Hocete li da se vratite?

verovatno si jedan od onih koji se samo fizicki u Nemackoj, a mislima u Srbiji?
u tom slucaju mogu da razumemem da neko broji dane do penzije da bi se vratio, ali nikako ne mogu da razumem takav nacin zivota… da se neko ne potrudi da stvori sebi i ZIVOT u zemlji u kojoj zivi. zivot - mislim na intgraciju sistem, stvaranje kruga prijatelja (a da nisu iskljucivo zemljaci iz iste price koji su tu samo zbog para), odmore koji ne podrazumevaju iskljucivo posetu Srbiji (Hrvatskoj/Bosni, … isti model je primenljiv na sve Balkance), itd. itd. ali dobro… svako ima prava da uredjuje svoj zivot kako on hoce!
slažem se, ovde sam tri godine, naučio sam jezik,prošle godine sam se osamostalio tako da sam svoj gazda, imam par ljudi sa kojima se družim vikendom(mešana ekipa) ne osećam se strancem ali tačno je da nekima i to nije dovoljno za totalnu integraciju,različiti smo! Ne mislim da radim do 67 godina i da onda idem kući nego ću otići ranije! Kratak je život da ga potrošim na rad od jutra do mraka bez obzira koliku finansijsku korist imao!🙂
 
slažem se, ovde sam tri godine, naučio sam jezik,prošle godine sam se osamostalio tako da sam svoj gazda, imam par ljudi sa kojima se družim vikendom(mešana ekipa) ne osećam se strancem ali tačno je da nekima i to nije dovoljno za totalnu integraciju,različiti smo! Ne mislim da radim do 67 godina i da onda idem kući nego ću otići ranije! Kratak je život da ga potrošim na rad od jutra do mraka bez obzira koliku finansijsku korist imao!🙂
ne znam cime se bavis, ali ne mozes da kazes da se u Srbiji isto ne radi! osim ovih stranackih botova po drzavnim preduzecima, i u Srbiji isto mora da se zapne da bi zaradio neke pare. ja sam npr. na slicnom poslu u SRB radio dosta vise nego u DE, a za nekih 4-5x manje para nego ovde. u SRB sam radio 10 sati dnevno, subota navodno svaka durga a ustvari je bila skoro svaka, nekad i nedeljom… odmora 2 nedelje preko leta i jedna izmedju NG i Bozica... i to nije retkost, mnogi u Srbiji rade isto toliko ako ne i vise! u DE radim 40h/nedeljno, petkom zavrsim u podne, 30 dana odmora… tako da "rad od jutra do mraka" nije bas razlog zbog kog bi se vracao u Srbiju.
 
sve ima svoje prednosti i mane

najlepše je otići na par godina, pa i na desetak, odraditi, zaraditi i vratiti se u rodni kraj da se uživaju plodovi tog rada do kraja života ;)

inače, raditi napolju, mada i to zavisi od zemlje do zemlje, znači biti u večitom dužničkom ropstvu, da bi možda tek tvoja treća generacija mogla u nečemu da uživa

greše ljudi kad misle da se od plate u inostranstvu može bogato živeti
od plate se svuda isto živi, tačnije isto se preživljava

a da ne pričamo samo o zdravstvenom sistemu u inostranstvu, gde mnogi nemaju ni najosnovnije zdravstveno osiguranje

svedoci smo bili i stampeda naših ljudi iz inostranstva u povratku u srbiju kad je počela korona, upravo zbog toga, jer biti bolestan u inostranstvu znači imati velike troškove pa čak i kreditni dug do kraja života

recimo reda radi, da se od korone nigde u evropi ne može lečiti bez minimum 35.000 eura/dolara
ima gomila članaka na netu, kako se mnogi ne testiraju niti javljaju doktorima zbog korone, jer jednostavno nemaju osiguranje niti para za lečenje
ima i priča o jednom dedici koji je odbio d aga priključe na respirator jer to puno košta i neće deci da ostavi dug u nasledstvo. deda je umro drugi dan......
 
