Hrvatska: Sprema li predsednik udar na premijera?

Добро дошли

Buduća legenda
Poruka
27.854
EPA-EFE/ANTONIO BAT















Strani veleposlanici u Hrvatskoj sve češće pitaju svoje domaće sagovornike šta se to zapravo događa.
Gruba polemika i teški sukob predsednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića nezabeležen je slučaj u zemljama Evropske unije. Razumljivo, strane diplomate su upućene, pozorno prate i izveštavaju svoje vlade. Potvrdio je to u razgovoru za Globus i ministar spolnjih poslova Gordan Grlić Radman, prenosi "Jutarnji list".

Nezadovoljni su što ih predsednik Republike vrlo retko prima na razgovore. Njihova pitanja se svode na jedno: "Šta zapravo želi predsednik Republike Zoran Milanović?"

U najužem krugu saradnika Andreja Plenkovića nemaju dileme šta je krajnji cilj Zorana Milanovića. Kažu, predsednik je postao lider opozicije i njegove stvarne namere su rušenje Vlade. Ali, ne želi srušiti Vladu zato što je ona HDZ-ova, jer je takav odnos političkih snaga da svi izlaze na izbore, a HDZ (gotovo) uvek pobeđuje. Želi da ruši Vladu zato što je to vlada Andreja Plenkovića.

Po mišljenju i saznanjima Globusovih sagovornika iz najbližeg Plenkovićevog okruženja, na Pantovčaku je već bio razrađen detaljan scenario udara na premijera. Kako se Vlada može srušiti samo rasklimavanjem ionako tanke parlamentarne većine, presudni dani trebalo bi da budu krajem novembra ili početkom decembra, kada se u Saboru bude glasalo o predlogu proračuna za 2022. godinu. Do tada je trebalo pronaći barem jednog (ako ne i dvojicu) nezadovoljnog zastupnika koji bi se javno, glasanjem protiv Vladinog predloga, suprotstavio Plenkoviću.

Scenario osmišljen na Pantovčaku vodio bi prema izvanrednim izborima koji, kako pokazuju ankete o rejtingu stranaka, ne bi bitno promenili političku kartu Sabora. Nije nemoguće zamisliti političku krizu nakon izbora i pat-poziciju kod sastavljanja nove Vlade. Jer, HDZ bi i dalje ostao najsnažnija politička stranka, ali sa beznačajnim koalicijskim potencijalom, pa ni sa svim manjinskim zastupnicima ne bi mogao da formira novu Vladu.

Prema zamišljenom scenariju, u takvim okolnostima nije isključena mogućnost formiranja privremene, tzv. predsedničke vlade sa tehničkim ovlašćenjima. Baš kao što je to pokušala i predsednica Kolinda Grabar Kitarović u vreme Tomislava Karamarka. Takva vlada ima ograničeni rok trajanja, ali pruža kakvu-takvu mogućnost predsedniku Milanoviću da za vreme svog mandata imenuje veleposlanike tamo gde mu je bitno, unapredi visoke pripadnike Hrvatske vojske i time ih dodatno veže uz sebe, pa čak i da napokon progura svog kandidata na čelo Vrhovnog suda.
https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2021&mm=07&dd=13&nav_category=167&nav_id=1890355
****************************************
Милановић (,,Зоки Србин'') разбуцаће Владу до темеља можда и коцкасту државу Кроацију. И треба тако јер ,,оно што се роди криво, време не исправи''.
,,Коцкасте'' баш чека врели завршетак лета.
 
Milanović poput nerasta gleda zabran u koji može probiti , da osigura kakav takav opstanak te tvorevine koja je u vreme New World Order postala država , na temelju etničkog čišćenja

Plenković se opet nada da će nekim pomirljivijim stavovima i opet utopiti to nešto ovako kao sada i da se konzervira do nove opcije i novog "proširenja"

Purgerska igrarija još od 1918 .. i model širenja uticaja ..krenulo se od par županija pod imenom hrvatska , "pojedene" su Dalmacija, Istra, Slavonija, Konavli Baranja i deo Srema ... toliko se moglo, ostaje nada da se može više

Za sada je to "više" stvaranje smutnje po CG, BiH , Srbiji ...
 

