Posle direktorovog zavrsnog govora, SArtifus ode u svoju kancelariju da spremi stvari. Dok je pakovao knjige on vide onu pod nazivom "Sve o zmijama Maroka". Setio se kako mu je ona pomogla u nalazenju krivca. Da nije bilo nje i onog malog drugaka, on ne bi na vreme sprecio Arsenusa da ubije MEk Gonagalovu. Da, setio se te velike borbe. Toliko je bio iscrpljen od svega. Zeleo je da se odmori od cele ove skolske godine. Toliko borbi, skrivanja i bezanja od Aurora i osoblja. Bio je cak proglasen i za zlocinca. I to saznanje za Snejpa i sve... Umor mu se vec ocrtavao na licu, za tako malo vremena toliko promena. I taj orden Merlina drugog reda sto mu je stajao kao dar od Vizengamota na polici. 
  Oko pola jedan, Sartifus je vec spakovao stvari i uzeo kovceg. Sa njim se uputio kroz hodnik do Ulazne dvorane gde je bila gomila ucenika sa kovcezima. Dok je prolazio pored ulaza u tamnice, on stade i zagleda se u mracne stepenice koje su vodile do ucionice napitaka. 
 -Eh, Arsenuse, Arsenuse...- promrmlja on setno i ode.