Poslednja izmena:
sve ima svoje prednosti i mane

najlepše je otići na par godina, pa i na desetak, odraditi, zaraditi i vratiti se u rodni kraj da se uživaju plodovi tog rada do kraja života ;)

inače, raditi napolju, mada i to zavisi od zemlje do zemlje, znači biti u večitom dužničkom ropstvu, da bi možda tek tvoja treća generacija mogla u nečemu da uživa

greše ljudi kad misle da se od plate u inostranstvu može bogato živeti
od plate se svuda isto živi, tačnije isto se preživljava
zavisi sta podrazumevas pod "prezivljavanjem"... ako je prezivljavanje otplata kredita za kucu/stan, 2 auta ne starija od 5 god., leti more, zimi skijanje, normalan zivot bez ustrucavanja, povremeni, povremeno rucak/vecera sa porodicom u restoranu, povremeno bioskop, pozoriste, kraci izleti ili vikend-putovanja, sport, teretana, izlasci sa prijateljima, itd. i na sve to da jos svakog meseca sa strane ostane na racunu recimo hiljadarka… onda da... mnogi prazivljavaju i ja sa njima!
pa ne rade, bre, svi u inostranstvu za minimalac! moze od plate prilicno lepo da se zivi...

a da ne pričamo samo o zdravstvenom sistemu u inostranstvu, gde mnogi nemaju ni najosnovnije zdravstveno osiguranje

svedoci smo bili i stampeda naših ljudi iz inostranstva u povratku u srbiju kad je počela korona, upravo zbog toga, jer biti bolestan u inostranstvu znači imati velike troškove pa čak i kreditni dug do kraja života

recimo reda radi, da se od korone nigde u evropi ne može lečiti bez minimum 35.000 eura/dolara
ima gomila članaka na netu, kako se mnogi ne testiraju niti javljaju doktorima zbog korone, jer jednostavno nemaju osiguranje niti para za lečenje
ima i priča o jednom dedici koji je odbio d aga priključe na respirator jer to puno košta i neće deci da ostavi dug u nasledstvo. deda je umro drugi dan......
da nisi ti malo pomesao Evropu i Ameriku?
u skoro svim zemljama EU je zdravstveno osiguranje obavezno, pa samim tim i lecenje besplatno.
Znam da je nesto drugacije u Norveskoj i UK, ali te zemlje ni nisu u EU, mada i tamo mislim da je zdravstveno obavezno, ali zavisi od iznosa koji placas, te usluge su ti posle besplatne.
 
sve ima svoje prednosti i mane

najlepše je otići na par godina, pa i na desetak, odraditi, zaraditi i vratiti se u rodni kraj da se uživaju plodovi tog rada do kraja života ;)

inače, raditi napolju, mada i to zavisi od zemlje do zemlje, znači biti u večitom dužničkom ropstvu, da bi možda tek tvoja treća generacija mogla u nečemu da uživa

greše ljudi kad misle da se od plate u inostranstvu može bogato živeti
od plate se svuda isto živi, tačnije isto se preživljava

a da ne pričamo samo o zdravstvenom sistemu u inostranstvu, gde mnogi nemaju ni najosnovnije zdravstveno osiguranje

svedoci smo bili i stampeda naših ljudi iz inostranstva u povratku u srbiju kad je počela korona, upravo zbog toga, jer biti bolestan u inostranstvu znači imati velike troškove pa čak i kreditni dug do kraja života

recimo reda radi, da se od korone nigde u evropi ne može lečiti bez minimum 35.000 eura/dolara
ima gomila članaka na netu, kako se mnogi ne testiraju niti javljaju doktorima zbog korone, jer jednostavno nemaju osiguranje niti para za lečenje
ima i priča o jednom dedici koji je odbio d aga priključe na respirator jer to puno košta i neće deci da ostavi dug u nasledstvo. deda je umro drugi dan......

Za prvu recenicu si u pravu, za ovo dole nisi.

Dosao sam u Češku sa 200 evra u dzepu i putnom torbom.
Cekao me je posao i imao sam smestaj koji je placala firma.
Sada sam u drugoj firmi koja mi delimcno pokriva smestaj i planiram da odem u neki stan kada se ukaze povoljna prilika.
Vecina kolega sa kojima radim je kupila automobil mladji od 10 godina u dobrom stanju.
Imam sigurnost ovde u materijalnom smislu, ne gledam krseve koji su stari koliko i ja, ne preti mi se otkazom na poslu.
Ovde mogu da planiram nesto u zivotu.
 
došao si u češku samo ne piše kad?

