Konstruktor harfe, po svom istančanom osećaju za umetnost, testeriše drvo, buši, lakira i pozlaćenim čivijama zateže žice.
Njegova umetnost je u poznavanju konstrukcije; on nije virtuoz i verovatno, osim "na kraj sela žuta kuća" ne ume ništa da odsvira. On je umetnik čije delo nije muzika nego instrument.
Onome ko svira na harfi bog je dao sasvim drugačiji talenat. Virtuoz ne mora da zna silu zatezanja žica, baš ništa o akustičnosti rama ili rezonantnim komorama. On svojim talentom i sviranjem raduje i bogove i ljude.
Postoji treći, iako ne umetnik, važan čovek, koji čuva harfu. On ne mora ništa znati o konstrukciji, još manje o muzici, možda čak nikada nije nikada dodirnuo žice. Njegov je posao da zabrani lomljenje ili prljanje harfe, zabrani pijanim navijačima da sednu za harfu, spreči lamu da je izbalavi i ispljuje, moljcima da progrizu drvo. Ako on ne odradi svoj deo posla, ako svirač ne može da sedne za harfu jer je na njoj lama uvek spremna da pljune, neće biti muzike.
Zato nema muzike.
Konstruktor sa tugom i izdaleka posmatra i ne razume zašto njegova harfa više ne svira.
Muzičari i virtuozi ne uspevaju da dođu do instrumenta, a kada dođu niz žice se sliva nečija pljuvačka. Muzičari se neće svađati, protestvovati, prozivati, neće ni čistiti ni terati podivljale lame od instrumenta jer su lame zaštićena vrsta i sledi kazna. Mirno, tiho, bez svađe i bez ijedne reči će ustati i napustiti prostoriju. Oni jednostavno nisu ljudi koji se svađaju i prljaju.
Zato nema muzike.
Harfa ne svira sama. Ono što iz nje pljuvanjem izlazi nije muzika.
I onda, poražen tišinom, čuvar prebacuje krivicu na muzičare kojima je, eto, postao draži fejs i instagram, konstruktor se žali na muzičare. A muzičari se ni na koga ne žale nego tiho i bez reči odlaze.
Na fejs i instagram. Na blogove koje niko ne čita. Ili, najčešće, nigde.
Zato nema muzike.
Jedino zaštićenu vrstu, lame, niko ne pominje. Da se ne bi naljutile i vratile još gore.
Čuvar nije u stanju da razume da postoji samo jedna jedina vrsta koju mora da štiti - muzičar, virtuoz.
Zaštićene lame neka čuva lovočuvar, navijače kordon. Čuvar harfe ne sme da se sklanja pred zaštićenim vrstama koje nisu muzičari. Zato se on i zove čuvar harfe a ne čuvar andskih pljujućih lama.
E zato nema muzike.
Njegova umetnost je u poznavanju konstrukcije; on nije virtuoz i verovatno, osim "na kraj sela žuta kuća" ne ume ništa da odsvira. On je umetnik čije delo nije muzika nego instrument.
Onome ko svira na harfi bog je dao sasvim drugačiji talenat. Virtuoz ne mora da zna silu zatezanja žica, baš ništa o akustičnosti rama ili rezonantnim komorama. On svojim talentom i sviranjem raduje i bogove i ljude.
Postoji treći, iako ne umetnik, važan čovek, koji čuva harfu. On ne mora ništa znati o konstrukciji, još manje o muzici, možda čak nikada nije nikada dodirnuo žice. Njegov je posao da zabrani lomljenje ili prljanje harfe, zabrani pijanim navijačima da sednu za harfu, spreči lamu da je izbalavi i ispljuje, moljcima da progrizu drvo. Ako on ne odradi svoj deo posla, ako svirač ne može da sedne za harfu jer je na njoj lama uvek spremna da pljune, neće biti muzike.
Zato nema muzike.
Konstruktor sa tugom i izdaleka posmatra i ne razume zašto njegova harfa više ne svira.
Muzičari i virtuozi ne uspevaju da dođu do instrumenta, a kada dođu niz žice se sliva nečija pljuvačka. Muzičari se neće svađati, protestvovati, prozivati, neće ni čistiti ni terati podivljale lame od instrumenta jer su lame zaštićena vrsta i sledi kazna. Mirno, tiho, bez svađe i bez ijedne reči će ustati i napustiti prostoriju. Oni jednostavno nisu ljudi koji se svađaju i prljaju.
Zato nema muzike.
Harfa ne svira sama. Ono što iz nje pljuvanjem izlazi nije muzika.
I onda, poražen tišinom, čuvar prebacuje krivicu na muzičare kojima je, eto, postao draži fejs i instagram, konstruktor se žali na muzičare. A muzičari se ni na koga ne žale nego tiho i bez reči odlaze.
Na fejs i instagram. Na blogove koje niko ne čita. Ili, najčešće, nigde.
Zato nema muzike.
Jedino zaštićenu vrstu, lame, niko ne pominje. Da se ne bi naljutile i vratile još gore.
Čuvar nije u stanju da razume da postoji samo jedna jedina vrsta koju mora da štiti - muzičar, virtuoz.
Zaštićene lame neka čuva lovočuvar, navijače kordon. Čuvar harfe ne sme da se sklanja pred zaštićenim vrstama koje nisu muzičari. Zato se on i zove čuvar harfe a ne čuvar andskih pljujućih lama.
E zato nema muzike.