HRVATI I BUGARI BRACA

[strani placenik bre]

Odlomci iz djela „Dolazak Hrvata“ Luje Margetića:

Prema vijesti koju bilježi Nicefor »Kuvrat (Κουβρατος), nećak Organa,vladar Unogundura ustao je protiv avarskog kagana i iz svoje zemlje sramotno potjerao kaganove vojne jedinice«. Taj podvig protobugarskog vladara kojeg Teofan zove Krovatom (Κροβατος), a Anastazije prevodi s Crobatus, najvjerojatnije se može vremenski locirati u tridesete godine sedmog stoljeća, dakle u vrijeme kada je nakon smrti kagana prethodne dinastije u avarskoj državi došlo do žestokih obračuna između Avara i Bugara. Krovat-Kuvratovu državu prostorno najvjerojatnije treba tražiti od Dona na istoku do područja zapadno od
Buga.

Ako je Krovat-Kuvrat srušio tridesetih godina sedmog stoljeća dotad vladajuću dinastiju u kaganatu, onda se nameće ideja da su Hrovati (kako ih nazivaju najstariji izvori, uključujući i DAI) zapravo »krovatovci«, tj. čete neprijateljski nastrojene prema vladajućoj avarskoj dinastiji, koje su pod utjecajem i po nalogu protobugarskog vladara Krovat-Kuvrata proširile njegov utjecaj nad cijelim avarskim kaganatom.

Prije svega, da vidimo kako su vrela zabilježila ime spomenutoga protobugarskog vladara. Teofan ga naziva Krovat (Kpoβατός),Anastazije u svom latinskom prijevodu Teofana Crobatus, a Nicefor Kuvrat (Κουβρατος),odnosno Kovrat (Κοβρατος).

Monogram prstena nađenog kod Malaje Pereščepine (koji se po svemu, čini se, odnosi na Kuvrata) Seibt je razriješio s Hobratos.

U Armenskoj geografiji njegovo je ime zabilježeno kao Hubraat (na drugome mjestu kao Hubadra), a bugarska lista imena najstarijih vladara bilježi ga kao Kurt. Ivan iz Nikiu govori o Ketradesu,(ali se iz konteksa vidi da je riječ o našem Kuvratu).

Taj Krovat-Kuvrat imenom doista uvelike podsjeća na Hrovati (Χρωβατον), tj. na ime naroda Hrvata i na Hrovata, jednoga od hrvatskih vođa.

Nicefor piše o Krovatu na dva mjesta. On najprije izvještava daje »Kuvrat, nećak Organa, vladar Unogundura, ustao protiv avarskog kagana i vojne jedinice, koje je imao uza sebe, sramotno potjerao iz svoje zemlje. On je odaslao Herakliju poslanstvo i sklopio mir s njime, koji je poštivao do kraja njihova života, a (Heraklije) mu je poslao darove i dodijelio mu čast patricija«.

Ostaje još pitanje jesu li ti Hrvati-graničari govorili nekim turskim jezikom,
npr. bugarskim, ili slavenskim. Mislimo da na to pitanje može odgovoriti Pritsakova
raščlamba protobugarske riječi saqlaw>sqlaw (plural sqlaw-iri), tj. Slaven, Slaveni
u smislu graničara. Pritsak interpretira vijesti Ibn Khurda dheba da se Kuvrata nazivalo i »vladarom Slavena«, tj. vladarom graničara, i dodaje da su i u kazarskoj državi postojali Slaveni-graničari. Prema tome, graničari koji su se u doba Kuvrata-Krovata smjestili na nekim osjetljivijim rubnim područjima avarske države i koji su se u čast svojega vladara nazvali Krovati-Hrvati, govorili su još u Kuvratovoj državi slavenski. Dakle, priča narodne tradicije zabilježena u glavi 30. DAI o dolasku Hrvata koji u Dalmaciji pobjeđuju Avare ne samo daje pogrešna s obzirom na »pradomovinu«, već i s obzirom na mjesto pobjede nad Avarima.

Nezamislivo je da bi Hrvati u vrijeme Bajanove dinastije mačem u ruci prokrčili
put kroz avarsku državu i Dalmaciju i tamo vodili sudbonosne borbe s Avarima koji nisu u to doba naselili čak ni područje između Save i Drave. , , :

Graničari u području današnje Poljske i današnje Like-Dalmacije u Hrvatskoj, a
možda i u Karantaniji^ kao dio vladajućeg sloja nad podređenim stanovništvom,
nazva i su se također »Krobatovci« (Hrvati).

