- Poruka
- 393.420
Drugi svetski rat u Evropi počeo je napadom Nemačke na Poljsku 1.09.1939. i završio se 8. 05. 1945. kapitulacijom Vermahta. u Aziji je rat započeo Japan protiv Kine (1937) i SSSR-a (1938) i kapitulirao 2.09.1945.U njemu je učestvovala većina tadašnjih država sveta, uključujući i sve velike sile, koje su osnovale dva suprotstavljena vojna saveza: sile Osovine, na čelu sa Nemačkom i Saveznici, na čelu sa SSSR, Ujedinjenim Kraljevstvom i SAD.
Pošto je Poljska napadnuta, Britanija i Francuska stupile su 3. septembra u rat protiv Nemačke, u skladu s garancijama prethodno datim Poljskoj. Ovoga puta zapadne demokratije bile su odlučne da ne popuste pred agresivnim ponašanjem Nemačke, kako se dogodilo u slučaju Čehoslovačke. Napadu na Poljsku i njenoj podeli prethodio je sporazum Nemačke sa Sovjetskim Savezom.
U Moskvi je 23. avgusta, nedelju dana pre agresije na Poljsku, potpisan sporazum ministara spoljnih poslova dve zemlje Joahima Ribentropa i Vjačeslava Molotova. Sporazumu Berlina i Moskve, koji je izazvao zaprepašćenje na Zapadu pošto se Staljin odlučio na sporazum sa Hitlerom, prethodilo je višemesečno pregovaranje predstavnika Britanije i Francuske u Moskvi, uzalud. Osim uništenja Poljske, pakt Ribentrop Molotov predvideo je i niz drugih mera. Tajne odredbe podrazumevale su saglasnost na temu osvajanja zemalja pribaltika, Litvanije, Letonije, Estonije, pri čemu je otvoreno i pitanje Finske. Sve te teritorije bile su sastavni deo predrevolucionarne Rusije. Sovjetski Savez je isto tako insistirao na preuzimanju Besarabije, u međuratnom periodu rumunske teritorije. Usledila je korekcija, naknadno usaglašavanje Berlina i Moskve, što je podrazumevalo izmenu linije razgraničenja na prostoru okupirane Poljske u korist Nemačke, a u zamenu je Litvanija, prvobitno namenjena Nemačkoj, prepuštena Sovjetima. Minhenskim sporazumom septembra 1938.
Čehoslovačka, zemlja koja je u međuratnom periodu bila oličenje dosledne demokratije podrazumevajući i uspešan ekonomski model, prepuštena je agresiji nacističke Nemačke. U Londonu i Parizu je postojala nada da će popuštanjem rat biti izbegnut. Nemačka međutim ni tako sramno popustljivo ponašanje zapadnih demokratija nije poštovala. Tragediji Čehoslovačke prethodili su drugi agresivni potezi Berlina, poput aneksije Austrije marta 1938. Slična je bila situacija s agresijom Musolinijeve italije na Etiopiju oktobra 1935. i aneksijom te zemlje po okončanju brutalnog rata, odnosno njenim pripajanjem Italijanskoj istočnoj Africi. Šta više, Britanija i Francuska su ustupile izvesne teritorije u Africi fasističkoj Italiji, u nadi da će se Rim okrenuti zapadnim saveznicima, na prostoru današnje Libije, kao i jugu Somalije.
Pošto je Poljska napadnuta, Britanija i Francuska stupile su 3. septembra u rat protiv Nemačke, u skladu s garancijama prethodno datim Poljskoj. Ovoga puta zapadne demokratije bile su odlučne da ne popuste pred agresivnim ponašanjem Nemačke, kako se dogodilo u slučaju Čehoslovačke. Napadu na Poljsku i njenoj podeli prethodio je sporazum Nemačke sa Sovjetskim Savezom.
U Moskvi je 23. avgusta, nedelju dana pre agresije na Poljsku, potpisan sporazum ministara spoljnih poslova dve zemlje Joahima Ribentropa i Vjačeslava Molotova. Sporazumu Berlina i Moskve, koji je izazvao zaprepašćenje na Zapadu pošto se Staljin odlučio na sporazum sa Hitlerom, prethodilo je višemesečno pregovaranje predstavnika Britanije i Francuske u Moskvi, uzalud. Osim uništenja Poljske, pakt Ribentrop Molotov predvideo je i niz drugih mera. Tajne odredbe podrazumevale su saglasnost na temu osvajanja zemalja pribaltika, Litvanije, Letonije, Estonije, pri čemu je otvoreno i pitanje Finske. Sve te teritorije bile su sastavni deo predrevolucionarne Rusije. Sovjetski Savez je isto tako insistirao na preuzimanju Besarabije, u međuratnom periodu rumunske teritorije. Usledila je korekcija, naknadno usaglašavanje Berlina i Moskve, što je podrazumevalo izmenu linije razgraničenja na prostoru okupirane Poljske u korist Nemačke, a u zamenu je Litvanija, prvobitno namenjena Nemačkoj, prepuštena Sovjetima. Minhenskim sporazumom septembra 1938.
Čehoslovačka, zemlja koja je u međuratnom periodu bila oličenje dosledne demokratije podrazumevajući i uspešan ekonomski model, prepuštena je agresiji nacističke Nemačke. U Londonu i Parizu je postojala nada da će popuštanjem rat biti izbegnut. Nemačka međutim ni tako sramno popustljivo ponašanje zapadnih demokratija nije poštovala. Tragediji Čehoslovačke prethodili su drugi agresivni potezi Berlina, poput aneksije Austrije marta 1938. Slična je bila situacija s agresijom Musolinijeve italije na Etiopiju oktobra 1935. i aneksijom te zemlje po okončanju brutalnog rata, odnosno njenim pripajanjem Italijanskoj istočnoj Africi. Šta više, Britanija i Francuska su ustupile izvesne teritorije u Africi fasističkoj Italiji, u nadi da će se Rim okrenuti zapadnim saveznicima, na prostoru današnje Libije, kao i jugu Somalije.