Dodik tvrdi da Bošnjacima ne odgovara niko ko ne podržava unitarnu BiH: "Bespotrebna histerija protiv Milanovića"​

3EGk9kqTURBXy80ZGU5ZTEyY2QwZTc3ZDljNzhhYjJjMTU4MDFlNGZlNi5qcGVnkZMCzQLkAIGhMAU
FOTO: DEJAN BOŽIĆ / RAS SRBIJA
Srpski član i predsedavajući Predsedništva BiH Milorad Dodik rekao je da histerija i teške reči upućene ovih dana na račun predsednika Hrvatske Zorana Milanovića, koji je boravio u poseti BiH, pokazuju da bošnjačko političko Sarajevo ne može da nađe zajednički jezik ni sa kim ko slepo ne podržava njihove stavove o unitarnoj BiH.

Način i rečnik kojim se obraćaju predsedniku susjedne države govori da Bošnjacima nije stalo ni do mira u kući, ni do mira u regionu, jer da jeste uvažili bi činjenicu da je Zoran Milanović predsednik Republike Hrvatske, a da su u BiH jedan od tri konstitutivna naroda Hrvati, istakao je Dodik u izjavi reagujući na hajku i histeriju protiv predsednika Hrvatske Zorana Milanovića, prenosi Srpskainfo.
"FALSIFIKOVANJE ISTORIJSKIH ČINJENICA" DODIK OCENIO DA PORUKE IZ POTOČARA SLUŽE ZA ZASTRAŠIVANJE SRBA

"POŠTUJEM BOL PORODICA" Dodik: Pustimo da sutra, na najmirniji način, odaju poštu stradalim Bošnjacima, mi isto tako stradalim Srbima

Po svim parametrima nam (ne) ide dobro: Ko gleda ekonomiju Srpske kroz svoj, a ko kroz narodni džep

Dodik je rekao da predsednik Hrvatske nije uvredio nikoga u BiH ko želi da govori činjenicama, te da je iznosio stavove sa kojima neko može biti saglasan ili ne, ali niko nema pravo da o šefu jedne države, pri tom susedne, koristi takve kvalifikacije.
– Nažalost, bošnjački političari istu netrpeljivost, da ne upotrijebim neku težu reč, pokazuju i prema Srbiji, iako u BiH živi više od milion Srba, pa se postavlja pitanje o kom zajedničkom životu oni govore kada odu u inostranstvo, kada nisu u stanju da žive ni sa druga dva naroda u BiH, niti prva dva suseda – rekao je srpski član i predsedavajući Predsedništva BiH.
 
Onako, među nama, al da nikom ne kažete, izbole me vršnjak baš...

Ono, kojeg značaja za nas ima politika u Hrvatskoj?
То питање је поставио мој колега са факса нашем професору на једном предавању, рекавши да га више интересује стање у Зимбабвеу него у хрватској. Овај му је одговорио: "Драги колега, нас увек треба да интересује стање у хрватској, јер са Зимбабвеом никада нећемо ратовати са са комшијама је увек само питање времена".

А ако смо нешто до сада научили, за сваки унутрашњи проблем ове нове НДХ на крају су криви Срби. Тако ће и ово препуцавања Милановића и Пленковића на неки начин да увуче и Србе којих скоро више нема да живе тамо, али ће бити аргумент једне, или друге или обе стране. Треба знати да је то менталитет који никада није видео сопствену грешку у било чему већ увек у Србији и Србима.
 
То питање је поставио мој колега са факса нашем професору на једном предавању, рекавши да га више интересује стање у Зимбабвеу него у хрватској. Овај му је одговорио: "Драги колега, нас увек треба да интересује стање у хрватској, јер са Зимбабвеом никада нећемо ратовати са са комшијама је увек само питање времена".