Međutim, ubrzo nakon Kubratove smrti Velika Bugarska priznaje vlast Kazara,
a u avarsku državu slijeva se veliki broj došljaka s istoka, koji se naseljavaju u sredi-
štu države, gdje se zbog toga gubi ime »Krobatovci« za vladajući sloj. Taj novi
istočnjački sloj naseljava i šire područje oko središta. I u tom širem graničarskom
području pronađeni su arheološki nalazi koji nedvojbeno upućuju na njih. No,
takvih arheoloških nalaza nema upravo ondje gdje su se bili ranije naselili Kroba-
tovci (Hrvati)-graničari. Na graničarskim područjima, pošteđenima od naseljavanja
novoga istočnjačkog sloja, uspjelo se zbog toga sačuvati ime Hrvat, koje je u Dalmaciji
postalo jednim od elemenata etnogeneze hrvatskog naroda tijekom IX. stoljeća.

http://www.index.hr/forum/default.aspx?q=t&idf=97&idt=270595&p=1

 

[Jacob]

Em si omasio pdf, em nas zabole za Bugare i Hrvate al evo da ti dam doprinos:

Trećeg listopada proslavio je bugarski narod svoj veliki narodni blagdan. Cijela Bugarska plamsala je od zanosa, što može u svojoj potpuno slobodnoj velikoj Bugarskoj proslaviti svoje narodno slavlje. Bugarska je preživjela svoju krunu mučeništva. Ona je prešla sve postaje križnoga ****, dok je doživjela svoje veliko uskrsnuće i oslobodjenje od tursko-azijatske pasmine. Što je bugarski narod sve pretrpio, koliko je krvi i suza proliveno, to samo znade duša ojadjenoga bugarskoga naroda. Ali Bugari su zdrav i moralan narod, pun zanosa i moralnih narodnih dubina. U takvom narodu mogli su se roditi onako zanosni i revolucionarni duhovi. Rodili su se narodni pjesnici, revolucionarci, borci i heroji. Bugarska je rodila Rakovskoga. Slaveikova, Karavelova, Levskoga,Vazova, Javorova, Boteva, Todora Aleksandrova, Mariju Bunevu, Mihajlova — i čitavu plejadu karaktera buditelja narodne povijesti i narodnog ponosa. Ovo su svijetli duhovi bugarske nacije, koji su sjali poput meteora, da otkriju i osvijetle budućnost svoje Blgarije — i grijali poput sunca duhove, koji su hrabro umirali za svoju domovinu. Iz svakog njihovog retka izbija borbenost, revolucionarnost i najveća ljubav za očinstvo,za dom i svoju majku Bulgariju. Bugarska nacija je nacija budućnosti.On je još puna najzdravijeg i najvažnijeg životnog soka, koji brzo struji i daje toliko snage svome narodu na obalama Crnoga i Egejskoga mora. — Da je taj narod snažan i jak govore grobovi onih znanih i neznanih junaka, koji padoše za slobodu domovine u borbi s Turcima, Srbima, Grcima i u velikom svjetskome ratu. O tome govore imena tisuća i tisuća bugarskih vojnika, čija je imena zahvalni bugarski narod urezao zlatnim slovima u velike mramorne portale vojnog varnenskog i sofijskog garnizona. To su nacionalna svetišta, pred kojima se svaki Bugarin klanja pun zanosa na prošlost i junačku slavu i pun vjere u budućnost svoje zemlje. Današnja Bugarska predstavlja zemlju napredka i velikih kulturnih nastojanja. U Bugarskoj se danas vidi silan zamah još jedne slobodne zemlje i slobodna naroda — koji sam u svojoj kući gospodari i raspolaže sa svojim dobrima u korist svoga naroda, te od dana njenoga uskrsnuća Bugarska je uskrsnula u podpunosti svojega života. Napredak i volja za civilizatornim i kulturnim stvaranjem očito se vidi na svakom koraku. To je danas zemlja marnih i radinih bugarskih seljaka, najpoznatijih zemljoradnika, zemlja pjesnika, književnika i umjetnika na svim područjima umjetnosti.To je zemlja velike nacionalne svijesti i vojničke snage — koja je stavljena na očuvanje nacionalne Bugarske, jer bugarski narod je vrlo svijestan svoje teške povijesti, dobro se sjeća napora i muka, koje je pretrpio za svoje oslobodjenje, zato u Bugarskoj nema mjesta kojekakovim internacionalnim zasadama i komunističkim pristašama. Komunistička internacionala svojom silnom promičbom zapljuskivala je sve narode i sve zemlje svijeta,a naročito Europe, pa i samu Bugarsku, ali svijesni bugarski narod odbija tu masonsku nauku, koja ide za tim, da zarobi narode u svoju masonsku korist. Današnja Bugarska je nacionalistička Bugarska — a da je takova govore silne tisuće bugarske mladeži, koja je puna ponosa na svoju svetu slobodu. Današnja bugarska mladež je nacionalistička. Istina ona još nije potpuno ujedinjena, ali nitko ne ne može reći, da je i razjedinjena. Bugarska mladež ima više organizacija kao: legioneri s Dolčevom na čelu, Branik s Klečkov-om, Ratnici s prof. Kantar-džijevnim, organizacija "Otec Paisij" ,"Bugarsko bratstvo" i t. d. Ali ima nešto što potpuno zbližava cije bugarsku