dess
Poznat
- Poruka
- 7.252
Duboko psihološka tema
psiha moja vs psiha feministkinje, koja se dijalektičkim procesom sa suprostavljenih strana spaja u krevetu 
Razmišljam dugo o toj temi. Zaista, da li postoje tamo negdje neki mračni umovi koji su se nameračili da ženama zagorčaju život na svakom koraku, da li smo mi muškarci potpune svinje koje ne tretiraju ljudska bića na ravnopravan način samo zato što nešto imaju, a nešto nemaju, ili je sama priroda tako koncipirana da pravi belaj i unosi razdor u međuljudske odnose.
Ne znam, nemam pojma šta je tačno. Meni je uvijek ta priča oko ravnopravnosti polova išla na živce, jer osjećam da je nekako isfolirana, licemjerna. Feministikinje su mi simpa, a one zadrte su mi strahoviti kreteni. Tako vam je sa svim vatrenim lobistima, nebitno da li je riječ o političarima, borcima za zaštitu prava životinja ili aktivistima gej pokreta. Mislim, ko je ikada igdje imao bilo kakva posebna prava? Zar velika većin svih nije uglavnom sistemski sjebana?
Zapravo, nismo jednaki. Niko nije jednak sa bilo kim, jer smo svi posebni, individualni. Kad pričamo o ravnopravnosti polova, mislim da je objašnjenje pravde najoptimalnije kako bi se taj čvor razvezao: ponašati se na isti način prema svima koji se na isti način ponašaju u istim situacijama. Dakle, ne može Jelena da bude u lošijem položaju na poslu, u političkoj stranci ili bilo gdje u lošijem položaju samo zato što je Jelena. To mi je tako nekako normalno, i ko to ne poštuje-sankcije, koje krivični zakoni, makar oni moderni (čak i kod nas to ima) predviđaju. Prema tome, tu ne smije biti zezanja, jer niko nije i ne smije biti iznad zakona, a pogotovo niko nije bolji samo zato što mu visi ili ne visi.
Uvijek sam smatrao da oni koji najžešće brane nečija prava, da ti najviše štete čine upravo onima čija prava, k`o biva, brane. Svjesno ili nesvjesno. Jer, umjesto da unormale stvari, oni prave ekstremne situacije. A na ekstremne situacije ljudi uglavnom ekstremno i djeluju, a tu vam već polako nestaje racionalnoga, a preovladjuje emotivno. Dodajte tu još i masu i predrasude i imate jedan potpun džumbus.
Ja sam uvijek mislio, muškim šovinizmom nesrećno ranjen, da bih se dobro slagao sa svakom radikalnom feministkinjom. Imam neku svoju kvarnu taktiku. Prvo bih probao odmah onako sirovinski: "daj malo mala, pa da vidiš kako će baja da ti stjera prave ideje". To je, ovako, ruralna varijanta, ali, ispostavilo se, nimalo naivna. S druge strane, ukoliko ne prodje prva opcija, tu je ova druga, daleko kvarnija. Radi se o fenomenu "umiljatog jagnjeta". Tu, zapravo, koristite one stvari koje ste naučili još dok ste bili klinac: *******, umiljavate se kad nešto hoćete
Žene su divne, to odmah da znate, i imaju tu osobinu da kod njih lijepa riječ itekako otvara gvozdena vrata
Naravno, s obzirom da su one posebne, inteligentne, senzibilne i kreativne, svaka ponaosob ima svoju isto tako posebnu lijepu riječ koja je otključava, tako da nemoj na pamet da vam padne da možete napraviti neke šablone i cake koji prolaze kod svih, ili makar većine
Dakle, kad otkrijete pravu riječ, šifru-one vam se otvaraju, i sve je onda fino.
Postoji i treća varijanta, koja takodje može da bude neobično efikasna. Ona se sastoji u tome da, zapravo, ništa ne pokušavate, i da jednostavno budete onakvi kakvi ste i inače, kad tu nema žena. U mom slučaju, riječ je o tome da tako sjedim tu nešto i pušim, bez blage veze o čemu se tu radi, i odajem fini utisak savršeno blesavog lika, koji ne zna ni gdje stoji, ni kud je krenuo, ni kakve to logike sve ima. Ovo definišem kao humanitarni momenat, jer ženama obično bude žao takve budale, pa se onda nekako smilostive, te me njeguju.