А ако смо нешто до сада научили, за сваки унутрашњи проблем ове нове НДХ на крају су криви Срби. Тако ће и ово препуцавања Милановића и Пленковића на неки начин да увуче и Србе којих скоро више нема да живе тамо, али ће бити аргумент једне, или друге или обе стране. Треба знати да је то менталитет који никада није видео сопствену грешку у било чему већ увек у Србији и Србима.

Vidi, ne slažem se sa tvojim profesorom, jerbo mi nisu Hrvati ni jedine, ni najbitnije komšije.

Tako da mu ista logika važi za sve u komšiluku.

A u tom slučaju nam stanje u Hrvatskoj nije ništa bitnije od stanja u Bugarskoj, oko koga se brinemo baš kao oko Zimbabvea.

Za rat, ako si ozbiljna država (od čega je Srbija daleko), moraš biti spreman uvek (od čega je Srbija-spremnosti, takođe daleko), sa bilo kime.

To što neki Srbi pate od toga da Hrvatskoj i Hrvatima daju značaj za Srbiju koji nit imaju, nit im pripada, su frustracije jugoslovenskog vremena.

Baš kao i pripreme za prošle ratove.

Tih 200.000 Srba u Hrvatskoj su samo izgovor za opravdanje frustracija.
 
Vidi, ne slažem se sa tvojim profesorom, jerbo mi nisu Hrvati ni jedine, ni najbitnije komšije.

Tako da mu ista logika važi za sve u komšiluku.

A u tom slučaju nam stanje u Hrvatskoj nije ništa bitnije od stanja u Bugarskoj, oko koga se brinemo baš kao oko Zimbabvea.

Za rat, ako si ozbiljna država (od čega je Srbija daleko), moraš biti spreman uvek (od čega je Srbija-spremnosti, takođe daleko), sa bilo kime.

To što neki Srbi pate od toga da Hrvatskoj i Hrvatima daju značaj za Srbiju koji nit imaju, nit im pripada, su frustracije jugoslovenskog vremena.

Baš kao i pripreme za prošle ratove.

Tih 200.000 Srba u Hrvatskoj su samo izgovor za opravdanje frustracija.

У реду је да се не слажеш. Али окрени се макар на не тако давну историју и видећеш разлику између хрватске, Бугарске и Зимбабвеа. Чак и не мора да буде класичан рат, реч је употребљена колоквијално, али итекако постоји жестоко мешање многих околних земаља у питања Србије.
 
То питање је поставио мој колега са факса нашем професору на једном предавању, рекавши да га више интересује стање у Зимбабвеу него у хрватској. Овај му је одговорио: "Драги колега, нас увек треба да интересује стање у хрватској, јер са Зимбабвеом никада нећемо ратовати са са комшијама је увек само питање времена".

А ако смо нешто до сада научили, за сваки унутрашњи проблем ове нове НДХ на крају су криви Срби. Тако ће и ово препуцавања Милановића и Пленковића на неки начин да увуче и Србе којих скоро више нема да живе тамо, али ће бити аргумент једне, или друге или обе стране. Треба знати да је то менталитет који никада није видео сопствену грешку у било чему већ увек у Србији и Србима.

Ljudi upadaju u zamku misleći da ako oni nas ne interesuju , jer zaista , bez obzira na gubitak teritorija na kojima smo živeli i bez obzira što delimo jedan deo toka kontrole strateške reke Dunav, mi njih ne zanimamo . Zanima ih i te kako i to toliko da se neće smiriti dok ne nađemo način da njihove apetite neutrališemo

Hrvatska kao država može jedino i isključivo da opstane ako "pojede" BiH ili ako se okači na grbaču Srba , pošto Srbi kontrolišu najviše prirodnih i energetskih bogatsava ovog područja

Za vreme Jugoslavije oni su bili opcija izlaska tih roba na Zapad , bilo kao putni pravac, bilo kao korisnik, fabrike koje su građene "bliže" zapadu ali na osnovu resursa Srbije i BiH , za uzvrat Srbi su eto imali razglednici sa "najljepšeg mora na svijetu" ( što je budalaština prve vrste )