drugo, još uvek nemaš svoj stan ni iznajmljen ni kupljen, nego živiš u stanu uz dotaciju firme /što može i biti dobro, ali i znači da nisi finansijski nezavisan/

treće, ja ne vozim nikad auto stariji od 3 godine a istina je da ni ne pamtim kad sam uzeo polovan auto,a zanatlija sam ceo život

četvrto, srbija je još uvek zemlja dembelija za evropu

peto, pročitaj knjigu "ljudi sa četiri prsta"
 
došao si u češku samo ne piše kad?

drugo, još uvek nemaš svoj stan ni iznajmljen ni kupljen, nego živiš u stanu uz dotaciju firme /što može i biti dobro, ali i znači da nisi finansijski nezavisan/

treće, ja ne vozim nikad auto stariji od 3 godine a istina je da ni ne pamtim kad sam uzeo polovan auto,a zanatlija sam ceo život

četvrto, srbija je još uvek zemlja dembelija za evropu

peto, pročitaj knjigu "ljudi sa četiri prsta"

Leta 2018.

Imam dovoljno za najam stana ali jos uvek nisam nasao onaj koji mi odgovara.

Mozda je tebi Srbija zemlja dembelija ali meni nije.
Nemamo svi isti start proko.

Ovde me na razgovorima za posao ne pitaju ko su mi otac, majka, koga imam u firmi i da li sam clan partije i koje.
Mogu da priustim odlazak na izlet, odmor i da odem na neki koncert tokom godine sto u Srbiji nisam mogao.

Ne kazem da je ovde idealno ali je meni bolje nego u Srbiji, tamo sam bio 100% finansijski zavistan jer sam imao samo sezonske poslove.

A ta navala koju Srba koju su spomenuo je zbog povratka onih koji rade na crno i onih koji su dosli sa vizom na 3 meseca.
 
Leta 2018.

Imam dovoljno za najam stana ali jos uvek nisam nasao onaj koji mi odgovara.

Mozda je tebi Srbija zemlja dembelija ali meni nije.
Nemamo svi isti start proko.

Ovde me na razgovorima za posao ne pitaju ko su mi otac, majka, koga imam u firmi i da li sam clan partije i koje.
Mogu da priustim odlazak na izlet, odmor i da odem na neki koncert tokom godine sto u Srbiji nisam mogao.

Ne kazem da je ovde idealno ali je meni bolje nego u Srbiji, tamo sam bio 100% finansijski zavistan jer sam imao samo sezonske poslove.

A ta navala koju Srba koju su spomenuo je zbog povratka onih koji rade na crno i onih koji su dosli sa vizom na 3 meseca.
.
prvo, delimično smo oboje u pravu :D

drugo, moj start je bio od nule, rekoh zanatlija sam

treće, niko me nije nikad pitao ko mi je otac majka i član partije, a kako sam od rodjenja novosadjanin te kao sam u kontaktu sa svima koji su počeli u to vreme, odgovorno ti kažem da to što si napisao nije istina

to su sve jalovi izgovori onih koji su više voleli državnu platu nego da reskiraju sa poslom
pogotovo kao ja, koji sam počeo u vreme kad nije bilo privatnih preduzeća i kad je bilo sramota biti privatnik, ja sam čista proizvodnja, nema trgovine, nema konsaltinga i sl usluga, radim ono što je onda a i danas najteže, čista proizvodnja, mašinska radionica

četvrto, da imaš sezonski posao i u češkoj isto bi bio finansijski zavistan
sve je uvek i samo uvek do onoga što znaš da radiš i ništa drugo
 
.
prvo, delimično smo oboje u pravu :D

drugo, moj start je bio od nule, rekoh zanatlija sam

treće, niko me nije nikad pitao ko mi je otac majka i član partije, a kako sam od rodjenja novosadjanin te kao sam u kontaktu sa svima koji su počeli u to vreme, odgovorno ti kažem da to što si napisao nije istina

to su sve jalovi izgovori onih koji su više voleli državnu platu nego da reskiraju sa poslom
pogotovo kao ja, koji sam počeo u vreme kad nije bilo privatnih preduzeća i kad je bilo sramota bilo privatnik, ja sam čista proizvodnja, nema trgovine, nema konsaltinga i sl usluga, radim ono što je onda a i danas najteže, čista proizvodnja, mašinska radionica

četvrto, da imaš sezonski posao i u češkoj isto bi bio finansijski zavistan
sve je uvek i samo uvek do onoga što znaš da radiš i ništa drugo

Mene su samo to i pitali, niko me nije pitao sta imam od skole, sta znam da radim, da li bih se dalje usavrsavao...
Radio sam u NS na gradilistu, umesto obecanih 10 dobio sam 12+ sati na gradilistu tokom dana. Ako zanemarimo tu, kao da sam dosao u drugu drzavu.
Razlika u odnosu na jug Srbije je velika, to me i odvazilo da krenem preko.