Šta znam, valjda sam samo htio reći da budete fini spram žena, jer su one meni neobično drage, koliko god ih često nikad ne razumijem. Naravno, uglavnom nikad ništa ne razumijem, pa mu dodje na isto. Sad kad dodje Svjetsko, e da, to sam mislio reći i naglasiti, pričajte sa njima o taktici Kapela-znaju one više o tome nego što se inače misli. I nemojte to da radite onako reda radi: to vrijeđa svakoga, ne samo njih
I onda, vidjećete kako će biti sve to cakum pakum 


Razmišljam dugo o toj temi. Zaista, da li postoje tamo negdje neki mračni umovi koji su se nameračili da ženama zagorčaju život na svakom koraku, da li smo mi muškarci potpune svinje koje ne tretiraju ljudska bića na ravnopravan način samo zato što nešto imaju, a nešto nemaju, ili je sama priroda tako koncipirana da pravi belaj i unosi razdor u međuljudske odnose.
Ne znam, nemam pojma šta je tačno. Meni je uvijek ta priča oko ravnopravnosti polova išla na živce, jer osjećam da je nekako isfolirana, licemjerna. Feministikinje su mi simpa, a one zadrte su mi strahoviti kreteni. Tako vam je sa svim vatrenim lobistima, nebitno da li je riječ o političarima, borcima za zaštitu prava životinja ili aktivistima gej pokreta. Mislim, ko je ikada igdje imao bilo kakva posebna prava? Zar velika većin svih nije uglavnom sistemski sjebana?
Zapravo, nismo jednaki. Niko nije jednak sa bilo kim, jer smo svi posebni, individualni. Kad pričamo o ravnopravnosti polova, mislim da je objašnjenje pravde najoptimalnije kako bi se taj čvor razvezao: ponašati se na isti način prema svima koji se na isti način ponašaju u istim situacijama. Dakle, ne može Jelena da bude u lošijem položaju na poslu, u političkoj stranci ili bilo gdje u lošijem položaju samo zato što je Jelena. To mi je tako nekako normalno, i ko to ne poštuje-sankcije, koje krivični zakoni, makar oni moderni (čak i kod nas to ima) predviđaju. Prema tome, tu ne smije biti zezanja, jer niko nije i ne smije biti iznad zakona, a pogotovo niko nije bolji samo zato što mu visi ili ne visi.
Uvijek sam smatrao da oni koji najžešće brane nečija prava, da ti najviše štete čine upravo onima čija prava, k`o biva, brane. Svjesno ili nesvjesno. Jer, umjesto da unormale stvari, oni prave ekstremne situacije. A na ekstremne situacije ljudi uglavnom ekstremno i djeluju, a tu vam već polako nestaje racionalnoga, a preovladjuje emotivno. Dodajte tu još i masu i predrasude i imate jedan potpun džumbus.
Ja sam uvijek mislio, muškim šovinizmom nesrećno ranjen, da bih se dobro slagao sa svakom radikalnom feministkinjom. Imam neku svoju kvarnu taktiku. Prvo bih probao odmah onako sirovinski: "daj malo mala, pa da vidiš kako će baja da ti stjera prave ideje". To je, ovako, ruralna varijanta, ali, ispostavilo se, nimalo naivna. S druge strane, ukoliko ne prodje prva opcija, tu je ova druga, daleko kvarnija. Radi se o fenomenu "umiljatog jagnjeta". Tu, zapravo, koristite one stvari koje ste naučili još dok ste bili klinac: *******, umiljavate se kad nešto hoćete



Postoji i treća varijanta, koja takodje može da bude neobično efikasna. Ona se sastoji u tome da, zapravo, ništa ne pokušavate, i da jednostavno budete onakvi kakvi ste i inače, kad tu nema žena. U mom slučaju, riječ je o tome da tako sjedim tu nešto i pušim, bez blage veze o čemu se tu radi, i odajem fini utisak savršeno blesavog lika, koji ne zna ni gdje stoji, ni kud je krenuo, ni kakve to logike sve ima. Ovo definišem kao humanitarni momenat, jer ženama obično bude žao takve budale, pa se onda nekako smilostive, te me njeguju.
Šta znam, valjda sam samo htio reći da budete fini spram žena, jer su one meni neobično drage, koliko god ih često nikad ne razumijem. Naravno, uglavnom nikad ništa ne razumijem, pa mu dodje na isto. Sad kad dodje Svjetsko, e da, to sam mislio reći i naglasiti, pričajte sa njima o taktici Kapela-znaju one više o tome nego što se inače misli. I nemojte to da radite onako reda radi: to vrijeđa svakoga, ne samo njih