Elem kada se Srbija opredelila da se otvori prema Mađarskoj , zaobilazeći Hrvatsku, pa čak i da bosanski rudni energetski basen, pod kontrolom Srba se nakači na tu saobraćajnicu hr gubi svaki značaj , s te strane , za njihov opstanak ceo taj prostor je životno važan i zato je njihova agresija ili mimikrija povećana na skali od 1-10 na 10 (agresija i mimikrija u zavisnosti od potrebe)

Kao što rekoh nama oni ama baš ništa ne znače , možda bi mi mogli održavati teritorije gde su živeli Srbi i ovaj deo oko Dunava , ali 3 miliona Hrvata nama ama baš ništa ne trebaju da ih mi hranimo i da trošimo silan novac na kontrolu te poprilično u svakom pogledu vaspitno zapuštene, korumpirane i lažljive nacije , koja ama baš ništa nema uneti, a iznela bi boga oca .

Jedino čime oni nama sada "mašu" ispred nosa je to more i zato kroz razne medije se ono potencira .. malo je to za ono šta oni traže.

Iz Albanije sem mora bar možemo dobiti paradajiz , od ovih "prepametnih" ama baš ništa ..
 
У реду је да се не слажеш. Али окрени се макар на не тако давну историју и видећеш разлику између хрватске, Бугарске и Зимбабвеа. Чак и не мора да буде класичан рат, реч је употребљена колоквијално, али итекако постоји жестоко мешање многих околних земаља у питања Србије.

Baš kao što neke okolne zemlje tvrde da postoji žestoko mešanje Srbije u njihova pitanja.

E, pa, prvi korak (za Srbiju) je odhebavanje i neobraćanje pažnje na, recimo, manje bitne zemlje za nas, što Hrvatska jeste.

Oni o svom poslu, mi o svom.

Što mi uspešnije budemo gledali svoje interese tamo gde to ima daleko većeg efekta (recimo, u odnosima sa Mađarskom, Bugarskom, Slovenijom, koje su, pogotovo Mađarska i Bugarska i geostrateški, i ekonomski i politički neuporedivo bitnije za Srbiju od Hrvatske) toliko će to "mešanje" sa strane u naša posla biti nebitnije i neuticajnije.

Kao što rekoh, ozbiljan problem likova koji (još uvek) kreiraju srpsku politiku i interese je što neće da isključe Srbiju iz te jugoslovenske matrice, i što nas teraju da bivše jugoslovenske republike posmatramo, i da se ponašamo kao da smo spojeni sudovi.

Nismo to bili pre Jugoslavije, nema nikakve potrebe da to budemo posle.
 
Baš kao što neke okolne zemlje tvrde da postoji žestoko mešanje Srbije u njihova pitanja.

E, pa, prvi korak (za Srbiju) je odhebavanje i neobraćanje pažnje na, recimo, manje bitne zemlje za nas, što Hrvatska jeste.

Oni o svom poslu, mi o svom.

Što mi uspešnije budemo gledali svoje interese tamo gde to ima daleko većeg efekta (recimo, u odnosima sa Mađarskom, Bugarskom, Slovenijom, koje su, pogotovo Mađarska i Bugarska i geostrateški, i ekonomski i politički neuporedivo bitnije za Srbiju od Hrvatske) toliko će to "mešanje" sa strane u naša posla biti nebitnije i neuticajnije.

Kao što rekoh, ozbiljan problem likova koji (još uvek) kreiraju srpsku politiku i interese je što neće da isključe Srbiju iz te jugoslovenske matrice, i što nas teraju da bivše jugoslovenske republike posmatramo, i da se ponašamo kao da smo spojeni sudovi.

Nismo to bili pre Jugoslavije, nema nikakve potrebe da to budemo posle.

Ne možeš da odhebeš nekoga kome je svrha postojanja da ti pravi problem... ne može da postoji ako tebe ne potopi .
 
Baš kao što neke okolne zemlje tvrde da postoji žestoko mešanje Srbije u njihova pitanja.

E, pa, prvi korak (za Srbiju) je odhebavanje i neobraćanje pažnje na, recimo, manje bitne zemlje za nas, što Hrvatska jeste.