Imao sam zelju da krenem od nule da radim ali nisam naisao na podrsku ni u sopstvenoj kuci a bez toga ne vredi.
 
Prag je skup, sada sam u Pardubicama a pre toga na istoku.

jel poznajes situaciju u Pragu, osim sto je, kako kazes, skup? znas mozda kakav je Prag grad za zivot?
za turisticke obilaske je super, ali ne mora da znaci da je isto tako i ziveti u njemu! da li se jedan stranac moze dobro uklopiti? ima li dosta drugih stranaca? odakle su najcesce imigrnti? koliko je znanje ceskog bitno za zivot/posao? kakva je situacija sa ponudom poslova? znas li kakve su cene stanova/kuca u odnosu na plate? da li u Pragu i generalno Ceskoj prosecan radnik moze da priusti sebi kupovinu kuce/stana, letovanje, zimovanje, nov auto?

ne planiram da se selim u Cesku, interesuju me ove stvari iz ciste radoznalosti? isli smo u Cesku par puta na skijanje, takodje u banje (Karlove Vari i Marijanske lazne) na spa. u Prag posebno volimo da odemo. zivimo na oko 300km od Praga, pa odemo povremeno. nista posebno ne radimo tamo… uzmemo preko airbnb smestaj, kartu za Metro na 3 dana i jednostavno lutamo gradom… na tih par dana postanemo "Pražani" :) ali kao sto rekoh, jedno je turisticki obilazak, a drugo zivot u nekom gradu…
 
jel poznajes situaciju u Pragu, osim sto je, kako kazes, skup? znas mozda kakav je Prag grad za zivot?
za turisticke obilaske je super, ali ne mora da znaci da je isto tako i ziveti u njemu! da li se jedan stranac moze dobro uklopiti? ima li dosta drugih stranaca? odakle su najcesce imigrnti? koliko je znanje ceskog bitno za zivot/posao? kakva je situacija sa ponudom poslova? znas li kakve su cene stanova/kuca u odnosu na plate? da li u Pragu i generalno Ceskoj prosecan radnik moze da priusti sebi kupovinu kuce/stana, letovanje, zimovanje, nov auto?

ne planiram da se selim u Cesku, interesuju me ove stvari iz ciste radoznalosti? isli smo u Cesku par puta na skijanje, takodje u banje (Karlove Vari i Marijanske lazne) na spa. u Prag posebno volimo da odemo. zivimo na oko 300km od Praga, pa odemo povremeno. nista posebno ne radimo tamo… uzmemo preko airbnb smestaj, kartu za Metro na 3 dana i jednostavno lutamo gradom… na tih par dana postanemo "Pražani" :) ali kao sto rekoh, jedno je turisticki obilazak, a drugo zivot u nekom gradu…

Bio sam samo turisticki za sada.
Mislim da je tamo najlakse uklopiti se zbog velikog broja stranih turista, vise su naviknuti na to.
Znanje jezika je veoma bitno, bez toga malo ko hoce da te zaposli a cesi koje sam upoznao bas i ne znaju strane jezike niti su odusevljeni strancima. Naravno ima i izuzetaka.
Najvise stranaca imas iz okoline, Slovacka, Poljska, mislim na radnike.

Stanovi i kuce su pristupacniji porodici nego samcu.
Nov automobil takodje, daju jako povoljne kredite za njih.
Ako bi stedeo 2 godine celu platu mozes novu Skodu da kupis koja je skuplja od Francuza.
 
Bio sam samo turisticki za sada.
Mislim da je tamo najlakse uklopiti se zbog velikog broja stranih turista, vise su naviknuti na to.
Znanje jezika je veoma bitno, bez toga malo ko hoce da te zaposli a cesi koje sam upoznao bas i ne znaju strane jezike niti su odusevljeni strancima. Naravno ima i izuzetaka.
Najvise stranaca imas iz okoline, Slovacka, Poljska, mislim na radnike.