omladinu — a to je Ijubav i silni zanos za veliku, moćnu i ujedinjenu Bugarsku. Bugarsku koja obuhvaća i Dobrudžu i Trahiju i Makedoniju, — Bugarsku, koja okuplja sve Bugare— ujedinjene pod okriljem cara Borisa, pod čijim okriljem Bugarska kroči napretku i snazi. Carska kuća i Velika Bulgarija jesu dvije svetinje za koje osjeća, misli, radi, za koje će se boriti, pasti i umrijeti bugarska nacionalistička omladina. Tri su neprijatelja na koja se obara i od kojih budno čuva bugarska omladina svoj narod i svoju domovinu — a to je masonstvo i boljševizam. Proti ovoga zla bori se i hrvatska omladina sa svojim Poglavnikom. Proti ovoga zla ustala je velika i moćna Njemačka vojska i danas ga ruši Petrograda, Moskve, Kijeva i Odese. Bugarska omladina ima na umu ove neprijatelje svojega naroda. Svi se s njima hvataju u koštac i u borbu — nekoji od njih htjeli bi brzo i u jednom zaletu, satrti i uništiti, da se nikad više ne pojave na njihovom svetom tlu legioneori; dočim drugi vode više kulturnu borbu — i ideološki ih nadjačavaju: Pajsijevci. S ovakovim podlim i gnjusnim neprijateljima kao što je boljševizam, koji ruši sve narodne svetinje, koji obara u prah i pepeo, povijest, sadašnjost i budućnost jednoga naroda potrebno je najradikalnije, što brže i što moćnije obračunati — ne birati sredstava, već uzeti ona koja su najefikasnija i — onako kako bi mi Hrvati rekli ustaški i odsječeno — jer masonstvo, boljševizam jesu stručni neprijatelji. Bugarska je omladina revolucionarna i borbena — poput hrvatske, njemačke, slovačke, talijanske i španjolske. Svaka od njih ima svoje nacionalne svetinje i za njih će radije svi izumrijeti, nego li te svetinje napustiti. Današnja Velika i ujedinjena Bugarska kroči sa svima narodima nacionalističke Europe. Bugarski čovjek danas je spreman, da za svetinje svoje zemlje pane. Današnja Bugarska bori se za novi poredak u Europi — a tom čitavom, tom nacionalnom gibanju daje idealna i poletna nacionalistička mladež — osjećajući u sebi zov svojih herojskih pradjedova, osjećajući duh Mare Buneve, Todora Aleksandrova, omladina, koja zanosno pjeva onu divnu nacionalnu pjesmu Vazova »Šumi,Marica, okrvavljena«, »Plače vdovica i to ranjena«. Nacionalistička misao Europe pobijedit će. Pobijedit će zato, jer je ujedinjena omladina velike Njemačke, Japana, Italije, Bugarske, Hrvatske, Rumunjske, Slovačke, pobijedit će zato, jer se mladost ovih naroda bori za velike ideale nacionalne slobode i socijalne pravde — bori se protiv plutokracije, masonstva i komunizma. Mladež ovih naroda je vodjena ne materijalističkim idealima, već idealistički srne i bori se za vrednote duha, za pravedni, slobodni i bolji život i radnika i seljaka i čovjeka: uopće. Ne može boljševizam riješiti socijalno pitanje, kada je u svojoj biti materijalističan. Ne može masonastvo opstati u Europi — mora ga nestati, jer ga nacionalistička mladež Europe ne će. Bugarska akademska omladina na svojem nacionalističkom kongresu u Asenov-gradu rekla je odvažno i muški, što osjeća i misli. Misli i osjeća za veliku i ujedinjenu nacionalističku Bugarsku. Misli na kulturu, poštenje i socijalnu pravdu, koja je duboko usadjena u dušu bugarskoga čovjeka. Misli na svoju herojsku povijest, misli na, tradiciju, ali i vjeruje u sretnu i veliku budućnost svoje zemlje, i svojega naroda i cijele Europe i svijeta. Na Asenov - gradskom nacionalističkom kongresu bugarski akademičari u zajednici s delegatima njemačkih, hrvatskih, talijanskih, slovačkih i japanskih akademičara oduševljeno su manifestirali svoje osjećaje, svoju dušu i svoju jaku volju, da sudjeluju aktivno u stvaranju nove Europe. Na tom prvom susretu hrvatskih akademičara-ustaša s bugarskim studentima, osjetilo se je, da su se susrela dva brata, koje prati ista sudbina i koji imaju iste neprijatelje, ali zato ujedinjena hrvatska ustaška omladina sa svojim Poglavnikom i nacionalna omladina velike Bugarske satrti će svoje neprijatelje. Bugarska je proslavila svoj veliki nacionalni blagdan i slavit će ga kroz nizove i nizove vjekova. Hrvatski narod i sva hrvatska ustaška mladež pridružuje se njihovu slavlju i želi, da Bog pozivi prijateljski bugarski narod — i da uščuva veliku Bugarsku i Nezavisnu Državu Hrvatsku.

Grga Pejnović "Ustaška mladež",prilog "Ustaši",god.I.-broj 11.;12.listopada 1941.

Ante Pavelic i Ivan Mihailov

Vlado Cernozemski-u sredini -na obucavanju Ustashke snage

Sastanak VMRO I USTASHA u Sofiji

 

[shojo maho]

Tema nije za pdf politika, vec za istoriju