Oni o svom poslu, mi o svom.

Što mi uspešnije budemo gledali svoje interese tamo gde to ima daleko većeg efekta (recimo, u odnosima sa Mađarskom, Bugarskom, Slovenijom, koje su, pogotovo Mađarska i Bugarska i geostrateški, i ekonomski i politički neuporedivo bitnije za Srbiju od Hrvatske) toliko će to "mešanje" sa strane u naša posla biti nebitnije i neuticajnije.

Kao što rekoh, ozbiljan problem likova koji (još uvek) kreiraju srpsku politiku i interese je što neće da isključe Srbiju iz te jugoslovenske matrice, i što nas teraju da bivše jugoslovenske republike posmatramo, i da se ponašamo kao da smo spojeni sudovi.

Nismo to bili pre Jugoslavije, nema nikakve potrebe da to budemo posle.
Мислим да поново ниси у праву. Не гледати шта ради окружење које ти је толико пута забило нож у леђа, покушало физичко елиминацију читавог народа, етничко чишћење територија, константно мешање и притисак и приказивало отворена или она опасније и подмукла непријатељства, било би прилично неозбиљно. То може себи да приушти Шведска, Финска, Норвешка, Данска, Белгија, земље са таквим окружењем. Ми не можемо.

Посебно не можемо да приуштимо себи забадање главе у песак када је у питању хрватска. Има још мрвица Срба која није протерана, има вечита жеља тог комплексашког народа да кажњава Србију и Србе и да лечи неке комплексе. Они су често алат у рукама других, који ће радо да покушају да се иживљавају над нама.

Увек имаш Милову Црну Гору која ће стално покушавати да уједа. Имаш Северну Македонију која ће због притисака шиптара много чешће бити непријатељ него пријатељ. Имаш Албанију која отворено види Косово као свој продужетак, Бугарску са којом имамо крваву историју и од које се сваког тренутка може очекивати нож у леђа. Имамо и Румуне са којима нисмо имали озбиљније проблеме, али који нису признали независност Космета. Ако не пратимо шта се тамо дешава и да видимо да ли долази нека струја која ће мењати ставове по том питању било би неозбиљно. Имамо Мађарску са којом тренутно имамо одличне односе, али они су у овом тренутку базирани више на неком личном пријатељству Орбана и Вучића и веома лако све то може да се промени.

Све те земље и оне са којима смо ратовали и оне са којима нисмо, дале су своју територију за лакше бомбардовање Србије 1999. године. Бугарска и Румунија су то наплатиле бржим учлањењем у ЕУ, онако неприпремљене и економски и институционално. Али то им је била пречица. Све земље су учествовале у економском ембаргу Србије, вероватно најбруталнијим санкцијама које су уведене некој земљи у историји. Сви сем Румуна и БиХ (због Републике Српске) су признале Косово.

Да ли треба да идем даље зашто је битно да знамо шта нам се дешава у окружењу, посебно тамо где живи још неки промил Срба, као што је у овој новој НДХ.
 
Мислим да поново ниси у праву. Не гледати шта ради окружење које ти је толико пута забило нож у леђа, покушало физичко елиминацију читавог народа, етничко чишћење територија, константно мешање и притисак и приказивало отворена или она опасније и подмукла непријатељства, било би прилично неозбиљно. То може себи да приушти Шведска, Финска, Норвешка, Данска, Белгија, земље са таквим окружењем. Ми не можемо.

Посебно не можемо да приуштимо себи забадање главе у песак када је у питању хрватска. Има још мрвица Срба која није протерана, има вечита жеља тог комплексашког народа да кажњава Србију и Србе и да лечи неке комплексе. Они су често алат у рукама других, који ће радо да покушају да се иживљавају над нама.