Stanovi i kuce su pristupacniji porodici nego samcu.
Nov automobil takodje, daju jako povoljne kredite za njih.
Ako bi stedeo 2 godine celu platu mozes novu Skodu da kupis koja je skuplja od Francuza.
:rodjendan:
 
evo članka u današnjim novinama u kome sve stoji kako sam vam i ja napisao pre par dana:

PREŽIVELI KORONU, SAHRANIĆE IH RAČUNI ZA LEČENJE: Ispovesti Amerikanaca koji se sada bore sa osiguravajućim kućama VIDEO
PLANETA
26.04.2020. 09:58h

Kristofer Hofman imao je teške simptome: suv kašalj, otežano disanje i nedostajući miris. Početkom marta, pre nego što je koronavirus blokirao zemlju, 25-godišnji Njujorčanin je primljen kao hitan slučaj i je dijagnostifikovana mu je upala pluća.

"Pošto nisam imao temperaturu, nisu mislili da me testiraju na COVID-19", rekao je Hoffman. Sedmicu kasnije, bio je u bolnici na inzetivnoj nezi.
Oporavio se, ali njegova bitka sa onim za šta je siguran da je COVID-19 ostavila mu je više od 3800 dolara troškova za koje ne zna da li će mu osiguranje pokriti.
lg.php

"Moraću to da vidim sa svojim osiguravajućim društvom", rekao je Hofman, kome nikada nije formalno dijagnostifikovana bolest i razbolio se pre nego što su na snazi bile mnoge mere za smanjenje troškova lečenja.
Vlada i osiguravajuće kompanije obećale su da će platiti deo troškova za lečenje. Ali stručnjaci za osiguranje, lekari i ekonomisti za zdravstvo rekli su NBC Nevsu da zbog fragmentirane prirode američkog zdravstvenog sistema već vide rupe u ovoj improvizovanoj sigurnosnoj mreži.
Čak i u normalnim vremenima, kažu, lekari i bolnice moraju da se kreću kroz desetine zdravstvenih planova, javnih i privatnih. Sada svi ti planovi menjaju svoje politike prema koronavirusu, a dobavljači - oni koji izračunavaju troškove vaše nege - bore se da nastave, što dovodi do iznenađenja računa čak i nakon obećanja da će se troškovi odreći.
Stručnjaci upozoravaju da je još uvijek rano u izbijanju i da vlada i osiguratelji svakodnevno prilagođavaju svoje odgovore, ali već su vidjeli nedostatke u pokrivanju koji se uklapaju u nekoliko širokih kategorija. Evo pet stvari na koje morate paziti u zdravstvenim računima:
Ako ste, poput Hofmana, bili zaraženi rano u pandemiji, možda ćete se imati problem da dokažete da su vaše bolesti povezane sa koronom.


Osiguravači još uvek ne mogu pokriti sve troškove koji prate testiranje, čak i ako se odreknu troškova samih testova. Ostali zaraženi kasnije u pandemiji još uvek ne mogu da se testiraju i možda neće moći da dokažu da imaju koronavirus. Osiguranje ne pokriva uvek troškove eksperimentalnih ili neodobrenih lekova i procedura.

Uprkos saveznim garancijama, ako niste osigurani, možda će vam i dalje biti naplaćen test i lečenje.

Predsaednik Donald Tramp 18. marta potpisao je zakonodavstvo kojim se od privatnih osiguratelja zahtijeva da se odreknu troškova testiranja.

Ali to ne znači da osiguratelji pokrivaju sve troškove vezane za testiranje.

Supruga Evana S. je medicinska sestra u bolnici u Vašingtonu, D.C. Ejmi, koja mora da ostane anonimna, počela je da se pokazuje simptomima 11. marta. Dva dana kasnije imala je grlobolju, kašalj i bolove u grudima.

Evan S. dobio je račun od 190 dolara nakon što je njegova supruga Ami, medicinska sestra, u martu 2020. godine otišla na kliniku na testiranje na COVID-19. ž

Rezultati ispitivanja trajali su duže od dve nedelje. Ejmi je bila negativna. Porodici se naplaćuje 190 dolara za posetu klinici, plus testovi gripa i strep-a koji su izvršeni pre nego što je Ejmi testirana na COVID-19.

