo da mozemo, kao pojedinci, da uplatimo, recimo, na tekuci racun svakog deteta koje ceka operaciju...
Za mene je recimo humano to sto moje dete s vremena na vreme obilazi komsije preko puta nas. Jako su stari, jedva se krecu, tj jedno od njih se ne krece uopste...niko im ne dolazi. Tj, retkooo dodje njihova cerka...A oni su celog zivota ziveli i radili sa ljudima, profesori su bili.
Jedva sam uspela da objasnim detetu koliko je bitno da im pozvoni na vrata i pita da li im treba nesto iz prodavnice...ili jednostavno ode kod njih da posedi da porazgovaraju.

da, na prvi pogled..
a, onda zbog lenjosti, zaboravnosti, ili neceg treceg odustanes od te svoje prvobitne humane namera
i? jesi li human samo u teoriji, ili...?
 
humanitarci :lol: kod nas je sve pa i to, biti human, prevara... bilo je svakakvih slucajeva, odneses u crveni krst stvari koje je tvoje dete nosilo do juce, oni ti vrate pod izgovorom da su iznosene ... pa onda po gradu postavljene one cuvene staklene kutije za pomoc bolesnoj deci, baja koji je sve to organizovao pokupio pare a dete ni dinara nije videlo... dodje covek trazi nesto za jelo, das mu pare on zapali u kafanu preko puta... i tako, ti imas utisak da si human a zapravo si magarac
saljes poruke preko telefona, uplacujes na ziro racun... boga pitaj, gde te pare odu i kome...
a ljudi su takvi... krenuce u postu da uplati 200 dinara kao pomoc nekome a uz put ce da preskoci coveka koji je pao na ulici bez da ijednom pomisli da mu pomogne da ustane

baš...:/
a ja kad bi otvorio žiro račun za pomoć DeeLite-u, to bi bilo za mene, ne za tamo nekog drugog...i vi biste bili načisto...nema laži nema prevare
 
mV:
tacno...ali, moja dilema nije u tome, vec u cinjenici da bih JA mogla vise, ali mi se eto ne da..mogla bih vise ako bih vise "odfikarila" od svog zivota, vremena, para, udobnosti, snage..a, ja to ne cinim zbog svog komoditeta...i onda se zapitam jesam li iskreno humanitarna, je li to humanost, ako cinim samo ono sto ne "ugrozava" ozbilnije moj zivot?nekako mislim da su odistinski humani ljudi oni koji ne premere prvo prema sebi da li nesto da ucine, vec to ucine...dovedu kuce sa ulice sebi u stan, iako je mali, usvoje troje dece, obilaze komsije, peru sta treba da peru iako su gadljivi, dele svim prosjacima po ulici, iako su neki lazni, daju trecinu prihoda u dobrotvorne svrhe, a ne ostave za letovanje...kapirate sta hocu da kazem?

- - - - - - - - - -



da, na prvi pogled..
a, onda zbog lenjosti, zaboravnosti, ili neceg treceg odustanes od te svoje prvobitne humane namera
i? jesi li human samo u teoriji, ili...?
Mislis da li prava iskrena humanost podrazumeva licno zrtvovanje (na neki nacin) ?
 

Back
Top