Bio je to zadnji dan na Hogvortsu. Edi je spremao svoje stvari kad Lajonel ulete u sobu.
- Pozuri, pozuri. Sad ce Mukon da drzi govor, hajde.
- Evo, oladi malo, samo jos ovo da stavim. - odvrati Edi.
- sta ti je to? Cija ti je to slika? - upita Lajonel.
Edi spusti pogled na sliku. - Fren.
- Joj al si ti prso, daj ostavi je na miru i polazi dole.
- Da, mozda je tako najbolje. Kreni ti evo mene odmah iz tebe.
Lajonel ode iz spavaonice. Edi jos jednom pogleda sliku.
- Uh ne vredi uvek kad hocu da je gledam nje nema, moracu da je slikam normalskim putem. Ah - iispusyi on dugacak uzdah i jos jednom pogleda u sliku - Pa, sta da se radi - reci i stavi sliku u kovceg.
Lajonel je stajao na dnu stepenica.
- Pa gde si ti do sad. Rekao si da ces odamh doci. Ajde sad, prati me.
- Zar nisi rekao da idemo da cujemo govor? - upita Edi.
- Ma cuti i prati me.
Lajonel ga je vodio nekim hodnicim gde Edi nikad ranije nije bio.
- Sta je ovo mesto? - upita Edi posle duzeg vremena.
- Ma nista. Za ovo mesto znaju samo profesori i prefekti.
- M da. Sad znam i ja. - rece Edi zlobno se smeseci. - I sta mi radimo ovde?
- Nista. Samo da ti nesto pokazem. Evo jos malo, kroz ona vrata tamo. - pokaza Lajonel.
Ispred njih su se nalazila ogromna hrastova vrata ukrasena nekom biljnom ornamentikom. Lajonel otvori vrata uz veliku skripu i uvede Edija u veliku sobu. Soba je imala samo jedan prozor koji je bio mnogo prljav tako da nije mnogo svetlosti ulazilo unutra, sto je sobi davalo misticnost. Plafon je bio izrarito visok i izuzetno taman. Zidovi su bili prekriveni policama sa knjigama. Na sredini sobe nalazio se okrugli sto i na njemu je bila jedna knjiga.
- Lajonele da ovo nema veze sa...
- Da. Ali necemo o tome ovde. Neko bi mogao da cuje, a to ne zelimo. Dogovor je bio da to uradimo za raspust i tako ce da bude. Dosli smo ovemo da uzmemo knjigu i potreban materijal, kao sto vidis ima mnogo knjiga. Vec sam sve spremio samo da ovo iznesemo - i Lajonel pokaza na dve velike vrece - ti uzmi ovu braon ja cu crnu.
Sve je bilo spremno za ozivljavanje. Edi je zeleo da ozive Feanor the elf king-a, ali se vec prethodno dogovorio sa Lajonelom da to i nije bas dobra ideja.
Mukon je vec zavrsio govor i svi ucenici su krenuli ka kocija koje ce ih odvesti do stanice u Hogsmidu, gde ih ceka Hogworts ekspres. Lajonel i Edi su nameracili prvu kociju i upitili sa pravo ka njoj. Sve su se vise priblizavali kad Edi ugleda Fren unutra.
- Ah,... necemo tu kociju. Bolje neka druga. Npr ona tamo - i Edi pokaza na kociju u kojoj su bili neki Haflpahovci - Sta mislis?
- Edi jel si ti normalan? To su Haflpafovci.
- Nema veze - rece Edi i otrca ka kociji.
Bilo je to nevidjeno smaranje. Edi se trudio da ih ne slusa jer su bili to smaraci svetske klase, ubijali su u pojam sve oko sebe. Edijeva kocija je stigla zadnja. Edi je zadnji usao u voz i skoro sva mesta u vozu su bila popunjena. Dosao je do jednogu kupea i ne gledajuci ko je unutra on udje. Bilo slobodno samo jedno mesto. Sediste levo od Fren bilo je prazno. Edi je bio izgubljen, nije znao sta da radi. Svi su ga gledali i Lajonel napokon rece - Sedi, slobodno je to sediste.
I ne razmisljajuci Edi sede. Nije smeo da okrene pogled ka Fren. Mogao je da oseti svaki njen pokret. Pokusavao je da sedi sto dalje od nje, pokusavao je da je ne dodirne, a onda voz se slucajo zatrese i Edijeva ruka dotknu njenu. Bila je tako nenza i topla. Mogao je da oseti kako mu se toplina siri telom. To je trajalo delic sekunde, ali se njemu cinilo kao da traje vecnost. Tek sad nije imalo sanse da se okrene ka njoj te on okrete glavu na drugu stranu i poce da peva
Sheets of empty canvas.
Untouched sheets of clay were laid spread out before me as her body once did.
All five horizons revolved around her soul. As the earth to the sun.
Now the air I tasted and breathed has taken a turn.
Ooh, and all I taught her was everything.
Ooh, I know she gave me all that she wore.
And now my bitter hands shade beneath the clouds of what was everything.
All the pictures have all been washed in black. Tattooed every day.
I take a walk outside. I'm surrounded by some kids at play.
Oh, I can feel their laughter. Oh, so why do I sear?
Ooh, and twisted thoughts that spin around my head.
I'm spinning. Oh, I'm spinning.
How quick the sun can drop away.
And now my bitter hands cradle broken glass of what was everything.
All the pictures have all been washed in black. Tattooed everything.
All the love gone bad turned my world to black.
Tattooed all I see. All that I am. All I'll be. Yeah.
Uh huh... Uh huh... Ooh.
I know someday you'll have a beautiful life.
I know you'll be a star in somebody else's sky but why, why, why can't it be, oh, can't it be mine?
kako god
ops: 