Pošto je Ami testirana 16. marta, dva dana pre nego što je Kongres usvojio zakonodavstvo kojim se zahteva odricanje troškova testiranja, porodica može da dobije i račun za koronavirusni test, kaže osiguravač.

"Obećano nam je da će troškovi testiranja i lečenja biti pokriveni", rekao je Evan. "Sada imam račun od 200 dolara."


Ljudi sa prve linije fronta takođe su dobili velike račune za testove. Zaposleni u staračkom domu u državi Vašington među nekolicinom je ljudi koji su podneli žalbe državnim vlastima rekavši da uprkos obećanjima da će pokriti testiranje i dalje dobijaju naplatu.

U žalbi koju je podnela ženina snaha kaže se da je žena radila u staračkom domu sa 30 potvrđenih slučajeva COVID-19. Ali kada je otišla na testiranje, njeno osiguranje pokrilo je samo 7,15 dolara od računa od 578,87 dolara, prema žalbi, podnesenoj državnom uredu Poverenika za osiguranje 3. marta.

"Ovo je sramotno", kaže se u žalbi. "Zovu je herojem gde god krene, ali njeno osiguranje ne može da vodi računa o većem delu ovog računa."

Mesec i po kasnije, lekari i kreatori politike zabrinuti su za hiljade koje su, zbog stalnog nedostatka testova, gotovo sigurno zarazile virus, ali možda neće moći da ga dokažu osiguravačima.

"Redovno šaljem polovinu pacijenata koji imaju simptome COVID kući bez testa", doktor Rob Davidson, lekar iz hitne pomoći u Mičigenu, koji predvodi Odbor za zaštitu Medicare-a, koji se zalaže za širenje Medicare-a. "Još uvek imaju rendgenske snimke i laboratorije, a oni još uvek nemaju pozitivan test. Da li će oni plaćati tim ljudima?"

Neke od tretmana za koronavirus su eksperimentalni, poput hidroksihlorokina koji je predsednik preporučio.


Ali potrošači otkrivaju da eksperimentalne mere nisu nužno pokrivene osiguranjem - čak i kad ih odobri Uprava za hranu i lekove.

En Bakijan (40) iz Džordžije provela je dve nedelje u bolnici sa COVID-19, boreći se za svaki dah. Trebalo joj je više kiseonika, a lekari su upozorili da sledeća može doći respirator.

Ljkari su joj u početku dali Tilenol i rekli joj da se "moli", rekla je. Nedelju dana kasnije stavili su je na hidroksihlorokvin.

Njene oči su požutele i vid joj se izobličio, rekla je, ali nakon dva dana pluća su joj se otvorila. Bolnica ju je poslala kući 30. marta sa receptom za osam hidroksihlorokvin tableta.

Nedelju dana kasnije dobila je izjavu u kojoj se navodi da njen osiguravač, Državni plan zdravlja Pič, program Medicaid za stanovnike Džordžije sa malim primanjima, nije uplatio bolnički račun od 48.000 dolara.

Predstavnik Piča rekao joj je da briga neće biti pokrivena jer nije prethodno odobrena, rekao je Bakjian.

Posle poziva medija račun je plaćen. Ali Bakjian i njena porodica još su platili 700 dolara za osam pilula hidroksihlorokvina.

FDA je izdala hitno odobrenje za upotrebu leka za COVID-19, a Bakjian je imao problema sa pronalaskom tableta, koje uglavnom koštaju mali deo cene. Prijatelji su pokrenuli GoFundMe kampanju za plaćanje troškova, što su stotine pacijenata širom zemlje učinile kako bi pomogle u pokrivanju računa povezanih sa COVID-19.

"Ako ste na Medicaidu, nemate takav novac", rekao je Bakjian.

„Ovo bi trebalo ublažiti svaku zabrinutost“ Više od 28 miliona ljudi nije imalo zdravstveno osiguranje bilo koje vrste, bilo vladino ili privatno, u poslednjem broju, i taj je broj sigurno porastao, jer su milioni izgubili posao tokom pandemije.

Poruka savezne vlade je če svi računi biti pokriveni.