Увек имаш Милову Црну Гору која ће стално покушавати да уједа. Имаш Северну Македонију која ће због притисака шиптара много чешће бити непријатељ него пријатељ. Имаш Албанију која отворено види Косово као свој продужетак, Бугарску са којом имамо крваву историју и од које се сваког тренутка може очекивати нож у леђа. Имамо и Румуне са којима нисмо имали озбиљније проблеме, али који нису признали независност Космета. Ако не пратимо шта се тамо дешава и да видимо да ли долази нека струја која ће мењати ставове по том питању било би неозбиљно. Имамо Мађарску са којом тренутно имамо одличне односе, али они су у овом тренутку базирани више на неком личном пријатељству Орбана и Вучића и веома лако све то може да се промени.

Све те земље и оне са којима смо ратовали и оне са којима нисмо, дале су своју територију за лакше бомбардовање Србије 1999. године. Бугарска и Румунија су то наплатиле бржим учлањењем у ЕУ, онако неприпремљене и економски и институционално. Али то им је била пречица. Све земље су учествовале у економском ембаргу Србије, вероватно најбруталнијим санкцијама које су уведене некој земљи у историји. Сви сем Румуна и БиХ (због Републике Српске) су признале Косово.

Да ли треба да идем даље зашто је битно да знамо шта нам се дешава у окружењу, посебно тамо где живи још неки промил Срба, као што је у овој новој НДХ.
Po tvom neuvaženom opisu, svi voze pogrešnom stranom.

Zar nije Okamov žilet, da ste upravo vi iz SRS ludi
 
Да ли треба да идем даље зашто је битно да знамо шта нам се дешава у окружењу, посебно тамо где живи још неки промил Срба, као што је у овој новој НДХ.

Nisam ni rekao da nam je nebitno da znamo šta nam se dešava u okruženju, već da treba da smo svesni šta su nam prioriteti i gde nam leže interesi.

U tom kontekstu, odnosi u Hrvatskoj tipa njihov predsednik njihovom premijeru ovo, a onaj njemu ovo...potpuno nebitno, i potpuno gubljenje vremena.

U vezi ovoga ko nama šta misli ili ne misli, i tu prioriteti dolaze do izražaja.

Delovanja ili želje Hrvatske, ili CG, ili Bošnjana dobrih prema Srbiji ni najmanje ne zavise od bilo čega što Srbija uradi. I, što je još važnije, kada Srbija zna šta hoće, i kuda će, sve su to samo buve na slonu.

A Srbija, dokle god bude gledala u bivše jugoslovensko dvorište, i gubila vreme na taj "prostor" neće znati ni šta hoće, ni kuda ide.

Važnija je gasna konekcija (završena pre neki dan) između Bugarske, Srbije i Mađarske za buduće odnose i položaj Srbije, važniji je koridor 10, sutra (ako bog da) pruga Budimpešta - Beograd - dalje na Niš prema Bugarskoj i Grčkoj, nego svi odnosi sa svim bivšim jugoslovenskim republikama.
 
Ljudi upadaju u zamku misleći da ako oni nas ne interesuju , jer zaista , bez obzira na gubitak teritorija na kojima smo živeli i bez obzira što delimo jedan deo toka kontrole strateške reke Dunav, mi njih ne zanimamo . Zanima ih i te kako i to toliko da se neće smiriti dok ne nađemo način da njihove apetite neutrališemo

Hrvatska kao država može jedino i isključivo da opstane ako "pojede" BiH ili ako se okači na grbaču Srba , pošto Srbi kontrolišu najviše prirodnih i energetskih bogatsava ovog područja

Za vreme Jugoslavije oni su bili opcija izlaska tih roba na Zapad , bilo kao putni pravac, bilo kao korisnik, fabrike koje su građene "bliže" zapadu ali na osnovu resursa Srbije i BiH , za uzvrat Srbi su eto imali razglednici sa "najljepšeg mora na svijetu" ( što je budalaština prve vrste )

Elem kada se Srbija opredelila da se otvori prema Mađarskoj , zaobilazeći Hrvatsku, pa čak i da bosanski rudni energetski basen, pod kontrolom Srba se nakači na tu saobraćajnicu hr gubi svaki značaj , s te strane , za njihov opstanak ceo taj prostor je životno važan i zato je njihova agresija ili mimikrija povećana na skali od 1-10 na 10 (agresija i mimikrija u zavisnosti od potrebe)

Kao što rekoh nama oni ama baš ništa ne znače , možda bi mi mogli održavati teritorije gde su živeli Srbi i ovaj deo oko Dunava , ali 3 miliona Hrvata nama ama baš ništa ne trebaju da ih mi hranimo i da trošimo silan novac na kontrolu te poprilično u svakom pogledu vaspitno zapuštene, korumpirane i lažljive nacije , koja ama baš ništa nema uneti, a iznela bi boga oca .