"Bolnice i zdravstveni radnici koji leče neosigurane pacijente sa koronavirusom biće obeštećena od strane savezne vlade," rekao je Tramp tokom brifinga Bele kuće 3. aprila. "To bi trebalo da umanji zabrinutost koju nesigurni Amerikanci mogu imati oko traženja lečenja koronavirusom."

Savezna vlada izdvojila je milijardu dolara za testiranje neosiguranih, a objavila je da planira da koristi deo 100 milijardi dolara predviđenih za zdravstvene radnike u zakonu o koronavirusu koji je poznat kao Zakon CARES da nadoknadi bolnicama troškove lečenja neosiguranih.

Ali problemi se nastavljaju. Žena koju je NBC San Diego intervjuisao sa njim dobila je račun za gotovo 1.500 dolara za test na koronavirus. Bolnica je rekla stanici da iako je federalno zakonodavstvo učinilo besplatnim testovima, to ne pokriva nesigurane.

Šef Karbon Helta, startapa koji promoviše brzo testiranje u zoni zaliva San Francisko, takođe je tvrdio da bi trebalo pružiti zdravstvenim uslugama da naplate troškove nesiguranima.

"Snabdevanje i laboratorije za testiranje COVID-19 su veoma skupe", napisao je direktor Eren Bali 14. aprila na Tviteru. "Bilo bi smešno očekivati da će zdravstveni radnici preuzeti troškove umesto osiguranja / vlade."


Tri dana kasnije, u odgovoru na e-mail od NBC portparol kompanije Karbon Helta kaže da neće naplaćivati neisiguranim i da će vratiti novac onima kojin su već platili.

Zakon o koronavirusu, usvojen u martu, omogućava državama da iskoriste Medicaid, program u zemlji koji osigurava siromašne i invalide, da pokriju troškove testiranja neosiguranih, uključujući ljude koji nemaju dokumenta.

Teksas, gde skoro 20 procenata stanovnika nema osiguranje, upravo je objavio da traži sredstva. To će se verovatno pokazati presudno na mestima kao što je okrug Kameron, u najjužnijem delu države. Prema saveznim podacima, oko 30 odsto stanovnika nije osigurano, ali se novi slučajevi koronavirusa otkrivaju svakog dana. Više od 300 stanovnika testiralo se pozitivno, a devet je umrlo.

Zapravo pokrivanje lečenja koronavirusom za neosigurane moglo bi dostići 40 milijardi dolara, pokazala je analiza Fondacije porodice Kajzer. Vlada se nije bavila pitanjem kako bi se bavila neprestanom negom koja će nekom nesigurnom biti potrebna zbog bolesti koja pogađa ne samo pluća, već i bubrege, srce i mozak.

"Znamo da će ljudima koji su dugo vremena bili na ventilatoru možda trebati zaštita", rekla je Dženifer Tolbert, direktorka državne zdravstvene reforme u Kajzet. "Ovo ne bi pokrilo svu brigu."

Pre više od mesec dana u globalnoj pandemiji, države su izdale više od 320 naredbi i zahteva da osiguravaoci obezbede smeštaj za olakšavanje pristupa nezi tokom pandemije, navodi Nacionalna asocijacija poverenika osiguranja.

Neke države kao Kalifornija, Vašington, Njujork i Nju Džersi traže od osiguravača da otpišu većinu troškova vezanin za lečenje korone.

Neke kao Teksas i Alabama traže samo da se troškovi razmotre.

Ketrin Bejker dekan na Fakultetu za javno pravo Univerziteta u Čikagu tvrdi da je to simptomatično za sustem u SAD. Ona je imala koronu ali nije bila aosigrana. Troškovi lečenja iznose skoro 35.000 dolara.

Osiguravači sa svoje strane tvrde da neke troškove smanjuju ili ih ne naplačuju.

Na duže staze pacijenti će morati ipak da učestvuju u troškovima, jer osiguravači predviđaju da će ih korona u naredne dve godine koštati 556 milijardi dolara.