Jedino čime oni nama sada "mašu" ispred nosa je to more i zato kroz razne medije se ono potencira .. malo je to za ono šta oni traže.

Iz Albanije sem mora bar možemo dobiti paradajiz , od ovih "prepametnih" ama baš ništa ..
Ti si udarila glavu?
 
Nisam ni rekao da nam je nebitno da znamo šta nam se dešava u okruženju, već da treba da smo svesni šta su nam prioriteti i gde nam leže interesi.

U tom kontekstu, odnosi u Hrvatskoj tipa njihov predsednik njihovom premijeru ovo, a onaj njemu ovo...potpuno nebitno, i potpuno gubljenje vremena.

U vezi ovoga ko nama šta misli ili ne misli, i tu prioriteti dolaze do izražaja.

Delovanja ili želje Hrvatske, ili CG, ili Bošnjana dobrih prema Srbiji ni najmanje ne zavise od bilo čega što Srbija uradi. I, što je još važnije, kada Srbija zna šta hoće, i kuda će, sve su to samo buve na slonu.

A Srbija, dokle god bude gledala u bivše jugoslovensko dvorište, i gubila vreme na taj "prostor" neće znati ni šta hoće, ni kuda ide.

Važnija je gasna konekcija (završena pre neki dan) između Bugarske, Srbije i Mađarske za buduće odnose i položaj Srbije, važniji je koridor 10, sutra (ako bog da) pruga Budimpešta - Beograd - dalje na Niš prema Bugarskoj i Grčkoj, nego svi odnosi sa svim bivšim jugoslovenskim republikama.

Са овим последњим се апсолутно слажем или како се каже, сагласан сам, та гасна конекција је битна. Опет ако видиш у којем контексту сам коментарисао сукоб Пленковић-Милановић, видећеш да се плашим да ће они у неком тренутку увести Србе и Србиу у своје пич.кар.ање и то је једионо што ми смета. Јер увек код њих било који друштвени или државни проблем на крају има везе са Србима и Србијом.

Морамо да пратимо шта се дешава да на не изненаде. Да се не заносимо неким лудостима па се пробудиш у Јасеновцу или у колони трактора за Србију.
 
То питање је поставио мој колега са факса нашем професору на једном предавању, рекавши да га више интересује стање у Зимбабвеу него у хрватској. Овај му је одговорио: "Драги колега, нас увек треба да интересује стање у хрватској, јер са Зимбабвеом никада нећемо ратовати са са комшијама је увек само питање времена".

А ако смо нешто до сада научили, за сваки унутрашњи проблем ове нове НДХ на крају су криви Срби. Тако ће и ово препуцавања Милановића и Пленковића на неки начин да увуче и Србе којих скоро више нема да живе тамо, али ће бити аргумент једне, или друге или обе стране. Треба знати да је то менталитет који никада није видео сопствену грешку у било чему већ увек у Србији и Србима.
Mogu se tu složiti sa profesorom tvog kolege. Hrvatska neće ratovati sa Zimbabveom, ali sa Srbijom bi lako mogla opet. Neće ni sa Mađarskom, ni sa Italijom ni sa Slovenijom. Te države su kao i Hrvatska u EU i NATO paktu. Iduće godine ulazimo u Schengen, ukidaju se granice, znači svejedno je živio netko u Trstu, Pečuhu, Mariboru ili Rijeci npr. Još kad uvedemo i Euro za dve godine... Srbija ne želi (tj. želi sa figom u žepu, sve to). Jedino Srbija govori o srpskim zemljama i srpskom svetu i zaziva nove ratove.
 