Kurir.rs/NBC News Foto:



https://www.kurir.rs/planeta/345356...ji-se-sada-rvu-sa-osiguravajucim-kucama-video
 
evo članka u današnjim novinama u kome sve stoji kako sam vam i ja napisao pre par dana:
tekst govori o Americi, a ti si, da te podsetim, napisao:

svedoci smo bili i stampeda naših ljudi iz inostranstva u povratku u srbiju kad je počela korona, upravo zbog toga, jer biti bolestan u inostranstvu znači imati velike troškove pa čak i kreditni dug do kraja života

recimo reda radi, da se od korone nigde u evropi ne može lečiti bez minimum 35.000 eura/dolara
ima gomila članaka na netu, kako se mnogi ne testiraju niti javljaju doktorima zbog korone, jer jednostavno nemaju osiguranje niti para za lečenje
ima i priča o jednom dedici koji je odbio d aga priključe na respirator jer to puno košta i neće deci da ostavi dug u nasledstvo. deda je umro drugi dan......
ti ocigledno da si bezao se geografije u OŠ kada su se ucili kontinenti.
umesto sto lupetas gluposti ovde po forumu, bolje da se do'vatis knjige za 5. razred malo da ponovis gradivo!

sto se stapeda gastarbajtera koji su se vratili cim je krenula frka sa koronom, nisu se vratili zbog zdravstvenog osiguranja, jer su i tako bili bez njega tamo. vratili su se oni koji su tamo bili ilegalno, jer su ostali bez posla pa automatski i bez prihoda. vratili su se oni koji su radili po gradilistima na crno, oni koji su cuvali babe po Nemackoj, i sl. svako ko je legalno zaposlen ima zdr. osiguranje i za lecenje ne placa nista.
 
tekst govori o Americi, a ti si, da te podsetim, napisao:


ti ocigledno da si bezao se geografije u OŠ kada su se ucili kontinenti.
umesto sto lupetas gluposti ovde po forumu, bolje da se do'vatis knjige za 5. razred malo da ponovis gradivo!

sto se stapeda gastarbajtera koji su se vratili cim je krenula frka sa koronom, nisu se vratili zbog zdravstvenog osiguranja, jer su i tako bili bez njega tamo. vratili su se oni koji su tamo bili ilegalno, jer su ostali bez posla pa automatski i bez prihoda. vratili su se oni koji su radili po gradilistima na crno, oni koji su cuvali babe po Nemackoj, i sl. svako ko je legalno zaposlen ima zdr. osiguranje i za lecenje ne placa nista.
prvo, tekst se odnosi i na evropu i na ameriku
samo si ti na sebi svojstven način to tako protumačio
tvoj post nam zato govori više o tebi nego o temi ovde....

uostalom, od volje vam, ne marim
ja sam bio 6 g u inostranstvu, radio u struci sa dipl mašinskog fakulteta /ali ne za platu jer od plate se samo preživljava/ i kad sam se obezbedio, nisam ostao u tudjini nego sam se vratio kući i napravio još bolji posao od koga sad živim bez rada ;)

elelm, da se ne nadmudrujemo više, prvo pročitajte dve knjige na ovu temu:

- ljudi sa četiri prsta

- peti prst

pa posle se javite, ok?
 
Ma 'ajde molim te... ima toliko lepih mesta.Ne planiram se vraćati, ni u penziji.
vidi ovako draga, ako sam dobro shvatio, nećeš imati ceo radni vek u inostranstvu pa će ti i penzija zato biti proporcionalno manja, te sa tim primanjima nećeš moći komotno da živiš u zemlji gde si veći deo penzije stekla

ako nisi znala, samo deo penzije se dobija spram radnih godina provedenih u inostranstvu i drugi deo penzije spram broja rdnih godina provedenih na radu u srbiji

kad to sabereš, imala bi manju penziju od najmanje koju imaju radnici koji su ceo radni vek proveli u toj istoj zemlji gde bi i ti da radiš

dakle, sa tom penzijom jedino ćeš u srbiji moći komotno da živiš ;)

posebno je čudno, što sam zapazio kod većeg broja srba na radu u inostranstvu, retko ko od njih kupi stan nego ceo radni vek žive ko podstanari
pa na kraju balade nemaju ni taj minimum minimuma za komotan život
većina njih nije nikad sigurna da će imati posao do penziji niti su sigurni da će izdržati tako dugo da rade u inostranstvu
a da ne pominjem strah od kredita tj dužničkog ropstva

jednostavno, neki ma koliko dobar posao imali jednostavno ne mogu da se priviknu i stalno ih ubija čežnja za rodnim pragom
 

Back
Top