Milanović poput nerasta gleda zabran u koji može probiti , da osigura kakav takav opstanak te tvorevine koja je u vreme New World Order postala država , na temelju etničkog čišćenja

Plenković se opet nada da će nekim pomirljivijim stavovima i opet utopiti to nešto ovako kao sada i da se konzervira do nove opcije i novog "proširenja"

Purgerska igrarija još od 1918 .. i model širenja uticaja ..krenulo se od par županija pod imenom hrvatska , "pojedene" su Dalmacija, Istra, Slavonija, Konavli Baranja i deo Srema ... toliko se moglo, ostaje nada da se može više

Za sada je to "više" stvaranje smutnje po CG, BiH , Srbiji ...
Da, opstanak RH je u pitanju, to je to :lol:
 
Mogu se tu složiti sa profesorom tvog kolege. Hrvatska neće ratovati sa Zimbabveom, ali sa Srbijom bi lako mogla opet. Neće ni sa Mađarskom, ni sa Italijom ni sa Slovenijom. Te države su kao i Hrvatska u EU i NATO paktu. Iduće godine ulazimo u Schengen, ukidaju se granice, znači svejedno je živio netko u Trstu, Pečuhu, Mariboru ili Rijeci npr. Još kad uvedemo i Euro za dve godine... Srbija ne želi (tj. želi sa figom u žepu, sve to). Jedino Srbija govori o srpskim zemljama i srpskom svetu i zaziva nove ratove.
Iz kojeg razloga bi RH ratovala sa Srbijom? Koja su to nerješena pitanja? Zvuči potpuno nerealno.
 
Ljudi upadaju u zamku misleći da ako oni nas ne interesuju , jer zaista , bez obzira na gubitak teritorija na kojima smo živeli i bez obzira što delimo jedan deo toka kontrole strateške reke Dunav, mi njih ne zanimamo . Zanima ih i te kako i to toliko da se neće smiriti dok ne nađemo način da njihove apetite neutrališemo

Hrvatska kao država može jedino i isključivo da opstane ako "pojede" BiH ili ako se okači na grbaču Srba , pošto Srbi kontrolišu najviše prirodnih i energetskih bogatsava ovog područja

Za vreme Jugoslavije oni su bili opcija izlaska tih roba na Zapad , bilo kao putni pravac, bilo kao korisnik, fabrike koje su građene "bliže" zapadu ali na osnovu resursa Srbije i BiH , za uzvrat Srbi su eto imali razglednici sa "najljepšeg mora na svijetu" ( što je budalaština prve vrste )

Elem kada se Srbija opredelila da se otvori prema Mađarskoj , zaobilazeći Hrvatsku, pa čak i da bosanski rudni energetski basen, pod kontrolom Srba se nakači na tu saobraćajnicu hr gubi svaki značaj , s te strane , za njihov opstanak ceo taj prostor je životno važan i zato je njihova agresija ili mimikrija povećana na skali od 1-10 na 10 (agresija i mimikrija u zavisnosti od potrebe)

Kao što rekoh nama oni ama baš ništa ne znače , možda bi mi mogli održavati teritorije gde su živeli Srbi i ovaj deo oko Dunava , ali 3 miliona Hrvata nama ama baš ništa ne trebaju da ih mi hranimo i da trošimo silan novac na kontrolu te poprilično u svakom pogledu vaspitno zapuštene, korumpirane i lažljive nacije , koja ama baš ništa nema uneti, a iznela bi boga oca .

Jedino čime oni nama sada "mašu" ispred nosa je to more i zato kroz razne medije se ono potencira .. malo je to za ono šta oni traže.

Iz Albanije sem mora bar možemo dobiti paradajiz , od ovih "prepametnih" ama baš ništa ..
Zanimate nas kao tržište za plasman proizvoda, zanima nas sa strane biznisa jer je jeftinije otvoriti tvornicu u Srbiji nego u RH, itd. Dakle, čisti biznis.
 

Back
Top